Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-955/2019-23
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Damiru Vargi odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Sberbank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 78427478595, potom pod nazivom Nova hrvatska banka d.d., [adresa], OIB: 78427478595, sada po pravnom slijedniku Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupana po punomoćniku Jurici Barbariću odvjetniku iz Vinkovaca, radi ništetnosti i dr., izvan ročišta, 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. U ovoj pravnoj stvari određuje se prekid postupka.
II. Postupak će se nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog Sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovom sudu dana 12. lipnja 2019., protiv tuženika, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 311442 od 1. kolovoza 2016., a kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 41.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik u sklopljenom ugovoru koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
2. U podnesenoj tužbi tužitelj predlaže da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu te da se tuženika obveže da mu na ime više plaćenih mjesečnih iznosa na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli isplati iznos koji će biti utvrđen knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos preplate kredita od dospjelosti do isplate, uz naknadu troškova ovog postupka.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pri čemu se poziva, između ostalog, i na činjenicu da se radi o kreditu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. Naime, Dodatkom ugovora o kreditu broj: 311442 od 28. siječnja 2016., izvršena je konverzija navedenog kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a koja je, prema stajalištu tuženika, izvršena u skladu s odredbama ZIDZPK/15, te stoga smatra da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli stranke zamijenile drugima i to s retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju. Stoga je tužitelj pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka.
4. Tužitelj čini nespornim da je sa tuženikom sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN: 102/15, dalje ZIDZPK/15), sklopio Dodatak ugovoru o kreditu dana 28. siječnja 2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no unatoč izvršenoj konverziji tuženik nije u cijelosti tužitelju vratio preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi. U konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovoru o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.
5. Nije sporno postojanja pravnog interesa tužitelja za pokretanje i vođenje predmetne parnice, neovisno o tome što je tužitelj s tuženikom zaključio navedeni Dodatak uz Ugovor o kreditu od 1. kolovoza 2006. Naime, o postojanju pravnog interesa u ovakvim parnicama izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju br. Rev-2868/18 od 12. veljače 2019., u kojoj je istaknuto da činjenica što su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu na temelju čl. 19. c ZIDZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su izmijenile odredbe u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne.
6. Međutim, u vezi pravnih učinaka dodatka ugovora o kreditu zaključenog na temelju čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje. Naime, na službenoj mrežnoj stranici, nakon sjednice Građanskog odjela održane 13. i 20. prosinca 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je 21. prosinca 2022. objavio tri različita pravna shvaćanja.
7. Prema prvom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja sporazuma ne bi imao pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15.
8. Prema drugom pravnom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog porazuma imao bi pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15.
9. Prema trećem pravnom shvaćanju potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imao bi pravo samo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c ZIDZPK/15, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.
10. Niti jedno od navedenih pravnih shvaćanja nije konačno službeno pravno shvaćanje Vrhovnog sudu Republike Hrvatske, jer do sada nije jedno od njih nije prošlo službenu evidenciju sudske prakse na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
11. Poznata je činjenica da se u Republici Hrvatskoj vodio, te se još uvijek vodi, veliki broj parničnih postupaka sa identičnim tužbenim zahtjevima kao u ovom slučaju, kao što je opće poznato da su u sudskoj praksi u ovakvim predmetima općinski sudovi donosili dijametralno suprotne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u nekim odlukama su tužbeni zahtjevi odbijeni, a u nekima usvojeni), da su neke od donesenih odluka postale pravomoćne, što znači da su i županijski sudovi u takvim predmetima zauzimali različita dijametralno suprotna pravna shvaćanja, te da se povodom podnesenih revizija stranaka takvi predmeti trenutno nalaze na rješavanju na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u kojima još nije donesena niti jedna revizijska meritorna odluka s konačno donesenim službenim pravnim shvaćanjem u identičnim predmetima.
12. U takvim okolnostima, cijeneći da je u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima (NN-28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 22/22, 60/22 i 16/23), da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da u vezi pravnih učinaka dodataka ugovoru o kreditu zaključenih na temelju čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje, ocijenivši da odluka suda u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pravnog pitanja da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c ZIDZPK/15, cijeneći da su pravna shvaćanja koje zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda obvezujuća za sve nižestupanjske sudove, sud je, odlučivši da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) odredio prekid postupka te riješio kao u st. I izreke.
13. Sukladno odredbi čl. 215. st. 4. ZPP u točki II. izreke ovog rješenja odlučeno je da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači koji su sklopili Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog Sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.
14. Za istaknuti je kako je od strane ovoga suda u identičnim predmetima, protiv tuženih banaka, ovaj sud donosio rješenja o prekidu postupka iz naprijed navedenih razloga, koja rješenja su pravomoćna (predmeti pod brojem: P-1081/2019, P- 666/2019, P-695/2019, P-597/2019, P-706/2019, i dr.). Stoga je ocjena ovoga suda da je svrsishodno i u skladu s načelom ekonomičnosti odrediti prekid postupka i u ovome predmetu.
15. Slijedom svega naprijed izloženog donesena je odluka kao u izreci ovog rješenja.
U Vinkovcima 26. veljače 2025.
Sudac:
Iva Graovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi odlučuje županijski sud. Žalba ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (čl. 218. st. 1. ZPP).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Damir Varga, Vinkovci - punomoćnik tužitelja
2. Odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci - punomoćnik tuženika
