Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2854/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TELEMACH HRVATSKA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe RU, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 16., 22. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. veljače 2023., broj: 40. Pp-10513/2022, na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, te se ukida pobijana presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 16., 22. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je nesporno da je dana 10. svibnja 2021. potrošač izvršio narudžbu putem webshopa trgovca i pritom izvršio uplatu iznosa od 4.734,00 kn, a trgovac je postupio sukladno čl. 14. Zakona o elektroničkoj trgovini, te je kao davatelj usluga informacijskog društva bez odgode elektroničkim putem, posebnom elektroničkom porukom, potvrdio primitak elektroničke poruke koja sadrži ponudu ili prihvat ponude za sklapanje ugovora, odnosno trgovac je potrošača obavijestio o uspješno kreiranoj narudžbi, potvrdom o kreiranoj narudžbi. Zakonom o elektroničkoj trgovini člankom 15. st. 1. propisano je da ugovor u elektroničkom obliku sklopljen onoga trenutka kad ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu, a u st. 2. čl. 15. je propisano da ponuda i prihvat, te druga očitovanja volje poduzeta elektroničkim putem, primljena su kada im osoba kojoj su upućena može pristupiti. Na narudžbi potrošača br. 7901700981 jesno je navedeno da je naručen iPhone 11 256GB Black – cijena za jednokratno 4.734,00 kn, opcija uređaja 76/93 kn/mj, osiguranje ekrana 19,00 kn/mj nakon isteka 12 mj, Tarifa: Paket Unlimited (169 kn), Start paket – pretplata, cijena jednokratno: 0 kn. Dana 14. svibnja 2021. trgovac obavještava potrošača dopisom koji je poslan putem elektroničke pošte da nije u mogućnosti prihvatiti narudžbu br. 7901700981 zbog adrese dostave koja mora biti ista kao i adresa na OI. Nadalje, ukoliko trgovac poziva potrošača na kupnju, a poziv za kupnjom je određen kao svaki oblik poslovne komunikacije kojim se navode osnovna obilježja proizvoda i njegova cijena i to na način koji je prikladan sredstvu poslovne komunikacije koje se koristi, a čime se potrošaču daje mogućnost kupnje proizvoda, a uzimajući u obzir i da je profesionalna pažnja standard strukovnih sposobnosti i stupnja pažnje za koje se razumno očekuje da će ih trgovac primjenjivati u odnosu s potrošačem, a koje su u skladu s poštenom poslovnom praksom i načelom savjesnosti i poštenja na području djelovanja trgovca (čl. 5. ZZP), jasno je da je trgovac trebao organizirati poslovanje i onemogućiti web kupnju ukoliko i ostali elementi nisu zadovoljeni (različita adresa isporuke s adresom na osobnoj), a ukoliko to već nije napravio ne zadržavati novčana sredstva potrošača, nego ista vratiti najkasnije u roku od 7 dana, uvećanog za zakonske zatezne kamate, kako je i propisano. Netočno Sud navodi da ugovor nije sklopljen, već je isti sklopljen, ali nije izvršen, stoga su okrivljenici bili dužni primjenjivati u tom konkretnom slučaju članak 13. st. 2. ZZP-a). Dana 2. lipnja 2021. potrošač je uputio pisani prigovor trgovcu s adrese na adresu , te u istom potrošač izražava nezadovoljstvo s otkazom ugovorene usluge, te radi navedenog zahtjeva povrat sredstava u najkraćem mogućem roku sa zateznim kamatama, te je istaknut i broj narudžbe 7901700981. Dana 4. lipnja 2021. i 8. lipnja 2021. trgovac obavještava potrošača da je prigovor u obradi i moli za strpljenje, da bi dana 16. lipnja 2021. zatražio presliku osobne iskaznice. Prigovorom je potrošač izražavao nezadovoljstvo s otkazivanjem usluge, odnosno potrošačkog ugovora, te ukazivao okrivljenicima da ako već nije ispunjen sklopljeni ugovor, da mu se vrate sredstva u najkraćem mogućem roku. Nakon upućivanja pisanog prigovora okrivljenicima, isti su bili u zakonskoj obvezi pružiti jasan i konkretan odgovor potrošaču, a ne obavještavati ga da je pisani prigovor u obradi.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Naime, odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da činjenično stanje u postupku nije pravilno utvrđeno, kako osnovano prigovara i žalitelj.

7. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 22. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, s obrazloženjem da nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju između okrivljene pravne osobe i IU nije bio sklopljen kupoprodajni ugovor temeljem kojega bi za okrivljenu pravnu osobu kao trgovca proizlazile obveze iz čl.138. stavak 1. točka 22. Zakona o zaštiti potrošača, čije je bitno obilježje postojanje kupoprodajnog ugovora između trgovca i potrošača, jer se od raskida ugovora računa rok za vraćanje uplaćenog predujma. Članak 293. Zakona o obveznim odnosima definira ugovor sklopljen elektroničkim putem te navodi da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima, a provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno da takav ugovor nije sklopljen, budući da je potrošač nakon uplaćenog predujma dobio obavijest da je njegova narudžba otkazana iz čega proizlazi da I okrivljena pravna osoba zbog nedostataka u narudžbi potrošača suprotnih Pravilniku o načinima i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, nije mogla sklopiti kupoprodajni ugovor, te članak 9. stavak 5. citiranog Pravilnika propisuje da se ugovor sklopljen na daljinu smatra sklopljenim danom kada je korisnik primio potvrdu o sklapanju ugovora, a rok za raskid ugovora teče od dana sklapanja ugovora.

8. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o elektroničkoj trgovini, to se trenutak sklapanja ugovora o kupoprodaji određuje prema definiciji iz odredbe članka 15. stavka 1. Zakona o elektroničkoj trgovini, kojom je propisano da ugovor u elektroničkom obliku sklopljen je onoga trenutka kad ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu, te koja definicija nije u suprotnosti s odredbom članka 293. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da ugovor je sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima, već Zakon o elektroničkoj trgovini detaljnije propisuje trenutak sklapanja ugovora na daljinu, a Pravilnik okrivljenika kojim se propisuje da se ugovor sklopljen na daljinu smatra sklopljenim danom kada je korisnik primio potvrdu o sklapanju ugovora, nije relevantan te ne može biti u suprotnosti sa zakonskim odredbama.

9. Slijedom navedenoga, kako je potrošač IU prihvatio ponudu okrivljenika putem elektroničke trgovine te platio traženi iznos cijene u skladu s postavljenom ponudom trgovca, to je 10. svibnja 2021. sklopljen ugovor između potrošača IU i trgovca pravne osobe TELEMACH HRVATSKA d.o.o., te s obzirom na raskid ugovora od strane okrivljenika dana 14. svibnja 2021., kada su okrivljenici obavijestili potrošača da ne mogu ispuniti ugovor vezano uz narudžbu broj 7901700981, okrivljenici su bili dužni postupiti u skladu s odredbom članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, te vratiti iznos uplaćenog predujma uvećanog za zakonske zatezne kamate, računajući od dana primitka do dana isplate što je moguće prije, a najkasnije u roku od sedam dana od dana raskida ugovora, a što su okrivljenici propustili učiniti.

10. Nadalje, u odnosu na prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od optužbe, s obrazloženjem da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je IU službeni prigovor uputio 2. lipnja 2021. na email okrivljene pravne osobe, koji je namijenjen za primanje prigovora. Iz sadržaja prigovora proizlazi da isti zahtjeva povrat uplaćenog iznosa za otkazanu narudžbu te isplatu zakonskih zateznih kamata. Nedvojbeno je da su IU dostavljeni odgovori na navedeni email dana 8. i 14. lipnja 2021., u kojima se isti obavještava da je njegov prigovor u obradi, a 16. lipnja 2021. od njega je zatražena preslika osobne iskaznice, pa je potrošač dostavio prigovor koji se odnosio isključivo na povrat iznosa uplaćenog za otkazanu narudžbu br. 7901700981 za uređaj iPhone 11 256 GB Black po cijeni od 4.737,00 kuna, te se u konkretnom slučaju prigovor nije odnosio na reklamaciju same usluge (uređaj+tarifa), kako je okrivljenima optužnim prijedlogom stavljeno na teret.

11. Međutim, iz priloženog prigovora potrošača IU od 2. lipnja 2021. vidljivo je da se isti podnosi zbog otkazivanja ugovorene usluge uz lažno objašnjenje, odnosno izgovor, pa se prigovor ne odnosi samo na zahtjev povrata uplaćenih sredstava na račun okrivljenika, već njime potrošač iznosi svoje nezadovoljstvo u odnosu na uslugu odnosno otkazivanje iste te se time radi o prigovoru iz članka 5. točke 12. Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisano da je pisani prigovor potrošača prigovor koji potrošač upućuje trgovcu na trajnom mediju, a kojim iznosi svoje nezadovoljstvo u odnosu na kupljeni proizvod ili pruženu uslugu, pa su okrivljenici bili dužni postupiti u skladu s odredbom članka 10. stavka 5. Zakona o zaštiti potrošača, te odgovoriti u roku od 15 dana od 2. lipnja 2021., što su propustili učiniti, jer obavještavanje potrošača da je njegov prigovor u obradi, ne smatra se odgovorom na istaknuti prigovor.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog ponovno ocijeniti utvrđene činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.