Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-823/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2088/2023-11 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2088/2023-11 od 3. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke (odluka o troškovima postupka) i sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da nadoknadi tužitelju NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u visini od 2.954,00 EUR zajedno sa zakonskom kamatom koja teče na taj iznos počam od 3. srpnja 2024. pa do isplate, a koja se zakonska kamata obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana

sa ostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u visini od 1.437,95 EUR, tužitelj se odbija,

dok se u ostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2088/2023-11 od 3. srpnja 2024. pod točkom I. izreke utvrđeno je da ništetan i i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu zaključen između parničnih stranaka 3. svibnja 2007. u dijelu koji glasi … „protuvrijednost od 32.326,63 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja". Pod točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka 3. svibnja 2007. u dijelu koji glasi … „ promjenjiva sukladno s odlukom o kamatnim stopama Kreditora”, dok je pod točkom III. izreke tuženik obvezan isplatiti tužitelju sa osnova preplaćenih kamata iznos od 1.261,68 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pod točkom IV. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju sa osnova preplaćenog zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sveukupno iznos od 6.709,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Pod točkom V. tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.391,95 EUR, dok je pod točkom VI. izreke tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u visini od 1.444,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 3. srpnja 2024. pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 186., 1286.a i članka 190. i 193. ZPP-a, kao i odredbe iz članka 338. stavak 4. tog propisa, te uz počinjenje bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ističe kako je u odnosu na nepoštenost ugovornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tijekom postupka tvrdio da su sporne odredbe tužitelju bile razumljive, da se u njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, ali je prvostupanjski sud sve te navode zanemario. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ističe kako prvostupanjski sud nije otklonio njegove prigovore nalazu vještaka. Navodi kako odluka nema razloga zbog čega ga se smatra nesavjesnim stjecateljem, te je pogrešno određen početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose. Osporava i pravilnost primjene odredbe Zakona o zaštiti potrošača, smatra da se odluke donesene u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač ne mogu primijeniti na konkretnu pravnu situaciju, kao i pravilnost materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Ističe da je tužba podnescima od 13. svibnja 2021. te 1. travnja 2022. preinačena, da je istaknut prigovor zastare u odnosu na obje preinake tužbe pa se zastarni rok trebao računati prema danu preinačenja tužbe. Osporava i pravilnost primjene odredbe iz članka 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima kao i pravilnost odluke o troškovima. Predlaže žalbu usvojiti te pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su sadržane u Ugovoru o kreditu broj 418-50-4078945 (u daljnjem tekstu: Ugovor), zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 3. svibnja 2007., kao i zahtjev za povrat preplaćenog iznosa sa osnova ništetnosti tih ugovornih odredaba.

6. U predmetu nema spora da je između parničnih stranaka, 3. svibnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 32.326,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Neprijeporno je da se tužitelj obvezao plaćati kamatu po redovnoj kamatnoj stopi od 5,2% godišnje koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj klauzuli i valutnoj klauzuli ništetne. Nadalje, prijeporno je mogu li se na konkretan pravni odnos primjenjivati odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa po tužbi Udruge Potrošač. Prijeporno je je li se sa tužiteljem pojedinačno pregovaralo prilikom zaključenja ugovora o kreditu, prijeporna je pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog propisa.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i jasno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 338. stavak 4. ZPP-a, obzirom obrazloženje odluke sadrži sve što je normirano člankom 338. stavak 4. ZPP-a.

11. Neosnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe iz članka 180., 186.b, 190. i 193. i 338. stavak 4. ZPP-a.

12. Prema odredbi članka 186. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice kao i druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak.

13. Izuzetak od ovog pravila sadržan je u odredbi članka 186.b stavak 1. ZPP- a kojim je reguliran institut tzv. stupnjevite tužbe. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe ostvaruje se u dva stupnja i to u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu zahtjeva za ispunjenja dugovane činidbe, pa tako prilikom podnošenja stupnjevite tužbe samo manifestacijski zahtjev u tužbi treba biti određen, time da tužitelj konačni i određeni zahtjev postavlja nakon što mu tuženik tijekom postupka položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, u kojoj je naveo da ne može određeno postaviti tužbeni zahtjev prije nego što mu tuženik dostavi podatke o otplati kredita. Tužitelj je uz tužbu priložio i dopis upućen tuženiku kojim se 16. svibnja 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom da mu se dostavi ugovor o kreditu, eventualni aneksi ugovora, početni otplatni plan, plan u CHF i EUR, prijepis knjigovodstvene kartice i dr. Tuženik je navedenu dokumentaciju dostavio za trajanja postupka podneskom od 9. ožujka 2021.

15. Tužitelj je nakon zaprimanja navedenih podataka proveo vještačenje van suda, te je u skladu sa njime podneskom od 13. svibnja 2021. određeno postavio kondemnatorni zahtjev.

16. Dakle, podneskom od 13. svibnja 2021. tužbeni zahtjev nije preinačen, tužbeni zahtjev je uređen, slijedom čega nije počinjena relativno bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 186. ZPP-a.

17. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da obzirom na njegovo protivljenje nije bilo mjesta dopustivosti preinake tužbe prema podnesku tužitelja od 1. travnja 2024. Tužitelj je, kako to proizlazi iz stanja spisa, podneskom od 1. travnja 2004. povisio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utuženu tražbinu sa osnove ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli. Radi se o tzv. nepravoj preinaci obzirom tužitelj iz iste činjenične osnove zahtijeva drugu novčanu svotu, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti, ona se smatra dopuštenom i prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. poslovnog broja Su- IV-162/2021.

18. Tužitelj je podneskom od 1. travnja 2022. snizio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tražbinu s osnova kamate čemu se tuženik protivio. Činjenica da je sud odlučio i o ovom dijelu zahtjeva nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, već je eventualno mogla biti od utjecaja na pravilnost odluke o troškovima postupka (o čemu će kasnije biti riječ).

19. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 259. stavak 1. ZPP-a kojeg tuženik opisno navodi u žalbi tvrdnjom da je vještak pogrešno izradio nalaz kao da se radi o kunskom kreditu. Prema odredbi iz članka 259. stavak 1. ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem i daje nalog vještaku, što je u konkretnoj pravnoj situaciji pravilno i učinio, odnosno nalaz i mišljenje vještaka pravilno su izrađeni u skladu sa rješenjem prvostupanjskog suda kojim je naloženo vještaku utvrditi preplaćenu razliku prema početnom tečaju, odnosno prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

20. I činjenično stanje u predmetu je pravilno i potpuno utvrđeno. Tako u postupku pred prvostupanjskim sudom, osim ranije navedenih nespornih činjenica je još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj kredit realizirao u svrhu kupovine osobnog vozila, te da se pri "podizanju" kredita sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti o promjenjivoj kamatnoj stopi niti o valutnoj klauzuli,

- da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz Ugovora o kreditu, odnosno da je kredit otplatio,

-da je tužitelj obzirom na promjenu kamate za trajanje ugovornog odnosa u odnosu na početnu ugovorenu kamatu kredit preplatio ukupno u visini od 1.261,68 EUR,

- da je tužitelj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj kredit preplatio u visini od 6.709,04 EUR.

21. Žalbenim navodima tuženika kojim preocjenjuje izvedene dokaze i tumači ih u svoju korist nisu dovedena u sumnju ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

22. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojem je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaze koje je predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja.

23. Naime, sud je u smislu odredbe iz članka 220. stavak 2. ZPP-a ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti. Tužitelj je na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio provesti dokaz saslušanjem svjedoka PS od kojeg je dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 13. svibnja 2023., pa ne može sa uspjehom pobijati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom da nisu provedeni po njemu predloženi dokazi.

24. Naposljetku, valja navesti da ni žalbeni navod kojim osporava pravilnost nalaza financijskog vještaka nije osnovan obzirom se sadržajno radi o prigovoru pravne naravi, pa se ponovo ističe da je vještak proveo vještačenje u skladu sa zadatkom koji mu je sud dao (na što je sud ovlašten temeljem odredbe članka 259. ZPP-a).

25. Neosnovano tuženik osporava pravilnost stava prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne obveze o valutnoj klauzuli. Odredbom iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 41/14, 10/15, 14/19 – dalje ZZP) normirano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem tuženika. Također odredbom iz članka 502.c ZPP-a određen je učinak presude donesenih po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojim su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.c stavak 1. tog Zakona, da se određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

26. Drugim riječima, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnog interesa.

27. Zbog navedenog, pravomoćna odluka suda, suprotno žalbenim navodima tuženika koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i potrošača obvezuje sud i u ovom parničnom postupku, te se tužitelj kao pripadnik određenog kolektiviteta osnovano poziva na prošireno djelovanje granica pravomoćnosti odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač.

28. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je odredba o valutnoj klauzuli nerazumljiva te imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2017. u smislu odredbe iz članka 502.a ZPP- a, pozivom na odredbu iz članka 81. ZZP-a i članka 138.a ZZP-a pravilno utvrđuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, imajući pritome u vidu i sadržaj utvrđenja presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17, da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredaba kojim je otplata glavnica vezana uz švicarski franak a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

29. Jednako tako, prvostupanjski sud je, obzirom na ranije izneseno pravilno utvrdio kako je ništetna i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

30. U presudama radi zaštite kolektivnih interesa i prava (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015.) u kojem je tuženik u ovome predmetu bio stranka, pravomoćno je presuđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne jer su bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način obrazložene posljedice i dosezi takovih ugovornih odredaba) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika da korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja promjenjive stope redovne kamate, a da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračunatih parametara koje bi utjecale na odluku bankama o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

31. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika prema kojem ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, odnosno da su lako razumljive. Jednako tako tuženik ne može osnovano osporavati pravilnost odluke tvrdnjom kako prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prouzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. O navedenom je odlučeno, ponovo se ističe odlukama donesenim po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač, te se utvrđenje iz navedenih presuda u skladu sa odredbom iz članka 502.c primjenjuje i na konkretnu pravnu situaciju.

32. Prvostupanjski je sud pravilno obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi obvezao tuženika na povrat utuženih iznosa sa tih osnova. Tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je preplatio zbog ništetnosti tih odredaba, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), slijedom čega je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na isplatu utuženih iznosa po osnovi preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koje je tuženik stekao bez pravne osnove u smislu odredbe iz članka 1111. ZOO-a.

33. Obzirom se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, te kako ništetnost djeluje od trenutka zaključenja pravnog posla, te da je tuženik kao sastavljač ugovora nesavjesni stjecatelj, pravilno je prvostupanjski sud odredio početak tijeka zakonskih zateznih kamata od dana izvršenja uplata pojedinih iznosa (članak 1115. ZOO-a).

34. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbio kao neosnovan prigovor zastare kojeg ističe tuženik tijekom postupka. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV- 47/2020-2) zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnosti ugovora, odnosno u slučaju kada se radi o zahtjevu iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedici utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

35. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih ugovornih odredaba kojim su u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4. Tužba u predmetu podnesena je 12. lipnja 2019., dakle u okviru petogodišnjeg zastarnog roka, u smislu odredbe iz članka 225. ZOO-a.

36. Obzirom je presuda broj Pž-6632/17 u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odrede o valutnoj klauzuli pravomoćna 14. lipnja 2018., to je tužba i u odnosu na ovaj dio zahtjeva podnesena u okviru petogodišnjeg zastarnog roka.

37. Slijedom svega iznesenog žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena te je odluka u dijelu pod točkom I., II., III. i IV. potvrđena.

38. O žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka

39. Osnovano tuženik osporava pravilnost odluke o troškovima postupka.

40. Prvostupanjski sud je priznao tužitelju kao parnični trošak trošak zastupanja na ročištu 18. lipnja 2020., 19. veljače 2021., 21. svibnja 2021., 5. srpnja 2021., 3. studenog 2023. i 13. studenog 2023. za svako ovo ročište u visini od 200,00 EUR. 41. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da se na ročištu održanom 19. veljače 2021. nije raspravljalo o glavnoj stvari pa je tužitelju trebalo trošak priznati prema Tbr. 9. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: OT) u visini od 50 odvjetničkih bodova, jednako kao i za troškove zastupanja na ročištu od 21. siječnja 2021.

42. Jednako tako, tužitelju za ročište održano 3. studenog 2021. i 13. studeni 2021. pripada trošak prema Tbr. 9. stavak 2. Tarife, dakle za svako ročište 50 bodova. Tužitelju pripada i trošak zastupanja na ročištu 29. lipnja 2020. u visini od 50 bodova prema Tbr. 9. stavak 3. Tarife. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno priznao kao trošak postupka trošak sastava podneska od 5. lipnja 2020., 17. lipnja 2021. i 29. listopada 2021. po Tbr. 8. stavak 1. jer se radilo o podnescima koji su bili potrebni za vođenje postupka.

43. Dakle, tužitelju je sveukupno za trošak zastupanja na ročištu trebalo priznati parnični trošak u visini od 750 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR čini trošak od 1.500,00 EUR. Kada se tome pridoda trošak obrazloženih podnesaka od 5. lipnja 2020., 13. svibnja 2021., 17. lipnja 2021. i 29. listopada 2021. u visini od 50 bodova za sastav svakog podneska to čini ukupan trošak od 200 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR čini parnični trošak od 400,00 EUR. Tome treba još pridodati i trošak sastava obrazloženog podneska od 1. travnja u visini od 50 bodova, i sastav podneska od 9. studenog 2023. u visini od 25 bodova, odnosno od 50,00 EUR, sveukupan trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku iznosi 2.050,00 EUR, odnosno s uvećanjem za PDV od 25% iznosi 2.562,50 EUR. Tužitelju još treba priznati kao parnični trošak trošak predujma za financijsko vještačenje u visini od 265,45 EUR, što čini ukupan trošak od 2.828,00 EUR. Tome treba pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 126,00 EUR, tako da sveukupno trošak iznosi 2.954,00 EUR.

44. Tuženik pravilno ističe da se tužitelju nije mogao priznati kao parnični trošak trošak sudske pristoje na odgovor na tužbu. Odgovor na tužbu naime ne predstavlja radnju koju u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a potrebna za vođenje postupka.

45. Slijedom navedenog valjalo je u ovome dijelu djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačiti odluku o troškovima postupka (točka V. izreke) i obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi prouzročeni trošak u visini od 2.954,00 EUR. Pritome nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka činjenica da je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu prema podnesku od 1. travnja 2022., jer je vrijednost predmeta spora kao osnova za određivanje odvjetničkih troškova ostala u "istom razredu" – Tbr. 7. Tarife.

46. Obzirom na izneseno, u skladu sa odredbom iz članka 368. i 380. stavak 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

47. Iako je tužitelj uspio u dijelu žalbe protiv odluke o troškovima postupka radi se o razmjerno neznatnom uspjehu zbog kojeg mu nisu nastali posebni troškovi, pa mu nije priznat kao parnični trošak trošak žalbenog postupka.

U Karlovcu 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo