Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Zk-94/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Hajri Bašić, odvjetnici iz Zagreba i tužitelja Općine Lovran, Lovran, Šetalište M. Tita 41, OIB: 38513636075 kao pravnog slijednika iza prvotne tužiteljice HA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51415 Lovran, protiv tuženica CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i LA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52100 Pula, zastupane po punomoćnici Katarini Šmit, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-650/2018-16 od 14. rujna 2018., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-650/2018-16 od 14. rujna 2018.

II. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 182,49 EUR (stotinu osamdeset dva eura i četrdeset devet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

„1.-Utvrđuje se da je ništetna potvrda javne bilježnice Nataše Šuran, broj : OU-71/17- 2 od 15. studenog 2017.g.

2.-Utvrđuje se da je ništetno rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Nansi Kopić Pula, broj : O-432/07-14, UPP/OS-73/07-11 od 1. travnja 2009.g.

3.-Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji brisanje stanja nastalog provedbom rješenja Z-383/2018 od 31. siječnja 2018., rješenja Z-2760/05 od 6. prosinca 2007.g. i Z-2155/09 od 4. svibnja 2009.g. i uspostava stanja kakvo je bilo u zemljišnoj knjizi prije provedbe tih rješenja.

4.-Nalaže se tuženima da naknade tužiteljima parnične troškove.“

II-Tužitelji su dužni tuženima naknaditi parnični trošak i to 1. -tuženoj CA u iznosu od 4.150,00 kn te 2.-tuženoj LA u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a tužene se odbijaju sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova iznad tih iznosa i to 1. -tužena do ukupno zahtijevanog iznosa od 28.525,00 kn te 2.-tužena do iznosa od 28.125,00 kn.»

2. Protiv presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlažu da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženice su podnijele odgovor na žalbu tužitelja kojim su predložile da se njihova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. U ovom predmetu su tužbu podnijeli tužitelj te tužiteljica HA. Međutim, tužiteljica HA je umrla nakon što je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude pa je parnični postupak u odnosu na nju preuzela Općina Lovran.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su pravni prednik tuženica, njihov pokojni otac ĆA kao vjerovnik i HA te ŠA kao dužnice, sklopili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva. Tim Sporazumom su stranke utvrdile da na temelju Ugovora o pozajmici od 16. ožujka 1999. postoji tražbina vjerovnika prema dužnicama u iznosu od 55.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama, a koja dospijeva najkasnije 16. lipnja 1999. te su se sporazumjele da se radi osiguranja tražbine DA zasnuje fiducijarno vlasništvo na predmetnom stanu koje je u naravi etaža I. kata kuće sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja ¼ dijela te kuće, a koji je u suvlasništvu HA i ŠA, svake u ½ dijela. Utvrđeno je također da su iste stranke sklopile Aneks navedenog Ugovora o pozajmici kojim je iznos pozajmice promijenjen u iznos od 39.000,00 DEM, a rok povrata zajma je ugovoren do 16. kolovoza 1999.

6.1. Nadalje je utvrđeno da je pokojni ĆA Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda podnio prijedlog radi uknjižbe svog fiducijarnog vlasništva na predmetnom stanu. Njegov prijedlog je prvotno odbijen jer je zemljišnoknjižni sud utvrdio da ni HA ni ŠA nisu bile u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine, no, postupajući po žalbi DA, Županijski sud u Rijeci je donio rješenje broj Gž-1019/04 od 12. srpnja 2005. kojim je potvrđeno odbijanje prijedloga DA u odnosu na HA jer ona u času podnošenja prijedloga za upis doista nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica predmetne nekretnine, ali je preinačeno u odnosu na ŠA i na njezinom suvlasničkom dijelu je određena uknjižba fiducijarnog vlasništva DA kao prethodnog vlasnika.

6.2. Utvrđeno je da je EA umro **.**.2007. i da su ga na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule poslovni broj O-432/07-14 od 1. travnja 2019. naslijedile tuženice CA kao njegova supruga i LA kao njegova kćer kojima je, svakoj u ½ dijela, pripalo prethodno vlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine odnosno etaže – stana koja čini ¼ dijela cijele nekretnine. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu je vidljivo da su se tuženice na temelju rješenja o nasljeđivanju upisale kao prethodne vlasnice, svaka u ¼ dijela suvlasništva predmetne nekretnine.

6.3. Nadalje je utvrđeno da su tuženice kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije ishodile Potvrdu o stjecanju punopravnog vlasništva nekretnine (dalje: Potvrda) poslovni broj OU-61/17-2 od 15. studenog 2017. Tom Potvrdom je potvrđeno da su na temelju članka 277. stavak 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96.; dalje: OZ/96) tuženice postale punopravne vlasnice svaka u ¼ I. etaže na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], suvlasnički dio ¼ etažnog vlasništva (E-1, I. kat).

6.4. Na temelju te Potvrde su se tuženice u zemljišnoj knjizi upisale kao suvlasnice predmetne nekretnine u navedenim suvlasničkim omjerima da bi te suvlasničke omjere prodale JA koji se je na temelju te prodaje uknjižio u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik predmetne etaže u ½ dijela, a što je u zemljišnoj knjizi zaprimljeno 19. veljače 2018., a provedeno pod brojem Z-6684/2018.

6.5. JA se je još ranije uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik suvlasničkog dijela HA koji se je sastojao od ½ dijela predmetne etaže tako da je on navedenim upisom prava suvlasništva u preostaloj ½ dijela predmetne etaže na temelju Ugovora o prodaji sa tuženicama postao vlasnik u cijelosti predmetne etaže.

6.6. Stoga valja zaključiti da je u trenutku kada su tužitelji podnijeli svoju tužbu u ovom predmetu JA bio u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik prijepora u cijelosti.

6.7. Tužitelji su tužbenim zahtjevom, između ostalog, zatražili da se utvrdi da su ništetni Potvrda i gore navedeno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule poslovni broj O-432/07-14 od 1. travnja 2019. iza pokojnog DA.

6.8. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka odbio te dijelove tužbenog zahtjeva.

6.9. Prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo. Pojam ništetnosti je pojam obveznog prava i vezan je za pravne poslove, prvenstveno ugovore. Stoga Potvrda javnog bilježnika o stjecanju punopravnog vlasništva nekretnine na temelju članka 277. stavak 5. OZ/96 kao i rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik ne mogu biti ništetni niti se presudom može utvrditi da su ništetni. Te isprave mogu biti nezakonite ili nepravilne te se osobe čija su prava povrijeđena takvim nezakonitim ili nepravilnim ispravama mogu štititi ta prava, ali ni predmetna Potvrda, a ni predmetno rješenje o nasljeđivanju, čak i u slučaju nezakonitosti ili nepravilnosti, ne mogu biti ništetni jer ne predstavljaju pravne poslove odnosno ugovore.

7. Zbog tih razloga je žalba tužitelja i prvotne tužiteljice HA protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Potvrde i navedenog rješenja o nasljeđivanju odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i dio prvostupanjske presude pod točkom I/1. i I/2. izreke je potvrđen.

7.1. Tužitelji su također tužbenim zahtjevom zatražili da se Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda naloži brisanje stanja nastalog provedbom rješenja broj Z- 383/2018 od 31. siječnja 2018., zatim rješenja broj Z-2760/05 od 6. prosinca 2007. i rješenja broj Z-2155/09 od 4. svibnja 2009. i da se naloži uspostava stanja kakvo je bilo u zemljišnoj knjizi prije provedbe tih rješenja. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio i taj dio tužbenog zahtjeva.

7.2. Rješenjem broj Z-383/2018 od 31. siječnja 2018. je na temelju navedene Potvrde izvršena uknjižba prava vlasništva u korist tuženica na nekretninama u vlasništvu tužitelja FA i BA. Radi se o suvlasničkom dijelu predmetne etaže od ½ dijela koji je ranije pripadao ŠA, na kojem je, kako je to gore obrazloženo, upisano fiducijarno vlasništvo u korist pokojnog DA time da je ŠA ostala upisana kao potonji vlasnik, a nakon njezine smrti su se uknjižili FA i BA.

7.3. Rješenjem broj Z-2760/05 od 6. prosinca 2007. je na temelju gore spomenutog rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1019/04 od 12. srpnja 2005. uknjiženo pravo vlasništva sa imena ŠA na DA kao prethodnog vlasnika i tu se radi o suvlasničkom dijelu predmetne etaže od ½ dijela koji je ranije pripadao ŠA, na kojem je, kako je to gore obrazloženo, upisano fiducijarno vlasništvo u korist pokojnog DA.

7.4. Rješenjem broj Z-2155/09 od 4. svibnja 2009. je na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule poslovni broj O-432/07-14 od 1. travnja 2019. donesenog iza pokojnog DA izvršena uknjižba fiducijarnog vlasništva, odnosno prethodnog vlasništva koje je pripadalo pokojnom DA na suvlasničkom dijelu pokojne ŠA, a tuženicama je kao nasljednicama, svakoj u ½ dijela, pripalo prethodno vlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine odnosno etaže

– stana koja čini ¼ dijela cijele nekretnine.

7.5. Iz naprijed navedenog je vidljivo da se svi sporni upisi odnose na raniji suvlasnički dio pokojne ŠA od ½ dijela predmetne etaže na kojem je, kako je to gore opisano, pokojni ĆA stekao fiducijarno vlasništvo koje su naslijedile tuženice te se naknadno upisale kao punopravne vlasnice.

7.6. Niti jedan od spornih upisa se ne odnosi na suvlasnički dio HA koja je bila suvlasnica predmetne etaže u preostaloj ½ dijela, a na kom suvlasničkom dijelu se je kao vlasnik upisao JA i to prije nego što je pokojni ĆA podnio prijedlog za upis svog fiducijarnog vlasništva i na tom suvlasničkom dijelu zbog čega je njegov prijedlog za upis u odnosu na suvlasnički dio HA u konačnici odbijen. Zbog tih razloga provedenim upisima čije se brisanje traži na nikakav način nije diran raniji suvlasnički dio HA pa stoga tuženici kao nasljednici pokojnog DA nisu pasivno legitimirani u ovom postupku obzirom da se upisi izvršeni u korist pokojnog DA i tuženica odnose na suvlasnički dio pokojne ŠA, a ne na suvlasnički dio HA i spornim upisima nije povrijeđeno nikakvo knjižno pravo HA. To pravo je eventualno povrijeđeno uknjižbom JA kao vlasnika suvlasničkog dijela HA zbog čega se između njih vode sudski postupci u kojima ona osporava valjanost upisa JA. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio taj dio tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotnu tužiteljicu HA pa je stoga njezina žalba u odnosu na taj dio prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i taj dio prvostupanjske presude je potvrđen.

7.7. Što se tiče žalbe protiv tog dijela prvostupanjske presude, a koju je podnio tužitelj FA kao nasljednik pokojne ŠA, treba reći da je prvostupanjski sud ispitao pravilnost postupka kojeg je provela javna bilježnica Nataša Šuran iz Opatije koja je izdala predmetnu Potvrdu te je našao da je postupak bio proveden u skladu s člankom 277. OZ/96 zbog čega predmetna Potvrda nije izdana nezakonito ili nepravilno.

7.8. Nadalje, budući da je pokojni ĆA u zemljišnoj knjizi bio upisan kao prethodni vlasnik suvlasničkog dijela pokojne ŠA, prvostupanjski sud je utvrdio da je javni bilježnik Nansi Kopić iz Pule pravilno postupila kada je rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog DA to prethodno vlasništvo utvrdila kao ostavinsku imovinu koja je pripala tuženicama kao nasljednicama pokojnog DA.

7.9. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da se pravo namirenja iz založene nekretnine može ostvariti samo hipotekarnom tužbom i da nema pretpostavki da se traži neposredno ovrha na nekretninama na kojima je javnobilježničkom ispravom upisana hipoteka u zemljišnoj knjizi. Međutim, tražbina pokojnog DA prema pokojnoj ŠA nije bila osigurana hipotekom već prijenosom prava vlasništva na stvari, odnosno fiducijarnim vlasništvom. Način namirenja tražbine osigurane prijenosom prava vlasništva na stvari, a koji prijenos je, kao ovdje, izvršen na temelju solemnizirane privatne isprave, je bio propisan odredbom članka 277. OZ/96 tako da pokojni ĆA radi namirenja svoje tražbine nije trebao podnositi hipotekarnu tužbu.

8. Tužitelj nadalje u žalbi navodi da je tražbina koju je pokojni ĆA imao prema HA i ŠA prestalo na temelju članka 214. i 222. Zakona o obveznim odnosima. Te zakonske odredbe reguliraju zastaru. Zastarom ne prestaje tražbina već pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Međutim, prvostupanjski sud se je pravilno pozvao na odredbu članka 297. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98.; dalje: ZV) kojom je propisano da što je određeno za založno pravo primjenjivat će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja. Također, odredbom članka 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96.; dalje: ZOO/91) je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Budući da je pravo pokojnog DA bilo osigurano fiducijarnim vlasništvom upisanim u zemljišnu knjigu, moglo se je provesti namirenje njegove tražbine na način propisan člankom 277. OZ/96 čak i u slučaju eventualnog nastupa zastare njegove tražbine.

8.1. Tužitelj se nadalje žali tvrdeći da je bio nedopušten upis DA kao prethodnog vlasnika suvlasničkog dijela ŠA koji je izvršen pod brojem Z- 2760/05 jer je u to vrijeme u zemljišnoj knjizi na suvlasničkom dijelu ŠA već bila upisana zabilježba ovrhe pod brojem Z-677/04 koja je izvršena prije upisa DA. Na taj način je upis DA izvršen protivno članku 79. stavak 3. OZ/96. Tom zakonskom odredbom je propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta. Iz gore navedenog rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1019/04 od 12. srpnja 2005. je vidljivo da je EA prijedlog za upis svog fiducijarnog vlasništva podnio još 2000. godine i da je Zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda odluku o tom prijedlogu donio pod brojem Z-694/00. Člankom 45. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99.; dalje: ZZK/96), kojim je reguliran prvenstveni red, je propisano da se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugoga suda ili tijela kojom se određuje upis. Stoga je EA podnošenjem prijedloga za upis 2000. godine stekao prvenstveni red upisa i nije bilo nikakve zapreke da se njegovo fiducijarno vlasništvo upiše u zemljišnu knjigu nakon zabilježbe ovrhe koja je izvršena 2004. godine.

8.2. Tužitelj se također žali tvrdeći da su tuženice dobile u vlasništvo i dio nekretnine na kojem nije bilo upisano prethodno vlasništvo njihovog pravnog prednika DA i nikada nije bilo upisano fiducijarno vlasništvo. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su tuženice upisane kao vlasnice suvlasničkog dijela tužitelja i njegove sestre BA, dakle suvlasničkog dijela koji je pripadao pokojnoj ŠA, a kojeg su tužitelj i BA od nje naslijedili. Na tom suvlasničkom dijelu je, kako je to gore obrazloženo, bilo upisano fiducijarno vlasništvo u korist NA. To fiducijarno vlasništvo nije bilo upisano samo na suvlasničkom dijelu HA no na tom suvlasničkom dijelu se tuženice nisu niti upisale kao vlasnice već se je kao vlasnik upisao JA.

8.3. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom I/3. odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i taj dio je potvrđen.

Koprivnica, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić