REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-68/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Europlastic d.o.o. Županja i dr., zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Europlastic d.o.o. Županja i okr. AK i dr., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 25. studenog 2024., broj Pp-308/2024-25, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe Europlastic d.o.o. Županja i okr. AK, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 25. studenog 2024., broj Pp-308/2024-25, okrivljena pravna osoba Europlastic d.o.o. Županja i okr. AK su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaje iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, čl. 150. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima, za koje im je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna i to okrivljenoj pravnoj osobi 29.840,00 eura, a okr. AK 2.510,00 eura, koje su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da su okrivljenici obvezni naknaditi iste, kako je to specificirano u izreci pobijena presude.

2. Protiv te presude, okrivljenici su, putem branitelja odvjetnika Igora Plavšića, podnijeli zajedničku žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da se žale zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom je utvrđeno da okrivljenici osnovano ističu da im je povrijeđeno pravo obrane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđena je apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.

5. U pravu su okrivljenici kada ističu da im je odbijanjem izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka NK i FK povrijeđeno pravo obrane.

5.1. Naime, okrivljenici su, na glavnoj raspravi 31. listopada 2024., predložili izvođenje dokaza ispitivanjem navedenih svjedoka, a radi se o osobama u vezi čijeg rada se okrivljenici terete, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud prihvatio. Na slijedećoj glavnoj raspravi (21. studenog 2024.), na koju su pristupili pozvani svjedoci NK i BK, utvrđeno je, uz pomoć tumača za engleski jezik, da svjedoci ne razumiju i ne govore engleski jezik, nego isključivo indijski, te da komunikacija s njima, uz pomoć tumača za engleski jezik, nije moguća.

5.2. Nakon prethodnog utvrđenja, prvostupanjski sud je donio raspravno rješenje u kojem je prvo utvrdio da svjedoci koje je predložila obrana „ne govore i ne razumiju engleski jezik iako je branitelj na raspravi 31. listopada 2024. godine predložio da se imenovani svjedoci ispitaju upravo na engleskom jeziku navodeći da svjedoci govore engleski jezik“, a zatim je „odbio dokazni prijedlog obrane da se u dokaznom postupku ispitaju svjedoci NK i TK“ te objavio da je dokazni postupak završen.

5.3. U pobijanoj presudi, obrazlažući odbijanje dokaznog prijedloga obrane da se kao svjedoci ispitaju NK i BK, prvostupanjski sud je ponovio utvrđenje da svjedoci ne govore engleski jezik nego se služe samo indijskim jezikom te je naveo: „činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno, jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke“.

5.4. Iz navedenog postupanja prvostupanjskog suda proizlazi da je prvo prihvatio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju NK i BK, očigledno smatrajući da je za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja nužno njihovo ispitivanje (jer nema drugog razloga da se neki dokazni prijedlog, bilo koje stranke u postupku, prihvati), a zatim je, utvrdivši da navedeni svjedoci ne govore i ne razumiju engleski jezik nego samo indijski, odbio izvođenje dokazne radnje njihova ispitivanja te, iako nakon toga nije izveo ni jedan drugi dokaz, naveo da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

5.5. Takvim postupanjem, prvostupanjski sud je povrijedio pravo obrane okrivljenih, jer je i više nego očigledno da je izvođenje dokaza ispitivanja svjedoka indijskih državljana odbio iz razloga što isti ne govore engleski jezik. Naime, između odluke o prihvaćanju ovog dokaznog prijedloga i odluke o odbijanju tog istog dokaznog prijedloga prvostupanjski sud nije izveo ni jedan drugi dokaz u cilju utvrđenja činjeničnog stanja, zbog čega se tvrdnja iznesena u obrazloženju pobijane presude da je dokazni prijedlog odbijen jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno ukazuje potpuno paušalnom i formalističkom. Utvrđeno postupanje prvostupanjskog suda upućuje da je dokazni prijedlog obrane odbijen jer predloženi svjedoci ne govore i ne razumiju engleski jezik, što nikako ne može biti dopustiv kriterij za odluku o izvođenju odnosno neizvođenju nekog dokaza. Ovo neovisno o tome „iako je branitelj na raspravi 31. listopada 2024. godine predložio da se imenovani svjedoci ispitaju upravo na engleskom jeziku navodeći da svjedoci govore engleski jezik“, koju činjenicu prvostupanjski sud često ističe prilikom odbijanja dokaznog prijedloga ispitivanja navedenih svjedoka indijskih državljana.

5.6. Osim toga, tvrdnjom iznesenom u odlomku 16. obrazloženja pobijane presude: „činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno, jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke“, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje imperativnu odredbu čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona kojom je propisana dužnost suda da s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Navedena zakonska odredba ne dopušta da se dokazni prijedlozi obrane odbijaju kao nepotrebni jer su „činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri“, kako to navodi prvostupanjski sud, zanemarujući pritom da s jednakom pažnjom mora utvrđivati i činjenice koje okrivljenicima idu u korist.

6. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio, između ostalog, i na iskazu svjedoka policijskog službenika JK, koji je, u jednom dijelu iskaza, navodio što je predstavnik okrivljene pravne osobe rekao prilikom provođenja radnji izvida prekršaja. Tako je ovaj svjedok izričito naveo: „… ali sam čuo da je predstavnik tvrtke koja je izvodila radove rekao da ti radnici čekaju da im se riješi zahtjev za radnu i boravišnu dozvolu, mada u to nisam sto posto siguran, pa moguće da je i rekao da im je istekla radna i boravišna dozvola i da je u izradi nova dozvola“.

6.1. Prema odredbi čl. 90. st. 2. Prekršajnog zakona, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su, između ostalog, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka te koji su kao takvi izričito predviđeni u zakonu. Odredbom čl. 158. st. 6., 7. i 8. Prekršajnog zakona propisano je:

„(6) Prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Pri tome ga moraju upozoriti da ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam izabere ili s liste dežurnih odvjetnika.

(7) Ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama ovog Zakona i ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku.

(8) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz st. 6. i 7. ovoga članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.“

6.2. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti, dobivena od okrivljenika odnosno svjedoka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku samo ako su te osobe ispitane sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika odnosno svjedoka u prekršajnom postupku, a u ovom prekršajnom predmetu se ne radi o postupanju u skladu s tom zakonskom odredbom, nego je policijski službenik postupao na temelju ovlaštenja iz čl. 13. st. 1. t. 3. i dr. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave imaju značenje neformalnih obavijesti koje smiju biti temelj samo za utvrđivanje osnovane sumnje na počinjenje prekršaja i odluke hoće li ovlašteni tužitelj podnijeti optužni akt, ali ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, nego se na temelju čl. 121. st. 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.

6.3. Slijedom navedenog, sadržaj obavijesti koju je netko u ime okrivljene pravne osobe dao policijskom službeniku prilikom provođenja radnji izvida prekršaja ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u ovom postupku, jer se radi o neformalnom iskazivanju pred policijskim službenikom, zbog čega nije zakonit dokaz ni onaj dio svjedočkog iskaza policijskog službenika u kojem on prepričava ta saznanja, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje presude.

6.4. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada iskaz svjedoka policijskog službenika JK ocjenjuje i analizira te na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenih. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.

7. U odnosu na žalbenu tvrdnju okrivljenih da je prvostupanjski sud o postojanju i identitetima policijskih službenika koji su ispitani kao svjedoci saznao iz nezakonitog dokaza, konkretno službene zabilješke koju je prethodno izdvojio kao nezakonit dokaz, zbog čega smatraju da je to saznanje, kao i rješenje o pozivanju odnosno ispitivanju ovih svjedoka „plod otrovne voćke odnosno također nezakonit dokaz jer u sebi sadrži upravo sadržaj ranije izdvojenog nezakonitog dokaza odnosno službene zabilješke PGP Županja od 24. siječnja 2024.g.“ treba navesti da ova žalbena tvrdnja nije osnovana. Prije svega, službena zabilješka o obavljenim obavijesnim razgovorima nije nezakonit dokaz u cijelosti, nego samo u onom dijelu u kojem je naveden sam sadržaj tog razgovora, dok svi ostali podaci te službene zabilješke mogu služiti kao izvor saznanja. Nadalje, kao što je to navedeno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-559/06 od 7. ožujka 2007., a koji stavovi su primjenjivi i na ovaj predmet „plod otrovne voćke“ može biti „samo onaj dokaz koji nužno po prirodi stvari izvire iz nezakonitog dokaza, dok je službena zabilješka o prepoznavanju osoba putem fotografija izvor saznanja o činjenicama odnosno dokazima koje tek treba prikupiti“ te „podaci dobiveni korištenjem izvidnih mjera osnov su za prikupljanje drugih dokaza koji su provedeni na glavnoj raspravi, a radi se upravo o dokazima na koje upire žalitelj, koji međutim nisu nezakoniti činjenicom da se do njih došlo izvidnim radnjama redarstvenih vlasti.“ Ovaj sud, u svojoj jedinstvenoj praksi, slijedi stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u navedenoj odluci.

8. Zbog počinjenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će iznova provesti do sada izvedene dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.