REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12377/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenog ŠG i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi 1. okrivljenog ŠG podnesenoj po branitelju Alenu Jakoboviću, odvjetniku iz Osijeka protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: 73. Pp-2190/2021-8 od 2. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenog ŠG i prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., 114/22.) I. okrivljeni ŠG je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku 30 dana od primitka ove presude.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom I. okrivljeni ŠG je u točki IV., V. I VI. izreke
pobijane presude proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 kuna / 59,73 eura koju kaznu je obvezan platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Nadalje, okrivljenik ŠG je obvezan na naknadu troškova
prekršajnog postupka na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138.
stavkom 2. točke 3. Prekršajnog zakona u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura.
3. Istom presudom u točki I., II. i III. okrivljeni DG je oslobođen od
optužbe da je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
4. Protiv te presude I. okrivljeni ŠG je pravodobno po branitelju
podnio žalbu zbog bitnih povreda prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret te predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe za predmetni prekršaj.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu
presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, je li u predmetu počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, žaleći se zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz
članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona žalitelj ističe da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude međutim, po ocjeni ovog Suda nije počinjena navedena bitna povreda jer izreka pobijane presude nije proturječna razlozima presude, s tim da valja naglasiti da po svom sadržaju žalbeni navodi svrstani u navedenu bitnu povredu zapravo su pobijanje ispravnosti utvrđenja činjeničnog stanja pa će biti razmatrani u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Žalitelj pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja navodi da sud zaključak o počinjenom prekršaju temelji na medicinskoj dokumentaciji II. okrivljenog DG te djelomično iskazima djelatnika policije koji su ispitani tijekom postupka u svojstvu svjedoka, međutim djelatnici policije nisu primijetili nikakve ozljede ni na jednom od okrivljenika te je svjedok policijski službenik VG iskazao da se nijedan od okrivljenika nije žalio na nikakve ozljede niti ih je primijetio, a iz medicinske dokumentacije sud navodi da proizlazi da je II. okrivljenik zadobio potres mozga te frontalno vidljiv otisak, smatrajući da je navedeno u suprotnosti jer da policijski službenik nije vidio nikakve ozljede dok navedena medicinska dokumentacija upućuje na ozljede koje bi odmah morale biti vidljive da su postojale.
1. Međutim, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je na temelju provedenih
dokaza na glavnoj raspravi ispitivanja žalitelja te ispitivanja II. okrivljenika DG, a jednako tako ispitivanja policijskih službenika koji su kritične zgode pozvani od strane II. okrivljenika i to OG i VG, uvida u materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu zapisnik o ispitivanju osumničenika te medicinsku dokumentaciju na ime DG, prijava KBC Osijek i nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica cijeneći provedene dokaze sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanom u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Naime, prvostupanjski sud je naveo valjane razloge koji prihvaća i ovaj
Sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza sud nije vezan strogo formalnim pravilima već ih ocjenjuje savjesno, rukovodeći se prema svojem osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općedruštvenog iskustva, sukladno tome prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.
9. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio obranu II. okrivljenika DG
oštećenog čija je obrana potvrđena medicinskom dokumentacijom koja glasi na njegovo ime, a valja naglasiti suprotno žalbenim navodima da je svjedok VG, policijski službenik iskazao da osobno nije primijenio nikakve ozljede niti na jednom od okrivljenika, ali da se II. okrivljenik žalio da je fizički napadnut od strane I. okrivljenika i iz tog su razloga istoga uputili da potraži liječničku pomoć te mu nije poznato je li II. okrivljenik zatražio takvu liječničku pomoć. Međutim, iz sadržaja spisa i to medicinske dokumentacije proizlazi da je II. okrivljeni DG u KBC Osijek 21. srpnja 2021. godine 23,00 sati je datum izdavanja nalaza zatražio liječničku pomoć te mu je utvrđena dijagnoza (contusio capitis reg. supraficijalis et. frontalis lat. sim), a kvalifikacija povrede je laka tjelesna povreda, te je od KBC Osijek dostavljena prijava Policijskoj postaji –Kriminalističkoj službi.
10. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda nema mjesta dvojbi glede
odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je neosnovana odnosno nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
11. Iako se okrivljenik ŠG ne žali zbog odluke o izrečenoj novčanoj
kazni odnosno ne proizlazi iz sadržaja žalbe već podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano, u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji te je ovaj Sud ispitao i odluku o prekršajnopravnoj sankciji i utvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima.
11.1.Valja naglasiti da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u
rasponu od 50,00 do 200,00 DEM protuvrijednost domaće valute ili kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije se odlučio za novčanu kaznu te po ocjeni ovog Suda tako izrečena kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona odnosno prvostupanjski sud je valjano obrazložio izrečenu novčanu kaznu u točki 31. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.
12. Nadalje, na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona
žalitelj je u točki II. izreke ove presude dužan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 eura, uzimajući u obzir složenost i trajanje žalbenog postupka, te da je u Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,67 eura.
13. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 205.
Prekršajnog zakona odlučiti kao točki I. izreke ove presude.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
