Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-54/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Šebalj, odvjetnik u Odvjetničko društvu Mraz, Šuti & partneri, Zagreb, protiv tuženika HRVATSKI AUTOKLUB, Zagreb, Avenija Dubrovnik 44, OIB: 53540975485, koji je zastupan po punomoćniku Hrvoju Pažinu, odvjetniku u Zlataru, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2709/2020-54 od 15. studenog 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2709/2020-54 od 15. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice od dana 1. travnja 2020. nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao što je odbijen i zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao - radno mjesto Stručni suradnik za poslove članstva u Sektoru članstva, Službe članstva ili drugo radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe, kao neosnovan (točka 1. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužiteljici da isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana (točka 2. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljica je zatražila trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz navedenog članka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni ne razumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 1. travnja 2020., a kojom je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu, kao i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu s tuženikom na neodređeno vrijeme od 1997., s time što je zadnji sklopljen 19. prosinca 2013. za rad na radnom mjestu Stručni suradnik za poslove članstva u Sektoru članstva, Službe članstva, kao što nije sporno ni da joj je tuženik taj ugovor otkazao odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanja tužiteljice kao radnika na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR).

6.1. Nije sporno ni to da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke o otkazu, koji je tuženik odbio, kao što nije sporno ni da je tužiteljica pravovremeno zatražila sudsku zaštitu.

7. Prvostupanjski sud nakon ponovnog provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz ugovora o radu sklopljenim između stranaka na neodređeno vrijeme 19. prosinca 2013., proizlazi kako je tužiteljica obavljala poslove i radne zadatke u okviru Sektora članstva, Službe članstva pod nazivom Stručni suradnik za poslove članstva,

- da je u odluci o otkazu ugovora o radu navedeno koje je sve poslove tužiteljica obavljala kod tuženika, pa je tako navedeno koji su poslovi radnog mjesta na kojem je ona radila,

- da je u odluci o otkazu navedeno da radnica (ovdje tužiteljica) ne postupa sukladno općim aktima tuženika ili ih i krši, kao što se i dalje navodi:

- da je glavni tajnik tuženika naložio Uredu interne kontrole izvanrednu kontrolu rada tužiteljice kao radnice,

- da je u nalogu za izvanrednu kontrolu od 15. listopada 2019. zatražena provjera procesa učlanjenja i produljenja članstava te analiza podataka u vezi pruženih usluga tehničke pomoći vozačima na cesti i kontrola rada radnice u posljednje dvije godine, kako bi se ispitalo je li po srijedi pojedinačan propust ili ih je bilo i više, a da bi se detektirali eventualno širi propusti u tom dijelu procesa rada zatražena je provjera načina postupanja i svih drugih radnika u Sektoru članstva, koji imaju mogućnost pristupa i unosa izmjena u bazu članstva tuženika,

- da su nakon zaprimanja naloga preslušani dostupni snimljeni telefonski razgovori u Kontaktnom centru HAK-a (ovdje tuženika) i pribavljeni relevantni podaci iz baze članstva (CRM),

- da su u tim postupcima provjera, a kako bi se objektivno utvrdile činjenice i provjerili svi izvori podataka (osobito oni financijske naravi), osim Ureda interne kontrole, sudjelovali, i Sektor podrške poslovanju (računovodstvo) i Sektor i Služba članstva, u kojima se čuva dokumentacija o učlanjenju i produljenju članstva,

- da je ishod složenog i višestruko provjeravanog kontrolnog postupka nad radom tužiteljice, u Sektoru i Službi članstva te nad radom imenovane radnice izložen u opsežnom pisanom materijalu od 16. ožujka 2020., koji je Ured interne kontrole dostavio Glavnom tajniku, a u kojemu je utvrđeno pet povreda koje se tužiteljici stavljaju na teret te zbog kojih joj se u konačnici i otkazuje ugovor o radu, a koje su sve detaljno opisane u odluci o otkazu ugovora o radu (list 6-18 spisa),

- da je u kontrolnom postupku utvrđeno sukcesivno ponavljanje slučajeva pogodovanja određenim osobama na štetu poslodavca (kako je razvidno iz obrazloženja odluke prikazanih slučajeva), a za koje je odgovorna imenovana radnica i da se pri tom krše pravila rada i temeljni opći akti poslodavca, od Statuta HAK-a i nadalje,

- da je u svakom pojedinom slučaju specificirano o kojim je normama riječ (jer opći su akti mijenjani kroz vrijeme, stoga da su svaki put uz pojedini predmet naznačeni oni koji su konkretno prekršeni) i koje su štetne posljedice nastupile,

- da su sve utvrđene nepravilnosti tužiteljice kao radnice kod ”učlanjenja", odnosno ”produljenja članstava” rezultirale ukupnom financijskom štetom za poslodavca u iznosu od 10.510,01 kuna,

- da je tužiteljica kao radnica u nastojanju da ukloni trag svoga nepravilnog postupanja u tuđe ime i za tuđi račun retrogradno sama uplatila poslodavcu 1.240,00 kuna,

- da su te njezine radnje uslijedile tek nakon saznanja da će nepravilnosti u njezinome radu biti prijavljene rukovoditeljici Sektora članstva odnosno Poslovodstvu tuženika HAK-a,

- da su svim opisanim slučajevima osobe ”učlanjene” ili im je ”produljeno članstvo” suprotno odredbama specificiranih općih akata poslodavca te da su se tako nalazile u popisu baze članstva HAK-a kao punopravni članovi odnosno korisnici članskih pogodnosti, iako to uopće nisu bile,

- da se konačno, u odluci o otkazu konstatira kako je u svrhu provođenja Zakonom propisanog postupka poslodavac o namjeri redovitog otkazivanja Ugovora o radu sukladno članku 150., povezano s člankom 153. stavak 3. Zakona o radu proveo savjetovanje sa Sindikalnom podružnicom Stručne službe Hrvatskog autokluba (u daljnjem tekstu: Sindikat),

- da se Sindikat usprotivio namjeri tuženika da tužiteljici otkaže ugovor o radu,

- da iz dopisa od 15. ožujka 2020. proizlazi da je tužiteljici dostavljen poziv na iznošenje obrane prije izricanja namjeravanog redovitog otkaza ugovora o radu,

- da je tužiteljica svoju obranu u pisanoj formi putem punomoćnika dostavila poslodavcu podneskom od 23. ožujka 2020., u kojemu je istaknuto da radi kod poslodavca 23 godine, da je u tom periodu radila na više radnih mjesta, da je svoje radne zadatke uvijek uredno obavljala, kao i iskazana šteta za poslodavca nije dobro prikazana (izračunata) jer bi stvarna šteta nastala u iznosu od 3.237,25 kuna, a ne kako je iskazao poslodavac u iznosu od 10.510,01 kuna, odnosno da bi ukupno bila 2.206,04 kune, a ne 3.237,25 kuna kako je prikazano u prvom očitovanju pristiglom od Odvjetničkog ureda,

- da iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da se njezin posao odnosio o brizi o članskoj bazi; da je tuženik tj. HAK udruga građana i da su oni njima uvijek na usluzi tj. članstvu, a S.J. osoba koja se navodi u odluci o otkazu kao osoba koja bi se bez ispunjenja kumulativnih uvjeta za učlanjenje tj. bez potpisane pristupnice i uplate kreirao zahtjev za učlanjenje da je bila i prije i poslije ovoga član; da su imali namjeru zadržati člana, ali zbog tehničkih nemogućnosti član da nije mogao platiti članarinu u tom trenutku, a tehničke poteškoće da su bile nedostupnosti interneta, a da je ona uvidom u bazu vidjela da je član bio i ranije; da mu je dostavljena pristupnica i uplatnica i uplata je trebala biti doznačena taj dan, no uplata nije bila doznačena taj dan, a zbog velikog opsega posla da se dogodio previd i da nije izvršila kontrolu je li uplata izvršena; da u odnosu na pružanje usluge tehničke pomoći bez naknade čije bi troškove u konačnici snosio tuženik, a na koje određena osoba odnosno član ne bi imao pravo tužiteljica smatra da tuženik nema štete jer je članarina plaćena naknadno, a ona da ju je platila jer rukovoditeljica nije htjela saslušati njezino obrazloženje, dok u odnosu na povredu iz odluke o otkazu da bi bez obvezatne uplate godišnje članarine produžila članstvo osobama S. i J., navodi kako su sve te članarine podmirene, vjerojatno su ih podmirili oni, a ovu prvu da je ona podmirila, dok u odnosu na storniranja od 25. rujna 2019. i da bi naknadno za tuđe ime i za tuđi račun platila članarinu u iznosu od 720,00 kn navodi da se radi o nekom klupskom članu za kojega je netko tražio da se učlani, s time što je navela i da je VV ranije bio član i da je sada član tuženika,

- da dalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se dešavalo da su ljudi 16 godina članovi, a nisu ništa koristili i onda 17 godinu zatrebaju pomoć i tada u dogovoru s tehničkih sektorom bi im se izašlo u susret da im se da pomoć uz naknadnu uplatu i da je to bio uobičajeni način poslovanja; da je program CRM uveden 2010. kada je ona bila voditelj i da je s tim programom bilo puno problema te da on i dan danas ne funkcionira, da zna raditi dvostruke uplate odnosno knjiženja i ako se ne zove tuženik tj. HAK da to netko riješi kasnije pa da ima problem na obračunu,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je na mjestu glavnog tajnika od 2018., te da je on potpisao odluku o otkazu; da ga je u listopadu 2019. rukovoditeljica Sektora članstva JV došla obavijestiti o uočenoj nepravilnosti koju su kolege u Sektoru članstva uočili, a tužiteljica da je obrađivala jednu od intervencija pomoći za člana u Nizozemskoj i vršila je određene provjere u kontaktnom centru i iz tih provjera je uočila jednu nelogičnost, a to je da je poziv za pomoć došao iz HAK-a, a ne iz Nizozemske gdje je član bio, a imao je članski model Europa, a radilo se o članu VV, pri čemu navodi da je član dužan nazvati 1987 za pomoć na cesti gdje god se nalazio, a da se provjerom utvrdilo da je tužiteljica zvala iz HAK-a kako bi član ostvario pomoć u Nizozemskoj, dok je daljnjom provjerom kolegica ČV utvrdila da za tog člana nema pristupnice potpisane i da nema uplate članarine, a u bazi da je upisano kao produljenje članstva 4. listopada 2018. odnosno godinu prije, i utvrdila je da za to produljenje nema uplate članarine,

- da dalje zakonski zastupnik navodi kako se sukladno Statutu i Općim uvjetima tuženika postaje članom HAK-a potpisom pristupnice i uplatom članarine i svi koji nisu ispunili staturane uvjete nisu članovi HAK-a, s time što je naveo i to kako je dispečerski centar organizirao uslugu za tog člana preko Nizozemskog nacionalnog kluba i HAK da je imao trošak od tisuću i nešto kuna, pa zbog navedenog slučaja da je dao nalog uredu interne kontrole da provjeri sve ono što je tužiteljica radila u posljednje dvije godine,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika u bitnom proizlazi, a što se tiče člana VV da je osim navedene intervencije u Nizozemskoj, proizlazi kako je on koristio još dvije usluge, jednu u Republici Irskoj, a drugu ponovno u Nizozemskoj, tako da je nastao novi trošak za tuženika jer su oni morali podmiriti troškove intervencija jer on nije bio njihov član u trenutku pružanja tih usluga, a da je u izvješću interne kontrole osim toga utvrđeno da postoje još četiri slučaja u kojima je tužiteljica protupropisno, neovlašteno omogućavala članovima da bez uplate članarine postanu članovi HAK-a, dok je za tih pet (prvi je VV) slučajeva utvrđeno u bazama da se postupalo po istom modelu, protiv pravila HAK-a i Statuta,

- da također, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi, a što je posebno utvrđeno u izvješću interne kontrole, da je tužiteljica nakon što je saznala da će ČV prijaviti slučaj VV išla to prikriti tako što je uplatila na blagajni HAK-a gotovinom i karticom i to za VV i ĆV, VV da je bio osnovni, a njegov brat LV dodatni član, a koje su uplate napravljene malo manje od godinu dana (u 9 mj. 2019), dok su trebale biti najkasnije 4. listopada 2018., pri čemu ističe da uplate ne bi bile nikada uplaćene da tužiteljica nije saznala da će biti prijavljena od rukovoditeljice Sektora, a u konačnici i njega; da je u tom izvješću interne kontrole utvrđeno da je tužiteljica osobno poznavala te osobe za koje je radila uplate, tako što je VV školski kolega tužiteljice, dok je preko društvenih mreža utvrđeno da je tužiteljica ljetovala kod jedne od osoba za koje je produljila neosnovano članstvo bez uplate članarine, jedna od osoba da je iz Jastrebarskog za koju je također utvrđeno da poznaje tužiteljicu, a koja je neovlašteno stekla članstvo, s time što je za neke od tih osoba utvrđeno da je članstvo produljivano bez uplata više godina: da je osnovni akt tuženika Statut, a što se tiče poslova članstva to da su Opći uvjeti članstava, ostvarivanje članskih pogodnosti i ispod toga su dokumenti koji pokrivaju pravila članstva,

- da dalje iz iskaza zakonskog zastupnika proizlazi kako je zbog operativnih provedbi tadašnji glavni tajnik napravio Upute koje su razrješavale pitanja tamo gdje bi bilo dvojbi oko Sektora članstva i Tehničke pomoći, a koja je dodatno pojašnjavala neke stvari i one nisu bile u suprotnosti s ostalim dokumentima; da je dao nalog da se izvrši kontrola postupanja svih zaposlenika koji su operativno imali pristup bazama podataka, radi se o 10-tak osoba iz tog Sektora, uključujući i ČV, ali da nisu pronađene nepravilnosti osim kod tužiteljice; da se organizacija sustava članstava mijenjala 2010., a članovi da moraju potpisati pristupnicu i uplatiti članarinu i bez toga se ne može postati član, dok odlukom Upravnog odbora jednom da godišnje da se može donijeti odluka da se članstvo dodijeli nekim drugim osobama bez uplate članarine, a to su najčešće predsjednici i članovi inozemnih auto klubova ili predsjednici nekih partnerskih društava, s time što su to ranije znali biti predsjednici država; da postoje slučajevi gdje fizička osoba izvrši uplatu članarine, a oni nemaju potpisanu pristupnicu, ali da se ona ne vodi kao član i ne može ostvarivali pogodnosti dok ne dobije pristupnicu,

- da iz iskaza JV, rukovoditeljice Sektora članstva, nadređene tužiteljici, proizlazi da je tužiteljica učlanila članove bez da je za njih uplaćena članarina te da je osim toga bilo još povreda zbog kojih je tužiteljica upozoravana, dok da je tužiteljica zvala kolege iz kontaktnog centra za SV (o čemu da je sastavljena bilješka), pri čemu je navela da razlog propusta ne bi bio nedostatak obuke za CRM sustav jer da bi tada i druge uplate tužiteljice bile pogrešno provedene uz napomenu da je tužiteljica kod tuženika radila preko 20 godina, a osim toga da je napravljena kontrola i za druge kolege pa nisu utvrđeni takvi propusti,

- da iz iskaza svjedoka TV, voditelja ureda predsjednika glavnog tajnika tuženika u bitnom proizlazi da je tužiteljica nakon što nešto dogodilo naknadno unosila podatke u informatički sustav kako bi ispalo da je ta osoba od ranije član na osnovu čega bi joj se onda pružila besplatna pravna pomoć, kao što je naveo i da je tužiteljica i ranije dobila opomenu te da je naknado vršila uplate,

- da iz iskaza svjedokinje EV u bitnom proizlazi da je sindikalni povjerenik i da je tuženik proveo savjetovanje prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, s time što ova svjedokinja nema izravnih saznanja u odnosu na povrede koje se stavljaju na teret tužiteljici (samo posredno kroz dokumentaciju koja joj je dostavljena kao sindikalnoj povjerenici) i da su postojali problemi na nedostatcima informatičkog sustava i nedostatcima procedure,

- da iz iskaza svjedokinje ČV, voditeljice Službe članstva, proizlazi kako ima izravna saznanja o povredama koje je počinila tužiteljica jer je sama otkrila nepravilnosti u postupanju tužiteljice, a to je da učlanjivala članove bez uplaćene članarine tj. bez novca, a takvih slučajeva da je bilo 4 -5., pri čemu je posebno istaknula u dijelu iskaza u kojem opisuje slučaj iz rujna 2019. kada je prilikom svog rada utvrdila produljenje članstva VV do 2019. godine, s time što je utvrdila da je isti slučaj bio i prethodne godine, a i da je u rujnu 2019. napravljeno produljenje za slijedeću godinu sve za tog člana, a koji je koristio članske pogodnosti, bez da je bilo član,

- da iz iskaza svjedoka ĐV, zaposlenog u uredu interne kontrole proizlazi da je tužiteljica postupala suprotno odredbama Statuta tuženika i pojedinih članskih modela, da je učlanjivala osobe bez pristupnice i uplate te je utvrđeno pet takvih slučajeva gdje da su se ponavljale opisane stvari i da je nastala materijalna šteta za tuženika od oko 10.500,00 kn, a nakon čega je tužiteljica, i to nakon saznanja da će biti prijavljena išla retrogradno uplaćivati članarine za dio osoba koje je suprotno pravilima uvela u sustav, kao što proizlazi i da je tužiteljica za jednu osobu lažirala pristupnicu i naknadno ju umetnula u registrator, a kada se to saznalo da je dio osoba brisala iz članstva odnosno stornirala zahtjeve za produženje članstva uz napomene da je neke od tih osoba osobno poznavala,

- da iskaza svjedokinje NVP, voditeljice ureda kontrole u bitnom proizlazi da sve što je ČV pronašla odgovara istini, a to je da su VV i LV kao dodatni član učlanjeni u HAK bez uplaćene članarine i bez potpisane pristupnice, a što su dva uvjeta za učlanjenje, kao i da tužiteljica ili nije pridruživala uplate ili za određene članove nisu postojale uplate, a što je tužiteljica potvrdila pisano u svojoj izjavi da je napravila propust ili da ne zna zašto nije napravila uplatu, a da je tužiteljica u pet slučajeva poznavala te osobe te da je naknado izvršila uplate za VV i ĆV (koji je u tri navrata koristio pomoć na cesti), dok je za HV produživala članstvo nekoliko godina bez uplata s time da je za njega, a nakon što su utvrđene nepravilnosti naknadno sama izvršila uplatu,

- da iz iskaza svjedoka VVP, JVP, ČVP, DV i KV proizlazi kako nemaju izravnih saznanja što se tiče samih razloga o otkazu i povreda koje je tužiteljica počinila.

7.1. Na temelju utvrđenog prvostupanjski sud smatrao je da je tužiteljica počinila povrede koje joj se stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu, a takvo postupanje tužiteljice prema stavu tog suda predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu jer je utvrdio da je tužiteljica kao radnica tuženika koja je radila na poslovima stručnog suradnika za poslove članstava, svojim postupanjem protivno općim aktima tuženika omogućila korištenje usluga tuženika, i to pet puta osobama koje nisu bili članovi tuženika, pa je taj sud zaključio da su se u ovom slučaju ispunili uvjeti iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a za opravdan otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice kao radnice tuženika, zbog čega je odbio u cijelosti njezin tužbeni zahtjev.

7.2. Pri tome je prvostupanjski sud u odnosu na tvrdnje tužiteljice da je tuženik prije otkazivanja nije pravilno upozorio u smislu odredbe članka 119. stavka 1. ZR-a, odnosno da dana upozorenja koja prileže spisu ne bi bila u skladu s naznačenom zakonskom odredbom, naveo, da prema ocijeni tog suda, u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije bilo niti opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da to učini. Pri tome je prvostupanjski sud istakao kako iz svih okolnosti konkretnog slučaja, a što da se posebno odnosi na dugotrajnosti i ustrajnost u postupanju i unatoč ranijim danim upozorenjima, da su postojale okolnosti i iz odredbe članka 119. stavka 1. ZR-a zbog kojih nije bilo za očekivati od tuženika kao poslodavca da je upozori na obveze iz radnog odnosa, do joj je omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu dopisom od 16. ožujka 2020., a na koji se tužiteljica i očitovala i čime da je postupio prema stavku 2. toga članka.

8. Navedena činjenična utvrđenja kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede dopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice kao radnika, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su utemeljena na rezultatima izvedenih dokaza, a žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju.

9. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima tvrdi da pobijana prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje kada iz iste proizlazi suprotno, s time što se ističe, da meritorna odluka suda podrazumijeva takav zaključak suda u kojemu postoji podudarnost uvjerenja suda između činjeničnog stanja na temelju kojega odlučuje o zahtjevima stranaka i stvarnog činjeničnog stanja, pri čemu sudu provodi samo one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju svog slobodnog sudačkog uvjerenja.

9.1. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju opisno upire tužiteljica, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatra tužiteljica da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čini tužiteljica.

10. U ovom slučaju tuženik je donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužiteljice 1. travnja 2020., pozivom na odredbe članka 115., članka 119., članka 121., članka 122., članka 126., članaka 150. i članka 153. ZR-a, a što sve proizlazi i iz te odluke, dok iz pobijane presude proizlazi nedvojbeno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik prilikom donošenja otkaza u cijelosti poštovao odredbe iz tih članaka.

10.1. Prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

10.2. Budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica kao radnica tuženika radeći na poslovima svog radnog mjesta stručni suradnik za poslove članstva počinila povrede koje joj se stavljaju na teret odlukom o otkazu, i to što je tijekom 2018. i 2019. kreirala podatke baze članstva (CRM) za VV i ĆV, iako oni nisu potpisali pristupnicu niti su platili članarinu za te godine i što je VV tijekom članske godine 2018/2019., tri puta pružena pomoć na račun tuženika u inozemstvu (dva puta u Nizozemskoj i jedna put u Sjevernoj Irskoj) iako nije bilo član tuženika, da bi kada su te nepravilnosti utvrđenje sama tužiteljica sa svog računa retrogradno za tu člansku godinu uplatila u tuđe ime i račun članarinu, kao što je utvrđeno i da je ranijih godina tužiteljica postupala suprotno Statutu i Općim uvjetima tuženika, tako što je za HV produživala članstvo tri godina bez uplata, a tijekom ranijih godina (2016., 2017., 2018.) na isti način i za druge osobe, kako je to sve detaljno i jasno navedeno u odluci o otkazu, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica pri obavljanju poslova svog radnog mjesta stručnog suradnika za poslove članstva u Sektoru članstva počinila povrede koje joj se stavljaju na teret odlukom o otkazu i da je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje otkaza.

11. U odnosu na daljnji žalbeni navod tužiteljice da tuženik kod donošenja odluke o otkazu nije poštovao proceduru propisnu odredbom članka 119. stavkom 1. ZR-a (pogrešno navedeno ZPP-a), odnosno da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije pisano upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa, za istaći je, da je pravilno prvostupanjski sud zaključio, pri čemu je pravilno ocijenio sva utvrđenja u postupku, da nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužiteljicu kao radnicu upozori na obveze iz radnog odnosa jer je povrede činila dugotrajno i ustrajno. Ovo i iz razloga što je tužiteljica dugogodišnja radnica tuženika koja je kod tuženika radila 23 godine, a od čega je 12 godina bila voditeljica članstva, što proizlazi iz njezinog iskaza, pa je dobro znala tko može koristiti usluge tuženika i kako se postaje članom da bi mu tuženik te usluge pružio i da svojim radnjama kojima omogućavanje pružanja takvih usluga osobama koje nisu članovi tuženika krši opće akte tuženika i da tim čini povrede svojih radnih obveza.

11.1. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz svih okolnosti konkretnog slučaja, a što da se posebno odnosi na dugotrajnosti i ustrajnost u postupanju i unatoč ranijim danim upozorenjima na kršenje obveza iz radnog odnosa iz 2012. i 2016. bez obzira što se ta upozorenja ne odnose na povrede koje su opisane u odluci o otkazu ugovora o radu, ali ukazuju da je tužiteljica i ranije kršila radne obveze i da je u tome bila ustrajna, nije bilo za očekivati o tuženika kao poslodavca da je upozori na navedene povrede.

11.2. Tuženik je u ovom slučaju omogućio tužiteljici iznošenje obrane u smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a, koja kao pravilo propisuje dužnost poslodavca da pri redovitom ili izvanrednom otkazivanju omogući radniku iznošenje obrane, jer je pisanim putem 16. ožujka 2020. od tužiteljice zatražio očitovanje vezane za izvješće interne kontrole od istog datuma, a na što je tužiteljica odgovorila očitovanjem od 23. ožujka 2020. i dopunom očitovanja od 27. ožujka 2020. a u odnosu na povrede koje joj se stavljaju na teret odlukom o otkazu.

11.3. Isto tako, neosnovano tužiteljice žalbenim navodima tvrdi da se njezini propusti u radu odnose na proceduru i CRM sustav, pri čemu se poziva na iskaz svjedoka ĆVP, zaposlenika na radnom mjestu programera, kada je pravilno prvostupanjski sud na temelju njegovog iskaza zaključio da on nema izravnih saznanja što se tiče samih razloga o otkazu, kao i u odnosu na nepravilnosti na koje je ukazala tužiteljica, jer iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi i zaključak kako je propusta u informatičkom sustavu tuženika bilo, a koji su uklonjeni. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da sve to samo po sebi ne opravdava postupanja tužiteljice kojima bi se pogodovalo osobama koje u trenutku pružanja pomoći na cesti nisu bili članovi tuženika jer kao takvi nisu potpisali niti pristupnicu, niti izvršili uplatu članarine, što se ponovno navodi.

11.4. Tužiteljica ni ostalim žalbenim navodima ocjenu svih prethodno izvedenih dokaza glede dopuštenosti otkaza ugovora o radu ničim nije dovela u sumnju, jer na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda upućuju svi izvedeni dokazi, kao i iskazi svjedoka i iskazi stranaka, koje je prvostupanjski sud saslušao opširno i detaljno, te je neposrednom ocjenom mogao utvrditi govore li istinu ili ne, te odakle crpe svoja saznanja u svezi rada tužiteljice kod tuženika i povredama koje je počinila, pa neosnovano tužiteljica prigovara da sud nije pravilno postupio kada cijenio te iskaze, odnosno da ih je cijenio samo u dijelu koji su bili svrhoviti tuženiku, a ne tužiteljici, kada to ne proizlazi iz navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda.

11.5. Na na pravilnost odluke o otkazu ne utječe ni pozivanje tužiteljice na iskaz svjedokinje EV, sindikalne povjerenice, koja je potvrdila da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu postupio sukladno članku 153. stavak 3. ZR-a, a prvostupanjski je sud pravilno na temelju njezinog iskaza utvrdio da ova svjedokinja nema izravnih saznanja u odnosu na povrede koje se stavljaju na teret tužiteljici (samo posredno kroz dokumentaciju koja joj je dostavljena kao sindikalnoj povjerenici), a svoje zaključke koje temelji isključivo na nedostatcima informatičkog sustava i nedostatcima procedure, ali kako nijedan nedostatak bilo procedure bilo informatičkog sustava ne dovodi jasno u vezu s konkretnim nepravilnostima koje se stavljaju na teret tužiteljici (da je omogućila pružanje usluga tuženika osobama koje nisu bile članovi tuženika i da je učlanjivala određene osobe bez plaćenih članarina, a čime je kršila jasne odredbe Statuta tuženika), to je pravilno njezin iskaz sud ocijenio u ovom dijelu paušalnim i ničim dokazanim.

11.6. Za ukazati je da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je izvršena kontrola rada i ostalih 10-ak radnika tuženika koji su radili na poslovima članstava i da kod nikoga od njih nisu utvrđene nepravilnosti u radu, već samo kod tužiteljice, a što sve upućuje na zaključak da njezine povrede nisu uzrokovane procedurom i pogreškama u CRM sustavu, jer da su postojali problemi u informatičkom sustavu tada bi i u radu drugih radnika bilo problema kod njihovih uplata i upisa članova, a ne samo kod tužiteljice.

12. Kako je tuženik tijekom postupka dokazao da je tužiteljica počinila navedene povrede koje joj se stavljaju na teret, a na kojem je teret dokaza na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem da odluka o otkazu nije dopuštena i da joj radni odnos kod tuženika nije prestao, a time i da ju je tuženik dužan vrati na posao na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR-a, jer za to nisu ispunjeni uvjeti.

13. O dluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio pravilnim pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), s time što je pravilno utvrdio i sve radnje koje su bile potrebne u parnici primjenjujući odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

14. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča