Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-745/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupanog po punomoćnici Mariji Bartoluci, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 45 P-1346/21-29 od 27. travnja 2023., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 45 P-1346/21-29 od 27. travnja 2023., u točkama I. do II. i IV do IX izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između stranaka postupka 21. ožujka 2007. koja glasi: “Po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila..“ Točkom II izreke, utvrđen je ništetan dio odredbe članka 6. tog Ugovora, koja glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete…“ Točkom III izreke, odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 987,63 eur-a sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke, utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 1. predmetnog ugovora koja glasi: „..u kunama koji odgovara protuvrijednosti…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“ Točkom V izreke, utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 4. tog Ugovora koja glasi:„ Kamata se obračunava u CHF…“ Točkom VI izreke utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 5. tog Ugovora koja glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“. Točkom VII izreke, utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 6. Ugovora koja glasi: „… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“ . Točkom VIII izreke, nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.214,62 EUR-a sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom IX izreke, nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.103,92 EUR sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3. Tuženik u žalbi tvrdi da se presuda VTS-a povodom kolektivne tužbe ne odnosi na predmetni ugovor koji da je u cijelosti prestao isplatom kredita te da se tužitelj kao individualni potrošač ne može pozivati na tu presudu. Tužitelju da su bile jasne i razumljive ugovorne odredbe i tuženik da je prilikom sklapanja poštivao ugovornu regulativu te da je mijenjao ugovornu kamatu zbog promjena na tržištu i predlagao vještačenje na kretanje parametara koji su utjecali na promjenu kamatne stope. Stranke da su ugovorile promjenjivu, a ne fiksnu kamatnu stopu i da je sud prihvaćanjem početno ugovorene kamatne stope izmijenio tu ugovornu odredbu. Valutna klauzula da je pravilno ugovorena i dopuštena odredbama ZOO-a Između stranaka postupka da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a sud da je postupao kao da je ugovorena fiksna kamata. Tvrdi i da je u zastari cjelokupna tražbina i da je tijek zastare počeo teći od primitka iznosa čiji povrat zahtjeva. Osporava i odluku suda u dijelu troškova postupka.

5. Predlaže uvaženje žalbe.

6. Odgovor na žalbu nije dostavljen

7. Žalba nije osnovana.

8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

10. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

11. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

13. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022) i to utvrđenje ne dovodi u pitanje činjenica da tužiteljica nije konvertirala kredit.

14. Osim toga tuženik ni u ovom postupku nije dokazao da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi joj prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezinih obveza i da je unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora. Tuženik je trebao dokazati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo te da je tužitelju kao potrošač u cijelosti jasno i transparentno bio informiran o svim rizicima koje prate ugovorenu valutu CHF ili pak da su mu jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja, odnosno promjenjiva kamatna stopa, a to tuženik ne dokazuje. Naprotiv po tuženiku predložena svjedokinja se predmetnog ugovora ne sjeća i ne tvrdi da bi kod sklapanja takvih ugovora informirala potrošača o svim rizicima.

15. Naime, prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato, da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

16. Opravdano je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja na okolnosti kretanja parametara koji su utjecali na promjenu kamatne stope jer se time ne dokazuje da bi tužitelj i tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pojedinačno pregovarali i da bi ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara s kojima bi tužiteljica bila upoznata i koji bi joj bili protumačeni.

17. Jednako tako, činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Ništetnost te odredbe ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati i bez nje, s obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovo postojanje i pravnu valjanost. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi.

18. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te po osnovi ništetne valutne klauzule jer to pravo proizlazi iz odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005:dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu dosuđenog iznosa po osnovi valutne klauzule jer visinu tog iznosa tuženik određenim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

19. Nisu odlučni žalbeni navodi kojima osporava visinu dosuđene razlike po osnovi fiksne kamatne stope tvrdnjom da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu jer je tužitelj je zbog zastare odbijen s dijelom tražbine za isplatom razlike između početno ugovorene i promjenjive kamatne stope. Tek uzgred treba navesti da u situaciji u kojoj je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos stranaka primjenjuje se početno ugovorena kamatna stopa.

20. Nisu osnovane žalbene tvrdnje o zastari dosuđene tražbine po osnovi nepoštenih odredbi o valutnoj klauzuli jer ta tražbina nije u zastari budući da tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, vraćanju primljenog zbog djelomično ništetne odredbe ugovora, zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, u smislu odredbe članka 225. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18; dalje ZOO). Osim toga zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012., a ta odluka je u dijelu utvrđenja ništetnim valutne klauzule i ovdje tuženika postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 26. veljače 2021. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila prekinuta zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a te da su rokovi zastare ponovno počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

22. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljice, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Osim toga pravilno je dosudio tužiteljici opravdane troškove postupka i nisu istinite žalbene tvrdnje da bi joj primjenom tbr. 7 točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) prvostupanjski sud dosudio troškove za pet obrazloženih podnesaka jer iz obrazloženja presude jasno proizlazi da je joj priznao trošak za četiri obrazložena podneska po toj odredi Tarife koji joj i pripadaju.

23. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke presude.

24. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) i odlučeno kao u točki II izreke.

25. Nepobijani dio točke III izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić