Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-22/2022-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Slavenu Šego, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grad Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], Obala kneza Branimira 17, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja FE i tuženika [adresa], protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-5313/2019 od 15. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Grada Splita, se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja FE se uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5313/2019 od 15. listopada 2021.:

a) potvrđuje pod točkom I. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj FE OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za ½ dijela nekretnina označenih sa k. č. br. [katastarska čestica] površine 52 m² i k. č. br. [katastarska čestica] površine 5 m² obje upisane u ZU 11086 k. o. [katastarska općina] pa je isti ovlašten temeljem presude zatražiti i postići upis prava vlasništva u ½ dijela navedenih nekretnina uz istovremeni izbris tog prava u navedenom opsegu sa imena prednika tuženika

b) potvrđuje pod točkom II. izreke

c) preinačava se pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da ga se utvrdi vlasnikom za daljnjih ½ dijela predmetnih nekretnina, ovlasti na uknjižbu i brisanje za daljnjih ½ dijela odbijen kao neosnovan i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj FE OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik za daljnjih ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] površine 52 m² i k. č. br. [katastarska čestica] površine 5 m² pa je isti ovlašten temeljem presude zatražiti i postići upis prava suvlasništva u ½ dijela navedenih nekretnina uz istovremeni izbris tog prava u navedenom opsegu sa imena prednika tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Split naknaditi tužitelju FE pored dosuđenog iznosa od 197,28 eur (1.486,40 kn) zajedno sa zateznim kamatama, daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 915,37 eur sa zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], Obala kneza Branimira 17, naknaditi tužitelju FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],trošak sastava žalbe u iznosu od 207,38 eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 165,90 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 5313/2019 od 15. listopada 2021. presuđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj FE OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik za ½ dijela nekretnina označenih sa zk.č. zem [katastarska čestica] površine 52 m2 i zk. č. zem [katastarska čestica] površine 5 m2 obje upisane u ZU 11086 KO [katastarska općina] pa je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva za ½ dijela navedenih nekretnina uz istovremeni izbris tog prava u navedenom opsegu sa imena prednika tuženika, dok se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da ga se utvrdi vlasnikom za daljnjih ½ dijela predmetnih nekretnina, ovlasti na uknjižbu i brisanje za daljnjih ½ dijela odbija kao neosnovan.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak u iznosu od 1.486,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela točke I. presude i točke II. presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan te zbog odluke o parničnom trošku. Tužitelj pobija presudu iz svih zakonom dopuštenih razloga, a posebno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tuženika da naknadi parnični trošak tužitelju, a podredno predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke tuženik ulaže žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku, a podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika koja se odnosi na presuđujući dio presude.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. No, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbio zahtjev tužitelja.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na k. č. br. [katastarska čestica] površine 52 m² i k. č. br. [katastarska čestica] površine 5 m² koji tužitelj temelji na dugotrajnom i neprekidnom posjedu njegovih prednika i tužitelja.

8. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:

- da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana "Općenarodna imovina" a kao organ upravljanja Narodni odbor Općine Split čiji je slijednik tuženik

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Vinka Ružića utvrđeno kako predmet spora u skici vještaka prikazan likom A-B-C-D-E-A i likom D-E-F-G-D odgovara kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], u naravi predstavlja dio dvorišta unutar zidom ograđenog posjeda tužitelja, manjim dijelom je betonirani kolni prilaz, dok je većim dijelom travnjak sa zasađenom maslinom, lovorom i vinovom lozom

- da je Položajnim nacrtom Zavoda za izmjeru zemljišta Split broj 943/1966 od 16. rujna 1966. nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] cijepana u podčestice i to kč. br. [katastarska čestica] površine 405m² i kč. br. [katastarska čestica], površine 154m², a na temelju položajnog nacrta “Geoprojekta“ Split od 27.veljače 1989., potvrđenog od Komiteta za urbanizam i građevinarstvo Općine Split pod br. 131/89 od 23.03.1989. te od Zavoda za katastar i geodetske poslove u Splitu pod br. Klasa UP-I-932/06-89- 01/200 od 23. ožujka 1989. izvršeno je cijepanje i u zemljišnim knjigama rješenjem od 9. siječnja 1990. pod br. Z-1343/89 evidentiranje, između ostalog, diobe kč. br. [katastarska čestica] u podčestice kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u podčestice 5002/24 i 5002/33, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

- prema toj diobi, čestice nastale diobom i to kč. br. [katastarska čestica] dobila je površinu 353m², a kč. br. [katastarska čestica] površinu 52m², dok je kč. br. [katastarska čestica] dobila površinu od 149m², a kč. br. [katastarska čestica] površinu 5m²

- da je cijepanje čestica izvršeno nakon što je prednik tužitelja, kupio od NE kč. br. [katastarska čestica], odnosno dobio u zamjenu od Grada Splita kč.br. 5002/24

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-488/89 od 03. prosinca 1990. utvrđeno pravo korištenja na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] za korist AE, oca tužitelja

- da je presudom Općinskog suda u Splitu broj P1-7847/09 od 1. prosinca 2009. tuženik obvezan tužitelju AE ispustiti tabularnu ispravu za kč.b.r. 5002/24 koju bi u protivnom zamijenila presuda

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, pod brojem O- 1667/09, UPP/OS-76/09 od 19. listopada 2009. utvrđeno kako je raspoređena ostavina iza smrti ŽE, između ostalih, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u korist sinova FE, ovdje tužitelja i KE, za po ½ dijela.

- da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo tužitelja i njegovog brata FE pok. AE za po ½ dijela,

- da je kč. br. [katastarska čestica] u katastarskom operatu označena sa k. č. [katastarska čestica] te je prije diobe (cijepanja) imala evidentiranu površinu od 405m², dok je njezina sadašnja površina 353m², što čini razliku u površini od 52m², a ta površina upravo predstavlja površinu novonastale i ovdje utužene kč. br. [katastarska čestica].

- da je kč. br. [katastarska čestica] koja je u kat. operatu označena kao k. č. [katastarska čestica] prije diobe (cijepanja) imala evidentiranu površinu od 154m², a nakon cijepanja njezina je površina 149m², tako da razlika od 5m² čini površinu cijepanjem nastale, a ovdje utužene kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

- da je prednik tužitelja te njegovi slijednici u posjedu predmetnih nekretnina kontinuirano i nesmetano kao zakoniti (po osnovi kupnje i zamjene) i istiniti te kao pošteni posjednici

- da su nakon smrti AE sinovi nastavili nesmetani posjed sa istom kvalitetom, naslijedivši njegovu imovinu za po ½ dijela pa se tužitelj s osnovom ne može pozivati na usmeni ugovor s bratom KE koji bi mu prepustio svoj dio jer to nije valjani osnov stjecanja prava vlasništva nekretnina, a od očeve smrti (2009.) pa do podnošenja tužbe nije protekao propisani rok iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima za stjecanje s dosjelošću u korist tužitelja.

9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva u ½ dijela, dok je za daljnjih ½ dijela predmetnih nekretnina odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Vlasništvo nekretnine na temelju dosjelosti stječe se samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (redovna dosjelost) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten (izvanredna dosjelost), istu stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, sve to sukladno čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP).

11. Isto tako, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, koje vrijeme počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZVDSP) s tim da se vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar (čl. 160. st. 2. ZVDSP) kao i da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (čl. 17. st. 1. ZVDSP).

12. Također, u skladu s odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP, poštenje posjeda se predmnijeva. Dakle, onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da je tužitelj nepošteni posjednik, osobito iz razloga koje je naveo tuženik, odnosno kako tužitelj i njegovi prednici nisu mogli steći pravo građanskog vlasništva zemlje u društvenom vlasništvu.

13. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj: 6/80 i 36/90), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, od 08. listopada 1991. godine) kad je ta odredba stavljena izvan snage.

14. Odredbom čl. 159. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96; dalje: ZVDSP, na snazi od 01. siječnja 1997. godine), propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u st. 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina. Odredbom čl. 388. st.

4. ZVDSP bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. godine (Narodne novine broj 137/99) ta je odredba ukinuta. Ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi i u primjeni od 01. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999., u kojem razdoblju je mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda, odnosno ako je stjecatelj bio u mirnom, nesmetanom i neprekinutom posjedu četrdeset godina unazad.

15. Međutim, obzirom da su sudovi u Republici Hrvatskoj dužni primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije, u međuvremenu je Europski sud za ljudska prava donio presudu u predmetu F protiv Republike Hrvatske, a u kojem predmetu je tužitelj podnio tužbu 1997. godine, dakle u vrijeme važenja odredbe ZVDSP koja je propisivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991. godine, pa je Europski sud zauzeo stajalište da se podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo i koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebalo, a obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice pogreške koje je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Također, u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pa tako Rev-x974/2017 od 07. svibnja 2019. godine) je također zauzeto stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbi čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog zakona.

16. Cijeneći sve provedene dokaze, a osobito iskaze svjedoka OE, EE, IE, HE, KE te tužitelja nesporno je utvrđeno kako se predmetne nekretnine nalaze od 60-ih godina prošlog stoljeća u nesmetanom posjedu obitelji tužitelja jer je nekretnine kupio otac tužitelja AE od NE, isplatio mu cijenu i stupio u posjed. Predmetne nekretnine predstavljaju dio dvorišta unutar zidom ograđenog posjeda tužitelja, a manjim dijelom je betonirani kolni prilaz dok je većim dijelom travnjak sa zasađenom maslinom, lovorom i vinovom lozom. Prema tome jedini objektivni zaključak je da su tužitelj i njegov prednik pošteni posjednici, odnosno da su pretpostavke stečenog vlasništva predmetne nekretnine dosjelosti ispunjene protekom 20 godina jer je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten (kvalificirani posjed) pa je tužitelj stekao prava vlasništva redovitom dosjelošću.

17. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje u ½ dijela i vezani zahtjev usmjeren na uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva (pravno shvaćanje sa sjednice sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 33-22 od 31. siječnja 2022.) pa je iz tog razloga odbijena žalba tuženika.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge zbog čega je odlučeno pod točkom I. b) izreke.

19. Nasuprot tome, s pravom upire tužitelj u žalbi navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva za daljnjih ½ dijela predmetnih nekretnina.

20. Pravni učinci stjecanja prava vlasništva dosjelošću u trenutku kada su se ispunili zakonski uvjeti za takvo stjecanje prava vlasništva stoga dosjelošću nekretnine prelaze u vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, pa upis u zemljišne knjige ima samo deklaratoran učinak.

21. Slijedom svih navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je prednik tužitelja AE stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, kao i da je ostaviteljevom smrću ostavina prešla na nasljednike te da je smrću AE vlasništvo predmetnih nekretnina prešlo je na njegove nasljednike tužitelja i brata tužitelja KE.

22. Navedene odlučujuće činjenice, kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, i ovaj drugostupanjski sud nalazi u potpunostima raspravljenima i utvrđenima pa zbog toga prihvaća činjenično stanje kako ga je, pravilno, utvrdio prvostupanjski sud.

23. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva za daljnjih ½ dijela predmetnih nekretnina. Svoje pravno stajalište prvostupanjski sud je obrazložio kako se tužitelj ne može pozivati na usmeni ugovor s bratom KE koji mu je prepustio svoj dio jer to nije valjani osnov stjecanja prava vlasništva nekretnina, a od očeve smrti (2009) nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje dosjelošću u korist tužitelja.

24. Tako pravno stajalište prvostupanjskog suda nije osnovano.

25. Imajući u vidu kako je brat tužitelja KE u svom iskazu naveo kako je znao za predmetnu tužbu prije njezina podnošenja kao i da se dogovorio sa bratom da predmetne nekretnine pripadnu u isključivo vlasništvo tužitelju, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je prihvatiti zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva za daljnjih ½ dijela predmetnih nekretnina. Ovakav pravni stav temelji se na činjenici kako su tužitelj i njegov brat KE sklopili sporazum nasljednika o raspodjeli imovine pa su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na nekretnini u cijelosti. Slijedom navedenog, temeljem čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za utvrđenje prava vlasništva za daljnjih ½ dijela predmetnih nekretnina kao i u dijelu u kojem je tužitelj ovlašten na uknjižbu prava vlasništva te brisanje prava vlasništva sa imena prednika tuženika, valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti za utvrđenje prava vlasništva nekretnina i za daljnjih ½ dijela kao i pripadajući zahtjev vezan za uknjižbu, pa je odlučeno kao pod točkom I. c) izreke.

26. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP te tužitelju dosuditi troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. I čl. 155. st.1. ZPP.

27. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odnosno trošak sastava tužbe u iznosu od 133,00 eur (Tbr. 7/1), trošak pristupa na ročište dana 01. rujna 2020. u iznosu od 133,00 eur (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište dana 17. svibnja 2021. u iznosu od 133,00 eur (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište dana 30. kolovoza 2021. u iznosu od 133,00 eur (Tbr. 9/1) stoga je tužitelju priznat trošak od 532,00 eur što uvećano za pripadajući PDV iznosi 665,00 eur. Tužitelju je priznat trošak razlike vještačenja (daljnji iznos koji nije priznat prvostupanjskom odlukom) u iznosu od 197,28 eur jer je provođenje vještačenja bilo nužno, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur stoga je tužitelju priznat daljnji iznos na ime troškova od 915,37 eur, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke presude.

28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 20. travnja 2020. i podneska od 11. rujna 2020., iz razloga što trošak navedenih podnesaka nije bio nužan za provođenje ovoga postupka. Također, sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga što tužitelj nije specificirao taj trošak, a što je bio dužan prema čl. 164. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. U žalbenom postupku tužitelj je u cijelosti uspio sa žalbom pa mu je valjalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 207,38 eur, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 166. st. 2. kako je odlučeno pod točkom III. izreke.

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tuženika iz razloga što navedeni trošak nije bio potreban za ovaj postupak stoga je primjenom čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

Vukovar, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan