Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

Poslovni broj: Pn-171/2020-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika Tersa d.o.o. Osijek, Medvjednica bb, OIB: 80835896442, zastupanog po pun. Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te zastupnika po zakonu tuženika - GF uz punomoćnicu tuženika, a na ročištu za objavu presude, dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Tersa d.o.o., OIB: 80835896442, da tužiteljici UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati :

a) na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti novčani iznos od 25.756,00 eur, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, za period od dana 06. srpnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotnih poena te za period od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena,

b) na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, za period do 30. travnja 2024. godine, neto novčani iznos od 16.741,20 eur, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

3.048,59 eur od dana 15. 6. 2013. godine do isplate 5.193,06 eur od dana 15. 12. 2018. godine do isplate

74,37 eur od dana 15. 1. 2019. godine do isplate

1.101,62 eur od dana 15. 1. 2020. godine do isplate

1.362,42 eur od dana 15. 1. 2021. godine do isplate

1.505,40 eur od dana 15. 1. 2022. godine do isplate

1.801,68 eur od dana 15. 1. 2023. godine do isplate

1.806,30 eur od dana 15. 1. 2024. godine do isplate

847,76 eur od dana 15. 5. 2024. godine do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine računa po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. 12. 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena te za period od 1. 1. 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, c) na ime rente za period od 1. 5. 2024. godine pa dok za to budu postojali uvjeti, mjesečni iznos od 211,94 eur, i to tako da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka rente pa do konačne isplate (15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec), po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a dospijevajuće do svakog 15og dana u mjesecu za tekući mjesec.

II. Nalaže se tuženiku Tersa d.o.o., OIB: 80835896442, da tužiteljici UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog postupka u visini od 26.242,94 eur, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od dana prvostupanjskog presuđenja 26. veljače 2025. pa do konačne isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je protiv tuženika dana 06.07.2012.g. podnijela tužbu radi naknade štete iz radnog odnosa.

2. U tužbi tvrdi da je bila djelatnica kod tuženika na radnom mjestu radnik na pilani s mjestom rada u Črnkovcima na poslovima utovara materijala na kolica (drveni elementi), vuče kolica, stavljanja materijala u automat za letvice i slaganja gotovih proizvoda na paletu.

Nadalje tužiteljica tvrdi da je dana 16.07.2009.g. pretrpjela ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca na način da je tijekom radnog vremena, uslijed prekomjernog tjelesnog naprezanja povukla teži teret i pri tom osjetila jaku bol u križima koja se spustila duž čitave desne noge sve do nivoa stopala, dakle na radnom mjestu zadobila je težu ozljedu u vidu ozljede kralježnice, da bi joj dana 12.07.2010.g. bio izvršen i operativni zahvat, a od posljedica ove ozljede tužiteljica se liječi i dan-danas.

3. Po stavu tužiteljice navedenim posljedicama izazvanim ozljedom na radu tužiteljica je pretrpjela znatnu neimovinsku i imovinsku štetu te stoga zahtijeva isplatu pravične novčane naknade, i to za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu povezanu s ovim štetnim događajem. Tužiteljica tvrdi da je zbog navedenog štetnog događaja pretrpjela fizičke bolove te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te straha, s tim da su fizički bolovi bili jaki i dugotrajni.

4. Pored toga, a zbog pretrpljene teže ozljede, ponajprije kralježnice, a zbog karaktera pretrpljenih ozljeda bilo je nužno tužiteljicu podvrgnuti nizu neugodnih, teških i bolnih pretraga, kao i operativnog zahvata na kralježnici, dok je njeno zdravstveno stanje sada definirano, ali uz zaostale tegobe. Također, tužiteljica tvrdi da je kod nje, osim jakih i dugotrajnih fizičkih bolova, od opisanih ozljeda konstatiranih u liječničkoj dokumentaciji nastupilo smanjenje životnih aktivnosti, budući da se ona neće moći baviti svojim uobičajenim aktivnostima bez ulaganja znatno povećanih napora, napose u vidu sagibanja i dužeg stajanja, te u intenzitetu kako je to mogla činiti prije ozljeđivanja.

5. Pored toga, a zbog pretrpljenih ozljeda, tužiteljica šepa, što je stalno te uočljivo trećima, što kod tužiteljice izaziva jake duševne boli uslijed naruženosti. Također tužiteljica tvrdi da je pretrpjela jak i intenzivan strah koji se prvotno očitovao kao strah za vlastiti život i zdravlje, a naknadno kao strah zbog liječenja i nastalih posljedica ozljeđivanja.

Tužiteljica smatra da sud, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade treba uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih boli, ali i druge okolnosti slučaja, posebice karakter ozljeda koje su nastale nesrećom na radu, mladu dob tužiteljice, neugodnost i bolnost liječenja i pretraga, kao i okolnost da je tužiteljica trpjela strah i bolove, kako tijekom rehabilitacije, kao i dan-danas.

6. Stoga je tužiteljica prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala od tuženika na ime naknade štete ukupan novčani iznos od 120.000,00 kn, zajedno s propisanim zateznim kamatama tekućom od dana utuženja 06.07.2012.g. pa do isplate, da bi konačno podnesenim tužbenim zahtjevom, nakon provedenih vještačenja i dopune nalaza vještaka , tužiteljica podneskom od 29. listopada 2024. (str. 639-641 spisa) potraživala od tuženika naknadu ukupne štete, kao u podnesku i izreci ove presude.

Također, tužiteljica je od tuženika potraživala i naknadu za prouzročen parnični trošak kojeg je njen punomoćnik na zaključnom ročištu za glavnu raspravu od 7. veljače 2025. (str. 648 spisa) specificirao na ukupan iznos od 37.492,94 eura.

7. U pisanom odgovoru na tužbu (str. 88-90 spisa) tuženik nije osporio da je tužiteljica kod njega temeljem ugovora o radu radila ugovorene poslove opisane u tužbi, no osporio je da je ona pretrpjela ozljedu na radu dana 16.07.2009.g., odnosno tvrdi da kod nje dijagnosticirana bolest lumbalnog i drugog vertebralnog diska nije posljedica ozljede na radu, s obzirom da je u postupku pred nadležnim tijelom utvrđeno da je prilikom rada do te ozljede došlo posljedicom tužiteljičine bolesti, zbog čega tužiteljici ta bolest nije priznata kao posljedica ozljede na radu kod tuženika.

8. Slijedom navedenog tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede tužiteljice pri radu i obavljanja ugovorenog rada za tuženika kao poslodavca.

9. Osim toga tuženik tvrdi da tužiteljica nikada, pa ni kritičnog dana, nalogom poslodavca nije bila podvrgnuta prekomjernom tjelesnom naprezanju niti je poslodavac naložio povlačenje tereta koji bi po svojoj težini iziskivao prekomjerno naprezanje te je ritam rada tužiteljice bio određen u skladu s time, s čime je i tužiteljica bila upoznata. Pored toga što je tuženik kao poslodavac radnicima odredio ritam rada kojim oni nisu izloženi prekomjernim naprezanjima, on je radnike upoznao, upozorio i upozoravao na opasnosti od samoinicijativnog prekomjernog opterećivanja povlačenjem tereta koji bi iziskivao takvo naprezanje, dok samoinicijativom radnika poduzeto njihovo eventualno prekomjerno naprezanje, unatoč prethodno im danim i ukazanim upozorenjima od strane poslodavca, tuženiku kao poslodavcu nije moguće baš apsolutno spriječiti i prevenirati.

Stoga tuženik smatra da eventualno samoinicijativno postupanje tužiteljice, ako je ona sebe samu u konkretnom slučaju doista prekomjerno opteretila, predstavlja rizik za koji poslodavac ne odgovara, sukladno odredbi čl. 1067.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

10. Prema tome, tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između obavljanja rada i ozljede zadobivene pri radu, smatrajući da uzrok ozljede nije prekomjerni napor pri povlačenju tereta, već bolest tužiteljice, također ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za ozljedu zadobivenu pri radu, a podredno tome i prigovor konkurirajućeg uzroka nastanku ozljede u ranijoj bolesti tužiteljice te prigovor doprinosa tužiteljice uzročnosti štete i svih štetnih posljedica zbog njenog rizično samoinicijativnog postupanja, sukladno odredbi čl. 1067.st.3. ZOO-a.

Osim toga tuženik smatra da je tužbeni zahtjev nerealan, odnosno previsoko postavljen, s obzirom na opseg i intenzitet kako neimovinskih, tako i imovinskih štetnih posljedica koje bi proizlazile iz dosadašnjeg zdravstvenog statusa tužiteljice. Nadalje, tuženik smatra da tužiteljica nije predložila relevantne dokaze kojima bi dokazala osnovanost niti jednog oblika imovinske štete (potrebe za tuđom pomoći i njegom, putnih troškova i troškova liječenja te izgubljene zarade).

11. Stoga se tuženik, poričući osnovu te opseg i visinu svih iznosa nastale štete iznesenih u tužbi te sadržanih u sumarnom tužbenom zahtjevu, u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlažući sudu da ga odbije kao neosnovanog, uz dosudu prouzročenih parničnih troškova tuženiku.

12. U dokaznom postupku sud je izveo sljedeće dokaze: saslušani su svjedoci BF, KF, ĆF, FF i HF te tužiteljica kao stranka UF i zastupnik po zakonu tuženika GF, direktor tuženika, kojega je sud na prijedlog tuženika i dopusni saslušao na zaključnom ročištu od 7.veljače 2025., obavljen je očevid i djelomična rekonstrukcija događaja na licu mjesta u pogonu tuženika u Črnkovcima, u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika te saslušanih svjedoka, kao i svjedoka kojeg je predložio tuženik - MF koji je tada i saslušan, a dopunski su saslušani svjedoci BF i KF, kao i svjedokinja koju je tuženik predložio AF, a također i tužiteljica kao stranka. Osim toga, ročištu radi očevida i vještačenja bio je nazočan i sudski vještak iz oblasti zaštite na radu VF koji je bio nazočan ispitivanju svjedoka i koji je o predmetu vještačenja sačinio pisani nalaz i mišljenje, koji je nalaz također sud pročitao u dokaznom postupku, a koji se nalazi na str. 266-268 s prilozima – fotoelaboratom na str. 269 i 270 te praktičnom smjernicom za ocjenu rizika pri ručnom rukovanju teretom na listu 272.

13. Osim vještačenja iz oblasti zaštite na radu sud je na prijedlog tužiteljice proveo i medicinsko vještačenje na okolnosti utvrđivanja visine neimovinske i imovinske štete po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Stjepanu Juriću, specijalisti neurologije koji je također dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje na listu 325-335, a kojega je sud i usmeno ispitao na ročištu od 30.05.2014.g. (list 350 spisa), također provedeno je i daljnje medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru dr.sc. Ivanu Požgainu koji je dostavio sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje (list 444-452), te financijsko-knjigovodstveno vještačenje po tvrtki DV Consulting d.o.o. Osijek – vještakinja Dajana Vuković, dipl.oec., nalaz s mišljenjem na listu 398-404, a nakon donošenja ukidnog rješenja, s obzirom na uputu višeg suda, vještaci Stjepan Jurić i Ivan Požgain sačinili su pisane dopune nalaza i mišljenja koje je sud pročitao u dokaznom postupku, a nalaze se na str. 574-575 spisa (kombinirani nalaz i mišljenje), također, na prijedlog tužiteljice, budući da je pun. tuženika osporavala izračun tužiteljice iz specificiranog tužbenog zahtjeva, sud je odredio provedbu dopunskog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja po vještaku DV Consulting d.o.o. Osijek - vještakinja Dajana Vuković, koja je izradila pisanu dopunu prvobitnog nalaza i mišljenja – podnesak od 10. listopada 2024. (str. 626-631 spisa), u kojeg je sud također izvršio uvid.

14. Također izvršen je uvid u kompletnu, uglavnom medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu priloženu spisu i to onu koja se nalazi na listu 4-81 spisa, zatim u daljnju dokumentaciju na listu 285-287, kao i daljnju dokumentaciju koja se nalazi na listu 92 te 96-99 spisa, te na listu 101-111, na listu 114-125 spisa, zatim u daljnju dokumentaciju na listu 250-253, na listu 265-268 s prilogom fotoelaboratom na listu 269-272, daljnju dokumentaciju za tužiteljicu na listu 289-321, pročitana je daljnja dokumentacija za tužiteljicu na listu 343-347 spisa, dokumentacija na listu 362-378 spisa, podaci na listu 330, podaci tuženika vezano za plaću tužiteljice na listu 392, izvršen je uvid u dokumentaciju za tužiteljicu na listu 412-442, u dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz podnesak od 19.03.2019. na listu 458-469 spisa, kao i u fotodokumentaciju koju je pun. tuženika priložio u spis, a koja se nalazi na listu 473 i 474 spisa, zatim pročitana je presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-2507/2019-2 na str. 508-512 spisa, presuda Upravnog suda u Osijeku na sr. 517-525 spisa, kao i rješenje HZMO PS Osijek od 19.2.2016. na str. 526-529 spisa te daljnje rješenje HZMO Središnja služba Zagreb na str. 530-532 spisa, zatim, pročitana je presuda Upravnog suda u Osijeku na str. 533-541 spisa, kao presuda Visokog upravnog suda RH na str. 542-545 spisa te rješenje Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2568/2015-2 na str.546- 552 spisa, pročitan je dopis Upravnog suda u Osijeku od 24.2.22. na str. 558 te objedinjeni neurološko - psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka Ivana Požgaina i Stjepana Jurića na str. 560-562, kao i dopuna nalaza vještaka Jurića na str.574- 575,zatim, pročitan je dopunski financijsko - knjigovodstveni nalaz DV Consulting na str. 626-633 spisa, a na kraju dokaznog postupka, izvršen je uvid u kompletan sudski spis Upravnog suda u Osijeku Usl -343/2015, koji se do daljnjega ima nalaziti u privitku ovoga spisa. Naime, uvidom u navedeni spis Upravnog suda, sud je nesporno utvrdio da je tijekom postupka kod navedenog suda pravomoćno odbačen prijedlog Tersa d.o.o. Črnkovci, Nikole Tesle 71, za obnovu spora okončanog presudom Upravnog suda broj: 2 UsI-343/15-21 od 10. listopada 2015., kojom je presudom poništeno rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, s tim da je konačno utvrđeno da je kod tužiteljice UF s danom 31.srpnja 2012. nastupila invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad, s uzrokom 50% ozljede na radu i 50% bolest pa je naređeno tuženiku HZMO da u roku od 30 dana donese rješenje o pravu na invalidsku mirovinu tužiteljici po toj osnovi i u svezi navedenog uzroka.

15. Tijekom dokaznog postupka sud je raspravnim rješenjem na ročištu od 10. rujna 2018.g. (list 386 spisa) odbio kao nevažne i nepotrebne prijedloge tuženika za donošenjem međupresude, kao i prijedlog za provedbom novog medicinskog vještačenja po Hrvatskom liječničkom zboru. Ovo stoga što je ocijenjeno da je parnični postupak već prošao fazu kada bi donošenje međupresude bilo svrsishodno, jer je proveden cjelokupan dokazni postupak tijekom kojeg su provedena 4 vještačenja, a osim toga, temeljem dva provedena medicinska vještačenja (po vještacima Stjepanu Juriću i Ivanu Požgainu), sud je ocijenio da je činjenično stanje sa sigurnošću i dovoljno utvrđeno. Također, na pripremnom ročištu od 21. veljače 2022., koje je održano nakon ukidnog rješenja višeg suda, sud je odbio kao nevažne i nepotrebne prijedloge tuženika za ponovnim saslušanjem svjedoka HF, FF i ĆF, a to stoga što su ti svjedoci već ispitani pred ovim sudom, dajući detaljne iskaze, tako da nije bilo potrebno ponovno ih saslušavati u ponovljenom dokaznom postupku, s napomenom da se pun. tužiteljice osnovano protivio ovim prijedlozima.

16. Tijekom dokaznog postupka sud nije izveo dokaz uvidom u DVD snimke koje se nalaze u prilogu spisa, premda je to tuženik predložio, međutim pun. tužiteljice u nekoliko navrata učinio je nespornim da je tužiteljica snimljena kako u svatovima drži u naručju svog unuka i s njim pleše, a osim toga sud se priklanja stavu pun. tužiteljice da ova okolnost (ples s unukom) ne dokazuje nijednu bitnu okolnost radi donošenja pravovaljane odluke, s obzirom da je zdravstveno stanje tužiteljice nakon pretrpljene ozljede na radu i provedenih terapija utvrđeno putem provedenih medicinskih vještačenja. Pored toga, valja napomenuti da je medicinski vještak Stjepan Jurić prilikom usmenog ispitivanja potvrdio da je u svrhu vještačenja dobio kompletan ovosudni spis u kojem se nalazi predmetna DVD snimka u koju nije vršio uvid, jer mu to sud nije niti naložio, ali da je obavio pregled fotografija iz svatova koje se nalaze u spisu, a koje su sačinjene iz DVD snimke, dakle prilikom vještačenja vještak je uzeo u obzir i navedene fotografije pa nije bilo potrebe da sud dodatno pregledava tu DVD snimku.

17. Nakon obavljenog očevida na licu mjesta i djelomične rekonstrukcije događaja te saslušanja svjedoka na licu mjesta, a zatim i provedenog vještačenja iz oblasti zaštite na radu radi utvrđenja kako je došlo do štetnog događaja, vještak Dalibor Žnidaršić u svom pisanom nalazu i mišljenju, koji sud prihvaća u cijelosti, naveo je da je do nastanka štetnog događaja, koji je rezultirao ozljedom na radu tužiteljice, došlo zbog prekomjernog tjelesnog naprezanja, a istovremeno vještak je ustvrdio da za tužiteljicu kao radnicu tuženik kao poslodavac ima zakonom propisan dokaz da je osposobljena za rad na siguran način za obavljanje poslova pomoćnog radnika. Budući da se radi o stalnom sudskom vještaku Županijskog suda u Osijeku za područje zaštite na radu, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, to je i sud njegovo mišljenje o nastanku štetnog događaja i osposobljenosti tužiteljice za rad na siguran način, sukladno odredbi čl. 28. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03 i 100/04), uzeo kao uvjerljiv i vjerodostojan dokaz, a koju je okolnost, dakle da je tužiteljicu osposobio za rad na siguran način za predmetno radno mjesto, tuženik i potkrijepio odgovarajućom dokumentacijom – uvjerenjem ovlaštenog trgovačkog društva Kontroling d.o.o. Osijek broj 1-106-918 od 29.05.2007.g., a uostalom i tužiteljica je potvrdila da je prošla odgovarajuće testiranje, kao i usmene upute svog neposredno nadređenog, a to su potvrdile i ostale ispitane radnice tuženika kao svjedokinje.

18. U svojem pisanom nalazu i mišljenju, kod kojeg je ostao i nakon usmenog ispitivanja na ročištu od 30.05.2014.g. medicinski vještak dr.sc. Stjepan Jurić, specijalist neurologije, stalni sudski vještak kojem je sud radi provedbe vještačenja dostavio kompletan spis sa svom medicinskom dokumentacijom, naveo je nakon uvida u spis i osobnog pregleda tužiteljice dana 28.02.2014.g., da je tužiteljica stradala na radnom mjestu nakon što je povukla teži teret i pri tom zadobila rupturu (puknuće) dijela intervertebralnog diska s posljedičnim prolapsom diska u nivou LIV/LV, a pri tom je trpjela jake bolove, kako u vrijeme ozljede, tako i kasnije tijekom liječenja, osobito nakon operativnog liječenja i dugotrajne rehabilitacije koja nije bila uspješna. Premda vještak dopušta mogućnost da je navedeni prolaps intervertebralnog diska nastao na podlozi degenerativnog promijenjenog diska, on ga sa sigurnošću povezuje s navedenim štetnim događajem – traumom, smatrajući da je posljedica navedene traume, jer se radi o vremenskom podudaranju.

Također, vještak dodaje da je navedeno oštećenje diska uzrokovalo potrebu dugotrajnog liječenja po fizijatru, neurologu, neurokirurgu, anesteziologu i psihijatru, kako hospitalno, tako i ambulantno, a u sklopu dugotrajnog liječenja tužiteljica je morala učiniti brojne dijagnostičke pretrage, kao i terapijske zahvate, s tim da je u nekoliko navrata provedena i stacionarna rehabilitacija.

19. Osim toga, vještak Jurić mišljenja je da su nakon provedenog liječenja kod tužiteljice i dalje prisutni bolovi u slabinskoj kralježnici s ograničenom pokretljivošću iste, a sve kao posljedica nedovoljno srasle spondilodeze (ukočenja dvaju kralješaka) s razvojem pseudoartroze (pokretljivost kostiju na mjestu operacije), a uz to zaostala je i lakša slabost desnog stopala, tako da je i dalje prisutna potreba za podlakatnom štakom, osobito za potrebe hoda na duže relacije. S obzirom na učinjenu dijagnostičku obradu, kao i dio tužiteljičinih tegoba koje su nastale nakon ozljede, po stajalištu vještaka, ove okolnosti govore u prilog degenerativnih procesa i vratne kralježnice te drugih nivoa slabinske kralježnice, kao i drugih dijelova lokomotornog sustava koje nisu posljedica navedene ozljede, odnosno po stavu vještaka navedena ozljeda odgovorna je samo za prolaps diska, dok su hernije na drugim nivoima kralježnice (uključujući i one na vratnoj kralježnici, kao i bolove u šakama, oticanje zglobova šaka i sl.) posljedica ranijih i kasnijih degenerativnih procesa.

Nadalje, vještak je mišljenja da je tužiteljica nakon ozljede i duševno oboljela u smislu trajnih afektivnih smetnji tipa depresije, jer redovito posjećuje psihijatra, liječi se vrlo jakim sedativima, antidepresivima, pa čak i antipsihoticima, a uvidom u izvadak iz njenog zdravstvenog kartona vještak je utvrdio da tužiteljica prije ozljede nije imala nikakvih duševnih poteškoća.

20. U vezi nastale neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja vještak Jurić mišljenja je da je tužiteljica trpjela bolove vrlo jakog intenziteta i to neposredno nakon ozljede u trajanju 1 dan te još jedan dan nakon operativnog zahvata, bol jakog intenziteta dva dana nakon ozljede i još dva dana nakon operativnog zahvata, kao i bol srednjeg intenziteta u trajanju od 9 dana tijekom liječenja na neurokirurgiji te tijekom prve rehabilitacije daljnjih 10 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta prisutni kod tužiteljice i danas, odnosno trpi ih stalno.

