Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-103/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljan kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Cvrković, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika OTP Banka d.d. OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić & Anić iz Splita, odlučujući o žalbi radi isplate, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-300/2023-9 od 26. travnja 2024. godine na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-300/2023-9 od 26. travnja 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos 900,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate kredita u razdoblju od 11. kolovoza 2008. zaključno sa 11. srpnja 2015.godine na ime ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosi 1.718,57 eura sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.
2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a to se prvenstveno odnosi na obrazloženje kojim se utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer prvostupanjski sud svoj zaključak temelji isključivo na načinu promjene kamatne stope odnosno zbog činjenice da je tuženik svojim jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu.
2.2. Napominje da niti jednom zakonskom odredbom ovakav način mijenjanja kamatne stope nije zabranjen.
2.3. Nadalje navodi da prvostupanjski sud uopće nije razmotrio i ocijenio značenje primjene Politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom odnosno izostala je bilo kakva ocjena u postupku izvedenih dokaza.
2.4. Tuženik navodi da tužiteljica niti jednom nije dovela u pitanje valjanost a time i pravne učinke navedene ugovorne odredbe tako da ista i dalje obvezuje ugovorne strane.
2.5. Osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti istaknutog prigovora zastare u bitnom navodeći da zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla odnosno da se prvostupanjski sud u konkretnom slučaju ne može pozvati na pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020.godine poslovni broj Su-IV-47/2020 obzirom da u ovome predmetu tužiteljica uopće nije postavila zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
Pri tome se tuženik poziva na sudsku praksu odnosno presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1032/22 odnosno odluke VSRH u predmetima Rev- x-183/11, Rev-666/17m, Rev-x 1125/2013, i Rev –141/06.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su parnične stranke 15. travnja 2008. godine sklopile ugovor o kreditu broj: 080421216189 prema kojem je tužiteljici odobren stambeni kredit za mlade (adaptacija) u iznosu od 15.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na rok otplate 120 mjeseci uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika.
Nesporno je da je tuženik tijekom otplate kredita jednostrano povećavao kamatnu stopu a prema nalazu i mišljenju vještaka za knjigovodstvo i financije došlo je do preplate kredita od 910,68 eura u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu.
8. Među strankama je sporno da li je odredba članka 3. stavak 1., 2. i 3. ugovora o kreditu ništetna a posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužiteljice.
9. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka prvostupanjski sud pozivom na odredbe članak 81. stavak 1.. 84. i 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07., -dalje u tekstu ZZP/03) odnosno na odredbe članka 96. stavak 1. i 2. članka 97. članka 98. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., -dalje u tekstu ZZP/07) kao i na odredbe članka 323., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23
– u nastavku teksta: ZOO) utvrdio je kako je nepoštena a time i ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita imajući u vidu provedeno vještačenje pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.
9.1. Svoju odluku u bitnom obrazlaže kako iz provedenih dokaza proizlazi da stranke ugovora o navedenoj odredbi nisu pregovarale odnosno da tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj kao i to da tuženik nije dao nužne i osnovne informacije u pogledu mijenjanja kamatne stope koje bi za istu bile razumljive.
9.2. Prvostupanjski sud smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare pozivajući se na odredbe članka 241. i 254. stavak1. i 3. ZOO kao i na pravno shvaćanje VRSH od 30. siječnja 2020.godine poslovni broj Su IV-47/2020.
10. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10.1. Neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud svoj zaključak o ništetnosti navedene ugovorne odredbe temelji samo na činjenici da je tuženik kao jedna od ugovornih strana ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu sukladno svojim odlukama.
10.2. Upravo iz obrazloženja prvostupanjske presude (točka 22. do 31. obrazloženja) proizlazi da je navedena ugovorna odredba unaprijed pripremljena u tipskom ugovoru tuženika; da se o istoj nije pregovaralo; da tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj; da joj prilikom sklapanja ugovora nisu adekvatno objašnjeni parametri koji utječu na promjenu kamatne stope na razumljiv način da bi mogla shvatiti značenje i posljedice primjene takve odredbe a niti su u samom ugovoru navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope odnosno metoda izračuna tih parametara što po ocjeni i ovoga suda predstavlja nepoštenu a time i ništetnu ugovornu odredbu sukladno već navedenim odredbama ZZP/03 i ZZP/07.
10.3. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare.
Prvostupanjski sud pravilno navodi da zahtjev za isplatu stečenog bez osnove zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku odnosno da u konkretnom slučaju zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći tek od dana pravomoćnosti presude u ovome postupku.
10.4. Dakle prvostupanjski sud je imajući u vidu već navedeno pravno shvaćanje VSRH pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan istaknuti prigovor zastare jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva postavljenog iz ništetnog pravnog posla počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
10.5. Pri tome se tuženik neosnovano poziva na odluke VSRH i Županijskog sud u Puli-Pola obzirom na već navedeno pravno shvaćanje koje je potvrđeno nizom recentnih odluka VSRH.
10.6. Naime prema tvrdnji tuženika tijek zastarnog roka u konkretnom slučaju se ne može vezati za utvrđenje ništetnosti navedene odredbe iz razloga što tužiteljica u ovome postupku nije postavila deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 3. stavak 1., 2. i 3. ugovora.
10.7. Po ocjeni ovoga suda a imajući u vidu već navedeno pravno shvaćanje kao i recentnu praksu VSRH zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pri čemu nije odlučno da li je izričito postavljen deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ukoliko je presudom ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi kao prethodno pitanje. (o tome VSRH Revd 3693/2023 od 21. studenog 2023. godine, Revd 727/2019 od 19. srpnja 2022. godine).
U pogledu presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1032/22 ovaj sud napominje da je protiv iste dopuštena revizija rješenjem VSRH Revd 287/2023 iz razloga što shvaćanje drugostupanjskog suda u navedenoj presudi odstupa od već navedenog shvaćanja VSRH od 30. siječnja 2020. godine (točka 6. obrazloženja).
10.8. Obzirom da je u konkretnom slučajnu ništetnost navedene odredbe utvrđena kao prethodno pitanje nesporno je da nije došlo do zastare tražbine jer zastarni rok počinje teći tek od pravomoćnosti prvostupanjske presude odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ovosudne presude.
10.9. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio i zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose preplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO obzirom da je tuženik nesavjesni stjecatelj jer je u svojim tipskim ugovorima o kreditu suprotno načelu savjesnosti i poštenja koristio navedenu ništetnu odredbu.
10.10. Prvostupanjski sud je donio zakoniku odluku i o troškovima parničnog postupka imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1., 155. i 164. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu nepravilnost.
11. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 26.veljače 2025
Predsjednik vijeća
Željko Marin
