REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3189/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Đurđici Kos, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika Nataše Grubišić, odvjetnice dana 26. veljače 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka članak 4. stavak 1. Ugovora o nenamjenskom kunskom kreditu broj 33-034-03493-7 od 25. svibnja 2007. između tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Međimurske banke d.d. Čakovec, pravnog prednika tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 22, OIB: 02535697732, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke koja glasi:

„ … a njezina kasnija visina mijenja se sukladno Odluci Banke.“.

II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 22, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 891,69 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

- 6,35 EUR od 26.02.2008.

- 6,34 EUR od 26.03.2008.

- 6,32 EUR od 26.04.2008.

- 6,30 EUR od 12.07.2008.

- 6,28 EUR od 12.07.2008.

- 6,26 EUR od 15.08.2008.

- 6,24 EUR od 23.10.2008.

- 6,22 EUR od 5.12.2008.

- 6,20 EUR od 5.12.2008.

- 6,18 EUR od 17.2.2009

- 6,15 EUR od 17.2.2009.

- 6,13 EUR od 17.2.2009.

- 6,11 EUR od 26.2.2009.

- 14,31 EUR od 26.3.2009.

- 14,25 EUR od 26.4.2009.

- 14,20 EUR od 26.5.2009.

- 14,14 EUR od 26.6.2009.

- 14,09 EUR od 12.8.2009.

- 14,03 EUR od 8.9.2009.

- 13,97 EUR od 29.10.2009.

- 13,91 EUR od 29.10.2009.

- 13,85 EUR od 1.12.2009.

- 13,78 EUR od 31.12.2009.

- 13,72 EUR od 2.4.2010.

- 13,65 EUR od 2.4.2010.

- 13,59 EUR od 2.4.2010.

- 13,52 EUR od 16.6.2010.

- 13,45 EUR od 16.6.2010.

- 13,38 EUR od 17.7.2010.

- 13,30 EUR od 17.9.2010.

- 13,23 EUR od 17.9.2010.

- 13,15 EUR od 7.12.2010.

- 13,08 EUR od 6.1.2011.

- 13,00 EUR od 18.1.2011.

- 12,92 EUR od 18.1.2011.

- 12,83 EUR od 5.2.2011.

- 12,75 EUR od 5.4.2011.

- 12,67 EUR od 6.5.2011.

- 12,58 EUR od 27.5.2011.

- 12,49 EUR od 27.5.2011.

- 12,40 EUR od 6.7.2011.

- 12,31 EUR od 5.8.2011.

- 12,22 EUR od 6.9.2011.

- 12,12 EUR od 6.10.2011.

- 12,02 EUR od 5.11.2011.

- 11,93 EUR od 6.12.2011.

- 11,83 EUR od 6.1.2012.

- 11,73 EUR od 7.2.2012.

- 11,62 EUR od 6.3.2012.

- 11,52 EUR od 6.4.2012.

- 11,41 EUR od 5.5.2012.

- 11,30 EUR od 6.6.2012.

- 11,19 EUR od 7.7.2012.

- 11,08 EUR od 4.8.2012.

- 10,96 EUR od 6.9.2012.

- 10,84 EUR od 6.10.2012.

- 10,73 EUR od 7.11.2012.

- 10,60 EUR od 8.12.2012.

- 10,48 EUR od 9.1.2013.

- 10,36 EUR od 8.2.2013.

- 10,23 EUR od 26.2.2013.

- 10,10 EUR od 26.3.2013.

- 9,97 EUR od 26.4.2013.

- 9,83 EUR od 26.5.2013.

- 9,70 EUR od 26.6.2013.

- 9,56 EUR od 26.7.2013.

- 9,42 EUR od 26.8.2013.

- 9,28 EUR od 26.9.2013.

- 9,13 EUR od 26.10.2013.

- 8,99 EUR od 26.11.2013.

- 8,84 EUR od 26.12.2013.

- 8,69 EUR od 26.1.2014.

- 8,53 EUR od 26.2.2014.

- 8,37 EUR od 26.3.2014.

- 8,21 EUR od 26.4.2014.

- 8,05 EUR od 26.5.2014.

- 7,89 EUR od 26.6.2014.

- 7,72 EUR od 26.7.2014.

- 7,55 EUR od 26.8.2014.

- 4,90 EUR od 26.9.2014.

- 4,78 EUR od 26.10.2014.

- 4,66 EUR od 26.11.2014.

- 4,54 EUR od 26.12.2014.

- 4,42 EUR od 26.1.2015.

- 4,29 EUR od 26.2.2015.

- 3,49 EUR od 26.3.2015.

- 3,38 EUR od 26.4.2015.

- 3,27 EUR od 26.5.2015.

- 3,16 EUR od 26.6.2015.

- 3,05 EUR od 26.7.2015.

- 2,93 EUR od 26.8.2015.

- 1,19 EUR od 11.9.2015.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.334,32 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 26. veljače 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se prigovor radi prebijanja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Međimurskom bankom d.d. sklopila Ugovor o nenamjenskom kunskom kreditu broj 33-034-03493-7 25. svibnja 2007. kojim joj je odobren kredit u iznosu od 120.000,00 kn uz uvjete i na način kako je to ugovorom određeno. Ugovor je zaključen na vrijeme od deset godina, a korisnik kredita dužan je kreditoru vratiti kredit u 120 mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.525,96 kn, prema otplatnoj tablici koju je tuženik uručio tužiteljici. Člankom 4. Ugovora propisana je promjenjiva godišnja kamatna stopa u visini 9,09% od dana stavljanja kredita u otplatu, a njezina kasnija izmjena mijenja se sukladno Odluci Banke. Tužiteljica je u cijelosti prijevremeno otplatila kredit. Ističe da je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu ugovora, te na unaprijed formuliranim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njihov sadržaj nego je predočeni ugovor mogla ili prihvatiti ili odbiti. Ugovor o kreditu u članku 4. sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem koje ju je tuženik ovlašten sam, jednostrano, mijenjati i vršiti obračun metodom koja je za njega najpovoljnija, dok tužiteljica na te uvjete i obračune nije mogla utjecati već samo bezuvjetno pristati. Tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da je ikada istu kontaktirao. Slao joj je obavijesti o promjeni kamatne stope, no bez objašnjavanja razloga i bez navoda o parametrima koji utječu na povećanje kamatne stope. Tako je tuženik u otplatnom razdoblju svojevoljno i jednostrano promijenio početnu ugovorenu kamatnu stopu od 9,09% na 9,59 (od 25. veljače 2008.), na 10,29 (od 25. ožujka 2009.), na 9,80% (od 25. rujna 2014.), na 9,64% (od 25. ožujka 2015.) te na 9,49 (od 25. rujna 2015.). Tuženik nije objasnio tužiteljici postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužiteljica nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva, pa time ni poštena. Takvo postupanje tuženika imalo je za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na njezinu štetu, što je protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je povrijedio prava tužiteljice kao potrošača na način da je koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe kojima je tuženiku omogućeno jednostrano mijenjanje kamatne stope. Povrede navedene ugovorne odredbe utvrđene su i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. (Visokog trgovački sud Republike Hrvatske-posl. br. Pž- 7129/13; Vrhovni sud Republike Hrvatske-posl. br. Revt-249/14) donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka, između ostalih i protiv tuženika. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 16. rujna 2024. trži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu, te isplatu preplaćene razlike u iznosu 891,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu troška postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u osnovu, tako i u visini. Prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Čini neprijepornim da su stranke sklopile Ugovor o nenamjenskom kunskom kreditu broj 33-034-03493-7 od 25. svibnja 2007. Ističe da isti nije predmetom kolektivnog spora te je sklopljen sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Prigovara zastari potraživanja, te ističe da ne vidi niti jedan razlog ništetnosti Ugovora jer ugovaranje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je dopušteno i bilo je dopušteno u trenutku sklapanja Ugovora o nenamjenskom kunskom kreditu broj 33-034-03493-7. Ugovorom je jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih strana. Ističe se da ugovorne odredbe su jasne i nedvosmislene, a samo se "nejasne" odredbe ugovora tumače u korist druge strane. Volja ugovornih strana da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenja pravno je valjana i zakonita, te je stoga dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi valjan. Varijabilna kamatna stopa nije ništavna niti prema odredbama mjerodavnih propisa niti prema stavu sudske prakse, a niti prema stavu HNB-a kao regulatornog tijela. Činjenica da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i da su ugovorile način na koji se ta stopa mijenja čini tu odredbu jasnom i odredivom, a kakva činidba mora biti. Opreza radi prigovara se da bi tužiteljica bila potrošač. Drži da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, jer je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena Ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači, a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom; jer je Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiju istinitost nije dopušteno parničnim postupkom utvrđivati drugačije no kako glasi i kako u ispravi jasno i istinito stoji, jer je ista kao i presuda zakon među strankama; jer je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti ne može biti ništetna; jer je volja ugovornih strana je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, jer je jasno ugovorena odredba kojom se tuženik ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu, a koja odredba nije sama po sebi nepoštena niti je kao takova valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva predmetnog sadržaja, već se radi o valjanoj, zakonom dopuštenoj i odredivoj činidbi koja predstavlja pravu volju ugovornih stranaka; te jer je potraživanje u zastari. Ističe prigovor radi prebijanja za iznose koji su eventualno manje plaćeni. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Plan otplate (stranica 9-15 spisa), pregled uplata po kreditu (stranica 16-18 spisa), knjigovodstvenu karticu kredita (stranica 19- 33 spisa), Ugovor o nenamjenskom kunskom kreditu broj 33-034-03493-7 od 25.5.2007. (stranica 34-37 spisa), dopis pun. tužiteljice s potvrdom o preporučenoj pošiljci (stranica 62-63 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Darku Prpiću (stranica 117-125 spisa), saslušao je svjedokinju ŽA (stranica 144-145 spisa) i tužiteljicu (stranica 145 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Među strankama nije prijeporno:

- da su 25. svibnja 2007. pravni prednik tuženika i tužiteljica sklopili Ugovor o nenamjenskom kunskom kreditu broj 33-034-03493-7 na iznos 120.000,00 kn, s redovnom kamatnom stopom u visini 9,09% u trenutku sklapanja Ugovora, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,

- da je u razdoblju trajanja Ugovora i otplate kredita tužena mijenjala kamatnu stopu na višu: 9,59 (od 25. veljače 2008.), 10,29 (od 25. ožujka 2009.), 9,80% (od 25. rujna 2014.), 9,64% (od 25. ožujka 2015.), te 9,49 (od 25. rujna 2015.).

7. Prijeporno je:

- je li tužiteljica potrošač,

- je li odredba čl. 4. st. 1. navedenog Ugovora o kreditu, koja određuje promjenjivu kamatnu stopu i glasi "…a njezina kasnija visina mijenja se sukladno Odluci Banke", ništetna,

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- je li tražbina tužiteljice u zastari.

8. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

9. Sud je na pripremnom ročištu održanom 2. srpnja 2024. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 2.218,61 EUR, sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a budući je predmet spora i utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata, jer drži da je tim iznosom vrijednost predmeta utvrđena u stvarnom iznosu.

10. Svjedokinja ŽA, zaposlenica tuženika, a nakon što joj je predočen Ugovor o nenamjenskom kunskom kreditu (stranica 34-37 spisa) čini neprijepornim da je ona kao osobni bankar radila na njemu i isti potpisala, uz voditeljicu poslovnice. Na poseban upit na koji način je objašnjavala korisnicima kredita pojam promjenjive stope odgovara da joj se vrlo teško sjetiti konkretnog slučaja jer je proteklo dosta vremena, ali može reći da bi uvijek stranke upozorila da kamata nije fiksna i da će se ona mijenjati jer je podložna promjeni. Na upit sutkinje je li stranke upoznavala s parametrima na temelju kojih se ona mijenja i jesu li joj osobno bili poznati, kao i sa mogućim visinama u kojima bi se promjena mogla kretati, odgovara da se toga ne može sjetiti. Na daljnji upit je li kao osobna bankarica prolazila edukacije na kojima bi joj eventualno bilo objašnjeno na temelju kojih parametara se mijenja kamatna stopa odgovara da jest, ali na pitanje o tome sudu ne može odgovoriti. Imali su od strane banke upute na koji način bi tumačili strankama promjene kamatne stope. Ne sjeća se da bi stranke upozoravali na parametre na temelju kojih dolazi do promjene kamatne stope.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu dobila unaprijed sastavljeni ugovor kojeg je pročitala i sjeća se da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i taj pojam joj je bio jasan utoliko da ona može ići više ili niže, ali nije znala koliko. Ne sjeća se da bi joj djelatnica tužiteljice objašnjavala parametre na temelju kojih dolazi do izmjene kamatne stope, a ona osobno nije imala pitanja za tuženika vezano uz to. Kredit je bio ugovoren na 120 mjeseci i sjeća se da su se mjesečni anuiteti mijenjali, a ona ga je u cijelosti otplatila. Po zanimanju je policajka. Kredit je utrošila u obnovu kuće u kojoj živi s obitelji. Nije bila vlasnica trgovačkog društva ili obrta i sama je otplaćivala kredit.

12. Sud vjeruje tužiteljici u cijelosti jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo, dok se svjedokinja uslijed proteka vremena ne sjeća detalja zaključenja predmetnog ugovora, kao ni općenito na koji su se način isti ugovori zaključivali, odnosno koje su se informacije pružale klijentima prilikom zaključenja ugovora pa stoga njezin iskaz nije doprinio utvrđenju odlučnih okolnosti relevantnih za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu.

13. Istaknuti prigovor tužene da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. ZZP-a, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju iskazom tužiteljice je utvrđeno da je prijeporni kredit bio namijenjen za obnovu kuće u kojoj živi s obitelji, i u kojoj nije obavljala nikakvu poduzetničku djelatnost, a tužiteljica je po zanimanju policajka.

14. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO-a.

15. Međutim, sporna odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužiteljica, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogla usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogla pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope, tako i razlozi koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive. Razlozi za promjenjivost kamatne stope, a na koje razloge ukazuje tuženik tijekom postupka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

16. Ugovor o kreditu je dvostrani pravi posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, točnije ugovorne odredbe prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odlukama banke tuženik je mogao postupiti kako je htio tj. savjesno i nesavjesno te je isto u suprotnosti s navedenim načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u predmetnom Ugovoru o kreditu bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli cijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

17. I iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima te kamatne stope tijekom trajanja ugovora.

18. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

19. Takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno je načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužiteljica jedino mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega, te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužiteljica na to mogla utjecati.

20. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jesno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom korisniku kredita, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužiteljici. Nije prijeporno da je tužena obavještavala tužiteljicu o promjeni kamatnih stopa, ali tužiteljica nije bila upoznata s parametrima koji dovode do tih promjena.

21. Budući su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile su dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom korisniku kredita i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na korisnikovu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog korisnika kredita nadmoćno pa sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog korisnika kredita ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tužena to činila u prijepornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda korisnicima kredita ostala nerazumljiva.

22. Pri tom valja voditi računa i o tome da je notorna činjenica da se korisnik kredita kao pojedinac ne može suprotstaviti niti utjecati na odluke banke o promjenjivosti kamate stope i načina njezine primjene. Odredbe u Ugovoru o kreditu koje se odnose na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile su lako uočljive te je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenjala odlukom banke, dakle te ugovorne odredbe bile su jasne. Međutim, te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive potrošačima. Iz ugovora proizlazi samo to da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. Ne navode se kriteriji za promjenu, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a podrazumijeva li to možda i primjenu nekih kriterija u samom ugovoru nije navedeno. 23. Sukladno čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud utvrđuje da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe ZZP-a.

24. Prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

25. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tužena u Ugovoru u kojem koristi prijepornu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredila referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

26. Tužiteljici su u Ugovoru morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovara tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba i ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer dolazi do situacije da banka jednostrano određuje obvezu tužiteljici koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeno upućuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

27. Valja reći da ZZP, a isto tako ni ZOO, ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi čl. 12. ZOO-a kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

28. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

29. Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, bitno je istaknuti i kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, u obrazloženju odluke broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. (predmet koji se vodio u slučaju "Franak"), a u kojem je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva.

30. Stajalište je VSRH da banke kao legalne novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade imaju legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, koja je s aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o Ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim isto tako banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici trebaju imati drugačiji pristup prema potrošačima prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. Banke, a tako i tuženik, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužni su nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato je tuženik bio dužan svakog potrošača, pa tako i tužiteljicu ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što međutim tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da je učinio na valjan način, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva.

31. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi koje su predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici sud je ocijenio postojanje tih pretpostavki te je uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i zaključio je da je na štetu potrošača, tužiteljice, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja. (Tako i VSRH u Rev-210/2023-2 od 20. rujna 2023.)

32. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5 Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor. Slijedom izloženog, a uvažavajući stav VSRH kao relevantan i u ovom predmetu, nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 4. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, te je samim time ista odredba, odnosno dio odredbe i nepošten, te je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, primjenom odredbe čl. 102. st. 1. ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a.

33. Članak 1111. ZOO-a određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

34. Kako je tužena utužene iznose primila s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to ih je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužna vratiti tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je tužiteljici priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

35. Radi utvrđenja iznosa koji je tužiteljica platila tuženoj, na temeljem ništetnih ugovornih odredbi izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku dipl.ing. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

36. Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema simuliranom početnom otplatnom planu iznosi 891,69 EUR. 37. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti obrazložen, jasan i neproturječan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, ali je prigovorio da nije ugovorena fiksna kamata, niti je to bila volja ugovornih strana, slijedom čega se iznos eventualne preplate ne može računati u odnosu na početnu kamatnu stopu kroz cijelo ugovorno razdoblje te da je sud dao pogrešan zadatak vještaku i da stoga metodologija izračuna nije ispravna, no međutim, po stavu ovog suda to je jedina ispravna metoda izračuna pretplate. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev za glavnicu u iznosu 891,69 EUR. 38. Zatezne kamate na pojedine svote su dosuđene od dana dospjelosti tj. od dana stjecanja takve nepripadne svote, sve u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, temeljem 1115. ZOO-a.

39. Sud je odbio istaknuti prigovor zastare kao neosnovan. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno pravnom shvaćanju VSRH, Građanskog odjela br. Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle uvažavanjem navedenog pravnog shvaćanja zastara bi u ovom konkretnom slučaju počela teći tek od pravomoćnosti ove presude jer je istom utvrđena ništetnost dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu. (Tako i VSRH u Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.

40. Glede navoda tužene glede istaknutog prigovor radi prebijanja za iznose koji su eventualno manje plaćeni stiče se da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da nije bilo manje plaćenih iznosa, slijedom čega taj prigovor nije osnovan. 41. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.218,61EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

42. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 2.7.2024. i 20.1.2025. (Tbr 7. toč. 1. OT 200 bodova), sastava podneska od 14.6.2023., 10.1.2024. i 16.9.2024. (Tbr 8. toč. 1. i 4. OT 225 bodova), odnosno 525 bodova ili 1.050,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 250,00 EUR, i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 34,32 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.334,32 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

43. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 26.veljače 2025. do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

44. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesak od 23.2.2024., 6.6.2024. jer za iste tužiteljica nije imala odobrenje suda u smislu 299. a 4. ZPP-a, niti su bili potrebni, kao ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer prema shvaćanju ovoga suda traženi trošak nije osnovan budući isti nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

45. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sud će stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

46. Na ročištu za objavu presude može pristupiti stranka ili njezin punomoćnik, a na istom sud pročita svoju odluku i iznese razloge za istu, te se primjerak iste uruči nazočnim strankama ili punomoćnicima, a onima koji nisu nazočili istom se dostava vrši putem e glasne ploče, te je istu punomoćnici u osobi odvjetnika mogu preuzeti i iz sustava e komunikacije.

47. Stoga po stavu ovog suda, uzimajući u obzir okolnosti iz čl. 155. ZPP-a, traženi trošak pristupa na ročište za objavu presude nije bio potreban za vođenje parnice, radi čega je taj dio zahtjeva za troškom odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice uz rj za platež sp na presudu

- pun. tuženika