Poslovni broj: P-404/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu tog suda Branku Hercegu, kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica iz [adresa] protiv tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi priznanja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 30. listopada 2024. u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te tuženika , dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Tuženiku: LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice: PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na novoformiranoj nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] u površini 482 m2 k. o. [katastarska općina] koja je formirana od dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i čkbr. [katastarska čestica] u površini 239 m2 prema parcelacijskom elaboratu za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta društva GEO –BT d.o.o.Lug Zabočki 10 e čiji je sastavni dio prijavni list za zemljišnu knjigu ovjeren od strane Republike Hrvatske , Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina,Odjel za katastar nekretnina Zabok Klasa :932-06/18-2/166 UrBROJ :541-11-3/1-18-3 od 25. svibnja 2018. u roku od 15 dana.

II. Tuženiku: LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice : PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv. 622 m2 u roku od 15 dana.

III. Tuženiku : LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tužiteljici: PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.786,26 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. veljače 2025. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. O d b i j a se kao neosnovan zahtjev tuženika: LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužiteljica PČ u tužbi tvrdi da su ona i tuženik LČ suvlasnici nekretnine čkbr [katastarska čestica] kuća, zgrada , dvorište i oranica u površini 256 čhv.921 m2.upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv.622 m2 te tužiteljica nadalje tvrdi da su ona i tuženik dana 15. ožujka 2018.zaključili usmeni ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv, 622 m2 i da su tom prilikom stranke također dogovorile i kupovnu cijenu u iznosu 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR te tužiteljica navodi da su se također ona i tuženik dogovorili da će se u kupovnu cijenu uračunati iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR , koji je tužiteljica pozajmila tuženiku, a da je pozajmica navedenog iznosa na zahtjev tuženika isplaćena na račun trgovačkog društva ELING d.o.o., koje je bilo u vlasništvu tuženika, s time da je predmetni iznos isplaćen s zajedničkog računa tužiteljice i njezinog supruga 7.studenog .2017. i nadalje tužiteljica tvrdi da je tuženiku isplatila na ime ugovorene kupoprodajne cijene još 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR na način da je ona s štedne knjižice u dva navrata podigla EUR-e u protuvrijednosti u kunama, koje je predala tuženiku te je tužiteljica dana 14. ožujka 2018. podigla dva iznosa i to 1.488,00 EUR- a i 1.353,18 EUR-a te 15.ožujka 2018 još 676,59 EUR-a i nakon izvršene isplate ugovorene kupoprodajne cijene,stranke su dogovorile da će tužiteljica putem ovlaštenog geodetskog društva izraditi parcelacijski elaborat radi parcelacije nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica] kuća,zgrada, dvorište i oranica u površini 256 čhv.921 m2 i pripajanje dijela te nekretnine u površini 243 m2 nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u površini 74 čhv.266 m2, koja je već od prije bila u vlasništvu tužiteljice, međutim po izradi elaborata tuženik nije želio potpisati ugovor radi provedbe elaborata u zemljišnim knjigama pa s obzirom da je tužiteljica u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu i temeljem dogovora izradila parcelacijski elaborat, to tužiteljica predlaže da sud donese presudu da se tuženiku nalaže da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na novoformiranoj nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] u površini 1157 m2 k. o. [katastarska općina] koja je formirana od dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i čkbr. [katastarska čestica] prema parcelacijskom elaboratu za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta društva GEO –BT d.o.o.Lug Zabočki 10 e, čiji je sastavni dio prijavni list za zemljišnu knjigu, ovjeren od strane Republike Hrvatske , Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina,Odjel za katastar nekretnina Zabok Klasa:932-06/18-2/166 ,UrBROJ:541-11-3/1-18-3 od 25.svibnja 2018. i da se tuženiku nalaže da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,, Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv. 622 m2 te tužiteljica od tuženika traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Tuženik LČ u odgovoru na tužbu tvrdi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava sve tužbene navode tužiteljice te tvrdi da je temeljem članka 187. Zakona o parničnom postupku određeno da tužitelj u tužbenom zahtjevu za utvrđenje nekog prava u ovom slučaju prava vlasništva nekretnine mora imati pravni interes, ali da tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz o svojem pravnom interesu za ovaj tužbeni zahtjev , s time da tuženik tvrdi da do sada, nikada tužiteljici nije osporavao pravo vlasništva na nekretninama u kojima je ona vlasnica, a da ona o tome nije priložila niti jedan dokaz , kojim bi dokazala postojanje pravnog interesa za ovaj tužbeni zahtjev o priznavanju prava vlasništva te nije priložila niti jedan dokaz radi kojega bi tuženik morao trpjeti uknjižbu tužiteljice na nekretnini, koja je u njegovom vlasništva te nadalje tuženik tvrdi da je neistinita tvrdnja tužiteljice da je dana 15. ožujka 2018. zaključen usmeni kupoprodajni ugovor uz ugovorenu cijenu u iznosu od 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR i da je prema navodima tužiteljice , cijena formirana od novčane pozajmice od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR , koji iznos je doznačen na poslovni račun trgovačkog društva ,,ELING'' d.o.o. [adresa] i novčane pozajmice dane tuženiku u iznosu od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR , s time da tuženik tvrdi da je prema evidenciji FINE dana 15. ožujka 2018. tvrtka ,,ELING '' d.o.o. [adresa] bila u blokadi te da temeljem čl. 14 Zakona o naplati ovrhe nad novčanim sredstvima poslovni subjekt u blokadi ne smije obavljati obračunska plaćanja, a za što su predviđene visoke prekršajne kazne te tuženik navodi da se temeljem čl. 96. Zakona o obveznim odnosima dug preuzima ugovorom sklopljenim između preuzimatelja i dužnika, a o sklopljenom ugovoru, vjerovnika mora izvijestiti i dužnik i preuzimatelj dok temeljem čl. 100 Zakona o obveznim odnosima preuzimatelj duga preuzima obavezu kakvu je dužnik imao prema vjerovniku te da preuzimatelj duguje vjerovniku isto što mu je dugovao stari dužnik , jer promjenom vjerovnika, tražbina dužnika se ne gasi, s time da tuženik nikada tužiteljici nije dostavio dokument Ugovor o preuzimanju duga, jer takav pravni posao nikada nije niti ugovorio o čemu postoje nepobitni materijalni dokazi u poslovnoj evidenciji tvrtke ,, ELING'' d.o.o. [adresa] , koji su zabilježeni i u stečajnorn postupku , a tužiteljica je to sve priznala pri čemu tuženik ističe da izjave svjedoka o pravnom poslu između pravne osobe i trećih ne mogu imati procesnopravno značenje dokaza za dokazivanje istinitosti u ovorn postupku, a budući da se tužiteljica nije javila na poziv stečajnog suda kao vjerovnik u stečajni postupak , svoje potraživanie će moći naplatiti sukladno čl. 289. Stečajnog zakona iz pronađene stečajne mase tako da tuženik tvrdi da iznos pozajmice od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR , koja je doznačena na poslovni račun tvrtke,, ELING'' d.o.o. nije na protupravan način otpisan da bi time tužiteljica imala pravnu osnovu tuženika teretiti za protupravno prisvajanje nepripadne imovinske koristi , a ako bi se stečajni postupak za stečajnog dužnika završio bez pronađene stečajne mase, tužiteljica bi i dalje imala pravo temeljem odredbi Ovršnog zakona i Pravilnika o upisu u sudski registar u određenim pravnim postupcima tražiti svoja vjerovnička prava za iznos pozajmice od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR pa tuženik navodi da je ovim nepobitno dokazao da tužbeni zahtjev tužiteljice , koji ona temelji na dokazu o ugovorenom usmenom Ugovoru o kupoprodaji naznačnih nekretnina, s cijenom od 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR ,a vezano za novčane pozajmice , nema pravnu osnovu i nema priložen niti jedan pravno vjerodostojan dokaz te isto tako tuženik osporava i navode iz predmetne tužbe gdje tužiteljica tereti tuženika za iznos danih pozajmica od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR ,koji iznos tužiteljica neosnovano pribraja kupoprodajnoj cijeni od 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR na ime nepostojećeg kupoprodajnog ugovora pa tuženik tvrdi da je nepobitno dokazao da usmeni kupoprodajni ugovor između njega i tužiteljice ne postoji, ali tuženik tvrdi da tužiteljica ima pravo potraživati od tuženika iznos pozajmice od 25.000, 00 kuna/3.318,07 EUR-a sukladno odredbi Ovršnog zakona, a ne temeljem odredbi nepostojećeg usmenog ugovora o kupoprodaji te tuženik navodi da on nije imao pravni interes ugovarati parceliranje nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica] kuća, zgrade, dvorište i oranica u površini 256 čhv 921 m2 na način da se pripajanje dijela te nekretnine u površini 243 m2 pripoji nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u površini 74 čhv.266 m2, koja je već od prije bila u vlasništvu tužiteljice , a tuženik navodi da je ona to obavila u tuženikovoj odsutnosti tj. potajno da bi prikrila nepostojanje usmenog kupoprodajnog ugovora i nadalje tuženik tvrdi da navodi predmetne tužbe nisu istiniti , jer tužiteljica nikada nije isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu prema nepostojećem usmenom ugovoru o kupoprodaji, nego je doznačila novčanu pozajmicu tvrtci ,, ELING'' d.o.o. [adresa] u iznosu od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR i tuženiku još pozajmila novčani iznos od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR-a , s time da tuženik napominje da je njegovo ulaganje u predmetne nekretnine kroz godine življenja u zajedničkom domaćinstvu s vlasnicima predmetnih nekretnina, odnosno svojim roditeljima od kojih je tužiteljice iste i naslijedila bilo daleko veće od 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a pa slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije i traži naknadu troškova parničnog postupka .

3. U ovom predmetu Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku je donio presudu dana 27. siječnja 2023. , kojim je prihvatio tužbene zahtjeve tužiteljice da se nalaže tuženiku da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na novoformiranoj nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] u površini 1157 m2 k. o. [katastarska općina] koja je formirana od dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i čkbr. [katastarska čestica] prema parcelacijskom elaboratu za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta društva GEO –BT d.o.o.Lug Zabočki 10 e, čiji je sastavni dio prijavni list za zemljišnu knjigu, ovjeren od strane Republike Hrvatske , Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina,Odjel za katastar nekretnina Zabok Klasa:932-06/18-2/166 UrBROJ:541-11-3/1-18-3 od 25.svibnja 2018. i da se nalaže tuženiku da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv. 622 m2 i naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.715,00 kuna/1.156,68 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. siječnja 2023.

4. Tuženik je protiv navedene presude podnio žalbu te je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Gž-2768/2023-3 od 27. kolovoza 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Podneskom od 20. rujna 2024. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev tako da od suda traži da se naloži tuženiku da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na novoformiranoj nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] u površini 482 m2 k. o. [katastarska općina] koja je formirana od dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i čkbr. [katastarska čestica] u površini 239 m2 prema parcelacijskom elaboratu za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta društva GEO –BT d.o.o. Lug Zabočki 10 e čiji je sastavni dio prijavni list za zemljišnu knjigu ovjeren od strane Republike Hrvatske , Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina,Odjel za katastar nekretnina Zabok Klasa :932-06/18-2/166, UrBROJ :541-11-3/1-18-3 od 25. svibnja 2018. i da se tuženiku naloži da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice i to nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv. (622 m2 ), kao i da tuženik tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

6. Tuženik se u odgovoru na tako precizirane tužbene zahtjeve istima protivio navodeći da tužiteljica nije priložila pisani kupoprodajni ugovor na koji se poziva , a predmetni elaborat o parcelaciji izrađen za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta nije pravno vjerodostojna isprava na osnovu koje tužiteljica može tražiti priznanje prava vlasništva na nekretninama , koje su u vlasništvu tuženika te tužiteljica i dalje ustraje na navedenom elaboratu u kojem samovoljno navodi brojeve katastarskih čestica , njihovu površinu , a tuženik navodi da je za navedeni elaborat saznao tek iz tužbe tužiteljice i stoga tuženik predlaže da se takvi tužbeni zahtjevi tužiteljice odbiju.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige ( list 6 do 8 spisa te 30 spisa ), uvid u izvod iz tekućeg računa FČ ( list 9 spisa ), uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra ( list 10 do 14 spisa ), uvid iz izvod iz računa Zagrebačke banke ( list 15 spisa ), uvid u Parcelacijski elaborat tvrtke GEO-BT d.o.o. iz [adresa] ( list 16 do 20 spisa ) , uvid u prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ( list 28 spisa ), uvid u presliku Posjedovnih listova ( list 29, 31 i 32 spisa ), uvid u podnesak tuženika o Specifikaciji troškova ( list 33 spisa ), uvid u Izvadak o promjenama stanja na transakcijskom računu ( list 54 spisa ), uvid u uplatnice ( list 35 do 37 spisa te 48 spisa ), uvid u izvod iz poslovnih knjiga ( list 38 i 39 spisa ), uvid u ,,Specifikaciju '' ( list 40 do 43 spisa ) , uvid u Ponudu ( list 44 spisa ), uvid u ,,Detalje kunskog naloga'' (list 45 spisa ), uvid u Specifikaciju troškova ( list 46 spisa ),uvid u Otpremnice ( list 49 i 50 spisa ), uvid u Specifikaciju troškova ,, radova na kući '' ( list 52 spisa ), uvid u e-mail podneske ( list 57 do 59 spisa ), saslušani su svjedoci FČ, ĆČ i JČ te su saslušane stranke tužiteljica PČ i tuženik LČ.

8. Prema provedenim dokazima tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

9. Nesporno je među strankama da je tužiteljica tuženiku pozajmila iznos od ukupno 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a , a da on taj iznos tužiteljici nije vratio.

10. Uvidom u izvod iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tužiteljica PČ i tuženik LČ suvlasnici svaki u ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća, zgrada , dvorište i oranica u ukupnoj površini od 256 čhv , 921 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a uvidom u Posjedovni list br. 4763 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik upisani kao suposjednici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela predmetne nekretnine.

11. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige ( list 7 spisa ), utvrđeno je da je tuženik vlasnik čkbr. [katastarska čestica] oranica od 173 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. 12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ( list 8 spisa ) utvrđeno je da je tužiteljica PČ vlasnica čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 74 čhv 266 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Nesporno je da je na prijedlog tužiteljice tvrtka GEO –BT d.o.o. Lug Zabočki 10 e izradila parcelacijski elaborat za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta na novoformiranoj nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] u površini 1157 m2 k. o. [katastarska općina], koja je formirana od dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i čkbr. [katastarska čestica], čiji je sastavni dio prijavni list za zemljišnu knjigu, ovjeren od strane Republike Hrvatske , Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina, Odjel za katastar nekretnina Zabok Klasa:932-06/18-2/166, UrBROJ:541-11-3/1-18-3 od 25.svibnja 2018.

14. Nesporno je da tuženik po izradi parcelacijskog elaborata nije želio potpisati ugovor radi provedbe elaborata u zemljišnim knjigama.

15. Sporno je da li su tužiteljica i tuženik dana 15. ožujka 2018.zaključili usmeni ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv.622 m2 i da su tom prilikom stranke također dogovorile i kupovnu cijenu u iznosu 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a te tužiteljica navodi da su se također ona i tuženik dogovorili da će se u kupovnu cijenu uračunati iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR , koji je tužiteljica pozajmila tuženiku te je u svezi s tim sporno da li je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na novoformiranoj nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] u površini 482 m2 k. o. [katastarska općina] koja je formirana od dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i čkbr. [katastarska čestica] u površini 239 m2 prema parcelacijskom elaboratu za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta društva GEO –BT d.o.o.Lug Zabočki 10 e čiji je sastavni dio prijavni list za zemljišnu knjigu ovjeren od strane Republike Hrvatske , Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina,Odjel za katastar nekretnina Zabok Klasa :932-06/18- 2/166 UrBROJ :541-11-3/1-18-3 od 25. svibnja 2018. , a sporno je da li je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv. 622 m2 .

16. Svjedok FČ, suprug tužiteljice je izjavio da je tužiteljica tuženiku pozajmila iznos od 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a, s time da se pozajmica sastojala od dva odnosno čak od tri dijela pa je tako prvi dio pozajmice sa svog računa u iznosu od 20.000,00 kuna /2.654,46 EUR-a uplatio na račun koji je tuženik dao, a ne zna točno datum, međutim postoji dokumentacija u spisu o tome te je nakon par mjeseci tuženik ponovno tražio pozajmicu u iznosu od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR-a . Svjedok tvrdi da su prilikom zahtjeva tuženika za drugu pozajmicu, supruga i on razgovarali te su zaključili da zapravo tuženik primljeni novac troši i da taj iznos neće moći vratiti, a tužiteljica je predlagala da se tuženiku dade novac, ali da se kompenzacija u svezi s vraćanjem tih iznosa s tuženikom napravi tako da bi tužiteljici pripao dio vrta. Svjedok se sjeća da kako su se o tome supruga i on dogovorili pa je tuženik došao kod njih i razgovarali su sat vremena, a s obzirom na povećanje prvotne pozajmice, tuženik je predložio da bi tužiteljici pripao i voćnjak na brijegu, s time da svjedok tvrdi da supruga i on se inače ne bave prodajom, odnosno trgovanjem nekretninama, a da je tuženik prilikom tog razgovora, odnosno kasnije razgovarao sa svojim prijateljima te je dogovoreno da bi s obzirom na ukupan iznos pozajmice od 46.000,00 kuna pripale tužiteljici gore navedene nekretnina , odnosno dijelovi tih nekretnina. Svjedok navodi da je nakon toga tužiteljica pripremila sukladno dogovoru sa tuženikom ugovor i tužiteljica i tuženik su otišli kod Javnog bilježnika u [adresa] Vlaste Podgajskog, a Javni bilježnik im je rekao da je potrebno izvršiti parcelaciju predmetnih nekretnina i to je trebalo parcelirati samo vrt , kojeg su on i drugi obrađivali. Svjedok navodi da je provedena parcelacija i da je to tužiteljica pokrenula , a nakon što je izgrađen elaborat, sastavljen je ugovor o tome, ali ga je tuženik odbio potpisati , jer je tuženik iznio neke svoje računice, iz ,,snova“.

17. Svjedok ĆČ je izjavio da mu je poznato da je tuženik pozajmio novac od tužiteljice i njezinog supruga, ali ne zna, koji iznos je pozajmio te je bio dogovor da u slučaju da tuženik ne bi mogao vratiti pozajmicu da bi tužiteljici pripao brijeg i vrt u dvorištu. Svjedok ne zna da li je tužiteljica odjednom pozajmila novac tuženiku ili je to bilo u više navrata. Svjedok ne zna u kojem se roku tuženik obvezao vratiti iznos pozajmice, ali ,,misli'' da se nije radilo o nekom dugom roku, jer je tuženik namjeravao brzo vratiti pozajmljeni novac. Svjedok ,,misli'' da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor u svezi s tim, ali nije gledao i ne zna da li je bio pismeni ili usmeni ugovor i također ne zna da li su tužiteljica i tuženik išli kod Javnog bilježnika u vezi ugovora na potpis niti zna da bi bila provedena kakva parcelacija dogovorenih predmetnih nekretnina. Svjedok navodi da su zapravo tužiteljica i tuženik zaključili usmeni ugovor, a to mu je poznato po tome što je tuženik govorio da je pozajmio novac od tužiteljice i da ako ga neće moći vratiti da bi tužiteljici dao spomenuti brijeg i vrt.

18. Svjedok JČ je izjavila da ju je tuženik dana 17. lipnja 2022. izvijestio da je primio tužbu , kojom tužiteljica traži uknjižbu prava vlasništva nekretnine, a na kojoj je tuženik vlasnik. Svjedok tvrdi da joj je tuženik rekao da je tužbeni zahtjev postavljen na 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a u koji je iznos je uključen iznos od 20.000,00 kuna/2.654,45 EUR-a , a što je novčana pozajmica, koju je trgovačko društvo ELING d.o.o. primilo od fizičke osobe FČ, s time da je pozajmica doznačena 7.studenog 2017. Svjedok tvrdi da je bila voditelj knjigovodstva poduzeća ELING d.o.o. , a da je tuženik bio osnivač i vlasnik tog poduzeća. Svjedoku je poznato da je to poduzeće kod Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac dana 3. veljače 2020. otvorilo skraćeni stečajni postupak. Što se tiče navedene pozajmice, svjedok navodi da je ta pozajmica zaprimljena kod trgovačkog društva ELING d.o.o. , a prema čl. 500 Zakona o obveznim odnosima je određeno da fizičke osobe kada doznačavaju iznos pravnim osobama , moraju ugovoriti i kamatu da bi mogle ostvariti svoja prava po osnovi kamate.Svjedok tvrdi da je tuženik njoj rekao da u svezi s usmenim kupoprodajnim ugovorom nikada nije primio nikakav dokument, koji bi tužiteljica sačinila pa radi toga tuženik nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je došlo do promjene na strani vjerovnika ili dužnika te je svjedok tuženiku objasnila da sve to mora biti dokumentirano i da je pozajmica od 20.000,00 kuna evidentirana u podacima koje se odnose na obvezu poduzeća, a sve prema čl. 17.st.9. Stečajnog zakona, kojim je određeno da stečajni dužnik mora sudu dostaviti sudu točne podatke, jer je davanje neistinitih podataka isto kao lažno svjedočenje na sudu, nakon čega joj je tuženik ponovio da nije dobio kupoprodajni ugovor niti dokumentaciju u vezi te tražbine, a da ga je ona upozorila da bi se to moralo sve evidentirati u podacima vezano za stečajni postupak ili ako bi se ostvarili uvjeti da se poduzeće može oslobodi duga otpisom dugovanja, u tom slučaju poduzeće moralo bi platiti porez. Svjedok tvrdi da su ona i tuženik utvrdili da ništa od toga nije ostvareno, s time da je spomenuta pozajmica u stečajnom postupka evidentirana, kao da je fizička osoba pozajmila novac pravnoj osobi. Svjedok navodi da je to sve saznala iz razgovora s tuženikom, a iznenadila se na sve to , s obzirom da je vođen stečajni postupak pa je to sve predstavljalo problem. Svjedok tvrdi da joj je tuženik rekao da je tužiteljica inzistirala kod tuženika ,a kod kojeg je došla 14. ožujka 2018. i da je bio dogovor , odnosno da je trebao biti sklopljen ugovor o kupoprodaji zemljišta, ali da cijena nije bila niti približno tome koliko zapravo vrijedi to zemljište pa je on htio odustati od toga , ali da je tužiteljica tražila da tuženik uzme 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR i to tako da najprije uzme 21.000,00 kuna/2.787,18 EUR-a , a poslije je FČ rekao da neka tuženiku da još 5.000,00 kuna/663,61 EUR tako da je tužiteljica uručila iznos od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR , a ne iznos od 26.000,00 kuna/3.450,79 EUR-a .Svjedok tvrdi da joj nije ništa poznato u vezi parcelacije i izrade geodetskog elaborata, a jedino joj je tuženik rekao da nikada nije dobio kupoprodajni ugovor, a isto tako nije niti tvrtci dostavljen bilo kakav ugovor pa ni kupoprodajni ugovor, a da je primila takav ugovor, tada bi uputila stranke da riješe svoje imovinsko pravne odnose.

19. Tužiteljica PČ, sestra tuženika je izjavila da je tuženik od nje tražio u 11.mjesecu 2017. novčanu pozajmicu u iznosu od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR-a , a tada nije bilo nikakvog dogovora o roku vraćanja, s time da je tražio i tvrdio da mu je hitno potreban novac i to njemu, a ne njegovoj tvrtci pa da mu što prije pozajmi novac te budući da nije imala toliki novac kod sebe dogovorila se s svojim suprugom OČ, koji ima elektronsko poslovanje da tuženiku doznači taj iznos. Tužiteljica navodi da je tuženik rekao njezinom suprugu da doznači novčani iznos na tvrtku ELING , jer tuženik ima tamo elektroničko poslovanje pa je to tako njezin suprug i učinio budući da je tuženik jedini vlasnik i osnivač te tvrtke bez zaposlenika. Tužiteljica tvrdi da se nakon toga tri mjeseca nije ništa događalo, ali je potom tuženik ponovno zvao da su mu potrebni novci i nije rekao iznos te pozajmice pa mu je rekla da mu više ne može posuđivati novac i da nema toliko novaca, ali je on inzistirao na tome da mu pozajmi novac, jer da mu novac treba pa mu je predložila da jedan dio zemljišta i to vrta u kojem su suvlasnici u površini od 100 m2 otkupi od njega. Tužiteljica tvrdi da je tuženik na to pristao i došao je k njoj na dogovor, a bio je prisutan i njezin suprug, sjedili su u kuhinji i potom je tuženik telefonski kontaktirao svog prijatelja P da bi se informirao o cijeni zemljišta pa su se dogovorili da suvlasnički dio vrta bude u vrijednosti od 50,00 EUR-a po m2 i kako je tuženiku bilo potrebno još novaca, on je predložio da bi dao , odnosno prodao brijeg tako da su sve to dogovorili i preračunali pa tužiteljica tvrdi da mu je dala još 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR ili 26.000,00 kuna/3.450,79 EUR-a te su tako u otkup tog zemljišta uračunali još spomenutih pozajmljenih 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR-a. Tužiteljica nadalje tvrdi da je potom sastavila kupoprodajni ugovor pa su ona i tuženik otišli kod Javnog bilježnika Vlaste Podgajskog da potpišu taj ugovor, ali je Javni bilježnik rekao da se mora učiniti parcelacija toga dijela, jer se ona bez toga ne može prenijeti kao vlasnica tog zemljišta

. Tužiteljica tvrdi da je na to tuženik rekao da mu je svejedno, jer je dobio novac. Tužiteljica navodi da je nakon toga pokrenula postupak parcelacije te je izrađen geodetski elaborat , što je napravljeno u roku od tri mjeseca pa je pozvala tuženika da idu potpisati ugovor nakon parcelacije nekretnina, ali je on to odbio potpisati, jer da će vratiti novac i sve otkupiti tako da nije došlo do potpisivanja ugovora, ali tuženik nije vratio pozajmljeni iznos niti je potpisao spomenuti pripremljeni ugovor nakon parcelacije.Tužiteljica je dopunski saslušana u ovom predmetu te tvrdi da je predmet usmenog kupoprodajnog ugovora bio dio čkbr. [katastarska čestica] , a od toga oranica od 234 m2 u suvlasništvu i ona je od toga otkupila prema tom usmenom kupoprodajnom ugovoru ½ dijela – 117 m2 te nakon preračunavanja eur u kune i odbijanja troškova prijepisa dogovor je bio da cijena bude 31.000,00 kn što po m2 iznosi 265,00 kn/m2.Tužiteljica navodi da je kao usporedbu izvršila pregled prema podacima Ministarstva graditeljstva i to pregled tržišta nekretnine Republike Hrvatske 2018. po kojima je za Krapinsko zagorsku županija bila cijena 150,00 kn/m2 prema postocima i to prema pet najviših postotaka.Tužiteljica tvrdi da je njoj također tuženik predložio da otkupi i „brijeg“ čkbr. [katastarska čestica] oranica od 622 m2 i to je bilo u cijelosti vlasništvo tuženika, a radi se o poljoprivrednoj zoni bez ikakve infrastrukture te je ponudila tuženiku za istu 10.000,00 kn, ali drugi dan je tuženik tražio još novaca za istu nekretninu pa mu je dala 5.000,00 kn, što je ukupno 15.000,00 kn za tu nekretninu, a što po m2 iznosi 24,00 kn i prema podacima gore navedenog tijela za Krapinsko zagorsku županiju uzimajući u obzir najviši 5% iznos, to iznosi 18,00 kn/m2.Nadalje, tužiteljica navodi da se na čkbr. [katastarska čestica] nalazi kuća, zgrada, dvorište i oranica, a dio koji je predmet kupoprodaje je navedena oranica , koja ima ukupnu površinu od 234 m2, a ona je kao suvlasnica ½ dijela te površine i predmet kupoprodaje bio je 117 m2, dok postoji neka razlika površina u katastru, gruntovnici i geodetskom elaboratu.

20. Tuženik LČ je izjavio da su tvrdnje tužiteljice djelomično točne , ali djelomično nisu točne i djelomično ih osporava.Tuženik tvrdi da je točno da je novac pozajmljen , ali da mu nikada nije dostavljen na uvid kupoprodajni ugovor niti da je izvršen prijenos potraživanja s OČ na PČ ovdje tužiteljicu. Tuženik tvrdi da je tužiteljica njemu pozajmila 45.000,00 kuna/5.972,53 EUR-a , ali potom tvrdi da ,,neka bude da mi je pozajmila 46.000,00 kuna//6.105,25 EUR-a ''. Tuženik tvrdi da nije ništa vratio od pozajmljenog iznosa, jer živi od socijalne pomoći i mirovine od 2.000,00 kuna/265,45 EUR-a . Tuženik tvrdi da je tužiteljici samo obećavao da će otkupiti njezin suvlasnički dio nekretnina, jer mu je ona dala specifikaciju tražbine po stavkama i cijene, koje obveze nije mogao izvršiti, jer se nije nadao da će tvrtka doći u stečaj i smatrao je da će dobiti neki novac na kraju stečajnog postupka nad njegovom tvrtkom ELING , koji još nije okončan te nije dobio nikakav iznos. Tužitelj tvrdi da nije bio s tužiteljicom kod Javnog bilježnika u svezi ugovora, kojeg spominje tužiteljica. Tuženik tvrdi da je točno da ga je nakon parcelacije nazvala tužiteljica i tražila da potpiše ugovor, a da je on to odgađao, jer se nadao da će dobiti novac i da će to riješiti na način da otkupi njezin suvlasnički dio.Tuženik tvrdi da je sve to odbio, jer je želja njegovog oca bila da se te nekretnine ne prodaju, a što je tužiteljica željela učiniti, a upravo iz razloga što tužiteljica želi prodati te nekretnine protivi se zahtjevu tužiteljice.Tuženik nadalje tvrdi da je točno da je bio u stanu tužiteljice i da je zvao prijatelja P radi utvrđivanja visine cijene nekretnine, a da do dogovora nije nikad došlo i ne sjeća se da bi tada bio sklopljen kakav dogovor. Tuženik navodi da dozvoljava tužiteljici da si ,,uzme'' brijeg i da priznaje taj dio tužbenog zahtjeva, ali ostalo ne priznaje i ne prihvaća. Tuženik je dopunski saslušan u ovom predmetu te je istaknuo da od njegove strane i strane tužiteljice nije provedena dioba, odnosno nije provedena parcelacija i ističe da nije nikad vidio ugovor, koji spominje tužiteljica niti je bio kod Javnog bilježnika, a niti je ugovor tužiteljica dostavila sudu. Osim toga , tuženik napominje da nije primio nikakav novac za dio nekretnine oranice koju spominje tužiteljica te nisu zaključili nikakav kupoprodajni ugovor već se radilo o pozajmici novaca, kao što je izjavio tijekom postupka.Također, što se tiče nekretnine koju tužiteljica spominje i koja se navodi kao „brijeg“, ostaje kod svojeg iskaza da priznaje tužiteljici tu nekretninu u vlasništvo, a da je angažirao i vještaka koji je procijenio predmetnu nekretninu „brijeg“, međutim dokumentacija o tome je nestala odnosno bio je požar u njegovoj kući pa je izgorjela, ali vještak je procijenio znatno veću vrijednost te nekretnine nego što tvrdi tužiteljica, međutim sada se ne sjeća točno iznosa, ali ,,misli'' da je bilo više od 10.000,00 EUR.Tuženik tvrdi da ako bi se tužiteljica s time suglasila , postoji mogućnost da se izvrši kompenzacija, odnosno prijeboj pozajmice s predmetnom nekretninom, ali uzimajući u obzir i kamate te to ne bi iznosilo više od 10.000,00 EUR .Tuženik ističe da je samo želio spasiti svoju tvrtku i osigurati radnicima plaće navedenim pozajmicama.Tuženik navodi da nikada nije vidio geodetski elaborat te se ne sjeća da li ga je tužiteljica zvala prije ili nakon izrade geodetskog elaborata te dopušta mogućnost da ga je tužiteljica nazvala i nakon parcelacije, s time da navodi da priznaje iznos pozajmice od 46.000,00 kuna, a nije bilo nikakve kompenzacije koje spominje tužiteljica već je samo želio pozajmiti novac od tužiteljice i vratiti isti kada bude mogao.Tuženik tvrdi da , što se tiče vraćanja pozajmljenog novca, kada nije mogao vratiti novac bilo je od strane tužiteljice traženja da joj pripadne i njegov dio nekretnine , odnosno da se isti dio proda, ali tuženik tvrdi da nije želio prodati te ističe da je samo želio vratiti novac kojeg je pozajmio, ali zbog financijskih razloga to nije bilo moguće, s time da postoji mogućnost da će to biti do kraja ove godine te su o tim dogovorima kontaktirali putem e-maila, međutim ne zna da bi putem e-mail dopisa tužiteljica njemu ponudila da se otkupi predmetna nekretnina.

21. Nije sporno da je tužiteljica pozajmila tuženiku ukupni iznos od 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a i da taj iznos tuženik nije vratio , a sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim iskaz tužiteljice PČ , kao i iskaze svjedoka FČ i ĆČ da su se tužiteljica i tuženik sporazumjeli da bi tužiteljici u slučaju da tuženik ne bi mogao vratiti pozajmicu da bi tužiteljici pripao brijeg i vrt u dvorištu.

22. Nadalje, iz uvjerljivih i podudarnih iskaza tužiteljice i svjedoka FČ proizlazi da tuženik nije odjednom, već u više navrata pozajmljivao novac od tužiteljice, inzistirajući da mu tužiteljica pozajmi novac , jer mu je isti hitno bio potreban , a s obzirom da tuženik nije vratio niti prvu pozajmicu , logično je da su tužiteljica i njezin suprug FČ zaključili da tuženik ne može vratiti novac pa budući da je tuženik tražio još novca tužiteljica i tuženik su se dogovorili da bi tužiteljici pripao i suvlasnički dio nekretnina tuženika i to brijeg i vrt.

23. Naime, i tuženik je u svom iskazu naveo da nije vratio niti je mogao vratiti pozajmljeni iznos , s obzirom da je umirovljenik s mirovinom od 2.000,00 kuna/265,45 EUR-a mjesečno.

24. Stoga je tuženik i pristao doći na dogovor po pozivu tužiteljice i njezinog supruga , a u svezi pozajmljivanja novca i da bi tužiteljici pripao brijeg i vrt u dvorištu.

25. Uvjerljiva je i životna tvrdnja tužiteljice da je tada postignut dogovor , da je ona pripremila kupoprodajni ugovor i da su oni otišli kod Javnog bilježnika s namjerom da potpišu ugovor , međutim Javni bilježnik im je objasnio da je potrebno provesti parcelaciju predmetnih nekretnina da bi se takav ugovor mogao provesti u zemljišnim knjigama , a kod Javnog bilježnika , tuženik je izjavio da mu je svejedno, jer je primio novac. kako to i proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužiteljice.

26. Logično je i životno da je nakon toga tužiteljica pokrenula postupak parcelacije nekretnina , a sukladno dogovoru s tuženikom , jer da nije bilo dogovora, tužiteljica ne bi pokrenula takav postupak i ishodila parcelacijski elaborat , s kojim je bio upoznat i tuženik s obzirom da je u tom elaboratu ( list 19 spisa ) konstatirano da su izmjerene međašnje linije na terenu nesporne.

27.

Tuženik je nesporno , odbio potpisati ugovor tužiteljici nakon izrade parcelacijskog elaborata , a prema kojem bi se ona uknjižila kao vlasnica nekretnina navodeći da je očekivao da će nakon okončanja stečajnog postupak ostvariti novčani iznos na način da otkupi njezin suvlasnički dio.

28.

Prema tome , iz provedenih dokaza proizlazi da je predmet postupka novoformirana nekretnina oznake čkbr. [katastarska čestica] u površini 482 m2 k. o. [katastarska općina] je nastala od dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini 243 m2 i čkbr. [katastarska čestica] u površini 239 m2 prema parcelacijskom elaboratu za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta društva GEO –BT d.o.o.Lug Zabočki 10 e i osim toga predmet kupoprodaje je i nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica u površini 173 čhv. (622 m2 ).

29. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

30. U konkretnom slučaju , temelj stjecanja vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama je pravni posao , koji u stvari predstavlja usmeni kupoprodajni ugovor suvlasničkog dijela nekretnina tuženika od čega iznos od 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a predstavlja kupoprodajnu cijenu , a i kod tuženika i tužiteljice je postojala volja da se takav ugovor u stvarnosti i realizira radi čega su stranke išle k Javnom bilježniku i nakon čega je tužiteljica ishodila parcelacijski elaborat postupajući sukladno dogovoru stranaka.

31. Iako je tuženik primio novac od tužiteljice , nije potpisao ugovor u vezi dogovora o predmetnim nekretninama, a niti je vratio novac tužiteljici.

32. Dakle, tužiteljica je dokazala pravnu osnovu stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina tako da su osnovani njezini tužbeni zahtjevi kako je to navedeno u toč. I. i II. izreke presude.

33. Dokumentacija koju je dostavio tuženik u spis i to razne račune , otpremnice i sl. nisu od utjecaja za odlučivanje u ovom predmetu , a svjedok JČ nema neposrednih saznanja o činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu već samo iz pričanja tuženika tako da sud nije uzeo u obzir njezin iskaz.

34. Međutim ,ipak valja reći da nije uvjerljiva tvrdnja svjedoka JČ da je tužiteljica tražila da tuženik uzme 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR-a i to tako da najprije uzme 21.000,00 kuna/2.787,18 EUR-a , a poslije je FČ rekao da neka tuženiku da još 5.000,00 kuna/663,61 EUR-a tako da je tužiteljica uručila iznos od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR-a , a ne iznos od 26.000,00 kuna/3.5450,79 EUR-a , jer je i tuženik izjavio da mu je tužiteljica pozajmila 46.000,00 kuna/6.105,25 EUR-a , a što se tiče inzistiranja tužiteljice da da novac tuženiku , tuženik , ako to nije želio , nije trebao primiti taj novac već joj reći da ne prodaje niti daje predmetne nekretnine i to vrt i brijeg, ali je tuženik tražio i uzeo taj novac, koji mu je hitno trebao te rekao tužiteljici da joj daje vrt i brijeg.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst , 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP ) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužiteljice po punomoćnici , koja je odvjetnica u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to : za sastav tužbe po tbr 7/1 150 bodova, za sastav podneska od dana 30. 9. 2022. po tbr 8/1 150 bodova, za zastupanje na raspravi dana 5. 10. 2022. po tbr 9/1 150 bodova, za zastupanje na raspravi dana 7.

11. 2022. po tbr 9/1 150 bodova , za zastupanje na raspravi dana 16. 12. 2022. po tbr 9/1 150 bodova ,za sastav podneska od dana 20. 9. 2024. po tbr 8/1 150 bodova i za zastupanje na raspravi dana 20. 10. 2024. 150 bodova a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 2.100,00 EUR-a te PDV od 25% u iznosu od 525,00 EUR , što iznosi 2.625,00 EUR , čemu valja pribrojiti troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,75 EUR- a i troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 107,51 EUR-a tako da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.786,26 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude 25. veljače 2025.

36. S obzirom da tuženik nije uspio u parnici , to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR. U [adresa] 25. veljače 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude , pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu .

Dostaviti:

1. Miljenka Polanović, odvjetnica iz [adresa] 50

2. LČ iz [adresa]