Broj: Ppž-10181/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BŠ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: Pp-2765/2024-15 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog BŠ i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni BŠ se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: Pp-2765/2024-15 od 22. listopada 2024., proglašen je krivim okrivljeni BŠ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura. U kaznu, okrivljeniku je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 1 dan zatora odnosno 39,82 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 220,18 eura novčane kazne. Preostali iznos novčane kazne okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Također, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji SŠ na udaljenosti u koncentričnom krugu od 100 metara od iste na području Republike Hrvatske u trajanju od tri mjeseca. Osim toga, okrivljenik je oslobođen od obveze naknade troškova postupka.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se prihvati. U žalbi osporava krivnju zbog počinjenog prekršaja te navodi kako su u više navrata njegov sin i njegova izvanbračna supruga vršili nasilje prema njemu zbog čega bi oni trebali imati status okrivljenika. Osim toga, ističe kako ga navedeni lažno prijavljuju zbog imovinskih odnosa.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5. 1 Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojne iskaze žrtve SŠ i svjedoka FŠ, obzirom da su isti iskazivali uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te su iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Osim toga, činjenica da su iskazi žrtava međusobno potpuno suglasni i neproturječni također upućuje na vjerodostojnost njihovih iskaza. Žrtva je prilikom svojeg saslušanja pred sudom vrlo uvjerljivo iskazivala o inkriminiranom događaju, dok je svjedok, također uvjerljivo, iskazivao o razlozima podnošenja prijave protiv svojeg oca. Zbog svega navedenog ovaj sud je uvjerenja kako su žalbeni navodi kojima se ističe kako je okrivljenik žrtva lažne prijave iskonstruirani i usmjereni na izbjegavanje odgovornosti za počinjeni prekršaj.

5. 2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6. 1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno članku 3. Prekršajnog zakona jer je isti najblaži za okrivljenika je bila propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

6. 2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

6. 3. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona u dijelu izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da je ista, imajući na umu sve relevantne parametre, a naročito činjenicu da je, prema navodima žrtve i sina okrivljenika, okrivljenik psihičko nasilje ispoljio više puta te da ga se isti boje, osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika.

7. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je slabog imovnog stanja zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.