Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr-231/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, OIB:54566384631, po sutkinji Renati Rački, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste ČŽ, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Boškoviću odvjetniku iz Rijeke, protiv ovršenika ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damjanu Krivić odvjetniku iz Odvjetničkog društva Gugić, Kovačić i Krivić iz Zagreba, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 26. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate koji se provodi temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. travnja 2023. poslovni broj P-7/2019, potvrđene presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 31. siječnja 2024. poslovni broj Gž-509/2023, do pravomoćnog okončanja postupka povodom prijedloga ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim.

II. O zahtjevu za naknadu troška ovog postupka će biti odlučeno nakon donošenja odluke u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-231/2025 od 26. prosinca 2025.

III. Nalaže se ovršeniku obavijestiti sud o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-231/2025 od 26. prosinca 2025., u roku 15 dana od podnošenja tužbe.

IV. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci III. izreke ovog rješenja, postupak izravne naplate biti nastavljen.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 2024; dalje OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik 17. veljače 2025. podnosi prijedlog za odgodu postupka izravne naplate jer je protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 31. siječnja 2024. poslovni broj Gž-509/2023 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od dana 13. travnja 2023. poslovni broj P-7/2019, a temeljem koje je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu, podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a o kojem prijedlogu još uvijek nije donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra, budući je izjavio odgovarajuće pravne lijekove i to prijedlog za dopuštenje revizije i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a čime da je zapravo podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, protiv odluke na temelju koje je određena ovrha, da su ispunjene zakonske pretpostavke za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. t. 1. i t. 5. OZ-a, odnosno prva od dvije kumulativne pretpostavke. Nadalje navodi da bi mu provedbom izravne naplate bio ustegnut značajan iznos novčanih sredstava (39.551,40 EUR), a koju novčanu tražbinu ovršenik ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditeljice po uspješnom okončanju postupka po prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ista u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima neizvršenih osnova za plaćanje u iznosu od 3.018,703,94 EUR te je u blokadi 674 dana. Ističe da ovrhovoditeljica nije vlasnica nekretnina na području Republike Hrvatske. Smatra da činjenica da je ovrhovoditeljica prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, za primanje zaplijenjenih novčanih sredstava opunomoćila punomoćnika kako bi novčana sredstva bila zaprimljena na njegov račun, a ne na njezin, govori da očigledno pokušava izbjeći naplatu vjerovnika u redoslijedu osnova za plaćanje koje vodi FINA. Zbog sve navedenog smatra da je učinio vjerojatnom i drugu pretpostavku za odgodu ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a s obzirom na to da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu. Odgodu predlaže do pravomoćnog okončanja postupka povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim.

1.1. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnosi iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a. Smatra da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti prisilnu naplatu novčane tražbine putem FINA-e na način da se zaplijenjena novčana sredstva isplate na račun punomoćnika čime da prijevarno zaobilazi vjerovnike u redoslijedu osnova za plaćanje. Nadalje, ispunjenje tražbine ovrhovoditeljice da je odgođeno sve dok Vrhovni sud Republike Hrvatske ne donese odluku o prijedlogu za dopuštenje revizije, a posljedično i reviziji.

2. Ovrhovoditeljica u odgovoru na prijedloge ovršenika navodi da je Zahtjev za izravnu naplatu podnijet temeljem pravomoćne i ovršne presude, te da u pogledu njega ne postoji niti jedna neispravnost koja se tiče ovrhovoditeljice, a što se posebno odnosi na punomoć kojom je ovrhovoditeljica ovlastila svojeg odvjetnika za primitak novaca, što da je uobičajen odvjetnički posao i dužnost. Okolnost da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije uopće ne govori o tome da bi time bila ispunjena okolnost da je podnijet pravni lijek kako se ovršenik poziva na odredbu članka 65. stavak 1. toč. 1. i toč. 5. OZ-a, a to iz razloga jer nije odlučeno o podnijetom zahtjevu, pa se ne zna da li je pravodoban, izjavljen od ovlaštene osobe i ostalo, a jednako tako nije poznato niti da bi bilo donijeto rješenje kojim se dopušta podnošenje revizije. Obzirom na to da revizijski postupak nije pokrenut nego samo iniciran. Suprotno navedenom bi ovršenik mogao beskonačno podnositi prijedloge za dopuštenje revizije i pozivati se na pokrenut pravni lijek i time biti ispunjen uvjet za odgodu prijenosa. Ističe da je financijsko stanje ovrhovoditeljice posljedica poslovanja društva ME BU d.o.o. u stečaju koje je vodio upravo ovršenik, a ovrhovoditeljica je bila jamac po kreditima koje je uzimalo to društvo. Navodi da je njezina tražbina nastala iz postupka u kojem je ovršenik ustao tužbom tražeći od ovrhovoditeljice da mu plati iznos od 4.767.629,80 kuna ( sada 633.159,26 EUR). Nije stoga jasno zašto bi netko podnio takvu tužbu protiv potpuno i dugotrajno insolventne osobe kako to ovršenik navodi. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz OZ-a koje se odnose na prijedlog za odgodu prijenosa kao i prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.

4. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom čl. 65. OZ-a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u st. 1. toč. 1. do 10. tog članka.

4.1. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.

5. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a., u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisanim čl. 65. st. 1. toč. 1. i 5. OZ- a, stoga je time ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.

6. Kod prijedloga za odgodu ovrhe teret dokaza leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

7. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65. st. 1. i 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika osnovani.

8. U ovršnom se postupku prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja, tako da nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavlja šteta koja redovito, po samom tijeku stvari, kao što je blokada računa, već je za odgodu ovrhe potrebna vjerojatnost nastanka štete u većem opsegu, što sud smatra da je ovdje dokazano. 9. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65.st.2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika za odgodu ovrhe osnovani i da je dokazao razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma.

9.1. U ovom slučaju ovršenik je dostavljenom dokumentacijom uz prijedlog za odgodu dokazao razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Posebno uzimajući u obzir da će se pljenidba novčanih sredstva temeljem gore navedene izravne naplate nastaviti, dok će se ovim rješenjem samo odgoditi prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditeljice odnosno njezinog punomoćnika. Pri tome uzimajući u obzir činjenicu da će se ukoliko ovršenik ne uspije u postupku za dopuštenje revizije, eventualnom kasnijem revizijskom postupku ili u postupku radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima izvršiti prijenos zaplijenjenih sredstava u cijelosti, dok s druge strane ukoliko ovršenik uspije u prije navedenim postupcima nastati će mu takva šteta koju on neće moći poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi. To posebno iz razloga što je ovrhovoditeljica u blokadi i to za iznos koji je višestruko veći od tražbine koja predmetom ovog postupka (3.018,703,94 EUR), odnosno činjenice da imovinske prilike ovrhovoditeljice nisu dostatne da vrati ovršeniku novčana sredstva koja su joj isplaćena, ukoliko ovršenik uspije u postupku radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima. Naime okolnost ovrhovoditeljičine blokade ukazuje na njenu, barem, povremenu insolventnost, dok okolnost da prima ispunjenje novčane tražbine na način da se novčani iznosi uplate na račun punomoćnika ukazuje na postupanje kojem je cilj onemogućavanje namirenja vjerovnika. Uz to činjenica da ovršenica nije vlasnica nekretnina ukazuje na nedostatnost imovine za namirenje ovršenika u eventualnom postupku protuovrhe ili stjecanja bez osnove.

10. Slijedom navedenog pozivom na čl. 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.

11. Analognom primjenom članka 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; u nastavku ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ- a, odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te odluka o naknadi troška ovrhovoditeljice za sastav podneska od 25. veljače 2025. će biti donesena u odluci kojom će se odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

12. Naime, ovršenik ima pravo na naknadu tog troška samo ako bude utvrđeno da je postupak prijenosa i pljenidbe bio nedopušten, zbog čega se onda svi troškovi koji su ovršeniku u tom postupku uzrokovani imaju smatrati neosnovano prouzročenima u smislu čl. 14. st. 5. OZ-a. Isto tako, ovrhovoditeljica ima pravo na naknadu troška samo ako je ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim bio neosnovan, zbog čega se tek nakon donošenja odluke o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa može utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troška ovrhovoditeljici.

13. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. Ovršenik je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnio i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.

15. Budući ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a, a postojanje spornih činjenica nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su one općepoznate niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je odlučiti kao u zaključku temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a te ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odlučiti kao u izreci zaključka.

Delnice 26. veljače 2025.

SUTKINJA:

Renata Rački

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi pismenim putem u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog Suda u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a ).