Poslovni broj: Usž-4253/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5424/2023-7 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5424/2023-7 od 25. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbačena je tužba od 6. studenog 2023., točkom II. izreke odbačena je tužba od 14. studenog 2023., a točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja, točaka II. i III. izreke tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi detaljno izlaže zbog čega smatra da je o prigovoru trebalo meritorno odlučiti. Ističe da je prigovor podnesen tuženiku, a ako je on smatrao da nije nadležan postupati po istom, da je trebao postupiti prema odredbi članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ako podnositelj i dalje zahtijeva zaprimanje njegovog podneska, tužiteljica tvrdi da je službena osoba dužna primiti takav podnesak i bez odgode uputi nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku. Stoga, smatra da je predmetni prigovor čelnik u svakom slučaju trebao razmotriti te o njemu meritorno odlučiti. Tužiteljica nadalje ističe da je odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima jasno propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Stoga tvrdi da je imala osnovu za izjaviti prigovor upravo tuženiku. Pojašnjava da je tuženik zaprimio dopušteni pravni lijek – prigovor, što nije sporno, te je istog bio dužan riješiti u roku od osam dana prema odredbi članka 122. stavak 3. ZUP-a, pa makar isti i odbaciti, ako ga već nije proslijedio nadležnom tijelu. Stoga smatra da je zakonito na temelju članka 122. stavka 4. ZUP-a podnijela tužbu radi šutnje tuženika. Predlaže da Sud preinači pobijano rješenje, a podredno da poništi pobijano rješenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8.
Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica Gradskom uredu za obrazovanje,kulturu i sport Grada Zagreba podnijela zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti na rješenje istog tijela. Tijelo nije postupilo u zakonom propisanom roku, zbog čega je tužiteljica podnijela prigovor Gradonačelniku Grada Zagreba, koji u zakonom propisanom roku nije odlučio o prigovoru, zbog čega je tužiteljica tužbom zatražila naložiti tuženiku u roku od osam dana od dana donošenja presude donijeti odluku o zaprimljenom prigovoru.
9. Odredbom članka 38. stavka 1. točke 5. ZUS-a propisano je da se spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena zakonom propisana zaštita, a odredbom članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
10. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, kako je zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti podnesen prvostupanjskom tijelu, to je prigovor zbog nepostupanja trebao biti podnesen čelniku prvostupanjskog tijela, što jasno proizlazi iz sadržaja odredbe članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), te je u slučaju nedonošenja rješenja od strane čelnika prvostupanjskog tijela postojala mogućnost podnošenja žalbe nadležnom drugostupanjskom tijelu. Stoga je tužba podnesena prijevremeno.
11. Kako tužiteljica nije iscrpila redovni pravni put prije podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu, odnosno nije zahtijevala donošenje odluke o prigovoru od čelnika prvostupanjskog tijela, nego od gradonačelnika Grada Zagreba, a nije ni dokazala da bi uopće podnosila žalbu nadležnom drugostupanjskom tijelu, to je tužba podnesena prvostupanjskom sudu prije vremena te ju je pravilno prvostupanjski sud odbacio. Naime, ZUS-om je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno. U predmetnom slučaju tužba je podnesena prijevremeno, a prigovori izneseni u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje u ovom sporu.
12. Posebno pozivanje na odredbu članka 10. Odluke o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. - dalje: Odluka) nije osnovano, budući da se navedeno odnosi na prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju navedene Odluke, a u predmetnom slučaju je tužiteljica zahtijevala izdavanje potvrde izvršnosti i podnijela prigovor radi nepostupanja javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 156. ZUP-a, dakle radi se o nepostupanju upravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje i kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes u smislu članka 156. ZUP-a. Prigovor gradonačelniku iz citirane Odluke je pravni lijek koji je propisan protiv pojedinačnih akata nadležnog gradskog upravnog tijela, a ovdje se radi o situaciji kada se upravni akt ni ne donosi.
13. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a. Kako je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev iste za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
