Broj: Ppž-1774/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČŽ, zastupanog po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 32. stavka 4. tog Zakona i zbog prekršaja iz članka 59. stavka 6. istog Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 20. prosinca 2024., poslovni broj: Pp-16238/2024-6 na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, ukida se prvostupanjska presuda glede djela pod točkom II/d) izreke tj. u oslobađajućem dijelu i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

II. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ČŽ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

I/a) da bi dana 6. prosinca 2024. godine oko 03,45 sati u Kaštel Starom, kao vozač kojem je izvršnom odlukom nadležnog policijskog tijela bila oduzeta i ukinuta vozačka dozvola, prije ponovnog stjecanja statusa vozača, osobnim vozilom marke „Renault“ reg. ozn. [registarska oznaka], poduzeo vožnju Cestom dr. Franje Tuđmana, dakle, kao osoba iz stavka 7. članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, upravljao je motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje vozilom

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

III. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela je bespredmetna glede djela pod točkom I/a) izreke.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, iz članka 32. stavka 4. tog Zakona, dok je oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 59. stavka 6. istog Zakona. Za prekršaj iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana u koju je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode po policiji i sudu od 6. do 20. prosinca 2024. kao 15 dana zatvora, slijedom čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana zatvora, s time da je temeljem članka 44. Prekršajnog zakona okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda te je utvrđeno da se zatvorska kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 godine po pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novi prekršaj s izrečenom istom ili težom kaznom. Okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od jedne godine.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni, te odluke o oduzimanju predmeta kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi tužitelj navodi da žalbu podnosi zbog odluke o visini izrečene novčane kazne za prekršaje iz članka 199. stavka 7. i članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog primjenjivanja uvjetne osude na izrečenu zatvorsku kaznu zbog prekršaja iz članka 286. stavka 13. cit. Zakona, na oslobađanje od optužbe za prekršaj iz članka 59. stavka 6. cit. Zakona, te zbog odluke o vraćanju predmeta, odnosno oduzetog osobnog automobila kojim je upravljao okrivljenik u vrijeme kada su počinjeni prekršaji. U vezi oslobađajućeg dijela presude navodi da nije jasno zbog čega nije izvršeno saslušavanje policijskih službenika koji su bili neposredni svjedoci počinjenja prekršaja, te da se ne slaže s navodima u obrazloženju da su policijski službenici koji su postupali imali pogrešnu percepciju događaja. Također predlaže da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera u trajanju od 24 mjeseca.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba je osnovana glede djela pod točkom II/d) izreke, te je bespredmetna glede djela pod točkom I/a) izreke dok nije osnovana glede djela pod točkama I/b) i I/c) izreke.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, okrivljenik u obrani poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret pod točkom II/d) izreke navodeći da nije točno da bi u nastavku vožnje prošao na upaljeno crveno svjetlo semafora, već na smjenu boje semafora sa zelene na žutu, te osnovano žalitelj u vezi oslobađajućeg dijela presude glede djela iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodi da nije jasno zbog čega nije izvršeno saslušavanje policijskih službenika koji su bili neposredni svjedoci konkretnog događaja.

10. Samo obrazloženje suda da je moguće da su ovdje s obzirom na složenu situaciju u kojoj su postupali policijski službenici isti imali pogrešnu percepciju događaja, je bez ikakve valjane argumentacije i ne može se smatrati potpuno i pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem, te osnovano žalitelj navodi da se ne slaže sa ovakvim obrazloženjem suda i da je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja s obzirom da okrivljenik poriče prekršaj iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bilo potrebno provesti dokaz ispitivanjem policijskih službenika koji su kontrolirali okrivljenika.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio obranu okrivljenika, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, a što je imalo za sada kao posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede djela pod točkom II/d) izreke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

12. Postupajući dalje po službenoj dužnosti te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Međutim, ovaj sud je utvrdio da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, glede djela prekršaja iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući isto, na način kako je to činjenično opisano pod točkom I/a) izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

14. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da bi dana 6. prosinca 2024. godine oko 03,45 sati u Kaštel Starom, kao vozač kojem je izvršnom odlukom nadležnog policijskog tijela bila oduzeta i ukinuta vozačka dozvola, prije ponovnog stjecanja statusa vozača, osobnim vozilom marke „Renault“ reg. ozn. [registarska oznaka], poduzeo vožnju Cestom dr. Franje Tuđmana, dakle, kao osoba iz stavka 7. članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, upravljao je motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje vozilom

15. Dakle, u činjeničnom opisu je navedena samo izvršnost rješenja (kojeg?) kojim se poništava vozačka dozvola.

16. Slijedom navedenog, djelo činjenično opisano pod točkom I/a) izreke pobijane presude po propisu nije prekršaj, jer nije naveden datum izvršnosti konkretnog rješenja, pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljenik ČŽ za to djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoje zakonski uvjeti za trajno oduzimanje vozila.

18. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanjem vozila reg. oznaka [registarska oznaka], koje nije u vlasništvu okrivljenika, te ostalih predmeta sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju, koji su od okrivljenika privremeno oduzeti od PU splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj]. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan uvjetnom, kao niti bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno proizlazi da do sada još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja, te je ovaj sud mišljenja da pri takvom stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), kao i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

19. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni za djela pod točkama I/b) i I/c) izreke, vijeće ovog suda je utvrdilo da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, imajući u vidu priznanje okrivljenika, te prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne za ta djela ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

20. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 24 mjeseca, smatrajući da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 12 mjeseci, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, s time da je ista izrečena u primjerenom trajanju od strane prvostupanjskog suda.

21. Inače valja napomenuti da je okrivljenik priznao djela pod od točkom I/b) i I/c) te ovaj sud smatra da ne bi bilo opravdano izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 24 mjeseca, kako to predlaže tužitelj, te da je prvostupanjski sud dao valjane razloge za trajanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 12 mjeseci koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

22. Dakle, ovlašteni tužitelj u svojim žalbenim navodima nije naveo bilo kakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale izricanje strožih prekšajnopravnih sankcija od onih koje je izrekao prvostupanjski sud, a da iste prvostupanjski sud nije imao u vidu prilikom izricanja kazne i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

23. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.