Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-953/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku DP (sinu), i tužitelja DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi: [adresa], SR Njemačka, oboje zastupanih po punomoćnici Veri Vučković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita i tuženika ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Krstuloviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3132/2022 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3132/2022 od 4. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Iznos od 60.000,00 kuna položen na depozitu Županijskog suda u Splitu za potrebe postupka koji se vodio pred tim sudom pod posl. br. Kv-2/15 ne predstavlja ostavinu (u ostavinskom postupku pod posl. br. O-1103/16) iza pok. TP pok. U, te se nalaže isplata depozitnog iznosa na račun tužitelja (IBAN: [broj bankovnog računa]).

II. Tuženici se obvezuju podmiriti zatezne kamate neosnovano zadržanih sredstava (60.000,00 kn) kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke počevši od 3. lipnja 2016., kada su svojim izjavama deklarirali navedeni iznos pokretninom iza preminulog, te time neosnovano blokirali isplatu navedenih sredstava tužiteljima.“

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade parnični trošak tuženoj ad. 1. u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 EUR, a tuženiku ad. 2. u iznosu od 6.000,00 kn/796,34 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta uvećanjem te stope za 3% poena.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji zbog svih zakonskih žalbenih razloga, dakle bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nisu u pravu žalitelji kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda je razumljiva, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa se pobijana odluka može ispitati. Također, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena neka relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka, time da tužitelji osim općenitog pozivanja na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP-a, ni sadržajem žalbe ne ukazuju koju relativno bitnu povredu nalaze ostvarenom.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da iznos od 60.000,00 kn položen na depozitni račun Županijskog suda u Splitu, u kaznenom postupku poslovni broj: Kv- 2/2015, ne predstavlja ostavinsku imovinu pok. TP, te da se naloži isplata tog iznosa na račun tužitelja, kao i da se tuženike obveže podmiriti zatezne kamate na taj iznos tekuće od 3. lipnja 2016. do isplate.

9. Na temelju činjenica koje među stankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u spise Županijskog suda u Splitu poslovni broj: K-105/2010 i Kv-2/2015, te Općinskog suda u Splitu poslovni broj: O-1103/2016, kao i priložene isprave, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je ostavinski postupak iza pok. TP, umrlog **.**.2016., prekinut rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: O-1103/2016 od 28. lipnja 2018., te je supruga ostavitelja UP upućena na pokretanje parničnog postupka protiv sunasljednika NP i ŽP, radi utvrđenja da novčani iznos od 60.000,00 kn, položen na depozitu Županijskog suda u Splitu, u postupku poslovni broj: Kv-2/2015, ne predstavlja ostavinu pok. TP

- da tužitelj DP nije nasljednik pok. TP, te nije u ostavinskom postupku upućen na pokretanje parnice

- da iz spisa Županijskog suda u Splitu poslovni broj: K-105/2010 i Kv-2/2015 proizlazi da je na ročištu 5. siječnja 2015. doneseno rješenje o produljenju istražnog zatvora okrivljeniku DP, uz određivanje jamstva u iznosu od 60.000,00 kn, koje jamstvo može zamijeniti istražni zatvor, nakon čega je 13. siječnja 2015. doneseno rješenje kojim se protiv okrivljenika DP ukida istražni zatvor uz obrazloženje da je 13. siječnja 2015. za okrivljenika uplaćena jamčevina u iznosu od 60.000,00 kn

- da je nesporno, a isto proizlazi i iz dopisa kojeg je ovdje tužiteljici UP **.**.2016. uputio sudac u kaznenom predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: K-105/2010, da je iznos od 60.000,00 kn uplaćen sa bankovnog računa sada pok. TP

- da je između stranaka sporno o čijem se novcu radi, pri čemu tužitelji tvrde da se radi o njihovoj imovini, i to 20.000,00 kn duga TP prema tužitelju DP i ušteđevini tužiteljice UP u iznosu od 40.000,00 kn, koji novac je stekla uplatama sina DP (ovdje tužitelja) na njezin račun u Zagrebačkoj banci, te ga čuvala kod kuće i dala ga suprugu TP, koji je taj iznos zajedno sa 20.000,00 kn kojeg su on i UP posudili od kume VP na ime DP, položio na svoj račun i istog dana ga uplatio na ime jamčevine za okrivljenika DP

- da tužitelji nisu naveli na koji račun TP je novac uplaćen i sa kojeg računa (kod koje banke i broj računa) je izvršena isplata na ime uplate jamčevine

- da su tužitelji dostavili izvode iz bankovnog računa na njemačkom jeziku bez prijevoda, iz kojih se može zaključiti da je tužitelj DP od 2011. do sredine 2014. sa svog računa u Njemačkoj na račun tužiteljice UP u Zagrebačkoj banci uplaćivao različite iznose (od 100,00 do 500,00 EUR) u više navrata

- da iz pisane izjave VP ovjerene kod javnog bilježnika Helene Dragun pod brojem OV-1569/2015 dana 8. travnja 2016. proizlazi da potvrđuje da je 2015. primila na ruke posuđeni iznos od 20.000,00 kn, „kojeg je posudila kumovima za svrhu jamčevine za DP“, te potvrđuje da joj je taj novac vratio DP, pri čemu tužitelji tijekom postupka nisu predložili njezino saslušanje u svojstvu svjedoka radi razjašnjenja okolnosti oko pozajmice i vraćanja iste, odnosno utvrđenja čiji je u konačnici iznos od 20.000,00 kn

- da tužitelji tvrde da im je TP trebao vratiti navedeni novac kada mu bude vraćena jamčevina, ali je u međuvremenu preminuo, pri čemu se tužitelji pozivaju i na punomoć bez datuma, kojom da je TP opunomoćio suprugu UP na podizanje jamčevine jer on zbog bolesti nije u mogućnosti, a koja punomoć da je potpisana nekoliko dan prije smrti TP, ali nije ovjerena, slijedom kojih okolnosti prvostupanjski sud zaključuje da je ostalo neutvrđeno s kojeg računa je izvršena isplata iznosa od 60.000,00 kn na ime jamstva u kaznenom postupku, na koju okolnost tužitelji nisu ponudili dokaze, kao ni na okolnost da bi iznos od 40.000,00 kn tužiteljica UP dala suprugu TP, dakle da novac ne bi bio izvorno vlasništvo TP, već njegove supruge i kume VP, pa je pozivom na odredbe čl. 7. st. 1., čl. 8., čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, te odredbu čl. 179. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN-a), utvrdio da tužitelj DP nije aktivno legitimiran u ovom postupku, dok tužiteljica UP u odnosu na dio položenih sredstava od 40.000,00 kn nije dokazala da su njezino vlasništvo, a ne vlasništvo ostavitelja. Osim toga, za dio tužbenog zahtjeva kojim se od tuženika traži isplata depozitnog iznosa na račun tužitelja, prvostupanjski sud cijeni da je neosnovan i nemoguć jer se novac nalazi na sudskom depozitu, pa tuženici nemaju mogućnost ispuniti takvu obvezu, a budući da ne raspolažu tim sredstvima i da ih nisu neosnovano zadržali, da ne duguju tužiteljima zatezne kamate od 3. lipnja 2016., slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

10. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Naime, žalbeni navodi tužitelja svode se na ponavljanje navoda iznesenih u tužbi, i to da je iznos od 60.000,00 kn (7.963,37 EUR) njihova osobna imovina i ne ulazi u ostavinsku masu, odnosno iznos od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR) da pripada tužitelju DP i predstavlja dug TP prema njemu, dok je iznos od 40.000,00 kn (5.308,91 EUR) osobna ušteđevina tužiteljice UP, a što da dokazuju bankovni izvodi o doznakama koje je tužitelj izvršio na račun tužiteljice u Zagrebačkoj banci d.d. i „javnobilježnička“ izjava ZP. Također, ističu da im je TP navedeni novac trebao vratiti po povratu jamčevine od strane Županijskog suda u Splitu, međutim njegova iznenadna smrt da je spriječila vraćanje. Nadalje, navode da u prilog navedenom govori i činjenica da nakon što je tužiteljica taj novac dala TP na njegov račun, isti dan je izvršena uplata sudu, što je potkrijepljeno dokazima u predmetu O-1103/16, dakle isti da do tog pologa na svom računu nije posjedovao taj novac. Ističu i da tuženica neosnovano tvrdi da je to novac pok. TP, dok je tuženik u ostavinskom postupku najprije potvrdio istinitost navoda tužiteljice, a u nastavku iste negira.

12. Prije svega valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća stajalište prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja DP, koji nedvojbeno nije nasljednik pok. TP, te nije u ostavinskom postupku upućen na pokretanje predmetne parnice radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, odnosno koji nije niti „druga osoba“ u smislu odredbe čl. 179. ZN-a koja bi ostvarivala neko pravo iz ostavine, slijedom čega ne može tužbom na utvrđenje tražiti da određeni novčani iznos ne bi ulazio u ostavinsku imovinu.

13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza (i to svih koje su stranke predložile) i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, zaključio da tužiteljica UP tijekom postupka nije dokazala osnovanost činjeničnih navoda tužbe - da se radi o njezinoj ušteđevini u iznosu od 40.000,00 kn, koji novac da je dala suprugu (sada pok. TP), a koji da ga je zajedno sa 20.000,00 kn posuđenih od kume VP na ime DP, položio na svoj račun i istoga dana s tog računa uplatio na ime jamčevine. Naime, kao što to ističe prvostupanjski sud, nedvojbeno je da je sada pok. TP uplatu jamčevine izvršio sa svog bankovnog računa, međutim tijekom postupku nije utvrđeno s kojeg računa (kod koje banke i broj računa), jer se tužiteljica o tome nije izjasnila odnosno predložila dokaze, a provjerom računa o kojima tuženici imaju saznanja (kod OTP banke d.d. i Imex banke d.d.), utvrđeno je da sa tih računa sporna uplata nije izvršena. Stoga tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih tvrdnji - da se radi o novcu koji je istoga dana uplaćen na račun TP, odnosno da do tog pologa na svoj račun TP nije posjedovao taj novac. Uslijed takvog stanja stvari, ista i prema ocjeni ovog suda, daljnjim navodima o ušteđevini stečenoj uplatama sina (ovdje tužitelja DP) od 2011. do sredine 2014. (u prilog čemu je dostavila bankovne izvode), nije dokazala da je TP predala 40.000,00 kn i da je tim novcem isti 13. siječnja 2015. izvršio uplatu dijela jamčevine na depozitni račun Županijskog suda u Splitu, odnosno nije dokazala da je uplaćenih 40.000,00 kn njezina imovina, a ne imovina ostavitelja (kako to tvrde tuženici).

14. Pri tome se neutemeljenim i neosnovanim ukazuju i žalbeni navodi tužiteljice da je sporna okolnost o davanju novca TP i izvršenoj uplati istoga dana potkrijepljena dokazima u predmetu O-1103/16, budući da se u tom spisu Općinskog suda u Splitu u odnosu na novčana sredstva ne nalazi nikakva druga, odnosno dodatna dokumentacija, osim one koja se nalazi i u predmetnom spisu, dakle samo podaci o prometu po računima ovdje tužitelja, neovjerena punomoć za podizanje jamčevine i dokument naziva „Zajednička ostavština između supružnika“ - o pravu raspolaganja sredstvima koja se nalaze na deviznim računima kod Imex banke, a tužiteljica u žalbi nije konkretizirala ni o kojim se dokazima radi, pa su takvi žalbeni navodi paušalni.

15. Obzirom na navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica UP koja je sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219 st. 1. ZPP-a bila dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, nije dokazala da bi sporni novčani iznos predstavljao njezinu posebnu imovinu, a ne imovinu ostavitelja TP, dok tužitelj DP nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, slijedom čega njihovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o odbijanju tužbenog zahtjeva.

16. Pravilnom i zakonitom ukazuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude, jer je donesena pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, te glede visine pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

17. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Varaždin, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer