Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-869/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČZ, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog ČZ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-3913/2023 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ČZ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ČZ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-3913/2023 od 27. listopada 2023.. okrivljeni ČZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 80,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

Istom presudom, na temelju članka 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzet predmet prekršaja - transparent pobliže opisan u točci V. izreke pobijane presude.

Plaćanja troškova prekršajnog postupka je oslobođen.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni ČZ, osobno, presude okr. Ž. K. osobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede prava iz članka 29., 38. i 42. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. i 10. Europske konvencije.

3. Žalba nije osnovana.

1. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovani su žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog prava iz odredbe članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona. Pobijana presuda ima sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji i zašto sud smatra da su u postupanju okrivljenika ostvareni elementi prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Žalitelj je prvenstveno nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem i s tim u vezi, kako navodi, pogrešnom primjenom materijalnog prava. Međutim, i takvi žalbeni navodi otklanjanju se kao neosnovani. Žalitelj ne poriče objektivni učin prekršaja, ali otklanja krivnju odnosno prekršajnu odgovornost.

Radnja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sastoji se u izražavanju odnosa (govorom ili gestom) kojim se ponižava ili vrijeđa državno tijelo odnosno službena osoba u obavljanju službene dužnosti. Radnjama opisanim u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, okrivljeni ČZ ostario je sva zakonska obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim.

7. Nesporno je da su sloboda mišljenja i izražavanja zagarantirani brojnim propisima, kako domicilinim tako i međunarodnim, jer se radi o temeljnim ljudskim slobodama i osnovama demokracije. Međutim, svako pravo i sloboda nosi i neka ograničenja imajući u vidu pravo onoga drugoga pored nas, pa je tako između ostalog sloboda mišljenja i izražavanja ograničena govorom vrijeđanja i omalovažavanja. Neprihvatljivo je ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje izražavanjem ideja i misli, informacijama i njihovim širenjem na ponižavajući i uvredljiv način. Upotrebu takvog načina ostvarivanja prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značaja.

8. Navedena ograničenja proizlaze i iz Europske Konvencije o ljudskim pravima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.) na koju se poziva sam žalitelj, koja traži postizanje pravične ravnoteže između zaštite slobode izražavanja s jedne strane te zaštite ugleda drugih s druge strane.

9. Zaključno, žalitelju valja odgovoriti da je odluka ovoga suda broj Ppž-10180/2022 od 18. siječnja 2023. rezultat počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona u postupku Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-4859/2021, ista je ukinuta jer nije mogla biti ispitana, te ni na koji način ne predstavlja sugestiju prvostupanjskom sudu u pogledu odluke o krivnji, kako se to u žalbi navodi.

10. Imajući u vidu navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. U odnosu na odluku o kazni valja navesti da izrečena kazna predstavlja prije svega blažu vrstu propisane kazne za počinjeni prekršaj, a njezina visina primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.

12. Odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je osnovana, budući se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje prekršaja, a postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.