Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-94/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz ZOU Vinko Adžić & Ivan Adžić iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 (pravni sljednik Societe Generale-Splitske banke d.d. Split, Ruđera Boškovića 16, OIB 69326397242), zastupanog po odvjetnicima iz OD Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 12 P-71/2020-19 od 15. prosinca 2021., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 12 P-71/2020-24 od 29. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r j e š i o j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 12 P-71/2020-19 od 15. prosinca 2021. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj 12 P- 71/2020-24 od 29. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je :

"I Utvrđuje se ništetnim odredbe ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 25. svibnja 2007., Broj: 49848/07, između prednika tuženika Societe Generale-Splitske banke d.d. kao kreditora i tužitelja HK kao korisnika kredita, kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točke 5. i 13. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je nakon 31.12.2007. kamatna stopa promjenjiva i da se utvrđuje odlukom tuženika.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime preplate po kreditu u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope, isplati ukupan iznos od 23.494,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, i to:

-na iznos od 124,95 kn od 10.4.2008. do isplate

-na iznos od 124,70 kn od 12.5.2008. do isplate

-na iznos od 124,61 kn od 10.6.2008. do isplate

-na iznos od 124,35 kn od 10.7.2008. do isplate

-na iznos od 123,94 kn od 11.8.2008. do isplate

-na iznos od 122,70 kn od 10.9.2008. do isplate

-na iznos od 122,65 kn od 10.10.2008. do isplate

-na iznos od 122,82 kn od 10.11.2008. do isplate

-na iznos od 123,67 kn od 10.12.2008. do isplate

-na iznos od 125,81 kn od 12.1.2009. do isplate

-na iznos od 127,77 kn od 10.2.2009. do isplate

-na iznos od 127,68 kn od 10.3.2009. do isplate

-na iznos od 127,60 kn od 10.4.2009. do isplate

-na iznos od 126,74 kn od 11.5.2009. do isplate

-na iznos od 125,55 kn od 10.6.2009. do isplate

-na iznos od 126,23 kn od 10.7.2009. do isplate

-na iznos od 509,06 kn od 10.8.2009. do isplate

-na iznos od 509,20 kn od 10.9.2009. do isplate

-na iznos od 503,89 kn od 12.10.2009. do isplate

-na iznos od 286,09 kn od 10.11.2009. do isplate

-na iznos od 285,62 kn od 10.12.2009. do isplate

-na iznos od 285,56 kn od 11.1.2010. do isplate

-na iznos od 287,96 kn od 10.2.2010. do isplate

-na iznos od 285,70 kn od 10.3.2010. do isplate

-na iznos od 285,70 kn od 12.4.2010. do isplate

-na iznos od 285,50 kn od 10.5.2010. do isplate

-na iznos od 284,53 kn od 10.6.2010. do isplate

-na iznos od 283,16 kn od 12.7.2010. do isplate

-na iznos od 284,14 kn od 10.8.2010. do isplate

-na iznos od 286,48 kn od 10.9.2010. do isplate

-na iznos od 287,46 kn od 11.10.2010. do isplate

-na iznos od 289,02 kn od 10.11.2010. do isplate

-na iznos od 290,38 kn od 10.12.2010. do isplate

-na iznos od 290,38 kn od 10.1.2011. do isplate

-na iznos od 291,36 kn od 10.2.2011. do isplate

-na iznos od 290,38 kn od 10.3.2011. do isplate

-na iznos od 289,41 kn od 11.4.2011. do isplate

-na iznos od 289,88 kn od 10.5.2011. do isplate

-na iznos od 291,36 kn od 10.6.2011. do isplate

-na iznos od 290,58 kn od 11.7.2011. do isplate

-na iznos od 292,92 kn od 10.8.2011. do isplate

-na iznos od 294,29 kn od 12.9.2011. do isplate

-na iznos od 294,48 kn od 10.10.2011. do isplate

-na iznos od 294,29 kn od 10.11.2011. do isplate

-na iznos od 294,68 kn od 12.12.2011. do isplate

-na iznos od 295,85 kn od 10.1.2012. do isplate

-na iznos od 298,19 kn od 10.2.2012. do isplate

-na iznos od 296,82 kn od 12.3.2012. do isplate

-na iznos od 293,90 kn od 10.4.2012. do isplate

-na iznos od 294,87 kn od 10.5.2012. do isplate

-na iznos od 297,02 kn od 11.6.2012. do isplate

-na iznos od 294,29 kn od 10.7.2012. do isplate

-na iznos od 294,68 kn od 10.8.2012. do isplate

-na iznos od 292,14 kn od 10.9.2012. do isplate

-na iznos od 294,17 kn od 10.10.2012. do isplate

-na iznos od 296,24 kn od 12.11.2012. do isplate

-na iznos od 295,85 kn od 10.12.2012. do isplate

-na iznos od 297,41 kn od 10.1.2013. do isplate

-na iznos od 297,80 kn od 11.2.2013. do isplate

-na iznos od 298,19 kn od 11.3.2013. do isplate

-na iznos od 298,97 kn od 10.4.2013. do isplate

-na iznos od 297,41 kn od 10.5.2013. do isplate

-na iznos od 295,54 kn od 10.6.2013. do isplate

-na iznos od 295,46 kn od 10.7.2013. do isplate

-na iznos od 295,30 kn od 12.8.2013. do isplate

-na iznos od 302,43 kn od 10.9.2013. do isplate

-na iznos od 303,26 kn od 10.10.2013. do isplate

-na iznos od 303,73 kn od 11.11.2013. do isplate

-na iznos od 304,45 kn od 10.12.2013. do isplate

-na iznos od 303,97 kn od 10.1.2014. do isplate

-na iznos od 304,72 kn od 10.2.2014. do isplate

-na iznos od 315,44 kn od 10.3.2014. do isplate

-na iznos od 314,46 kn od 10.4.2014. do isplate

-na iznos od 312,54 kn od 12.5.2014. do isplate

-na iznos od 312,29 kn od 10.6.2014. do isplate

-na iznos od 313,64 kn od 10.7.2014. do isplate

-na iznos od 297,07 kn od 11.8.2014. do isplate

-na iznos od 295,68 kn od 10.9.2014. do isplate

-na iznos od 297,03 kn od 10.10.2014. do isplate

-na iznos od 297,61 kn od 10.11.2014. do isplate

-na iznos od 297,76 kn od 10.12.2014. do isplate

-na iznos od 298,19 kn od 12.1.2015. do isplate

-na iznos od 274,45 kn od 10.2.2015. do isplate

-na iznos od 271,13 kn od 10.3.2015. do isplate

-na iznos od 270,00 kn od 10.4.2015. do isplate

-na iznos od 268,69 kn od 11.5.2015. do isplate

-na iznos od 268,73 kn od 10.6.2015. do isplate

-na iznos od 268,94 kn od 10.7.2015. do isplate

-na iznos od 246,40 kn od 10.8.2015. do isplate

-na iznos od 246,34 kn od 10.9.2015. do isplate

-na iznos od 248,90 kn od 12.10.2015. do isplate.

III Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 9.988,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena od 20. prosinca 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.".

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđeni odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Tužena u žalbi ističe da je prvostupanjskom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, obrazlažući to tvrdnjom da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

6. Suprotno žalbenim navodima tužene pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina meritornost, pravilnost i zakonitost. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi jer se iz njih bez dvojbe može razabrati kakav zaključak i iz kojeg dokaza prvostupanjski sud izvodio zaključak o postojanju i nepostojanju odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječe o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka ovaj drugostupanjski sud smatra kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovor o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava broj 49848/07, od 25. svibnja 2007. i to u dijelu točke 5. i 13. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odlukama banke te povrat preplaćenih iznosa koju je tužitelj preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope u eurima.

9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenice:

-da je između stranaka nesporno da je 25. svibnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava broj 49848/07, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 58.895,80 EUR-a za kupnju stana i garažnog parkirnog mjesta u Zagrebu.,

- da je odredbom članka 5. i 13., predmetnog Ugovora ugovorena kamatna stopa 5,60 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (kreditora)

- da je odredbom članka 4. predmetnog Ugovora predviđen rok otplate 21 godina u 252 jednakih mjesečnih anuiteta

- da se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala visini kamate stope sukladno odlukama tuženika,

- da je sud u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog tužitelja kao stranke jer je iskazivao logično, uvjerljivo a njegov iskaz je međusobno povezan i potkrijepljen materijalnim dokazima čime je sud sa sigurnošću utvrdio da tužitelju nisu bili predočeni parametri na temelju kojeg će banka mijenjati kamatnu stopu niti je tužitelj uopće mogao pregovarati odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa već je tužitelju na potpis dan ugovor s unaprijed određenim i tipskim ugovornim odredbama,

- da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije upozorio tužitelja na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope a nije pružio tužitelju niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope,

-da u obavijestima o promjeni kamatne stope koje tuženik dostavljao tužitelju samo se navodi povećana visina kamatne stope i datum do kada se tako povećana kamatna stopa obračunava, dok se uopće ne navode kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja, pa tako ni kada je primijenjena tržišna stopa kamata,

- da na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju,

- da je na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi, no isti tijekom postupka to nije dokazao, već proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatne stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Societe Generale - Splitske banke d.d. Split ili drugog akta Banke,

- da je sporna odredba ugovora o kreditu koja regulira način promjene kamatne stope jasna i lako uočljiva ali ne i razumljiva s obzirom da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, budući da ne postoje precizno određeni parametri za koje se veže promjena kamatne stope, te da stoga takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača,

- da je u odnosu na visinu preplate po osnovi promjene kamatne stope provedeno financijsko vještačenje temeljem kojega je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju izvršio preplatu iznosa od 23.494,98 kuna, zbog promjena kamatnih stopa a uzimajući u obzir početni način utvrđivanja kamatne stope,

- da nije osnovan prigovor zastare, jer da se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavak 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer da je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa da zastarni rok propisan člankom 225. ZOO od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20),

- da je dopuštena preinaka tužbe po uređenom tužbenom zahtjevu.

10. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud smatra da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 5. i 13. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora čime da je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom dijelu Ugovor da je ništetan primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to da se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ((„Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik da je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

10.1. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi. Banke da nisu odredile referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope jer u vrijeme zaključivanja Ugovora koje su sadržavale tu odredbu nije bilo propisano da Ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene kamatne stope. Iste da su kao savjesni gospodarstvenici rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke da su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

11. U smislu odredbe čl. 190. ZPP pravilno je tužitelj postavio konačan zahtjev po primitku nalaza vještaka kojim je tek mogao utvrditi visinu svoje tražbine, pa su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužitelj isto trebao učiniti do okončanja prethodnog postupka, a o dopuštenosti preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave se očitovao i Ustavni sud RH u odluci pod brojem U-III-4474/19 od 29.03.2022. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. No, kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja određeno postavio tužbeni zahtjev za isplatu, sve to sukladno odredbi članka 186.b stavka 3. ZPP, prigovor tuženika da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavka 1. ZPP nije osnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 5. i 13. Ugovora o kreditu nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, već je osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetnom navedenih odredbi raspravio kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice i to ponajprije da je ista odredba Ugovora o kreditu nepoštena, da je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je sve zbog toga čini i ništetnom.

13. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje i to kako prema odredbama čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO ugovorena kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok i prema odredbi tada važećeg čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, dalje ZZP) su odredbe ugovora o predmetu i cijeni morale biti jasne, lako razumljive i lako uočljive, pri čemu je termin promjenjive kamatne stope korišten u predmetno ugovoru odredba koja je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu ili se bave bankarskim poslovanjem, pa je za prosječnog potrošača nerazumljiva, a razlozi za promjenljivost stope prikazani u odlukama banaka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Izostala je pri tome dužnost tuženika da tužitelja ozbiljno informira o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrene pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, pa je tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika, budući da je formulacija odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi osiguravala jedino podatak o visini kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, bez ikakvih drugih okolnosti u pravcu utvrđivanja činjenice kakva će ta kamata i temeljem čega biti ubuduće, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja, kojeg niti navodima svoje žalbe u pitanje nije uspio dovesti tuženik, a prihvaća ga i ovaj sud, kako buduća kamatna stopa koja je bila ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, a sve u skladu sa odredbama Direktive 93/13/EEZ i to čl. 5. iste, prema kojemu u slučaju ugovora o kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, odnosno da se istima ne daje pozicija prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, pri čemu tužitelj kao pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope bez obavijesti u slučaju valjanog razloga.

14. Stoga je valjan zaključak suda prvog stupnja o tome da bi iz navedenog razloga ova odredba ugovora bila ništetna, temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, pa pravilno tužitelj ovom tužbom ostvaruje svoje pravo iz čl. 1111. ZOO da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog dijela ugovora primio na ime razlike između iznosa kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa.

15. Nadalje, u pogledu istaknutog prigovora zastare od strane tuženika, kojeg tuženik ponavlja i u žalbi, valja reći kako niti navodima žalbe tuženik nije uspio dovesti utvrđenja koja je u tom pravcu iznio sud prvog stupnja i koja ovdje stoga prihvaća i ovaj sud. Naime, valja reći kako je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) od 30. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga nema govora o zastari zahtjeva tužitelja u ovom sporu.

16. Pri tome je sve okolnosti pregovaranja stranaka sud prvog stupnja valjano, kako je već rečeno u ovom predmetu-cijenio dok i VSRH u pogledu pregovaranja stranaka zauzima stav o tome da odredbe ugovora o kreditu o primjenljivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu u buduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, što dovodi do zaključka da su navedene odredbe ugovora ocijenjene nerazumljivim, što je izneseno i u odluci u predmetu Revt-249/14. Tužitelj je bio u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. ZOO, a takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora, a tuženik nije dokazao da je tužiteljia upoznao sa povećanim rizikom koji donosi istovremeno ugovaranje promjenjive kamatne stope jer su postojala dva rizična elementa i to promjenjiva glavnica i promjenjiva kamatna stopa pa je iz svih navedenih razloga postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznih prava, a navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja, tako da je tužitelj kao potrošač u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja te nemogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, te nije bio informiran na jasan i transparentan način o promjeni kamatne stope.

17. Stoga je osnovano utvrđenje suda prvog stupnja kako je u takvoj situaciji bilo nedvojbeno omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene promjenjive kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, pa se ne radi o odredbi čiji je sadržaj lako razumljiv što van sumnje uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna temeljem čl. 102. st. 1. ZZP,

18. Slijedom navedenog, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP, a u svezi članka 380. stavka 2. ZPP, uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP a koju tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

U Splitu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević