Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1844/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene. pravne osobe I. P. Projekt. j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe ŽM, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.), članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/2013., 137/2013., 98/2019. i 33/2023.), članka 229. stavka 1. točke 1., točke 3. i točke 26. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 16. srpnja 2024., broj: Pp-1614/2022-19, na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene. pravne osobe I. P. Projekt. j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe ŽM te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura - svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena. pravna osoba I. P. Projekt. j.d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba HM proglašeni su krivim i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 8.610,00 eura, II okrivljenik odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkama 1., 2., 3., 4. i 5. počinili prekršaje iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 229. stavka 1. točke 1., točke 3. i točke 26. i stavka 2. Zakona o radu.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sancijama, ističući zastaru prekršajnog progona temeljem članka 13. i članka 13.a. Prekršajnog zakona, jer je od dana počinjenja prekršaja 8. ožujka 2021. prošlo tri godine, .pa postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon, odnosno da je nastupila zastara prekršajnog progona. Ističu da ono što se okrivljenicima stavlja na teret uopće nije prekršajno djelo. Izreka pobijane odluke je nejasna, neispitljiva i suprotna svojem obrazloženju. Pobijana presuda temelji se na nezakonitom dokazu. Okrivljenik nije upozoren sukladno članku 171. st. 2. Prekršajnog zakona. Salušani svjedoci su privilegirani svjedoci pa su i oni morali biti upozoreni na isti način.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Pogrešno žalitelji ističu da je nastupila zastara prekršajnog progona za djela iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 229. stavka 1. točke 1., točke 3. i točke 26. i stavka 2. Zakona o radu, jer prema mjerodavnom Prekršajnom zakonu (članak 13.) prekršajni progon zastarjeva nakon četiri godine. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen (članak 13.a.), odnosno 8. ožujka 2021. Prekršajni progon zastarjeva nakon tri godine samo za one prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 239. Prekršajnog zakona, odnosno kada je za prekršaj propisan zakonom za pravu osobu propisna samo novčana kazna do 1.990,84 eura i do 663,61 eura za odgovornu osobu, s time da je kod prekršaja pravne osobe i u njoj odgovorne osobe ostvaren taj uvjet prema propisanom iznosu kazne za pravnu osobu. Za počinjeni prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, propisana je novčana kazna za poslodavca u rasponu od 660,00 do 6630,00 eura, a za odgovornu osobu od 130,00 do 1.320,00 eura, za prekršaj iz članka 150. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, propisana je novčana kazna u rasponu za pravnu osobu od 9.290,00 do 13.270,00 eura a za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 1.060,00 do 1.990,00 eura, a za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1., točke 3. i točke 26. i stavka 2. Zakona o radu propisana je novčana kazna za poslodavca u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu pravne osobe od 920,00 do 1.320,00 eura, pa za predmetna djela prekršajni progon zastarjeva nakon četri godine. Prema tome, budući da od vremena počinjenja djela do donošenja ove drugostupanjske odluke nisu protekle četri godine, to je prigovor zastare neosnovan.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici navode da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se isto ne može ispitati, a također okrivljenici navode da su razlozi koji su navedeni nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te u tome što u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, međutim suprotno takvim žalbenim prigovorima, kojima se u jednom dijelu samo parafrizira zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice iz kojih razloga je uzeo dokazanim, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke, pa dakle presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

8. Nadalje, žalitelji smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu budući da prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru nije vidljivo da bi okrivljenik bio upozoren sukladno članku 171. st. 2. Prekršajnog zakona i da su salušani svjedoci privilegirani svjedoci pa su i oni morali biti upozoreni na isti način

8.1. Nisu u pravu okrivljenici da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.

8.2. Naime, čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona propisano je da, prikupljajući obavijesti, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku sukladno čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona zapisnik o ispitivanju osumnjičenika iz st. 6. toga članka može se koristiti kao dokaz u postupku.

8.3. Nadalje, čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona je propisano da ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a takvi zapisnici o ispitivanju svjedoka, na temelju čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, mogu se koristiti kao dokaz u postupku. Čl. 173. Prekršajnog zakona propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022.; 36/2024) za ispitivanje svjedoka.

8.4. Čl. 158. st. 5. druga rečenica, Prekršajnog zakona propisuje: „Kao dokaz u prekršajnom postupku mogu se koristiti i zapisnici koje su tijela nadzora sačinila obavljajući nadzor prema posebnim propisima, ako su ti zapisnici sačinjeni prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku ili posebnim propisima kojima se uređuje nadzor.“

8.5. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da se, suprotno navodima žalbe, pobijana presuda temelji na zakonitim dokazima, sukladno čl. 158. Prekršajnog zakona.

8.6. Naime, uvidom u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru trgovačkog društva I. P. Projekt. j.d.o.o. od 29. ožujka 2022. utvrđeno je da je HM član uprave d.o.o. upoznat s predmetom inspekcijskog nadzora te u smislu članka 30. i članka 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/2009 i 110/2021) upozoren da sudjeluje u svim fazama postupka kao i na pravo da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene od strane inspektora. Nadalje, u smislu čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, upoznat je da ima pravo uzeti branitelja kojeg sam odabere koji može biti nazočan njegovom ispitivanju te nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja, na što je HM izjavio da je upoznat s predmetom inspekcijskog nadzora, da se odriče prava na branitelja i da će odgovarati na postavljena pitanja.

8.7. Uvidom u zapisnik od 8. studenog 2021. utvrđeno je da je NM upozoren da je kao svjedok koji sudjeluje u postupku inspekcijskog nadzora sukladno odredbi čl. 64. Zakona o općem upravnom postupku i čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, upozoren da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao što je poučen u kojim okolnostima nema obvezu svjedočenja (čl. 285. st. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019.), te da nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerovatno da bi time izložio sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu.

8.8. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da su zapisnici o ispitivanju ŽM u svojstvu osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka UM, zakoniti dokazi u smislu čl. 158. st. 5., 6. i 7. Prekršajnog zakona te se na temelju čl. 158. st. 8. mogu koristiti kao dokaz u postupku.

8.9. Iz navedenih razloga neosnovana je žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. i t. 10. Prekršajnog zakona.

9. Nadalje, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenici osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenike krivim za počinjene prekršaje. Prvostupanjski je sud u postupku ispitao svjedoka UM, izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta, te ocjenom izvedenih dokaza donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za prekršaje iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 229. stavka 1. točke 1., točke 3. i točke 26. i stavka 2. Zakona o radu.

9.1. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenici nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaje koji im se pobijanom presudom stavljaju na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

9.2. Obrazloženje pobijane presude prvostupanjskog suda u skladu je s odredbama Prekršajnog zakona, Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakona o radu i praksom Visokog prekršajnog suda. Slijedom navedenog, kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci u t. 8-11, na njih upućuje žalitelje, radi nepotrebnog ponavljanja. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-3917/2021 od 29. ožujka 2022., Ustavni sud ponavlja, kad je riječ o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ono nameće sudovima obvezu pravilnog ispitivanja podnesaka, tvrdnji i dokaza koje su stranke iznijele, te da presude sudova trebaju na odgovarajući način sadržavati razloge na kojima se temelje (usporedi s Ajdarić protiv Hrvatske, br. 20883/09, § 34., presuda od 13. prosinca 2011., i Jaćimović protiv Hrvatske, br. 22688/09, § 46., presuda od 31. listopada 2013.). Međutim, to pravo se ne može tumačiti tako da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, već mjera do koje se primjenjuje ova dužnost davanja obrazloženja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Posebno, kada odbija žalbu, žalbeni sud može jednostavno prihvatiti razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci (vidi García Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 30544/96, § 26., presuda od 21. siječnja 1999., i Sanchez Cardenas protiv Norveške, br. 12148/03, § 49., presuda od 4. listopada 2007.). Pri tome niži sud treba dati dovoljne razloge za svoju odluku da to omogući strankama učinkovito korištenje pravnih sredstava (vidi Hirvisaari protiv Finske, br. 49684/99, § 30., presuda od 27. rujna 2001., i Sanchez Cardenas, navedeno, § 49.).

9.3. Iz navedenih razloga, ocjenjujući pravilnom odluku prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanom žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjene prekršaje izrečena ukupna novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno svim okolnostima predmetnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer prvostupanjski sud već pravilno cijeneći sve okolnosti na strani okrivljenika kaznu za svaki prekršaj utvrdio uz primjenu instituta ublažavanja u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za predmetna djela. Stoga tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu svakom okrivljeniku i ovaj sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenih prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu potvrditi.

U Zagrebu 26. siječnja 2025.

Zapisničar :

predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.