Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1781/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DI , zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika DI, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 28. listopada 2024., poslovni broj: Pp-12210/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika DI kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik ŽI je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 60 od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu okrivljenik ŽI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosu od 210,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je, pravodobno podnio žalbu, zbog svih zakonom određenih razloga navodeći kako je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi te da nije dostavio podatak o tome tko je sporne prigode upravljao vozilom jer je isti zatražen više od mjesec dana nakon počinjenja prekršaja pa nije znao tko je u tom trenutku upravljao vozilom,a nije dužan voditi evidenciju.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona te uz citiranje teksta iste ne navodi ni jednu konkretnu okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala,a po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.  Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

7. Naime, prekršaj čini vlasnik motornog vozila, koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred prvostupanjski sudom jasno proizlazi da žalitelj kao vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] nije dao takav podatak. Okolnosti na koje se u žalbi poziva okrivljenik da nije znao tko je upravljao vozilom ne mogu okrivljenika ekskulpirati od odgovornosti, neovisno o tome koliko je vremena od počinjenja prekršaja prošlo, budući da je u smislu članka 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kao vlasnik vozila bio dužan dostaviti vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, s time da se ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe, dostava podataka o više osoba.

8. Sud prvog stupnja analizom obrane okrivljenika (u kojoj je priznao kako nije dostavio tražene podatke) te provedenog dokaznog postupka na neprijeporan način je utvrdio da se u postupanju okrivljenika kritične zgode sadržavaju sva zakonska obilježja bića djela prekršaja iz članka 229. stavak 3. kažnjivog po stavku 7. ZSPC-a.

9. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.

10. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu sankciju, vijeće ovog Suda utvrdilo je da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri prilikom odlučivanja o sankciji  vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika od utjecaja na visinu kazne, te je novčanu kaznu znatno ublažio i izrekao ispod sada propisane donje granice novčane kazne za prekršaj koji mu se stavlja na teret (minimalna novčana kazna je sada propisana u iznosu od 660,00 eura, Narodne novine broj 114/2022 - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama).11. Svoju odluku o kazni prvostupanjski je sud obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ova Sud, koji ne nalazi razloga za daljnjim ublažavanjem izrečene novčane kazne, te smatra da će se tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za: spis,okrivljenika, ovlaštenog tužitelja