Pr-1214/2020-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Mislavu Milasu, odvj. u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupano po OD Grgić i Partneri, Pisarnica Split I, Split, Varaždinska 54, po odvj. Rinaldu Mešinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. prosinca 2024. u nazočnosti pun. tužitelja Mislava Milasa, odvj. u Splitu i pun. tuženika Rinalda Mešina, odvj. u OD Grgić i Partneri, objavljene dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženiku se nalaže da na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade plati tužitelju iznos od ukupno 13.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 29.st.2. ZOO-a, koja se od dospijeća pa do 31.12.2022.g. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja kamata na pojedinačne iznose od  200,00 EUR teče od 15.09.2018.g. pa do isplate (za prethodni mjesec)

 200,00 EUR teče od 15.10.2018.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.11.2018.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.12.2018.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.01.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.02.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.03.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.04.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.05.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.06.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.07.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.08.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.09.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.10.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.11.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.12.2019.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.01.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.02.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.03.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.04.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.05.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.06.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.07.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.08.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.09.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.10.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.11.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.12.2020.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.01.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.02.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.03.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.04.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.05.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.06.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.07.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.08.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.09.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.10.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.11.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.12.2021.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.01.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.02.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.03.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.04.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.05.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.06.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.07.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.08.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.09.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.10.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.11.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.12.2022.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.01.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.02.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.03.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.04.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.05.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.06.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.07.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.08.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.09.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.10.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.11.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.12.2023.g. pa do isplate

 200,00 EUR teče od 15.01.2024.g. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, sve zajedno za zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a (prethodno spomenutoj), koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate.

II. Tuženiku se nalaže da plati tužitelju prouzrokovani parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.812,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 06. listopada 2020. u bitnome se navodi da se dana 18. siječnja 2012. dogodila prometna nezgoda u Šestanovcu, na način da je na tužitelja naletjelo osobno vozilo marke Chervrolet Kalos 1.2, reg. oznake [registarska oznaka], da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, tada da je bio zaposlen u t.d. Županijske ceste Split d.o.o. Zbog posljedica štetnog događaja da je bio na bolovanju od 18. siječnja 2012. do prosinca 2015., a potom još do travnja 2016. Nakon travnja 2016. da je tužitelj nastavio raditi kod poslodavca, uz niz zdravstvenih ograničenja, da više nije bio sposoban za radne obveze i zadatke svog radnog mjesta, poslodavac mu nije mogao pronaći drugo adekvatno radno mjesto, pa je tužitelj do dana 31. srpnja 2018., kada mu je prestao radni odnos, obavljao manji obim radnih zadataka. Obzirom da mu poslodavac nije mogao osigurati adekvatno radno mjesto, da dana 31. srpnja 2018. donesena Odluka o osobno uvjetovanom otkazu. Rješenjem HZMO-a od 07. veljače 2018. da mu je utvrđena djelomična radna nesposobnost, od čega 50% zbog ozljede na radu, a 50% zbog drugih razloga. Slijedom navedenog, obzirom da je tužitelj dana 19. studenog 2018. rješenjem HZMO-a priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad počev od 01. kolovoza 2018. u iznosu od 1.458,52 kn, umjesto koje da mu se kao Hrvatskom branitelju isplaćuje najniža braniteljska mirovina u iznosu od 2.425,12 kn, kao i naknada zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 261,33 kn mjesečno. Na koncu, obzirom da je prosječna tužiteljeva plaća prije umirovljenja iznosila 4.000,00 kn, isti sada prima oko 2.500,00 kn s osnova mirovine, to je tužitelj predložio sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 39.000,00 kn s osnova izgubljene zarade, s pripadajućim kamatama za razdoblje od kolovoza 2018. do listopada 2020., te ga obvezati na snašanje parničnog troška. Podredno predložio je tuženika obvezati na isplatu iznosa od 31.200,00 kn s osnova izgubljene zarade uz pripadajuću kamatu. Tijekom postupka tužitelj je isticao da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-2275/21 od 28. ožujka 2023. utvrđena odgovornost tuženika, tj. da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja. Nadalje, u citiranom predmetu da je odlučeno kako tužitelj nije imao pravo na izgubljenu zaradu do kraja tada otvorenog bolovanja, dok se ovaj predmet vodi po drugom činjeničnom osnovu, odnosno zbog činjenice kako je uslijed predmetnog štetnog događaja djelomično izgubio radnu sposobnost, zbog čega je u invalidskoj mirovini, pa da ima pravo na naknadu štete koju trpi u vidu razlike plaće koju bi primao po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja, te da nije otišao u mirovinu, s tim u svezi iznosa mirovine koju prima.

1.1. Podneskom od 08. siječnja 2024. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 13.000,00 eura na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te je predložio tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 23. listopada 2020. tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, osporavajući uzročno posljedičnu vezu između predmetne prometne nezgode i umirovljenja tužitelja. Naime, kako je u postupku Pnš-148/15 izveden jedini i isključivo mjerodavni dokaz vještačenjem po spec. medicine rada dr. ŽIĐ, koja je nedvojbeno utvrdila kako bi opravdano trajanje bolovanja (privremene nesposobnosti za rad) trajalo najviše do srpnja 2013. godine. Vještakinja da je zaključila kako je privremena radna nesposobnost nakon sredine srpnja 2013., koja je trajala do travnja 2016. i bolesti koje su u tom razdoblju bile utvrđene, nisu u uzročno posljedičnoj svezi s ozljedom na radu. Nadalje, tuženik je istakao prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer da se isti sporne prigode kao pješak kretao prometnicom protivno odredbama Zakona o sigurnosti cestovnog prometa. Tuženik je naveo da kod tužitelja nije utvrđena opća nesposobnost za rad, te da tužitelj može obavljati određene poslove, to da je isti bio u mogućnosti ostvarivati prihode kojima bi nadoknadio razliku koja je predmet ovog tužbenog potraživanja. Na koncu, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o direktnoj tužbi, (tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku u mirnom postupku), s tim u svezi tuženik je osporio tijek zateznih kamata, kako je to tužitelj zatražio, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do ispate.

2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik je isticao kako se tuženik u okviru preuzetih obveza iz Ugovora o osiguranju, ne može teretiti i naknaditi štetu tužitelju. Nadalje, kod nesporne činjenice o uzročno posljedično vezanog perioda privremene radne nesposobnosti sa povredama iz nezgode koja se dogodila 18. siječnja 2012., činjenice povratka tužitelja na posao nakon perioda bolovanja, potom umirovljenja zbog djelomične (ne opće radne nesposobnosti), tuženik je istakao kako se tužbeni zahtjev ukazuje nedokazivim i neosnovanim. Na koncu, kako tužitelj osim pribave spisa HZMO-a, čijim rješenjem parnični sud nije vezan, tužitelj nije predložio nikakve dokaze na okolnost uzročno posljedične veze umirovljenja i povrede iz prometne nezgode, pa da se isti ne može dokazati. Činjenica potvrde HZMO-a, kako bi uzrok umirovljenja bio 50% iz razloga predmetne prometne nezgode, slijedom čega bi u slučaju osnovanosti zahtjeva, na tuženika mogla otpasti samo polovica razlike primanja s osnova plaće i ostvarene mirovine, ali da je tužbeni zahtjev neosnovan. Opreza radi, tuženik je osporio visinu konačno preciziranog tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zapisnika o očevidu PP Omiš od 18.01.2021.; Presude Općinskog suda u Splitu broj K-152/13 od 02.04.2013.; Rješenja HZMO-a, Područne službe u Splitu od 07. veljače 2018.; obavijesti o mirovinskim primanjima tužitelja; Rješenja HZMO-a, Područne službe u Splitu od 05. siječnja 2018.; dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe u Splitu od 31. svibnja 2023.; Potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe u Splitu od 25. svibnja 2023.; dopisa HZMO-a od 11. srpnja 2023. o visini mirovine tužitelja; presude br. Pn-146/2023 od 09. siječnja 2024.; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DI; izveden je dokaz pregledom sudske prakse, te ostale dokumentacije priležeće spisu predmeta.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bila sporna pasivna legitimacija kao i odgovornost tuženika kao osiguranika poslodavca tužitelja, za štetni događaj koji se dogodio dana 18. siječnja 2012. tužitelju kao radniku osiguranika tuženika, te da je tužitelj pretrpio štetu,

-nije bilo sporno da je Odlukom poslodavca od 31. kolovoza 2018. tužitelju otkazanu Ugovor o radu na radnom mjestu ophodara, jer tužiteljev poslodavac nije imao radno mjesto (bez kontraindikacija) na kojem bi tužitelj kao NKV radnik mogao raditi s preostalom radnom sposobnošću,

-nije bilo sporno da je Rješenjem HZMO-a od 07. veljače 2018. utvrđen postotak tjelesnog oštećenja od 50% zbog bolesti i 50% zbog posljedica ozljede na radu, tj. djelomičnog gubitka radne sposobnosti,

-nije bilo sporno da je u tom dijelu pravomoćno okončanom postupku br. Pnš- 148/15, utvrđeno kako je opravdano trajanje bolovanja (privremene nesposobnosti za rad) najdalje do sredine srpnja 2013. Navedeno prema mišljenju spec. medicine rada dr. DIĐ od 30. listopada 2018., iz kojeg vještva je vidljivo da je na redovitoj kontroli kirurga traumatologa od 09. srpnja 2013. utvrđeno kako je liječenje završeno.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja u utuženom iznosu od 13.000,00 eura, s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od kolovoza 2018. do prosinca 2023., obzirom na posljedice prometne nezgode koja se dogodila 18. siječnja 2012., tj. opravdane privremene nesposobnosti za rad tužitelja do srpnja 2013.

9. Pregledom spisa ovog suda br. Pnš-148/15, utvrđeno je kako je tužba podnesena 26. ožujka 2015., zbog nezgode koja se tužitelju, kao radniku osiguranika tuženika dogodila dana 18. siječnja 2012. U tužbi se navodi da je uslijed predmetnog štetnog događaja povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, stoga je predložio sudu donijeti presudu kojom će se tuženiku kao osiguraniku poslodavca tužitelja isplatiti ukupan iznos od 262.247,05 kn. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 12. rujna 2016. priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti u omjeru od 70% na strani osiguranika tuženika.

9.1. Temeljem provedenih dokaza Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pnš- 148/15 od 26. travnja 2021. donio presudu kojom je naložio tuženiku ispatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prav osobnosti iznos od 25.206,94 kn, sa kamatama koje teku do 31. siječnja 2018. do isplate, dok je za više zatraženi iznos s osnova neimovinske štete, i to iznos od 167.623,06 kn, tužbeni zahtjev odbijen, kao i za kamatu u razdoblju od 12. ožujka 2012. do 30. siječnja 2018. Naloženo je tuženiku isplatiti i iznos od 23.100,00 kn na ime imovinske štete zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći s pripadajućim kamatama od 26. travnja 2021. do isplate. Istom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete zbog troškova liječenja iznos od 6.214,96 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju naknadu imovinske štete zbog izbuljene zarade u iznos od 56.702,93 kn.

10. Od osobitog značaja za ovopredmetni postupak je vještvo sačinjeno u postupku Pnš-148/15 po vještaku spec. medicine rada dr. ŽIĐ, kao i nadopuni u kojim je vještvima vještakinja donijela jasan zaključak kako je nezgoda koja se tužitelju kao opohodaru, na kojega je naletjelo vozilo dana 18. siječnja 2012. tužitelj bio hospitaliziran, potom se ambulantno liječio, zaključuje kako je dana 09. srpnja 2013. liječenje desne potkoljenice, koja je bila operativno zbrinuta, završeno do srpnja 2013. Vještakinja je istaknula da je tužitelj do travnja 2016. također bio na bolovanju, ali ne zbog posljedica štetnog događaja, nego zbog već ranije utvrđenih degenerativnih promjena koje su nastale prije siječnja 2012.

11. Županijski sud u Zagrebu je presudom br. Gž-2257/21 od 28. ožujka 2023. djelomično potvrdio presudu, djelomično preinačio, te ukinuo u dijelu kojim tužitelj traži isplatu imovinske štete zbog troškova liječenja.

11.1. U nastavljenom dijelu postupka se vodio pod posl. br. Pn-146/23,u kojem je sud izveo dokaze ponovnim pregledom dokumentacije, kao i druge dokaze.

11.2. Podneskom od 13. studenog 2023. i na ročištu održanom 14. ožujka 2023. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev. Temeljem navedenih dokaza, Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pn-146/23 od 09. siječnja 2024. naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete zbog troškova liječenja iznos od 104,76 eura s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 720,11 eura, na ime troškova liječenja, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

12. Pregledom rješenja HZMO-a, Klasa: 141-06/12-01/OB:03318166860, Ur. broj: 341-18-05/3-12-051054 od 30. siječnja 2013. utvrđeno je da se istim ŽI kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 40 % priznaje pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja počevši od 11. siječnja 2013. u iznosu od 189,79 kuna mjesečno, a koji iznos će se isplaćivati iz sredstava HZMO-a mjesečno unatrag.

13. Pregledom rješenja HZMO-a, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/ 141- 06/13- 01/03318166860, Ur. broj: 341-18-05/3-13-035460, od 19. lipnja 2013. utvrđeno je da se istim zahtjev ŽI za utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja i priznavanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje odbija kao na zakonu neosnovan. 14. Pregledom rješenja HZMO-a, Područna služba u Splitu, Klasa: 141-06/13- 01/, Ur. broj: 341-18-05/3-13-038002 od 2. srpnja 2013. utvrđeno je da se istim utvrđuje nepripadna isplata naknade za tjelesno oštećenje ŽI za razdoblje od 11. siječnja 2013. do 31. svibnja 2013. u ukupnom iznosu od 896,75 kuna, a koji iznos je ŽI dužan uplatiti u roku od 15 dana u korist Državnog proračuna.

15. Pregledom rješenja HZMO-a, Područna služba u Splitu, Klasa: 141-02/13- 01/ob:03318166860, Ur. broj: 341-18-05/3-13-046525, od 7. veljače 2014. utvrđeno je da se istim ŽI ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti.

16. Pregledom rješenja HZMO-a, Područna služba u Splitu, Klasa: 141-02/16- 01/OB:03318166860, Ur. broj: 341-18-05/3-16-045830 od 28. studenog 2016. utvrđeno je kako se istim osiguraniku ŽI, kod kojeg je zbog bolesti 50 % i ozljede na radu 50 %, nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznaje počevši od 7. siječnja 2016. pravo na invalidsku mirovinu.

17. Pregledom žalbe osiguranika od 15. prosinca 2016. utvrđeno je da je istu podnio ŽI protiv rješenja HZMO-a, Područne službe u Splitu Klasa: 141-02/16- 01/OB (OB:03318166860), Ur. broj: 341-18-05/3-16-045830 od 28. studenog 2016. iz razloga što upravno tijelu nije postupilo po pravilima postupka, pogrešno je utvrdilo činjenično stanje, odnosno iz odlučnih činjenica je izvelo netočan zaključak te je pogrešno primijenjen materijalni zakon.

18. Pregledom dopisa HZMO-a, Područna služba u Splitu od 24. travnja 2017. proizlazi da uvidom u banku podataka uredskog poslovanja se vidi da je ŽI **.**.2012. podnio zahtjev za tjelesno oštećenje.

19. Pregledom rješenja HZMO-a, Područna služba u Splitu Klasa: 141-06/17- 01/03318166860, Ur. broj: 341-18-05/3-17-064348 od 5. siječnja 2018. utvrđeno je da se istim ŽI utvrđuje postotak tjelesnog oštećenja od 50 % te mu se priznaje: - počevši od 7. siječnja 2016. pravo na naknadu zbog tjelesnog štećenja u iznosu od 244,45 kuna mjesečno - od 1. srpnja 2016. usklađena svota tjelesnog oštećenja iznosi 245,31 kuna mjesečno - od 1. srpnja 2017. usklađena svota tjelesnog oštećenja iznosi 246,90 kuna mjesečno - od 1. srpnja 2017. usklađena svota tjelesnog oštećenja iznosi 252,09 kuna mjesečno. - Tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta iznosi 30 %.

20. Svjedokinja DI u iskazu je navela da se dana 18. siječnja 2012. dogodila prometna nezgoda na prometnici od Šestanovca prema Cisti, kada je upravljala svojim vozilom, brzinom od cca 50km/h. Međutim, zbog odsjaja sunca da nije primijetila dvojicu radnika na cesti, a prije mjesta na kojem su isti radili na cesti, da nije bio postavljen prometni znak trokuta kao upozorenja o radovima na cesti.

21.Odredbom čl. 1085. st. 1. i 4., te čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05,41/08-dalje ZOO), propisano je da se određuju uvjeti za dosudu naknade materijalne štete, kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud između ostalog, oštećenom dosuditi naknadu u novcu, kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

22. Odredbom čl.1095. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05,41/08-dalje ZOO), propisano je da povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao i naknadu za tu štetu.

23. U ovom postupku tužitelj potražuje isplatu s osnova razlike koju prima od kolovoza 2018. i primanja koja bi ostvarivao po redovnom tijeku stvari da mu se dana 18. siječnja 2012., kao ophodaru osiguranika tuženika nije dogodila ozljeda na radu, i to za razdoblje sve do prosinca 2023. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između događaja i štete koju trpi. Naime, iz vještva dr. PI iz postupka br. Pnš-148/15, proizlazi kako je kod tužitelja opravdana privremena radna nesposobnost baš zbog ozljede od 18.sijčenja 2012. trajala do sredine srpnja 2013. Istaknuto je kako je naknadno razdoblje privremene nesposobnosti za rad tužitelja nakon srpnja 2013. nije bilo u vezi s posljedicama iz nezgode iz siječnja 2012. Tužitelj se nakon razdoblja opravdanog bolovanja, potom razdoblja bolovanja koje nije bilo u svezi s ozljedom na radu, vratio na rad kod osiguranika tuženika sve do 31. kolovoza 2018., kada je donesena Odluka o otkazu ugovora o radu, jer se tužitelja kao opohodara nije moglo rasporediti na poslove sukladno preostaloj radnoj sposobnosti.

Tužitelj nije dokazao da se pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti, a iz vještačenja dr. GI u citiranom postupku, kao i iz Rješenja HZMO-a, proizlazi kako kod tužitelja zbog nezgode koja se dogodila 18. siječnja 2012. nije došlo do općeg gubitka radne sposobnosti. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, pa je istog trebalo odbiti kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa se pun. tuženika, a imajući u vidu popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav odgovora na tužbu 200 eura, za zastupanje na ročištima održanim 13. lipnja 2022. i 21. listopada 2024. po 100,00 eura, za zastupanje na ročištima održanim 29. rujna 2022. i 23. rujna 2024. po 50,00 eura, za zastupanje na ročištima održanim 18. siječnja 2023., 30. ožujka 2023., 11. listopada 2023. i 09. siječnja 2024. po 500,00 eura, za zastupanje na ročištima održanim 25. ožujka 2024. i 02. prosinca 2024. po 200,00 eura, za sastav podneska od 05. rujna 2023. 500,00 eura, za sastav podneska od 28. studenog 2023. 100,00 eura, za sastav podneska od 24. siječnja 2024. 200,00 eura, te za sastav podneska od 04. travnja 2024. 50,00 eura, za pristup na objavno ročište 100,00 eura, ovom iznosu valjalo je pridodati i iznos od 962,50 eura na ime pripadajuće PDV-a, tako se pun. tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.812,50 eura.

24.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 26. veljače 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis