Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-35/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

B E Z  ODRŽAVANJA  RASPRAVE

Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika OPĆA BOLNICA DR. IVO PEDIŠIĆ SISAK, Sisak, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 59, OIB: 01066571771, radi isplate, izvan ročišta, 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA DR. IVO PEDIŠIĆ SISAK ( OIB: 01066571771 ) da tužiteljici ZS (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) isplati iznos od 1.999,44 eur, zajedno sa zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 120,88 eur tekuće od 16. svibnja 2019.g.

- na iznos od 146,58 eur tekuće od 16. lipnja 2019.g.

- na iznos od 101,14 eur tekuće od 16. srpnja 2019.g.

- na iznos od 157,40 eur tekuće od 16. kolovoza 2019.g.

- na iznos od 165,52 eur tekuće od 16. rujna 2019.g.

- na iznos od 194,73 eur tekuće od 16. listopada 2019.g.

- na iznos od 177,80 eur tekuće od 16. studenog 2019.g.

- na iznos od 116,84 eur tekuće od 16. prosinca 2019.g.

- na iznos od 186,48 eur tekuće od 16. siječnja 2020.g.

- na iznos od 196,15 eur tekuće od 16. veljače 2020.g.

- na iznos od 209,54 eur tekuće od 16. ožujka 2020.g.

- na iznos od 226,38 eur tekuće od 16. travnja 2020.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA DR. IVO PEDIŠIĆ SISAK (OIB: 01066571771) da naknadi tužiteljici ZS (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 Eura zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja tj. 26. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom troškova postupka preko iznosa od 312,50 eura ( dosuđenog pod točkom II/ izreke ), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZS (u nastavku: tužiteljica) u tužbi podnesenoj 14. veljače 2024. u bitnome navodi da je od 1. prosinca 2013. neprekidno zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista opće kirurgije. Plaća tužiteljice određena je Ugovorom o radu, pri je osim Zakonom o radu njezina plaća bila regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13, 96/15; u daljnjem tekstu KU/13 ), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 29/18 ; u daljnjem tekstu KU/ 18 ), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 141/12 ; u daljnjem tekstu TKU/12 ), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 24/17 ; u daljnjem tekstu TKU/17 ). Odredbe Zakona o radu propisuju kako radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Temeljem odredbe čl. 51. KU/13 odnosno odredbe 49. KU/18 propisano je uvećanje osnovne plaće radnicima za prekovremeni rad. Tužiteljica navodi da joj temeljem navedenih propisa pripada pravo na dodatke i uvećanje osnovne plaće za sve odrađene sate, kako redovne tako i prekovremene sate. Međutim, tuženik dodatke nije obračunavao tužiteljici u razdoblju od 1. prosinca 2013. pa nadalje do zaključno travnja 2020., otkad je uveden centralizirani obračun plaća, na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Po pravomoćnoj presudi Pr-125/2018 tužiteljici je za razdoblje od studenog 2014. do ožujka 2019., isplaćen iznos od 7.742,25 eur na ime manje isplaćenih plaća za dodatke u prekovremenom radu, no tuženik nije isplatio predmetne dodatke u razdoblju od travnja 2019. do zaključno travnja 2020.. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev koji postavlja u smislu odredbe čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019, 114/2022., 155/2023.; - u daljnjem tekstu: ZPP), na način da predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista za utuženi period nakon čega će postaviti tužbeni zahtjev u smislu čl. 186. b st. 4. ZPP- a.

2. Na temelju odredbi članka 433. u vezi čl. 284. te čl. 434. st. 2. ZPP-a, sud je dostavio primjerak tužbe tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je isti odgovorio na tužbu na način da joj se protivio te predložio odbiti tužiteljicu u cijelosti sa tužbom i zahtjevom kao neosnovanim. Osim toga, tuženik je sačinio izračun razlike plaće za utuženi vremenski period prema tužbenom zahtjevu i prema kojem potraživanje tužiteljice iznosi 1.999,44 eura (str. 27 spisa).

3. Podneskom od 3. lipnja 2024. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika te je postavila tužbeni zahtjev tako da potražuje 1.999,44 eura prema pojedinačnim mjesečnim iznosima, a koje potraživanje je utemeljeno na izračunu tuženika.

4. Podneskom od 10. lipnja 2024., tuženik je naveo da ne osporava potraživanje tužitelja iz podneska od 3. lipnja 2024. te predlaže donošenje presude bez održavanja rasprave.

5. Ovaj prvostupanjski sud prije svega primjećuje da je u konkretnim okolnostima slučaja u skladu sa procesnom dispozicijom stranaka moguće primijeniti odredbu čl. 332.a st. 2. ZPP-a koja omogućuje donošenje presude u smislu čl. 325. ZPP-a, uvažavajući činjenicu da je takvo postupanje u skladu sa načelom ekonomičnosti ( jer smanjuje troškove postupka ) kao i načelom efikasnosti ( jer utječe na brzinu i trajanje postupka).

6. U odnosu na samu osnovu tužbenog zahtjeva, ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je brojnom sudskom praksom utvrđeno stajalište prema kojemu zdravstvenom djelatniku pripada pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za svaki sat rada koji je odradio neovisno o tome da li je riječ o redovnom ili prekovremenom radu, budući da kriterij i pojam "primjerene plaće koja se redovito isplaćuje za jednaki rad" iz odredbe čl. 90. ZR-a počiva na premisi prema kojoj je zabranjeno razlikovanje i različito plaćanje rada koji sadrži elemente jednoznačnosti i istovrsnosti u onom segmentu u kojemu takvo različito plaćanje ne nalazi objektivno i razumno opravdanje.

7. Navedeno stajalište je potvrđeno i obvezatnim pravnim shvaćanjem usvojenim na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019, koje glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU ) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke ( kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

8. Kako u postupku nije sporno da tužiteljici na prekovremene sate nisu isplaćeni dodaci s osnove odgovornosti za život i zdravlje ljudi te s osnove posebnih uvjeta rada, a sam tuženik je sačinio izračun potraživanja prema tužbenom zahtjevu, to je temeljem čl. 332. a st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

9. U odnosu na trošak postupka, tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu temeljem čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje u postupku:

- trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno 200 eura temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife,

- trošak sastava ostalog podneska od 3. 6. 2024. ( kojim je postavljen zahtjev u skladu sa izračunom tuženika ) u visini od 25 bodova odnosno 50,00 eura temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife,

- pripadajući porez na dodanu vrijednost na 250,00 eura temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 62,50 eura,

što čini ukupan trošak od 312,50 eura.

10. Tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa ( točka III/ izreke). Pri tome u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 3. 6. 2024. valja ukazati da tužiteljica nema pravo na punu nagradu za sastavljanje podneska kojim je postavljen tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženice, uzimajući u obzir da joj je priznata puna nagrada za sastavljanje tužbe (u protivnom bi bila priznata dvostruka nagrada odvjetniku za sastavljanje tužbe), i uslijed čega se taj podnesak ne može smatrati obrazloženim podneskom iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već ostalim podneskom iz Tbr. 8. toč. 4. u vezi s Tbr. 7. Tarife ( tako i ŽS Pula – Pola u odluci Gž R-17/2024-2 od 11. 3. 24. i ŽS Zagreb u odluci Gž R-427/2023-2 od 18. 4. 2023. ).

11. Stoga je temeljem svega navedenog valjalo odlučiti kao u izreci.

Sisak 26. veljače 2025.

Sudac

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku