Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8236/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Anđe Ćorluka predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše u svojstvu zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d. sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20) odlučujući o žalbi okr. pravne osobe „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: 25 Pp-1829/2021 od 19. srpnja 2022., u sjednici vijeća dana 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. pravne osobe „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d. sa sjedištem u [adresa], a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okr. pravnoj osobi za prekršaj činjenično opisan u izreci presude iz članka 249. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine broj: 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22) izriče novčana kazna u iznosu od 6.630,00 (šesttisućašestotrideset eura), koju kaznu je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od 60 dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.
II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. pravne osobe „Croatia Airlines, Hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, pobijana presuda potvrđuje.
III. Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba „Croatia Airlines“ Hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 150, 00 eura, u roku od 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba „CROATIA AIRLINES,HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., sa sjedištem u [adresa], proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz članka 249. st. 1. Zakona o strancima, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od jednog mjeseca od dana po pravomoćnosti presude, te je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. pravna osoba je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja povrede materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, niti povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22), te se na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenog preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odmjeriti kaznu imajući u vidu propisanu novčanu kaznu za prekršaj koji tereti okrivljenog (6.630,00 eura).
6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da nisu počinjene povrede prekršajnog postupka koje se ističu u žalbi te nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.
7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
8. Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebitih dokaza, valjano cijenio obranu okrivljenika, te je na osnovu materijalne dokumentacije u predmetu spisa imao dovoljno osnove za zaključak kako je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Prvostupanjski sud je slobodno cijenio dokaze sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.
9. Ispitujući dalje ocjenom navoda žalbe odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio kako je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ : 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s tim da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža minimalna novčana kazna u odnosu na raniji propis.
10. Sukladno odredbe čl. 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, propis jedanput ili više izmjeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
11. Prema tome, budući da je Zakonom o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17, 46/18 i 114/22) propisan blaži minimum novčane kazne to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi Zakon koji je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove odluke u točki I.
12. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu žalbe okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu izreklo u zakonom utvrđenom minimumu, koju kaznu je izrekao i ovaj Sud. Takva kazna je primjerena težini i opasnosti djela, kao i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik u žalbi ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
13. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem on ističe kako se u konkretnom radi o beznačajnom prekršaju. Naime, zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa : neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsustvo za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnog djela je objektivne naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice preteže subjektivni element koje se treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi bile inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog prekršaja, a niti subjektivne okolnosti koje se tiču samog okrivljenika ne upućuju na zaključak da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 24.a Prekršajnog zakona.
14. Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito odmjerena s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka i imovno stanje okrivljenika.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po žalbi temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) u minimalnijem propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. veljače 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravka: za spis, žalitelja i tužitelja.