Glede straha vještak je našao da je tužiteljica neposredno nakon ozljede trpjela primarni strah u trajanju od 20 minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 60 minuta te strah srednjeg intenziteta zbog neizvjesnosti i zabrinutosti za ishod liječenja u trajanju od 9 dana, a strah lakšeg intenziteta za vrijeme trajanja hospitalnog liječenja nakon hospitalizacije i operativnog zahvata.

U vezi tuđe pomoći i njege kao imovinske štete vještak je našao da je ona tužiteljici bila potrebna u trajanju od po 3 sata dnevno prvih 7 dana nakon ozljede te daljnjih 9 dana nakon operativnog zahvata ili ukupno 16 dana, a u trajanju od 1 sat dnevno u trajanju od 60 dana.

Glede naruženosti vještak je mišljenja da ona postoji kod tužiteljice zbog izraženog šepanja i potrebe za hodom uz pomoć podlaktične štake, a da postoji manja naruženost zbog postoperativnog ožiljka koji nije na vidljivom području te je naveo da je ona prva naruženost srednje teškog stupnja.

21. Također vještak Jurić ocijenio je da je kod tužiteljice kao posljedica povrede nastupilo trajno umanjenje opće životne aktivnosti koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti kralježnice, lakšoj slabosti desnog stopala, gubitka osjeta stopala te trajnim duševnim promjena, a imajući u vidu zadobivene ozljede kao promjene na psihičkom planu, vještak je naveo da je kod tužiteljice došlo do 35% umanjenja opće životne aktivnosti.

Međutim, nakon što je vještak Jurić ispitan kod ovog suda na ročištu od 30.05.2014.g., ostajući kod svog nalaza i mišljenja te odgovorivši na pitanja stranaka, naveo da je ukupni postotak umanjenja životne aktivnosti zbog psihičkog oboljenja tužiteljice uslijed štetnog događaja i psihičkog oboljenja uslijed progresiranja degenerativnih promjena otprilike 50:50%, što po mišljenju vještaka znači da posljedice štetnog događaja i posljedice ostalih tjelesnih bolesti koje su kasnije dijagnosticirane u jednakom dijelu doprinose poremećaju duševnog funkcioniranja tužiteljice, no da se 10% umanjenja životne aktivnosti zbog psihičkih tegoba odnosi samo na štetni događaj, a ne kao posljedica ranijih oboljenja te da se do 35% umanjenja životnih aktivnosti kao u konkretnom slučaju ne dolazi pukim matematičkim zbrajanjem.

S obzirom na ovakvo, usmeno izraženo mišljenje vještaka Jurića koje sud prihvaća te ga ocjenjuje kao jedan, cjelokupan nalaz i mišljenje, na prijedlog tužiteljice, a radi utvrđenja točnih psihičkih tegoba tužiteljice i posljedica koje su one uzrokovale u odnosu na umanjenje njezine opće životne aktivnosti i pretrpljenog straha, a budući da je vještak Jurić, koji je specijalist neurolog, dopustio takvu mogućnost, sud je proveo i psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr.sc. Ivanu Požgainu, a kako je to naprijed obrazloženo, provedeno je i kombinirano vještačenje po vještacima Juriću i Požgainu.

22.Vještak Požgain, nakon prvobitno provedenog vještačenja, također imajući na uvidu kompletan ovosudni spis te nakon osobnog pregleda tužiteljice na Klinici za psihijatriju KBC Osijek dana 22.02.2019.g. dostavio je pisani nalaz i mišljenje od 23.02.2019.g., u kojem je naveo da nema nikakvih podataka koji bi ukazivali da je kod tužiteljice prije štetnog događaja postojao ikakav duševni poremećaj, tako da vještak zaključuje da su opisivane i dijagnosticirane trajne promjene ličnosti kod nje posljedica štetnog događaja, a da ove promjene u ličnosti podrazumijevaju nefleksibilni i maladaptivni stil ponašanja, kao i poteškoće u svim razinama funkcioniranja uz subjektivne smetnje nelagode, anhedoniju, promjene raspoloženja, redukciju interesa i tome slično.

Uslijed postojanja opisanih duševnih smetnji zbog kojih je gotovo 10 godina pod psihijatrijskim nadzorom i pod psihijatrijskom terapijom, a koje značajno utječu na njezinu kvalitetu života, vještak je mišljenja da je kod tužiteljice u vezi štetnog događaja i njegovih posljedica došlo do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 20% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi i sličnih osobina, a s obzirom na dosadašnji protek vremena te isti intenzitet tegoba i nastavak psihijatrijskog liječenja, vještak smatra da se to umanjenje životnih aktivnosti može smatrati trajnim.

23. U odnosu na pretrpljeni strah vještak procjenjuje da je tužiteljica imala kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta – do dolaska liječniku, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta kroz sljedećih tjedan dana te sekundarni povremeni strah slabijeg intenziteta koji je bio prisutan tijekom cjelokupnog razdoblja od štetnog događaja pa nadalje, a bit će po mišljenju vještaka prisutan i u budućnosti, ali je on obuhvaćen ocjenom umanjenja životnih aktivnosti.

24. Budući da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz vještaka Požgaina niti pitanja vještaku, sud ga nije pozivao radi ispitivanja na ročište od 12. travnja 2019.g., prihvaćajući u cijelosti njegov nalaz i mišljenje kao istinit, točan i uvjerljiv dokaz. Ovo stoga što se radi o stalnom sudskom vještaku, specijalistu psihijatru te subspecijalistu sudske psihijatrije, dakle dovoljno stručnom i iskusnom vještaku koji je svoj nalaz i mišljenje dao nakon što je izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica priložila spisu, a koja je dostavljena i pun. tuženika radi uvida i znanja (dostavnica na listu 442 spisa) te osobno pregledao tužiteljicu i nakon toga dao svoj stručan nalaz i mišljenje.

25. U svom kombiniranom nalazu i mišljenju (str. 574-575 spisa), a u ponovljenom dokaznom postupku nakon donošenja ukidnog rješenja višeg suda, vještaci Jurić i Požgain zaključno ističu da degenerativne promjene kod tužiteljice nisu ozljeda, već kronična bolest, dok je ozljeda ono što je tužiteljica pretrpjela na radnom mjestu, dakle, ruptura diska i prolaps istog u područje u koje može ozlijediti priležeće živčano tkivo, s tim da je navedena ruptura diska direktno povezana s ozljedom na radu te da je ista nastala na intervertebralnom disku koji je degenerativno promijenjen, kao normalni proces starenja u kombinaciji s okolišnim čimbenicima, s napomenom da je sporni štetni događaj nesumnjivo uzrok rupture, neovisno o tome da li je više ili manje degenerativno promijenjen intervertebralni disk više ili manje sklon rupturi prilikom ozljede. Što se tiče mišljenja za tuđu pomoć i njegu, vještaci Požgain i Jurić ističu da je tužiteljici bila potrebna pomoć u trajanju od 3 sata dnevno prvih 7 dana nakon ozljede te 9 dana nakon operativnog zahvata, tj. ukupno 16 dana, a u trajanju 1 sat dnevno u trajanju od 60 dana, dok s psihijatrijske strane nije bilo potrebe za tuđom pomoći i njegom. Također, vještaci Požgain i Jurić u svojem kombiniranom nalazu i mišljenju ističu da sveukupno umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi točno 40%, a to stoga što neurolog Jurić ostaje kod svoje ocjene da umanjenje životne aktivnosti zbog tjelesnih posljedica štetnog događaja iznosi 30%, a kako je psihijatar Požgain umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice zbog duševnih smetnji procijenio u opsegu od 20%, tako da su vještaci suglasni da sveukupno umanjenje životne aktivnosti iznosi upravo naznačenih 40%, koju ocjenu i procjenu glede ukupnog umanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice, a uslijed štetnog događaja, prihvaća i ovaj sud.

26. Također, tijekom dokaznog postupka, na prijedlog tužiteljice, a s obzirom da je bilo potrebno utvrditi visinu izgubljene zarade tužiteljice uslijed štetnog događaja, odnosno razliku između njenih primanja po osnovi naknade za bolovanje i kasnije mirovine u odnosu na primanja koja bi ona ostvarivala da je ostala u radnom odnosu, dakle da do predmetne ozljede na radu nije došlo, a budući da je pun. tužiteljice pristao da se njena pretpostavljena zarada izračuna po osnovi minimalne plaće u RH, imajući u vidu njezine godine radnog staža i mjesto prebivališta, kako bi se vještaku i sudu olakšao izračun izgubljene zarade, odnosno rente, sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po tvrtki DV Consulting d.o.o. Osijek, a nakon obavljenog vještačenja vještakinja Dajana Vuković dostavila je pisani nalaz i mišljenje (list 398- 404 spisa), s tim da je nakon ukidnog rješenja sud naložio ovoj vještakinji da izradi i dopunu nalaza i mišljenja, što je ona i učinila te dostavila pisanu dopunu od 10. listopada 2024. (str. 626-633 spisa). Tu je dopunu nalaza sud dostavio strankama po punomoćnicima radi davanja primjedbi na nalaz, odnosno pitanja vještaku, međutim, u zadanom roku, a niti kasnije, stranke nisu imale primjedbi na dopunu nalaza vještakinje Vuković, tako da tu dopunu nalaza, kao i prethodni pisani nalaz iste vještakinje, kao uvjerljiv i vjerodostojan dokaz prihvaća i ovaj sud.

27. Naime, iz prvobitnog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještakinja izračunala razliku neto plaće, uzimajući kao osnovicu za izračun neto plaće tužiteljice minimalnu plaću u RH te primljene naknade za bolovanje do 17.05.2013.g. te kasnije isplate mirovine počevši od 18.05.2013.g. pa do dana izrade nalaza u studenom 2018.g. tako da ta razlika glede naknade za bolovanje iznosi ukupno 22.969,61 kn, a glede mirovine 39.127,14 kn, ili ukupno razlika prema tom prvobitnom nalazu vještakinje iznosi 62.096,75 kn neto.

U pisanoj dopuni nalaza na koji , kako je naprijed navedeno, stranke nisu imale primjedbi vezano za točnost izračuna, vještakinja daje rekapitulaciju razlike između primljene mirovine tužiteljice i minimalne neto plaće za razdoblje od 1.12.2018. do zaključno 30. travnja 2024.g., iskazano u valuti EUR, po godinama, u tablici na str. 630 spisa te vještakinja da je vještačila utvrdivši razliku između mirovine koju je tužiteljica primala i iznosa minimalne neto plaće u RH propisane zakonom, sve prema podacima koji se nalaze u spisu, iskazavši rekapitulaciju te razlike u zaključku na kraju nalaza i mišljenja.

28. Ocjenjujući po svom uvjerenju personalne dokaze, odnosno iskaze ispitanih osoba – svjedoka i stranaka, sud je našao da su svjedoci BF i KF te tužiteljica UF u cijelosti točno i istinito iskazivali, dok iskazima svjedoka ĆF, FF, HF i AF, kao i MF te zastupnika po zakonu tuženika GF, sud nije mogao povjerovati, a niti prihvatiti njihove iskaze kao uvjerljive i vjerodostojne dokaze tijekom provedenog dokaznog postupka. Ovo stoga što su navedeni svjedoci, uključujući i FF, koji je poslovođa tvrtke i brat GF, koji je saslušan kao stranka, odnosno zastupnik po zakonu tuženika, očito iskazivali pristrano u korist tuženika, i to djelatnici, najvjerojatnije iz straha za ostanak na svom radnom mjestu kod tuženika, dok su svjedok FF i zz tuženika GF, kao direktor i vlasnik tuženika iskazivali pristrano iz očitih materijalnih razloga, odnosno ova su dvojica očito zainteresirani za ishod ove parnice iz financijskih razloga. Dakle, njih su dvojica opisujući stanje glede nastanka štetnog događaja svjesno i tendenciozno naveli svoju istinu, odnosno istakli ono stanje kakvo bi po važećim propisima trebalo biti, a ne kakvo je stvarno bilo, jer se radi o osobama koje se nalaze na čelu tuženika pa im gubitak ove parnice znači gubitak znatnih materijalnih sredstava na štetu tvrtke. Ovo se posebice odnosi na bitnu okolnost u svezi utvrđivanja odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, a to je koliko je radnika trebalo gurati kolica s drvnim elementima do stroja gdje su se oni ugrađivali u podnice gajbica, jer su svjedoci koji su iskazivali očito pristrano u korist tuženika, kao i GF, tvrdili da su kolica uvijek gurala nekoliko djelatnika, dok su svjedokinje BF i KF te tužiteljica UF, suglasno ustvrdile da je kolica ponekad gurala i samo jedna radnica te da je nitko od poslovođa u tome nije sprječavao, jer se tehnološki proces nije smio prekidati, a radnicama koje su se bunile protiv odluke poslovođa prijetio je trenutačni otkaz. Uostalom, svjedokinje BF i KF više ne rade kod tuženika, tako da su mogle iskazivati bez straha od gubitka posla, za razliku od svjedoka koji su još uvijek u radnom odnosu kod tuženika pa su se bojali istinito i točno iskazivati.

29. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno rezultata provedenog vještačenja iz oblasti zaštite na radu te iskaza ispitanih osoba kojima je sud povjerovao i čije je iskaze prihvatio kao uvjerljive i vjerodostojne dokaze, sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da je dana 16.07.2009.g. kao djelatnica tuženika uslijed prekomjernog tjelesnog naprezanja prilikom nastojanja da povuče puna kolica koja su bila natovarena drvnim elementima, ukupne težine najmanje 500 kg, zadobila opisanu tešku tjelesnu ozljedu kao ozljedu na radu, a zbog koje ozljede je imala i operativni zahvat te niz kontrola i nekoliko rehabilitacija, a od koje posljedice osjeća i dan-danas.

30. Nasuprot tome sud nalazi da tuženik koji kao poslodavac odgovara za štetu tužiteljici kao djelatnici po načelu objektivne odgovornosti, tijekom dokaznog postupka nije uspio dokazati tvrdnje iz odgovora na tužbu, dakle da je tužiteljica sama kriva za predmetnu ozljedu, odnosno da postoji njena odgovornost – doprinos nastanku i visini štete, kao i okolnost da tužiteljica ne može dokazati uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje – guranja kolica i nastupjele štetne posljedice – teške tjelesne ozljede, kao i okolnost da se većina štetnih posljedica na strani tužiteljice može pripisati njenom ranijem zdravstvenom statusu, odnosno stanju njene kralježnice prije ozljeđivanja, a s tim u vezi i visini pretrpljene neimovinske štete. Upravo suprotno, sud nalazi da je tužiteljica dokazala sve okolnosti u vezi dosuđenja naknade štete, dakle štetnika (tuženika kao poslodavca), štetnu radnju (samostalno povlačenje kolica uslijed čega je došlo do prekomjernog tjelesnog naprezanja), uzročno-posljedičnu vezu između radnje i posljedice – teške tjelesne ozljede te protupravnost na strani tuženika koji tužiteljicu kritične zgode, a ni ranije, nije sprječavao, premda je bila obučena za rad na siguran način, da samostalno vuče preopterećena kolica.

31. Vezano za eventualni doprinos same tužiteljice kao oštećenice nastaloj šteti i visini njenih posljedica, sud nalazi da takvog doprinosa na strani tužiteljice nije bilo pa stoga niti dosuđen iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, odnosno naknadu imovinske štete nije valjalo umanjivati, sukladno odredbi čl. 1092.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu ZOO). Ovo stoga što tužiteljica kritične zgode nije imala izbora, jer nije imala uz sebe slobodnog radnika koji bi joj mogao pomoći gurati kolica, a tehnološki proces, kako je naprijed navedeno, nije se smio prekidati, jer bi u protivnom tužiteljici prijetio otkaz ili bi barem od svojih poslovođa dobila "jezikovu juhu", kako je to iznijela svjedokinja BF na dopunskom saslušanju prilikom obavljanja očevida, a slično je iznijela i na glavnom saslušanju kada je istakla da je i ona sama vukla kolica kad bi došla na red, jer se nije smjela buniti, kao ni ostali radnici, a slično je iznijela i svjedokinja KF, istakavši da je ona par puta sama vukla kolica kada bi to bilo potrebno zbog hitnosti posla, kao što je to bio slučaj i kritične zgode kada je tužiteljica sama gurala kolica i doživjela nesreću na poslu.

32. Na temelju cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja tijekom iscrpno i detaljno provedenog dokaznog postupka, sud je našao da je tužiteljica uspjela u cijelosti dokazati kako osnovu, tako i visinu konačno podnesenog tužbenog zahtjeva, kao u podnesku od 29. listopada 2024. (str. 639-641 spisa), sukladno odredbama članaka 1045.st.1., 1046., 1088.st.1. i 2. 1089.st.1.-3., 1095.st.1. i 2. te 1100.st.1. i 2. i 1103. ZOO-a, koji je podnesak sačinjen nakon završenog dokaznog postupka i provedenih vještačenja, tako da je konačan tužbeni zahtjev sukladan nalazima i mišljenjima vještaka, pa je stoga sud, prihvaćajući tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti, donio ovu presudu kojom ga prihvaća, kao u izreci presude.

33. Naime, sud nalazi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a težina povrede (teška tjelesna ozljeda) i njene posljedice te ostale okolnosti slučaja (mlada dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja – 38 godina, udana, dvoje djece, a radila je posao za tuženika, brojnost, neugodnost i bolnost liječenja i liječničkih pretraga, kao i brojnost provedenih terapija, s tim da bolove trpi i dan-danas), opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade kao naknadu neimovinske štete, nezavisno od naknade imovinske štete, sukladno čl. 1100.st.1. ZOO-a.

34. Ovo stoga što iz kombiniranog nalaza medicinskih vještaka Stjepana Jurića i Ivana Požgaina te njihovih mišljenja vezano za pretrpljene fizičke i duševne boli te pretrpljen strah uslijed predmetnog štetnog događaja, a primjenjujući odredbe sadašnjih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH, koji su kriteriji povećani za 50% u odnosu na ranije Orijentacijske kriterije te uvažavajući kriterije sudske prakse vezano za naknadu neimovinske štete, vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih boli, duševnih boli i straha, odnosno cilju kojem služi ta naknada, ali pazeći pri tom da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100.st.2. ZOO-a), sud je našao da bi pravična novčana naknada, odnosno ukupna naknada tzv. neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH i važećoj sudskoj praksi općinskih i županijskih sudova, iznosila 25.756,00 eur , ocjenjujući pritom okolnosti na strani tužiteljice koji opravdavaju dosuđenje takve naknade štete, a koje su već naprijed obrazložene.

35. U vezi naknade imovinske štete – izgubljene zarade kao razlike između isplaćene invalidske mirovine umjesto plaće koju bi tužiteljica primala da do štetnog događaja nije došlo, odnosno minimalne plaće u RH i tužiteljičinih ukupno ostvarenih primanja nakon ozljede na radu u utuženom razdoblju, a na temelju konačnog nalaza knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o. Osijek, sud je utvrdio godišnje iznose ukupno izgubljene zarade tužiteljice za utuženo razdoblje, kao razlike ostvarenih primanja, odnosno razlike između tužiteljici isplaćene mirovine u odnosu na minimalnu plaću u RH.

36. Nadalje, u vezi utužene i dosuđene rente, sud je našao da tužiteljica nije uspjela dokazati tzv. ozbiljne razloge zbog kojih sud, ako dužnik ne pristane dati odgovarajuće osiguranje, može dosuditi jedan ukupan iznos čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih kamata, sukladno odredbi čl. 1088.st.3. ZOO-a. Stoga je sud dosudio tužiteljici novčanu rentu u utuženom mjesečnom iznosu od 211,94 eura, temeljem odredbe čl. 1088.st.1. ZOO-a, na koju tužiteljica ima pravo uslijed štetnog događaja, odnosno oštećenja zdravlja, a novčana renta plaća se mjesečno unaprijed (čl. 1088.st.2. ZOO- a), za razdoblje od 1.5.2024. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to tako da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka rente pa do konačne isplate, dakle, 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec.

37. Naime, budući da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s isplatom naknade štete i rente, dužan je tužiteljici za dospjele iznose naknade platiti propisanu zateznu kamatu, temeljem odredbe čl. 29.st.2. ZOO-a i to za neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe s tužbenim zahtjevom radi naknade štete, odnosno od dana 06.07.2012.g. pa do konačne isplate, a za imovinsku štetu – naknadu štete zbog izgubljene zarade od dospijeća svakog pojedinog iznosa, onako kako je to za dospjele iznose određeno u nalazu vještakinje Vuković, sve sukladno odredbi čl. 29.st.1. ZOO- a. Ovo se odnosi i na dospjele iznose rente koji dospijevaju unaprijed mjesečno za tekući mjesec, sukladno odredbi čl. 1088.st.2. ZOO-a.

38. S obzirom da je tuženik izgubio u cijelosti ovu parnicu dužan je tužiteljici naknaditi prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a, a koji se odnosi na zastupanje putem punomoćnika-odvjetnika.

39. Trošak koji je sud priznao tužiteljici iznosi ukupno 26.232,94 eur, a odnosi se na sastav tužbe te sastav najviše četiri obrazložena podneska, kao i za zastupanje na 14 ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora, sve od po 1.000,00 eur, kao i za zastupanje na dva ročišta za objavu presude (od 8.svibnja 2019. i 26.veljače 2025.) od po 500,00 eur, ili ukupno na ime troška zastupanja iznos od 20.000,00 eur, čemu valja dodati PDV od 25% u iznosu od 5.000,00 eur, te predujmljen trošak sudskih vještačenja (dva medicinska i jedno knjigovodstveno) od ukupno 1.212,94 te putni trošak punomoćnika tužiteljice za dolazak na očevid i vještačenje zaštite na radu u iznosu od 10,00 eur , kao i putni trošak tužiteljice na isto ročište u iznosu od 20,00 eur, ili sveukupno 26.242,94 eur , sve sukladno odredbama Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama, a imajući u vidu da se radi o naknadi štete iz radnog odnosa, tako da je tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl. 16.st.1.t.3. ZSP.

40. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 26. veljače 2025.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika