Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-10/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice-protutuženice ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika-protutužitelja Spiritus OS, OIB: 71350697566, iz Osijeka, Trg Lava Mirskog 1, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, odvjetnicima iz Osijeka, radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4152/2021-34 od 19. studenoga 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4152/2021-34 od 19. studenoga 2024. u točkama I., II., III., V. i VI. izreke.

II. Točka IV. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 11. svibnja 2021. tuženika prema tužiteljici nezakonita i nedopuštena.

II. Raskida se Ugovor o radu sklopljen 9. studenog 2020. između tužiteljice i tuženika s 11. svibnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku Spiritus OS, OIB: 71350697566, Osijek, Trg Lava Mirskog 1, isplatiti tužiteljici ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete iznos od 2.354,42 eura (slovima: dvije tisuće tristo pedeset četiri eura četrdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva na ime zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 12. svibnja 2021. pa do 13. lipnja 2021.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tužiteljici se nalaže da uplati iznos od 4.248,07 eura što predstavlja iznos koji je jednak iznosu financijskog oštećenja koji je napravila za vrijeme svog radnog odnosa, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici podmiriti troškove parničnog postupka koje je prouzročila zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sa prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana."

VI. Nalaže se tuženiku Spiritus OS, OIB: 71350697566, Osijek, Trg Lava Mirskog 1, naknaditi tužiteljici ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu 1.700,00 eura (slovima: tisuću sedamsto eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenoga 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv točke I., II., III., V. i VI. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik-protutužitelj 4. prosinca 2024. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik-protutužitelj ne podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Tužiteljica-protutuženica tužbom traži utvrđenje da je nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. svibnja 2021. (dalje: Odluka o otkazu), traži sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog 9. studenog 2020. između tužiteljice- protutuženice i tuženika-protutužitelja s 11. svibnja 2021. i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 2.354,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12. svibnja 2021. do isplate.

6.1. Tuženik-protutužitelj je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je podnio protutužbu kojom traži isplatu iznosa od 4.248,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. travnja 2021. kao naknadu štete koju je pretrpio zbog nezakonitog rada tužiteljice-protutuženice zbog kojeg je i donio Odluku o otkazu.

6.2. Na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio;

- da je tužiteljica-protutuženica sa tuženikom-protutužiteljem kao poslodavcem sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme 5. listopada 2020., na vrijeme od 5. listopada 2020. do 27. prosinca 2021.,

- da je ovaj Ugovor o radu sklopljen za obavljanje poslova koordinatorice i asistentice projekta, time da će ona prema nalogu poslodavca obavljati i druge poslove koji su sukladni naravi i vrsti posla za koje je zasnovan radni odnos,

- da je za obavljanje tih poslova ugovorena bruto 2 plaća u visini od 4.368,75 kuna mjesečno,

- da je Ugovor o radu sklopljen na temelju Ugovora o dodijeli bespovratnih sredstava (Kodni broj: UP.02.1. 1.13.0155) u Programu "Zaželi - Program zapošljavanja žena - faza II“ (Broj poziva: UP.02.1.1.13), financiranog od strane Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. -2020. godine, sklopljenog između Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije s jedne strane, te tuženika-protutužitelja s druge strane,

- da je tužiteljica-protutuženica s tuženikom-protutužiteljem kao poslodavcem sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme od 9. studenoga 2020. s vremenskim trajanjem do 27. prosinca 2021.,

- da je ovaj Ugovor o radu sklopljen za obavljanje poslova asistenta voditelja projekta na projektu „SOS pomoć“, time da će ona po potrebi poslodavca obavljati i ostale poslove vezane za potrebe poslodavca,

- da je projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. - 2020., „Zaželi – Program zapošljavanja žena – Faza II“ (broj poziva: UP.02.1.1.13.), Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava (Kodni broj: UP.02.1.1.13.0155) u trajanju od 18 mjeseci (od 27. srpnja 2020. do 27. prosinca 2021.),

- da je ugovorena osnovna plaća u bruto iznosu od 5.096,87 kn mjesečno,

- da je Odlukom o otkazu od 11. svibnja 2021. tuženik-protutužitelj otkazao Ugovor o radu sklopljen 5. listopada 2020.,

- da je Ugovor o radu otkazan zbog ozbiljne povrede radnog odnosa, zanemarivanja radnih obveza te nanošenja financijske štete poslodavcu jer je 28. travnja 2021. dostavljen dokument Klasa: 102-06/20-04/319, Ur.broj: 344-104-5-21-16 čiji se predmet odnosi na odobrenje Zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 2. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava „SOS pomoć“ (Kodni broj: UP.02.1.1.13.0155) u okviru prioritetne osi 2 „Socijalno uključivanje“ Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. iz kojeg proizlazi da tuženiku-protutužitelju nije priznat trošak od 26.758,47 kuna sukladno članku 5.1. Posebnih uvjeta Ugovora,

- da se navedeni neprihvatljivi troškovi odnose na krajnje korisnike HC, RC i ŽC koji su u istim mjesecima na koje se odnosi Zahtjev za naknadu sredstava primali istovjetnu uslugu u sklopu drugog projekta,

- da su navedene provjere bile u nadležnosti tužiteljice čijim je nemarom navedeni trošak nastao te nije priznat, te kao takav pada na teret poslodavca čime je nanesena financijska šteta poslodavcu,

- da zbog navedenog, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je tužiteljica-protutuženica podnijela 19. svibnja 2021. zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik-protutuženik nije odgovorio,

- da je tuženik-protutužitelj registriran kao udruga s danom 27. siječnja 2012., a da su osobe ovlaštene za zastupanje: UC, predsjednica, s početkom mandata 24. veljače 2018. i krajem mandata 24. veljače 2022., te FC, izvršna direktorica, s početkom mandata 24. veljače 2018. i krajem mandata 24. veljače 2022., dok je OC likvidator,

- da iz Zahtjeva za nadoknadom sredstava od 27. studenoga 2020., s datumom ispravka 14. prosinca 2020., za projekt „SOS Pomoć“ korisnika Spiritus OS za izvještajno razdoblje od 27. srpnja 2020. do 27. listopada 2020. potpisan po voditeljici projekta FC i predsjednici korisnika UC, proizlazi da su istim potraživani troškovi u visini 40.460,00 kuna,

- da je iz Zahtjeva za nadoknadom sredstava od 27. siječnja 2021., za projekt „SOS pomoć“ korisnika Spiritus OS za izvještajno razdoblje od 27. srpnja 2020. utvrđeno da je isti potpisan po voditeljici projekta FC i predsjednici korisnika UC, te su potraživani troškovi u visini 366.217,16 kuna,

- da iz obavijesti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije od 28. travnja 2021. proizlazi da su na temelju zahtjeva tuženika-protutužitelja istom priznati troškovi u iznosu 344.524,48 kuna, a da su sukladno provedenoj kontroli odobreni troškovi u iznosu 317.766,01 kuna, dok je iznos od 26.758,47 kuna proglašen neprihvatljivim jer su krajnji korisnici HC, RC i ŽC u istom mjesecu primili istovjetnu uslugu u sklopu drugog projekta, jer jedna od zaposlenih žena na pružanju usluge ne pripada ciljanoj skupini s obzirom da je provjerom u aplikaciji HZZ-a utvrđeno kako osoba prilikom ulaska u projektne aktivnosti nije bila prijavljena u evidenciji HZZ-a i jer je bolovanje od 8. prosinca 2020. išlo na teret HZZO-a,

- da je iz Zahtjeva za nadoknadom sredstava od 27. siječnja 2021. za projekt „SOS pomoć“ korisnika Spiritus OS za izvještajno razdoblje od 27. srpnja 2020. do 27. travnja 2021. utvrđeno da je isti potpisan po voditeljici projekta FC i predsjednici korisnika UC, te su ukupno potraživani troškovi u visini 374.472,97 kuna,

- da iz obavijesti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije od 11. lipnja 2021. proizlazi da je po naprijed navedenom zahtjevu tuženiku-protutužitelju odobren trošak u iznosu 369.224,35 kuna, dok je iznos od 5.248,62 kuna proglašen neprihvatljivim jer je zaposlena žena koja ne pripada ciljanoj skupini s obzirom da je provjerom u aplikaciji HZZ-a utvrđeno kako osoba prilikom ulaska u projektne aktivnosti nije bila prijavljena u evidenciji nezaposlenih osoba HZZ-a,

- da je FC sastavljala Zahtjeve za nadoknadom sredstava, da je unosila podatke o korisnicima i o ženama koje su radile s korisnicima,

- da je tužiteljica-tuženica o svemu što je odradila odnosno trebala odraditi obavještavala FC, da joj je FC davala upute kako da postupi u svakom pojedinom slučaju i da je FC provjeravala korisnike i odlučivala o dodjeli korisnika,

- da je od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 11. veljače 2021. upravo FC dostavljena dokumentacija za pravdanje nastalih troškova po ZNS-u br. 2 te je ista pozvana da ispravi podatke na način kako joj je ukazano i dostavi ispravak radi daljnje kontrole dokumentacije, te da provjeri jesu li poimence navedeni krajnji korisnici primali uslugu potpore i podrške u mjesecu 3/2021, a u svezi projekta „Zaželi – Program zapošljavanja žena – faza II“, ZNS br. 3.,

- da je tužiteljica-protutuženica bila prijavljena kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod tuženika-protutužitelja kao poslodavca od 5. listopada 2020. do 8. studenoga 2020., na temelju Ugovora o radu od 5. listopada 2020., a od 9. studenoga 2020. do 13. svibnja 2021. na temelju Ugovora o radu od 9. studenoga 2020.,

- da je iz iskaza svjedoka CC koja je radila kod tuženika-protutužitelja od 10. mjeseca 2020. kao koordinator, a nakon toga od 11. mjeseca iste godine kao asistent, te iz iskaza svjedoka VC koji je iste poslove obavljao kod tuženika-protutužitelja u 8., 9. i 10. mjesecu 2020., utvrđeno da nisu bili samostalni u radu, da su radili po nalozima FC, da nisu bili dužni provjeravati korisnike u smislu da li su isti uključeni u neke druge programe, kao niti osobe koje su se zapošljavale kao pružatelji usluga krajnjim korisnicima,

- na isti način je iskazivala i svjedokinja ČC koja je kod tuženika- protutužitelja obavljala posao asistenta voditeljice projekta od 2. mjeseca 2020. do zapošljavanja VC,

- da iz iskaza svjedokinje JC, ranije UC, proizlazi da ne zna ništa o poslovima koje je tužiteljica-protutuženica radila kod tuženika-protutužitelja, kao što nije bila upućena niti u poslove tuženika-protutužitelja jer je sve poslove odrađivao njezin bivši suprug OC, a ona je kao predsjednica udruge potpisivala što je bilo potrebno i što joj je donio OC ili FC,

- da iz iskaza svjedokinje FC proizlazi da je radila kod tuženika- protutužitelja, ali se ne sjeća točno od kada, a njezin radni odnos je prestao u svibnju 2021. kada je dala otkaz, te da je samo formalno obnašala dužnost potpredsjednice udruge, a da je stvarno sve poslove što se tiču udruge, kako poslove zapošljavanja radnika, davanja otkaza istima, odrađivanja projekata vodio stvarni direktor OC, a da je tužiteljica-protutuženica bila zadužena za komunikaciju s djelatnicama projekta "Zaželi", za provjere dnevnika koje su djelatnice projekta vodile kod obilazaka trajnih korisnika, te uređenja baze podataka koji korisnici pripadaju kojoj djelatnici projekta,

- da iz iskaza tužiteljice-protutuženice proizlazi da je ona radila ono što joj je naloženo od strane FC, ali ne i provjeru podataka za krajnje korisnike u smislu ispunjavanja uvjeta da bi mogli biti korisnici konkretnih usluga koje je pružao tuženik- protutužitelj, te pronalaženja krajnjih korisnika, zaposlenica i njihovu provjeru, te pisanja zahtjeva za naknadu troškova.

6.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.; dalje: ZR) kojim je reguliran izvanredni otkaz ugovora o radu, na članak 135. stavka 3. ZR-a kojim je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac i na članak 119. stavka 2. ZR-a kojim je propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja radnog odnosa uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

6.4. U odnosu na razloge zbog kojih tužiteljica-protutuženica smatra da je otkaz nezakonit, prvostupanjski sud navodi kako ne prihvaća tvrdnju tužiteljice-protutuženice da je otkazan nepostojeći Ugovor o radu od 5. listopada 2020., umjesto postojećeg Ugovora o radu od 9. studenoga 2020., jer da se oba ugovora odnose na obavljanje poslova na projektu „SOS pomoć“, „Zaželi - Program zapošljavanja žena-faza II“, pa je Ugovorom o radu od 9. studenoga 2020. nastavljen radni odnos tužiteljice prema prethodnom Ugovoru o radu od 5. listopada 2020., te je sukladno tome bila prijavljena i kod HZMO-a. Tuženik-protutužitelj da je tužiteljici-protutuženici otkazao Ugovor o radu koji obuhvaća radno mjesto i opis poslova tužiteljice-protutuženice prema Ugovoru o radu od 9. studenoga 2020. i da je njegova stvarna namjera bila da tužiteljici-protutuženici otkaže Ugovor o radu koji je u trenutku otkazivanja egzistirao. Zbog toga da se Odluka o otkazu od 11. svibnja 2021. ne odnosi na „nepostojeći“ Ugovor o radu tužiteljice-protutuženice, onaj od 5. listopada 2020., već se ista odnosi na Ugovor o radu od 9. studenoga 2020., budući da tuženik kao poslodavac može imati pravni interes otkazati jedino postojeći ugovor o radu, neovisno što je u samoj Odluci o otkazu pogrešno naveden datum ranijeg ugovora o radu (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-50/2013-2 od 19. veljače 2014.).

6.5. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik-protutužitelj tužiteljici- protutuženici otkazao Ugovor o radu isključivo iz razloga jer mu po Zahtjevima za nadoknadom sredstava nisu odobrena sva zatražena sredstva, a zbog neizvršenih provjera krajnjih korisnika i zaposlenika, a za koje poslove da je bila zadužena tužiteljica-protutuženica. Kako je prvostupanjski sud na temelju iskaza saslušanih svjedoka koji su iste poslove obavljali prije tužiteljice-protutuženice, te na temelju iskaza tužiteljice-protutuženice, utvrdio da poslove u obavljanju kojih je došlo do propusta, a što je imalo za posljedicu neodobravanje određenih sredstava tuženiku- protutužitelju, nije obavljala tužiteljica-protutuženica, isti utvrđuje da tuženik- protutužitelj nije dokazao da je krivnjom tužiteljice-protutuženice istom nanesena šteta, te da stoga razlog koji je naveden za izvanredan otkaz Ugovora o radu ne postoji. Zbog toga je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena.

6.6. S pozivom na članak 125. stavka 1. ZR-a, te na temelju zahtjeva tužiteljice- protutuženice od 25. studenoga 2021. prvostupanjski sud je prihvatio i zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu s 11. svibnja 2021. jer da tužiteljici-protutuženici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika-protutužitelja.

6.7. S osnova naknade štete zbog nezakonitog otkaza tužiteljici-protutuženici je dosuđen iznos od 2.354,42 eura koji odgovara iznosu od tri prosječne mjesečne neto plaće isplaćene tužiteljici prije otkazivanja. Na navedeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od podnošenja tužbe 14. lipnja 2021. do isplate temeljem članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), dok je odbijena za vremenski period od 12. svibnja 2021. do 13. lipnja 2021.

7. Odbijen je zahtjev protutužbe za isplatu iznosa od 4.248,07 eura koji odgovara financijskom oštećenju koje je prema tvrdnji tuženika-protutužitelja tužiteljica- protutuženica napravila za vrijeme rada kod tuženika-protutužitelja, a koji se odnosi na troškove koji su utvrđeni neprihvatljivim od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prema izvješćima od 28. travnja 2021. i od 11. lipnja 2021. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 107. ZR-a i članak 1054. stavak 1. ZOO-a, te zaključuje da radnik poslodavcu odgovara po načelu dokazane krivnje pa je na poslodavcu teret dokaza da je radnik štetu počinio s namjerom ili iz krajnje nepažnje. Tuženik-protutužitelj da nije dokazao niti jedan element odgovornosti tužiteljice-protutuženice za štetu, zbog čega je njegov zahtjev odbijen.

8. O naknadi troškova odlučeno je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, dok je visina određena primjenom Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.).

9. Tuženik-protutužitelj u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je tužiteljica-protutuženica bila dužna vršiti provjere krajnjih korisnika, kao i novih zaposlenika, te da je njezina obveza bila i svaka tri mjeseca sastaviti i poslati zahtjev za naknadu sredstava nadležnom tijelu. Da to proizlazi iz iskaza FC, te da je prvostupanjski sud trebao saslušati i svjedokinju UC koja je mogla pojasniti činjenice koje je navela i koje nisu bile poznate svjedokinji FC.

9.1. Na ovaj način tuženik-protutužitelj osporava činjenično stanje iako u uvodu žalbe ne navodi da je to žalbeni razlog. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u pobijanoj odluci. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja tuženika upućuje na opširno obrazloženje prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je analizirao i ocijenio iskaz svjedokinje FC, te je također saslušao kao svjedokinju i UC, ali sada pod prezimenom JC, iz čijeg iskaza proizlazi da ona niti je poznavala tužiteljicu- protutuženicu, niti je znala što ona radi, niti je bila upoznata s radom tuženika- protutužitelja, pa stoga ne bi ni mogla pojasniti iskaz FC koja je bila voditeljica projekta i obavljala sve poslove za koje tuženik-protutužitelj tvrdi da ih je trebala obavljati tužiteljica-protutuženica, a što nije dokazao.

9.2. Pravilno je također prvostupanjski sud odbio protutužbeni zahtjev s pozivom na pravila o teretu dokazivanja.

9.3. Tuženik-protutužitelj osporava i odluku o naknadi parničnog troška, ali ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg ta odluka ne bi bila zakonita i pravilna. Kako je žalba podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to je ovaj sud i odluku o trošku ispitao u odnosu na pravilnost primjene materijalnog prava, te je ocijenio da je odluka o naknadi troškova utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

10. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tuženika-protutužitelja te je pobijana odluka potvrđena u točkama I., II., III., V. i VI. izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Točka IV. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković