PR-2764/2018-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ĐŽU, dipl.iur., predstavnici Hrvatskog sindikata pošte, Zagreb, Radićeva 12, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 23. prosinca 2024.g. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 26. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], broj: DE-00740/18 od 12.01.2018.g. koju je donio tuženik tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, nije dopuštena, te da je nedopuštena Odluka tuženika o zahtjevu o zaštiti prava broj: HP-02/4-003658 od 01.02.2018.g. kojim odlukama se utvrđuje da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu.

II. Raskida se Ugovor o radu na određeno vrijeme broj: HP-02/2-12/17 sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 24.04.2018.g.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska pošta d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, da tužitelju ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u visini tri ugovorene mjesečne plaće u iznosu od 2.401,59 EUR/18.094,80 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24.04.2018.g. do isplate, i to do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelju tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme uz probni rok od 3 mjeseca, za obavljanje poslova radnog mjesta poštara za ekspres dostavu. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu. Protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelj je u zakonom predviđenom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio kao neosnovan. Nadalje, tužitelj navodi da nije počinio povrede radnih obveza koje mu se stavljaju na teret i koje bi opravdale otkaz Ugovora o radu, te je predmetna odluka u cijelosti neosnovana. Netočne su tvrdnje tuženika iz pobijane Odluke da nije usvojio potrebna znanja i vještine nakon duljeg vremena, da ne ispunjava očekivane rezultate rada. U odnosu na obuku koju je trebao proći prije samostalnog rada, ističe da je jedini mentor za ekspres dostavu g. MŽ, koji ga nije obučavao, već je s njim četiri dana bio g. IŽ i to samo na jednom rajonu. Netočna je tvrdnja da nije uspio ispunjavati postavljene zadatke s obzirom da nije odmah u 14 sati izlazio na dostavu. Naime, kada je radno vrijeme počinjalo u 14 sati, nije mogao odmah u 14 sati izaći na dostavu jer je morao prije izlaska zadužiti pošiljke, sravniti i utovariti u vozilo. Pritom je najmanje pola sata morao čekati vozilo kojim će obavljati dostavu, te prije odlaska na dostavu pregledati vozilo. Tužitelj ističe da nikada nije kasnio na posao, a na dostavu je mogao krenuti tek nakon što je obavio prethodno opisane radnje. Naime, niti jedan poštar ne može odmah u 14 sati izaći na dostavu. Ističe kako nikada nije upoznat niti upozoren da ne smije voziti osobe koje nisu djelatnici tuženika. Navedeno nije niti čuo, niti činio, osim u jednom slučaju kada je vozio kćer. Istovremeno vozači ekspresa gotovo svakodnevno voze na posao i sa posla voditeljicu, iako im to nije u opisu posla. Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže utvrditi da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2018.g. nije dopuštena, te da nije dopuštena Odluka tuženika o Zahtjevu za zaštitu prava od 01. veljače 2018.g., kojim odlukama se utvrđuje da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu, nadalje, predlaže raskid Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika, sa danom 24. travnja 2018.g., kao i da se naloži tuženiku da mu naknadi štetu u visini tri ugovorene mjesečne plaće u iznosu od 2.401,59 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2018.g.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe kako se na predmetni otkaz primjenjuju odredbe čl. 53 st. 3 i 4, nadalje navodi kako je nesporno da je tužitelju uručena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu, od 12. siječnja 2018.g., te je nesporno da je protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu, tužitelj u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik zaprimio 29.01.2018.g. i istog odbio kao neosnovan. Tuženik ističe kako se tužitelj tijekom probnog rada svojim ponašanjem pokazao nespremnim za uredno obavljanje svojih obaveza iz radnog odnosa i to na način da je učestalo kasnio na radno mjesto, kasnio je u jutarnju smjenu, ispijao je kave i pušio cigarete, te je kasnio sa istovarom i podjelom paketa, na dostavu je dolazio s manjim brojem adresa i paketa nego drugi radnici na istom radnom mjestu. Navodi kako mu je tuženik dodijelio samo jedan rajon za dostavu koji mu je bio poznat da bi se lakše snašao, no bez obzira na takvu olakotnu okolnost, vraćao se na kraju radnog vremena sa paketima koje nije uspio dostaviti.

Ističe kako je tužiteljevo radno vrijeme u popodnevnoj smjeni bilo od 14,00 sati, a tužitelj je učestalo kasnio i u popodnevnu smjenu, pa je tako isporuke imao tek nakon 15,30 sati, a pakete je je isporučivao nakon dogovorenog vremena s primateljima, tuženik nije tužitelja za vrijeme popodnevnog rada zaduživao za prikup paketa već samo za dostavu, no i s obzirom na ovakvu olakotnu okolnost nije stizao na vrijeme uručivati primateljima pakete. Nadalje, navodi kako je tužitelj za vrijeme probnog rada koristio službeno vozilo u privatne svrhe, iako mu je bilo poznato da se isto ne smije koristiti u privatne svrhe, što je objavljeno u HP Glasniku-službenom glasilu HP-Hrvatske pošte d.d. broj 19 od 21.11.2017.g. Ističe kako je tuženik pružio tužitelju jednaku obuku na probnom radu kao i svim drugim radnicima na takvom radnom mjestu, a obuku mu je pružao radnik IŽ po nalogu PŽ, Voditeljice distribucijskog područja za ekspres dostave kod tuženika, a isto sukladno opisu poslova radnog mjesta na kojem radi. Navodi kako radnik IŽ kod tuženika na radnom mjestu Poštar za ekspres dostavu radi više od 14 godina i redovito obučava radnike koji su probni rad obavili uspješno. Činjenicu da tužitelj u tužbi navodi da je jedini mentor za ekspres dostavu radnik MŽ je netočna jer radnik ZŽ prije početka rada tužitelja premješten na radno mjesto Operater za ekspres dostavu. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

Tijekom postupka, tuženik je naveo kako nije sporna visina naknade štete u utuženom iznosu ali je sporan osnov.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je proveo sve provedene dokaze pa je tako izvršen uvid u Ugovor o radu broj: HP-02/2-12/17 (list 4-6 spisa), Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu broj DE-000740/18 od 12.01.2018.g. (list 7-8 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 9-10 spisa), Odluka tuženika o Zahtjevu za zaštitu prava tužitelju (list 11-12 spisa), dostavne knjige (list 20-23 spisa), HP Glasnik (list 30-41spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka PŽ (list 49,77-78 spisa), svjedoka EŽ (list 49,90-92 spisa), svjedoka KŽ (list 50 spisa), svjedoka MŽ (list 50 spisa), obračunske liste (list 51-55,82-88 spisa spisa), svjedoka IŽ (list 60 spisa), svjedoka NŽ (list 67 spisa), tužitelja (list 70-73 spisa), svjedoka LŽ (list 76-77 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o radu i to na određeno vrijeme od 24. listopada 2017.g. do 23. travnja 2018.g., uz probni rad od tri mjeseca, za radno mjesto poštar za ekspres dostavu, a što proizlazi iz priležećeg Ugovora o radu (list 4-6 spisa).

6. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2018.g., (list 7-8 spisa), proizlazi kako se tužitelju, redovito otkazuje Ugovor o radu od 24. listopada 2017.g., zbog nezadovoljavanja na probnom radu, dok iz obrazloženja iste, proizlazi kako je tužitelj prošao obuku sa poštarom mentorom, nakon čega je pušten u samostalni rad, kako unatoč tome tužitelj nije usvojio potrebna znanja i vještine nakon duljeg vremena, te ne ispunjava očekivane rezultate rada, pa tako tužitelj nije uspio ispunjavati postavljene zadatke, voditelj pripremne ekspres dostave više je puta ukazao na to da tužitelj ako radi od 14,00 sati, ne izlazi odmah na dostavu iako mu je sve zaduženo, te unatoč upozorenju prilikom dostave, da u službenom automobilu ne smije voziti osobe koje nisu djelatnici tuženika, tužitelj je za vrijeme radnog vremena vozio osobu koja nije djelatnik tuženika, te je ponovno, odmah po saznanju, upozoren na isto.

7. Među strankama nije sporno kako je tužitelj protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 12. siječnja 2018.g. u zakonskom roku, dana 26. siječnja 2018.g. podnio Zahtjev za zaštitu prava, koju je tuženik zaprimio dana 29. siječnja 2018.g., te je istu tuženik svojom Odlukom od 01. veljače 2018.g. odbio kao neosnovanu, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 14. veljače 2018.g., tužitelj je postupio sukladno odredbi čl. 133 Zakona o radu koji definira sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

8. Iz iskaza svjedoka PŽ (list 49,77-78 spisa) proizlazi kako je od veljače 2018.g. voditelj distribucijskog područja ekspres dostave, a ranije je bila voditelj pripreme ekspres dostave, kako je tužitelj redovito kasnio na posao, te je sa zakašnjenjem isporučivao određene pošiljke koje su plaćene da budu isporučene sa rokom do 15,00 sati. Iskazuje kako je tužitelj imao ugovoren probni rok od 3 mjeseca, a za rad ga je osposobio gospodin Đ. U svom dopunskom iskazu iskazuje kako su ona osobno i gospodin EŽ primijetili da tužitelj uredno ne obavlja poslove, pa je tako tužitelj kasnio na posao, kasnio je sa rokovima isporuke, kasnio je sa uručenjem pošiljki i sl. Nadalje, iskazuje kako je tužitelj u službenom tijekom radnog vremena vozio svoje dijete na dostavu, a to je nedopustivo, te je tužitelj bio usmeno upozoren na navedeno.

Iz iskaza svjedoka EŽ (list 49,90-92 spisa), proizlazi kako je od ožujka 2018.g. voditelj pripreme na HP ekspres, a ranije je bio operater, nadalje, kako je tužitelj znao dolaziti kasnije na posao, ali nema direktna saznanja vezano za zakašnjenje pošiljki, već je iz dostavne knjige u koju se upisuje vrijeme isporuke vidio određena kašnjenja isporuke pošiljaka za koje je bio zadužen tužitelj. Iz njegovog dopunskog iskaza proizlazi kako tužitelj nije udovoljio na probnom ugovorenom radu, kako primjer navodi da paket koji je trebao biti uručen do 15,00 sati, od strane tužitelja isporučen je u 16,00 sati, pa ih je tako stranka zvala i postavljala upit gdje se nalazi paket. Nadalje, nakon što mu se na uvid dala dokumentacija koja prileži spisu (list 20-23 spisa), svjedok je iskazao kako je primjerice dana 18. prosinca 2017.g. tužitelj imao zaduženih 18 adresa, tog dana je predao pošiljku u 16,30 sati, a istu je trebao predati do 15,00 sati, te iz dokumentacije proizlazi kako prve tri pošiljke nisu bile predane u roku, a što proizlazi i iz druge dostave knjige od 21. prosinca 2017.g. u kojoj je navedeno da je pošiljka uručena u 16,25 sati, a istu je trebao uručiti do 15,00 sati. Kao bitno navodi, da su stranke odnosno korisnici usluge platili vrijeme dostave pošiljke, odnosno da im ista bude uručena do 15,00 sati, a što je u konkretnom slučaju izostalo, pa je tako tuženik dužan na zahtjev stranke u slučaju da se ista žali, izvršiti isplatu naknade štete. Vezano za korištenje službenog vozila u privatne svrhe, svjedok iskazuje kao je čuo od drugih dostavljača da je tužitelj u službenom vozilu tijekom radnog vremena vozio svoje dijete.

Iz iskaza svjedoka KŽ (list 50 spisa), proizlazi da je dugogodišnji radnik tuženika, te uvijek dolazi prvi na posao, pa tako ima saznanja da je tužitelj nekoliko puta kasnio na posao u jutarnju smjenu, također tužitelj je kasnio sa isporukom pošiljki iako to kašnjenje nije bilo često.

Iz iskaza svjedoka MŽ (list 50 spisa), proizlazi kako isti nema saznanja da je tužitelj kasnio na posao, te kako kod vraćanja paketa ovisi da li se stranaka nalazi kod kuće, da li kod sebe ima novaca za uplatu i sl., te kako ima posredna saznanja d je tužitelj bio na osposobljavanju četiri dana, te vrijeme osposobljavanja ovisi o samom radniku.

Iz iskaza svjedoka JŽ (list 60 spisa), proizlazi kako kod tuženika 16 godina obavlja poslove dostave paketa odnosno pošiljke u HP Ekspres, te kako je tužitelja obučavao dva tjedna, a što predstavlja uobičajeno vrijeme.

Iz iskaza svjedoka NŽ (list 67 spisa) proizlazi kako joj je tužitelj poznat kao radni kolega, te nema saznanja bi tužitelj sa tuženikom ugovorio probni rad. Pretpostavlja da je tužitelj prošao obuku sa svojim mentorom, jer to svi prolaze, nema saznanja o događajima tijekom dostave, a procedura rada kod tuženika vezano za dostavu jest da radnik ukoliko radi od 14,00 sati prvo mora obaviti određenu pripremu, te ne izlazi na dostavu odmah.

Tužitelj (list 70-73 spisa) u svom iskazu navodi da je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme sa tuženikom za obavljanje poslova radnog mjesta poštara za ekspresnu dostavu, a radilo se o ugovoru na određeno vrijeme od 6 mjeseci uz probni rad od 3 mjeseca, smatra kako je ispunjavao sve postavljene zadatke, nitko mu nije davao radne zadatke već je radio automatizmom kao i svi ostali radnici koji su obavljali poslove ekspresne dostave. Vezano za izlazak na dostavu u 14,00 sati, iskazuje da u slučaju ako bi sve bilo zaduženo za dostavu kada mu je radno vrijeme počinjalo u 14,00 sati, nije mogao odmah izaći na dostavu u 14 sati iz razloga što je morao tu dostavu staviti u auto i prekontrolirati pošiljke za koje je bio zadužen. Ističe kako je njegovo radno vrijeme u ta tri mjeseca koje je proveo na radu kod tuženika počinjalo u 14,00 sati a završavalo u 22,00 sata, to je bilo najčešće, a ponekad je radio od 04,00 sati ujutro do 12,00 sati. Iskazuje da je on kao i ostali njegovi kolege, kada je radio od 14,00 sati, u 50% slučajeva morao sam zaduživati pošiljke koje je potom morao prenijeti u auto i dostavljati, a u 50% slučajeva bi iste te pošiljke netko drugi zadužio pa bi ih njemu samo predao. Nadalje navodi kako tijekom svog rada kod tuženika nikada nije bio upozoren na bilo kakvu povredu radne obveze, dok nastavno ispravlja iskaz pa tako iskazuje da je imao upozorenje vezano za vožnju svoje šestogodišnje kćeri u službenom vozilu i to kada se vraćao sa dostave na kraju smjene, nakon čega ga je njemu nadređena, PŽ pozvala u svoj ured i rekla mu kako nije prikladno da vozi dijete u službenom vozilu. U iskazu navodi kako mu nitko nije rekao da bi trebao odmah u 14,00 sati krenuti na dostavu zaduženih pošiljaka, te je funkcionirao kao svi ostali njegovi kolege radnici koji su obavljali identične poslove. Izričito navodi da nikada nije kasnio na posao, te nije kasnio sa isporukom paketa, osim što je jednom prilikom paket trebao dostaviti do 15,00 sati u prostore HZZO-a koji je istog tog dana radio do 14,00 sati, te je kontaktirao stranku i paket joj je dostavio između 16,00 i 17,00 sati na kućnu adresu, dok vezano za pušenje i pijenje kave na radnom mjestu iskazuje kako isto čini kao i svi drugi djelatnici i to prilikom korištenja pauze.

Iz iskaza svjedoka LŽ (list 76-77 spisa) proizlazi kako je kod tuženika zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštar-dostavljač. Tužitelj mu je poznat kao bivši kolega sa posla, te ističe da je tužitelj obavljao identične poslove koje obavlja i on, u spornom razdoblju kao i danas voditelj pripreme ekspres dostave bila je PŽ, te im je ista bila neposredno nadređena. Vezano za proces rada navodi kako radnik kojemu smjena počinje u 14,00 sati mora napraviti pripremu u vidu utovara paketa, pregledati da li je sve na broju, te se nakon toga izlazi na dostavu, svaki dostavljač poštar ima vozilo, pa se ponekad znalo dogoditi da se čeka vozilo ukoliko radnik iz prve smjene zakasni, pa je tako utovar pošiljaka i postupak zaduživanja trajao u spornom razdoblju oko 10-15 minuta. U iskazu navodi kako je tužitelj poštivao rokove kao i ostalo vezano uz radni proces, međutim službeno vozilo se ne smije koristiti u privatne svrhe.

9. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz svjedoka PŽ, koja je u spornom razdoblju bila nadređena tužitelju, te je tako iz njenog iskaza utvrdio kako je tužitelj kasnio na posao, kasnio sa rokovima isporuke, kasnio sa uručenjem pošiljki koje su morale biti uručene do 15,00 sati, te je izvršio povredu radne obveze na način da je u službenom vozilu tijekom radnog vremena, vozio svoje dijete na dostave.

Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka EŽ, posebice u dijelu, u kojem isti, nakon što mu se predočila priležeća dokumentacija u spisu koja se odnosi na dostavnu knjigu, navodi kao primjer da pošiljka koja je od strane tužitelja trebala biti uručena do 15,00 sati, isporučena je tek u 16,00 sati, radi čega ih je stranka zvala, te postavljala upite u svom paketu, također isto se odnosi i na predavanje drugih pošiljaka, pa tako primjerice 18. prosinca 2017.g. je u dokumentaciji evidentirano da prve tri pošiljke od strane tužitelja nisu bile predane u roku, isto se ponovilo i dana 21. prosinca 2017.g., te je u dostavnoj knjizi bilo navedeno da je pošiljka bila uručena u 16,25 sati, a trebalo ju je uručiti do 15,00 sati. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka KŽ, dok iskaz svjedoka MŽ, sud nije posebno cijenio budući isti nema saznanja o predmetu spora, kao i svjedok JŽ i svjedoka NŽ.

Iskaz tužitelja sud u većem dijelu ocjenjuje subjektivnim, kao i proturječnim u odnosu na iskaze svjedoka PŽ i EŽ, a posebice u dijelu u kojem navodi da nikada nije kasnio na posao, te da je samo jednom paket koji je trebao dostaviti do 15,00 sati, iz objektivnih razloga dostavio između 16,00-17,00 sati na kućnu adresu. Iskaz svjedoka LŽ u dijelu u kojem navodi kako je tužitelj poštivao rokove, kao i radne procese sud nije prihvatio kao istinit, budući je u tom dijelu iskaz proturječan iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru kao i priležećoj dokumentaciji.

10. Sukladno odredbi čl. 53 Zakona o radu, definirano je kako se prilikom sklapanja Ugovora o radu može ugovoriti probni rad, te isti ne smije trajati duže od 6 mjeseci. Citiranim člankom st. 3 propisano je kako nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu, te se na takav otkaz (st. 4) ne primjenjuju odredbe Zakona o radu koje su vezane za otkaz Ugovora o radu, osim čl. 120, čl. 121 st. 1 i čl. 125, te da je otkazni rok kod ugovorenog probnog rada najmanje 7 dana.

11. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 120, st. 1, 2 i 3 ZR-a, kada je ugovoren probni rad, otkaz mora biti u pisanom obliku, mora biti obrazložen, te se isti mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, dok je čl. 121, st. 1 ZR-u propisano da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza Ugovora o radu i isti kod ugovorenog probnog rada mora trajati najmanje 7 dana.

12. U konkretnom slučaju, tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu na određeno vrijeme iz razloga što isti nije zadovoljio na radu, odnosno nije ispunjavao očekivane rezultate rada, u službenom vozilu, za vrijeme radnog vremena vozio je osobu koja nije djelatnik tuženika, (svoje šestogodišnje dijete), i time postupio suprotno internim pravilima tuženika, te nije ispunio očekivanja tuženika u pogledu kvalitete svog rada, a koja se prvenstveno očitovala u kašnjenju dostave pošiljaka za koje je stranka izvršila uplatu tuženiku kako bi joj se upravo do određenog vremena, naručena pošiljka, uručila.

13. Budući je odredbom čl. 53. st. 3 Zakona o radu propisano da ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu, te imajući u vidu kako je autonomno pravo svakog poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje, a nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koji rezultiraju donošenjem odluke o nezadovoljavanju na probnom radu, predstavlja opravdan razlog za donošenje predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu, a koji otkaz nije bio posljedica diskriminacije i šikaniranja tužitelja, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu kao i Odluku tuženika o Zahtjevu za zaštitu prava, te podredno i sudski raskid Ugovora o radu uz naknadu štete, budući za isto nisu ostvarene pretpostavke propisane čl. 125 Zakona o radu.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 26.veljače 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku