P-3156/2019

P-3156/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.broj P-3156/2019

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61., OIB:52508873833., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 29. listopada 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Mirele Perković, odvjetnice u Sinju, dana 26. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 41480/06 od 04.05.2006.g. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, i to:

- članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 31.600,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, članak 10.a)1. i 10.d)1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

- članak 4. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, članak 9.1. u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, te čl.15.1. u dijelu prema kojem bi tužitelj bio upoznat sa promjenljivošću tečaja.

II.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.426,34 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 1,66 € teku od 13.06.2006.g.

- 1,54 € teku od 16.09.2006.g.

- 3,99 € teku od 15.03.2008.g.

- 1,80 € teku od 16.04.2008.g.

- 87,37 € teku od 24.06.2008.g.

- 3,63 € teku od 16.10.2008.g.

- 17,47 € teku od 15.11.2008.g.

- 2,89 € teku od 16.12.2008.g.

- 28,13 € teku od 16.01.2009.g.

- 73,05 € teku od 03.03.2009.g.

- 38,91 € teku od 14.03.2009.g.

- 43,69 € teku od 14.04.2009.g.

- 30,97 € teku od 12.05.2009.g.

- 29,66 € teku od 10.06.2009.g.

- 380,41 € teku od 14.07.2009.g.

- 24,48 € teku od 15.08.2009.g.

- 27,30 € teku od 16.09.2009.g.

- 23,51 € teku od 07.11.2009.g.

- 26,75 € teku od 08.12.2009.g.

- 25,38 € teku od 09.01.2010.g.

- 32,38 € teku od 13.02.2010.g.

- 37,59 € teku od 09.03.2010.g.

- 36,86 € teku od 10.04.2010.g.

- 201,41 € teku od 12.05.2010.g.

- 196,65 € teku od 12.06.2010.g.

- 196,65 € teku od 10.07.2010.g.

- 141,65 € teku od 16.09.2010.g.

- 95,21 € teku od 08.10.2010.g.

- 82,09 € teku od 10.11.2010.g.

- 85,40 € teku od 11.12.2010.g.

- 78,60 € teku od 03.02.2011.g.

- 84,86 € teku od 10.02.2011.g.

- 172,54 € teku od 10.03.2011.g.

- 100,20 € teku od 12.04.2011.g.

- 104,81 € teku od 11.05.2011.g.

- 265,45 € teku od 11.06.2011.g.

- 129,46 € teku od 12.07.2011.g.

- 172,70 € teku od 13.09.2011.g.

- 132,50 € teku od 10.11.2011.g.

- 128,71 € teku od 13.12.2011.g.

- 2.078,03 € teku od 29.12.2011.godine, sa zateznim kamatama obračunatim po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %- tna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 2.898,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 26. veljače 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 04.05.2006. godine kao korisnik kredita, sa prednikom tuženika Societe Generale-Splitska banka kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 41480/06, kojim ugovorom mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 31.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 6,49 %, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

2. Budući je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom tuženika, budući ga tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja navedene valutne klauzule, te obzirom da je odredba kojom isključivo jedna ugovorna strana jednostrano određuje visinu kamatne stope ništetna, kako je to presuđeno od strane Visokog trgovačkog suda RH, pa kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i za povrat više preplaćenih iznosa.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, te naveo da se ne radi o tipskom ugovoru i da je tužitelj bio upoznat sa ugovornim odredbama i suglasio se sa istim.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 41480/06, otplatnog plana i prometa po tom kreditu, saslušanjem tužitelja, te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Srđanu Kovačiću.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj broj 41480/06 utvrđeno je da je zaključen između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 31.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate u 84 mjesečnih anuiteta, time da se u članku 4. i 9. predmetnog Ugovora navodi se da je kamatna stopa promjenljiva i da na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,49 % godišnje.

6. Vještak Srđan Kovačić u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je temeljem izrađenog obračuna uplaćenih rata kredita, te uspoređujući iste s kunskom protuvrijednosti utvrđenih rata u otplatnom planu po Ugovoru o kreditu, u razdoblju od 10.06.2006.godine do 28.12.2011. godine, tužitelj uplatio više nego je trebao i da se radi o iznosu od 40.884,75 kuna, uz napomenu da se za cijelo razdoblje otplate kredita koristila nepromjenjiva kamatna stopa i isti kunski iznos prodajnog tečaja valute CHF koji je vrijedio u vrijeme stavljanja kredita u korištenje.

7. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Za navesti je da je među strankama sporno jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile poštene i da li je tuženik u obvezi prema tužitelju.

9. U konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru o kreditu u kojem je sadržana odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je određena kao promjenljiva, čije promjene se vrše skladno odluci tuženika, odnosno općim uvjetima poslovanja istoga.

10. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koja su mu odobrena na određeno vremensko razdoblje, uz njegovu obvezu vraćanja primljenog iznosa novca na način kako je to ugovorom o kreditu ugovoreno.

11. Ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 46. stavka 2. i članka 50. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 – dalje: ZOO/05).

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. u dijelu točke 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. g. do 6. kolovoza 2007. g. a od 7. kolovoza 2007. g. nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 33/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine, u tom dijelu odbijena revizija tuženice izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine.

13. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138. a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502. c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a.

15. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, stoga su predmetne ugovorne odredbe ništetne i na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

16. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom stavka 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

19. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio tuženiku iznos od ukupno 40.884,75 kuna/5.426,34 eura, te kako je iz iskaza tužitelja razvidno da je isti kredit koristio za dogradnju obiteljske kuće i da prilikom ugovaranja kredita nije kao neuka stranka bio upozoren na posljedice sklapanja istoga, naprotiv da mu je kazano da se radi o najpovoljnijem kreditu, to je primjenom navedenog materijalnog prava obvezana tužena isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci II. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

20. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu.

21. Nadalje, za navesti je da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

23. Slijedom navedenog, budući je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te budući je visina potraživanja utvrđena provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, to je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 27. listopada 2020.g., 2. rujna 2021.g., 3. svibnja 2023.g., 25. travnja 2024.g., 12. rujna 2024.g. i 29. listopada 2024.g. po 100 bodova, plus sastav tri obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 1.000 bodova, odnosno 2.000,00 eura, plus PDV 500,00 eura i trošak vještačenja 398,17 eura, pa parnični trošak tužitelja iznosi 2.898,17 eura.

U Sinju, dana 26. veljače 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Zajednički odvjetnički ured Marko Balić i JČ

2. Odvjetničko društvo Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14