Republika Hrvatska
Broj: Ppž-9778/2022
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐM, zbog prekršaja iz čl. 247. st. 7. u vezi st. 2. t. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20.), odlučujući o žalbi okr. ĐM, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu od 21. lipnja 2022., broj: Pp-10019/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,
- p r e s u d i o je
-
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐM i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ĐM je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
-
- Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu od 21. lipnja 2022., broj: Pp-10019/2021-9 proglašen je krivim okr. ĐM da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 247. st. 7. u vezi st. 2. t. 1. Zakona o strancima, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 15.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okrivljenik je po branitelju Milku Križanoviću, odvjetniku iz OD Križanović & partneri d.o.o. podnio žalbu zbog bitne povrede postupka i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se pobijana presuda preinači u pravcu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalbom se navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao razloge o odlučnim činjenicama u pogledu visine izrečene novčane kazne, a sve obzirom da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja. Po mišljenju žalbe, sud nije uopće cijenio priznanje okrivljenika i korektno držanje tijekom postupka, kao i niz olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, niti je u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je okrivljenik prekršajno i kazneno nekažnjavana osoba, nego u svega nekoliko rečenica navodi cjelokupnu analizu i ocjenu vjerodostojnosti okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne, pritom navodeći da je takva kazna dovoljna kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja. Zaključno, okrivljenik smatra da iz izrečene novčane kazne proizlazi da sud nikakve olakotne okolnosti nije ili nije u dostatnoj mjeri cijenio olakotnim.
6. Nije u pravu okrivljenik da u obrazloženju izrečene novčane kazne prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama. Obrazloženje odluke u tom dijelu je šturo, međutim, ne u takvoj mjeri da se odluka o izrečenoj kazni ne bi mogla ispitati i da bi nedostaci bili takvi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud na strani okrivljenika prilikom odmjere kazne cijenio činjenicu da je okrivljenik iskreno priznao počinjenje prekršaja i da nije prekršajno kažnjavan te je okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu, smatrajući da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha specijalne prevencije.
6.2. Treba navesti da u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.“
6.3. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom odmjeravanja kazne ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti za odmjeravanje kazne. Prema prihvaćenim stavovima ovog drugostupanjskog suda izraženim u mnogim odlukama, priznanje prekršaja ne predstavlja naročito olakotnu okolnost za ublažavanje kazne, dok u odnosu na neosuđivanost okrivljenika treba navesti da je, u smislu čl. 5. Ustava Republike Hrvatske, navedena okolnost očekivana kod svakog građanina i ne može predstavljati naročito izraženu olakotnu okolnost. Međutim, kako tužitelj nije podnio žalbu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten izmijeniti presudu na štetu okrivljenika ako je podnesena žalba samo u njegovu korist (čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona).
7. Iz navedenih razloga, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okr. ĐM za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, imajući u vidu da je okrivljenik zaposlio dva državljanina treće zemlje koji nemaju dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a čl. 247. st. 7. Zakona o strancima propisano je kažnjavanje poslodavca - fizičke osobe novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje, izrečena novčana kazna 15.000,00 kuna za dva stranca, više je nego primjerena za počinjeni prekršaj.
8. Treba napomenuti da je ovaj sud imao u vidu da je kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 151/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja za prekršaj iz čl. 247. st. 7. Zakon o strancima („Narodne novine“ br. 133/20.) bila je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje, dok je čl. 247. st. 7. „novog“ Zakona ("Narodne novine" br. 114/22., 151/22.) propisana novčana kazna od 1.320,00 do 1.990,00 eura za svakog državljanina treće zemlje. Preračunavanjem valute uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 jasno je da je „novi“ Zakon blaži za okrivljenika.
8.1. Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okr. ĐM, budući da mu je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna znatno ispod propisanog zakonskog minimuma za dva državljanina treće zemlje.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (izraženo u eurima preračunavanjem po fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okr. ĐM. Okrivljenik je vlasnik obrta za keramičarske usluge, ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okr. ĐM pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
