Poslovni broj: Gž R-23/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Jadranski luksuzni hoteli d.d. Dubrovnik, Masarykov put 20, OlB:22797775374, kojeg zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović-Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-61/2023-54 od 13. prosinca 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-61/2023-54 od 13. prosinca 2024. pod točkom I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev na način da se sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 9. siječnja 2017. kojom je tuženik Jadranski luksuzni hoteli d.d. Dubrovnik, Masarykov put 20, OIB:22797775374, tužiteljici NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 5. lipnja 2012. na radnom mjestu "Stručni suradnik-analitičara korporativnog razvoja", te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto "Stručni suradnik-analitičara korporativnog razvoja sve prema Ugovoru od 5. lipnja 2012.", odnosno na poslove koji su navedenom poslu odgovarajući, sukladno odredbama Zakona o radu.

II. Uvažava se žalba tužiteljice, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-61/2023-54 od 13. prosinca 2024. pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka na način da se rješava:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime nadoknade troškova postupka iznos od 1.475,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 9. siječnja 2017. kojom je tuženik Jadranski luksuzni hoteli d.d. Dubrovnik, Masarykov put 20, OIB:22797775374, tužiteljici NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 5. lipnja 2012. na radnom mjestu "stručnog suradnika-analitičara korporativnog razvoja" te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto stručnog suradnika-analitičara korporativnog razvoja sve prema ugovoru od 5. lipnja 2012., odnosno na poslove koji su navedenom poslu odgovarajući, sukladno odredbama Zakona o radu." (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura. (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz nadoknadu parničnog troška, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je istu osporio i preložio istu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je ocjena dopuštenosti redovitog otkaza o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojeg je tuženik - poslodavac dao radniku - tužiteljici, odlukom od 9. siječnja 2017., a s tim u svezi i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao.

6. U predmetnom sporu 2. srpnja 2019. donesena je presuda poslovni broj Pr-24/17 kojom je prvostupanjski sud odbio zahtjeve tužiteljice i naložio joj da tuženiku nadoknadi troškove postupka. Odlučujući o žalbi protiv te presude Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gž R-749/2019-2 istu potvrdio, nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o reviziji protiv navedenih presuda, rješenjem poslovni broj Rev-596/2020-2 od 22. studenog 2023. ukinuo navedene presude te predmet vratio na ponovno suđenje.

6.1. Prema navodu iz odluke revizijskog suda kod ove vrste otkaza valja sagledati upravo to je li prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnik do sada obavljao, dok sama drukčija sistematizacija radnoga mjesta, promjena odjela u kojem se posao obavlja te promjena nadređenoga radnika kojega radnik mora izvještavati takvu okolnost ne znači, pri čemu navodi da sam tuženik u odgovoru na reviziju ističe da „nije otkazao tužiteljici ugovor o radu zato što je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je dotad obavljala, koju činjenicu tuženik u niti jednom trenutku tijekom postupka nije iznio ...“ nego da je „upravo zbog ponašanja tužiteljice koja je sustavno odbijala opisane promjene tuženik bio prisiljen otkazati ugovor o radu“, a da te te tvrdnje ne upućuju na postojanje okolnosti iz članka 115. stavka. 1. točke 1. ZR.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazi slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu '"'stručnog suradnika-analitičara korporativnog razvoja" temeljem ugovora sklopljenog 5. lipnja 2012.,

- da je tužiteljica neprekidno zaposlena kod tuženika od 20. veljače 2003.,

- da je tuženik odlukom od 9. siječnja 2017. otkazao ugovor o radu i ponudio tužiteljici sklapanje novog ugovora o radu za isto radno mjesto i istu plaću s povećanim opsegom poslova,

- da iz dopisa tuženika na kojem se nalazi vlastoručni potpis predsjednika radničkog vijeća ŠE od 21. prosinca 2016., a što je isti i potvrdio u danom iskazu, jasno proizlazi da je nacrt sporne odluke tuženika dostavljen radničkom vijeću, a koje, po iskazu predsjednika radničkog vijeća, nije dalo očitovanje, slijedom čega je tuženik postupio sukladno članku 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64.23. – u daljnjem tekstu: ZR),

- da iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora proizlazi da je otkaz tužiteljici dan zbog organizacijskih razloga jer se poslovi praćenja i unapređenja kvalitete objedinjuju u zaseban odjel i to Odjel za praćenje i unaprjeđenje kvalitete s izravnom odgovornosti prema upravi, umjesto dotadašnjeg obavljanja poslova analize obrade podataka u vezi s kvalitetom usluga u Sektoru hotelskih operacija i korporativnog razvoja, a dio poslova praćenja i unaprjeđenja kvalitete u Uredu uprave, da se kao dodatni razlog povećanja opsega poslova radnog mjesta tužiteljice navodi da su dotadašnji poslovi tužiteljice bili intenzivniji tijekom turističke sezone i u manjem opsegu tijekom razdoblja izvan glavne turističke sezone pa kao takvi izrazito sezonski, te da se povećani opseg poslova obavlja unutar redovnog radnog vremena, a da je otkaz dan u vezi s činjenicom da je tužiteljica odbila obavljati dodatne poslove istog radnog mjesta.

- da kod tuženika ne postoji sistematizacija radnih mjesta,

- da iz Dodatka III. kolektivnog ugovora tuženika od 31. ožujka 2015. i dodatka IV. od 30. ožujka 2016. proizlazi da su istim dodana radna mjesta na način da je za naziv određenog radnog mjesta određen koeficijent složenosti radnog mjesta, dok istim nisu određeni poslovi radnog mjesta, već su se isti određivali konkretnim ugovorom o radu,

- da je tužiteljici ponuđen izmijenjeni ugovor o radu s istom plaćom uz povećan opseg poslova na način da bi surađivala u izradi upitnika za razliku od prijašnje obveze izrade prijedloga istih, te prema uputama radila na dobivanju i održavanju certifikata poslovnih procesa, kontrole dokumentacije unutar svih hotela, pripreme dokumentacije za nadzor, obnovu certifikata, praćenje rokova i ciklusa itd, uz činjenicu da bi o poslovima podnosila izvješće voditelju odjela, umjesto direktoru sektora,

- da iz iskaza svjedoka ME, voditeljice odjela kvalitete i ČE, predsjednika radničkog vijeća, te zakonskog zastupnika tuženika, u dijelu u kojem svi u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da je kod tuženika u razdoblju prije donošenja sporne odluke zaista došlo do organizacijskih promjena u smislu spajanja više hotela u jedno društvo što je rezultiralo novom upravom i novom organizacijom poslova, pa je tako došlo do spajanja određenih poslova više odjela u okvir jednog odjela, dodjele novih poslova pojedinim radnim mjestima, a shodno tome da je došlo i do ponude novih ugovora o radu radnicima. Nadalje iz njihovih iskaza proizlazi da je došlo do promjene ne samo odjela/sektora u okviru kojeg se obavljaju poslovi tužiteljice, već i do smanjenja broja osoba koji su radile na poslovima kvalitete kao i njihovih zaduženja u odnosu na vrijeme kada je sklopljen ugovor o radu s tužiteljicom,

- da iz iskaza zz tuženika EE proizlazi da je tužiteljici, nakon organizacijskih promjena, plaća bila smanjena, ali i nadalje da je bila veća od koeficijenta tog radnog mjesta i plaće koju danas prima osoba koja ju je na tom radnom mjestu naslijedila, da radno mjesto tužiteljice nije predstavljalo tehnološki višak, da ona nije ništa skrivila u okviru radnog odnosa a u skladu s postojećim ugovorom o radu, da se poslovi koje je tužiteljica obavljala i nadalje obavljaju kod tuženika, te da je nakon otkaza tužiteljici tuženik za obavljanje istih poslova koje je obavljala tužiteljica zaposlio novog djelatnika - pripravnika,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ugovor koji joj je otkazan potpisala 2012. godine, da od tada nije radila na poslovima certificiranja, a koje poslove je u skladu s ponuđenim izmijenjenim ugovorom ponovo morala obavljati za istu plaću, da nije imala prilike s poslodavcem pregovarati o uvjetima novog ugovora o radu, da nije bila upoznata organizacijskim promjenama kod tuženika, kao i da je zbog odluke o otkazu morala otići u prijevremenu mirovinu,

- da je tužiteljica od 2017. u mirovini.

7.1. Slijedom navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljici predmetnom ponudom izmijenjenog ugovora nije ponuđena manja plaća od one propisane kolektivnim ugovorom, niti je ista tvrdila ili dokazala da bi bila diskriminirana u odnosu na druge radnike, dok činjenica da je ranije primala veću plaću od one propisane kolektivnim ugovorom ne predstavlja obvezu tuženika da joj po osnovi obavljanja dodatnih poslova, koji su predviđeni kao poslovi njenog radnog mjesta, dodatno poveća plaću.

7.2. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari nije ni činjenica što kod tuženika ne postoji sistematizacija radnih mjesta u smislu opisa poslova pojedinog radnog mjesta, jer da je očito da su stranke ugovorom regulirale poslove ugovorenog radnog mjesta i da je takva praksa bila istovjetna u vrijeme sklapanja ugovora o radu 2012. kojim je ugovorena i povoljnija plaća za tužiteljicu, pa obzirom na navedeno i činjenicu da su kod tuženika postojali opravdani razlozi zbog kojih je došlo do reorganizacije poslova, odjela i zadataka radnih mjesta, da je sporna odluka donesena sukladno 115. st. 1. točki 2. ZR-a i time dopuštena, slijedom čega je sve zahtjeve tužiteljice odbio kao neosnovane.

8. Međutim, odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio prvostupanjski sud ne mogu se prihvatiti iz razloga što ih je tužiteljica žalbenim navodima dovela u sumnju.

9. Prije svega, napominje se kako se prvostupanjski sud obrazlažući valjanost predmetne odluke o otkazu ponovno pogrešno pozvao na odredbu članka 115. stavka 1. točke 2. ZR-a, kojim je propisano da poslodavac može odluku o redovitom otkazu ugovora o radu donijeti ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, iako mu je u rješenju Vrhovnog suda u odluci Rev-596/2020-2 od 22. studenog 2023. skrenuta pozornost da niti između stranaka nije sporno da predmetna odluka nije donesena zbog okolnosti iz toga članka – osobno uvjetovanog otkaza, niti je presuda prvostupanjskog suda (kao ni drugostupanjskog suda kojim je ta presuda potvrđena) obrazložena tim razlogom za otkaz.

9.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da je predmetnu odluku o otkazu tuženik donio radi poslovno uvjetovanih (organizacijskih razloga), pri čemu nije sporno da je tuženik istodobno tužiteljici ponudio sklapanje izmijenjenoga ugovora o radu. Dakle, radi se o situaciji iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, prema kojemu poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenoga posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), pa je u konkretnom slučaju odlučno bilo utvrditi činjenicu je li zbog organizacijskih razloga kod tuženika, poslodavca, prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužiteljica, radnica, prema sklopljenom ugovoru o radu obavljala i time jesu li ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 123. stavka 1. ZR-a za sklapanje ponuđenog ugovora o radu pod izmijenjenim okolnostima.

10. Osnovano, po mišljenju ovog suda, tužiteljica u žalbi ističe kako iz pobijane presude nije razvidno u čemu su ostvarile okolnosti iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a kada iz obrazloženja proizlazi samo da je za tuženika nastala potreba za obavljanjem dodatnih poslova, ali ne i za prestankom potrebe obavljanja postojećih. Isto tako, osnovano tužiteljica tvrdi da se pogrešno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude poziva na povećanje obima poslova zbog organizacijskih razloga tuženika i da je tužiteljica odbila obavljati te dodatne poslove, pa da nije jasno zbog čega je tužiteljici predmetni ugovor o radu zapravo otkazan.

11. Pritom prvostupanjski sud organizacijske razloge tuženikovog poslovanja obrazlaže na način da je kod tuženika došlo do promjena u smislu spajanja više hotela u jedno društvo, što je rezultiralo novom organizacijom posla zbog čega je došlo do spajanja određenih poslova više odjela u okviru jednoga odjela, a s tim u vezi i do ponude novih ugovora o radu radnicima, pri čemu ne obrazlaže do kakvih je konkretno promjena došlo iz kojih bi bilo razvidno da je potreba za obavljanjem posla kojeg je tužiteljica obavljala kod tuženika prestala, a što je uvjet za poslovno uvjetovani otkaz.

11.1. Nadalje, iz dokaza izvedenih u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke i to iz iskaza tužiteljice, zz tuženika i saslušanih svjedoka proizlazi da je do spajanja hotela u jedno društvo došlo više godina prije donošenja predmetne odluke o otkazu, slijedom čega prozlazi da ne postoji bliska vremenska veza između organizacijskog razloga kao razloga za donošenje sporne odluke o otkazu i same odluke, dok iz ponude za sklapanje izmijenjenoga ugovora o radu, koju je tužiteljica odbila, proizlazi da bi i nadalje trebala obavljati sve one poslove koje je obavljala prema otkazanom ugovoru, uz dodatak novih poslova za istu plaću, pri čemu prvostupanjski sud navodi da je jedina sadržajna razlika otkazanog i izmijenjenog ugovora o radu u opisu poslova, kao i da je za radno mjesto tužiteljice oduvijek bilo ugovoreno i obavljanje drugih poslova po potrebi i nalogu nadređenog. Prema mišljenju ovoga suda okolnost što je u ugovoru o radu koji je otkazan bilo ugovoreno i obavljanje drugih poslova po potrebi i nalogu nadređenog, znači, da nije bilo potrebe da se tužiteljici otkazuje taj ugovor i nudi izmijenjeni, kada je već ugovoreno i obavljanje dodatnih poslova.

11.2. Ovaj drugostupanjski sud razlog za otkazivanje ugovora ne nalazi ni u činjenici da je tužiteljica djelom obavljala poslove sezonskog karaktera, jer ni ta činjenica ne opravdava potrebu otkazivanja ugovora o radu pozivanjem na organizacijske razloge, jer se karakter poslova nije promijenio u odnosu na vrijeme sklapanja početnog ugovora o radu s tužiteljicom i tijekom njena rada do otkaza, a tuženik je unatoč tome s tužiteljicom ponovo 2012. godine sklopio ugovor o radu s ugovorenom visinom plaće, za koju sada tvrdi da je veća od one koja tužiteljici pripada.

12. Slijedom navedenog, stajalište je ovog drugostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužiteljica do otkaza obavljala, a kod predmetne vrste otkaza jedino je relevantna činjenica je li prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnik do otkaza obavljao, dok sama drukčija sistematizacija radnoga mjesta, promjena odjela u kojem se posao obavlja te promjena nadređenoga radnika kojega radnik mora izvještavati ne predstavlja takvu činjenicu, pri čemu je i sam tuženik tijekom postupka opravdavao predmetni otkaz odbijanjem tužiteljice da, uz poslove koje je do tada obavljala, prihvati i dodatne poslove, što zasigurno ne upućuje na postojanje okolnosti iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, a kako je to navedeno i u ukidnoj odluci Vrhovnog suda RH.

13. Nadalje, a u odnosu na činjenicu da je tužiteljica u mirovini, a za koju tuženik ističe da bi bila razlog nemogućnosti vraćanja tužiteljice na rad i isplatu naknade plaća, ističe se da ista nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari. Navedeno iz razloga jer je tužiteljica umirovljena nakon podnesene tužbe u predmetom postupku u kojem ostvaruje sudsku zaštitu iz radnog odnosa i to utvrđenje da je otkaz o radu nedopušten, da joj radni odnos nije prestao i vraćanje na rad, od kojeg zahtjeva tužiteljica nije odustala, dok iz njezinog iskaza proizlazi da u prijevremenu mirovinu nije otišla svojom voljom već upravo iz razloga što joj je tuženik otkazao ugovor o radu, a na tužiteljici je da dalje odluči kako će eventualno regulirati svoj radno-pravni status kod tuženika.

14. Kako je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da predmetni otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dopušten i da joj radni odnos kod tuženika nije prestao, to je primjenom odredbe članka 124. stavka 1. ZR-a, zaključio da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad, odnosno na drugo radno mjesto koje odgovora njezinom zanimanju, znanju i stručnoj spremi, zbog čega je preinačio prvostupanjsku odluku i prihvatio njezin tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tako je tužiteljici trebalo priznati trošak zastupanja u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-24/2017 u visini od 200 bodova, trošak žalbe protiv prvostupanjske odluke pod poslovnim brojem Pr-24/2017 od 2. srpnja 2019. u visini od 60 bodova, te trošak revizije protiv odluke Gž R-749/2019-2 od 30. listopada 2019. u visini od 80 bodova, a na temelju Tbr. 7. točke 2. Tarife i trošak ponovljenog prvostupanjskog postupka u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i sve uvećano za 25% PDV-a, čini iznos od 1.475,00 eura, koliko je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka.

16. Kako je tužiteljica u potpunosti uspjela sa žalbom trebalo joj je dosuditi i troškove žalbenog postupka i tuženika, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.2. Tarife, te tuženika obvezati da tužiteljici isplati iznos od 250,00 eura.

17. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 26. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić