Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-103/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog EE, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-638/2024-30 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba optuženog EE, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi EE za počinjeno kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, po čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, time da se optuženiku na temelju čl. 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršava dio kazne zatvora od 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženi EE u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju čl. 54. KZ/11 u dio kazne koji se izvršava uračunava se vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora u vremenu od 21. do 23. kolovoza 2024., 28. do 29. kolovoza 2024. i od 5. rujna 2024. pa nadalje.

II/ Uslijed odluke pod I/, u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri tako da ista glasi:

"Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom EE izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu izvršenje koje će trajati do prestanka izvršenja dijela kazne zatvora koji se izvršava, u okviru zatvorskog sustava, a nakon toga do proteka roka provjeravanja izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju."

III/ U preostalom dijelu odbija se žalba optuženog EE kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženog EE zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koje djelo je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od izrečene kazne zatvora izvršava dio od 9 mjeseci, a dio kazne od 9 mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od u vremenu od 21. do 23. kolovoza 2024., 28. do 29. kolovoza 2024. i od 5. rujna 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati za vrijeme trajanja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, a nakon toga za vrijeme trajanja roka kušnje u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati najdulje 3 godine.

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. u vezi čl. 57. st. 6. KZ/11 optuženik je upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ako optuženik krši bez opravdanog razloga obvezu iz sigurnosne mjere.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.,dalje: ZKP/08) optuženi EE dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 za troškove psihijatrijskog vještačenja i putne troškove svjedoka u iznosu od 602,00 EUR, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 150,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak iz čl. 145. st. 2. toč. (7.) i 8. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, kao i nužne izdatke oštećenice i nagradu i nužne izdatke njezinog opunomoćenika, o visini kojih će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv presude žali se optuženi EE po branitelju Mariu Pavičiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na blažu kaznu.

2.1. Protiv iste presude žali se i optuženi EE, osobno, bez navođenja žalbenih osnova, bez žalbenog prijedloga.

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.1. Optuženik u žalbi nije zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim pozivati stranke na javnu sjednicu radi dodatnih razjašnjenja.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

6. Optuženik se u žalbi po branitelju žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ne navodi o kojoj bi se povredi iz čl. 468. ZKP/08 radilo brojčano, dok opisno govori da se radi o bitnoj postupovnoj povredi "jer je pobijana presuda proturječna i u suprotnosti s odlučnim činjenicama", odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni u vezi bitnih obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud dao nejasne i proturječne razloge kod utvrđenja postojanja obilježja kaznenog djela u pitanju. Naprotiv dani su razlozi i za činjenična utvrđenja na temelju sadržaja i ocjene izvedenih dokaza, a tako i u pogledu pravnih zaključaka u toč. 15. – 16.1. razloga pobijane presude. Kod toga žalitelj ne navodi u čemu bi se konkretno ogledala nejasnoća i proturječje razloga o odlučnim činjenicama, pa se ovdje stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe optuženika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje koje od bitnih postupovnih povreda u pobijanoj presudi na postojanje kojih pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na dio žalbe zbog povrede kaznenog zakona, gdje žalitelj ističe da je optuženik kazneno djelo počinio u stanju samoskrivljene smanjene ubrojivosti, koji termin ne poznaje KZ/11, također se stvarno radi o prigovoru pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja. No, iz niti jednog provedenog dokaza ne slijedi da bi optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio pod utjecajem alkohola, pa nema činjenične podloge za razmatranje primjene odredbe čl. 25. KZ/11, koja odredba, kao niti odredba čl. 26. KZ/11 ne poznaju korišteni termin samoskrivljene smanjene ubrojivosti.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe optuženika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

8. U pogledu žalbene osnove (samo) pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u obje žalbe prigovara ocjeni vjerodostojnosti iskaza žrtve tvrdnjom da je njegova obrana isključivo vjerodostojna jer je optuženik opisao motiv za lažno prijavljivanje.

8.1. Žalitelj izlažući ovakvu sumarnu preocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve zanemaruje integralni sadržaj iskaza žrtve, koja je ispitana u dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka i potom dopunski na raspravi, tijekom kojeg raspravnog ispitivanja je iskazala istovjetno kao u dokaznoj radnji. U svojem iskazu žrtva je suglasno iskazu svjedoka JE iskazivala o tijeku događaja od prolaska optuženika cestom ispred njezine kuće do izricanja prijetećeg sadržaja optuženika. Navedeno u svojem iskazu potvrđuje i svjedok – očevidac OE, koji ponavlja sadržaj iskaza žrtve o izgovorenoj prijetnji. Djelomična potvrda iskaza ovo dvoje svjedoka proizlazi i iz obrane optuženika koji potvrđuje prolazak ispred kuće žrtve, potvrđuje, djelomično, svoju neprimjerenu komunikaciju sa žrtvom, ali opovrgava izricanje prijetećeg sadržaja iz mržnje prema E, time da potvrđuje svoj negativan stav prema E. Upravo na temelju ovih iskaza, koje ocjenjuje sukladnima, podudarnima i vjerodostojnima (toč. 6.2. i 7.1. obrazloženja) prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje. Žalbeni navodi da je iskaz žrtve nevjerodostojan, a da je obrana optuženika vjerodostojna, žalitelj ne dovodi u pitanje pravilnost i potpunost ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka očevidaca događaja.

8.2. U osobno podnijetoj žalbi optuženik ponavlja sadržaj svoje obrane o odnosu sa žrtvom i njezinim suprugom, ponavljajući svoje tvrdnje o motivaciji žrtve za lažno prijavljivanje, a ponavlja i navode o razlozima sukoba s žrtvom u pogledu načina njezine vožnje automobilom kroz ulicu. Žalitelj opovrgava dio navoda žrtve o ranijim događajima i svojem ponašanju prema kćeri žrtve, no radi se o činjenicama koje nemaju karakter odlučnih niti važnih u ovom kaznenom postupku. Isto su tako nisu odlučne niti važne činjenice koje se odnose na rodbinske odnose optuženika s osobama koje su povezane s crkvom u mjestu u kojem živi, kao niti o osobnim i obiteljskim odnosima supruga žrtve s drugim osobama.

9. U pogledu odluke o kazni, žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud odmjerio previsoku kaznu optuženiku, ne vodeći računa o utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Tako žalitelj ističe kao olakotne okolnosti kaznene neosuđivanost optuženika, njegov dosadašnji neporočan život, sudjelovanje u Domovinskom ratu, dijagnosticiran PTSP i smanjenu ubrojivost. U tom pogledu je žalitelj samo donekle u pravu. Naime, prvostupanjski je sud optuženiku cijenio olakotnim sve istaknute olakotne okolnosti u žalbi. Optuženik je ranije prekršajno osuđivan zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira u dva navrata, kao i utvrđenje o ranijem istovrsnom ponašanju optuženika na štetu žrtve i prouzrokovane posljedice po žrtvu u okviru odnosa optuženika prema žrtvi, ali i kršenje mjera opreza u ovom kaznenom postupku, kao ponašanje optuženika nakon počinjenja djela u odnosu prema žrtvi.

9.1. Navedena utvrđenja i ocjena prvostupanjskog suda o otegotnim okolnostima potpuno su ispravni, time da je ipak valjalo cijeniti značajnijim utvrđene olakotne okolnosti. Na temelju navedenih okolnosti, kao i stupnja krivnje, jačine ugrožavanja zaštićenog dobra i svrhe kažnjavanja, prvostupanjski sud ispravno utvrđuje potrebu izricanja zatvorske kazne optuženiku, no u kraćem trajanju od one koja je izrečena i to u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

9.2. Ispravno žalitelj primjećuje da nije stavljen dovoljan naglasak na olakotne okolnosti kaznene neosuđivanosti i smanjene ubrojivosti optuženika, koja u vezi s bolešću i ovisnošću o alkoholu, što ne predstavlja odobrenje optuženiku za činjenje kaznenih djela, upućuje na potrebu izricanja kazne zatvora u kraćem trajanju. Ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 57. st. 1. KZ/11, jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se izvršenjem samo dijela kazne, odnosno neizvršenjem čitave kazne, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Optuženik je od počinjenja kaznenog djela neprekidno u istražnom zatvoru koji do sada traje preko 6 mjeseci, što je okolnost koja govori u prilog zaključku o dostatnom utjecaju na njega da ne ponovi kazneno djelo. Smanjena ubrojivost i razlozi koji su doveli do tog stanja proizveli su potrebu izricanja optuženiku sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu radi otklanjanja uzroka koji mogu poticajno djelovati na optuženika da ponovi kazneno djelo. Povezujući ove dvije činjenice s utvrđenim olakotnim okolnostima, stajalište je ovog suda drugog stupnja, da ne postoji potreba izvršenja cjelokupne izrečene jedinstvene kazne optuženiku, radi ostvarenja specijalno preventivnog učinka kazne. Naprotiv, dostatno je izvršenje dijela kazne od 7 mjeseci te uvjetovanje drugog dijela kazne od 7 mjeseci rokom provjeravanja od 2 godine, čime će se ostvariti svrha kažnjavanja u potpunosti. Sukladno skraćenju trajanja izrečene kazne zatvora, kao i dijela kazne koji se ne izvršava, skraćen je i rok kušnje u odnosu na pobijanu presudu. U tom je dijelu djelomično osnovana žalba optuženika.

10. Optuženik se ne žali u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru, ali žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u korist optuženika sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri. Odluka o sigurnosnoj mjeri je zakonita i valjano je obrazložena. U tom pogledu nije osnovana žalba optuženika.

11. No, uslijed prednje odluke, o preinaci pobijane presude u odluci o kaznenoj sankciji, po službenoj dužnosti izvršena je intervencija i u odluku o sigurnosnoj mjeri, čije trajanje i način izvršenja je prilagođen izrečenoj kaznenoj sankciji u ovoj presudi suda drugog stupnja. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom EE izrečena je stoga sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, izvršenje koje će trajati do prestanka izvršenja dijela kazne zatvora koji se izvršava, u okviru zatvorskog sustava, a nakon toga do proteka roka provjeravanja izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Navedena je odluka posljedica preinake pobijane presude u odluci o kaznenoj sankciji i izricanja djelomične uvjetne osude s kraćim rokom kušnje.

12. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I/ i II/ izreke na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika i u povodu te žalbe, po službenoj dužnosti; odluka pod toč. III/ izreke temelji se na odredbi čl. 482. ZKP/08 na temelju utvrđenja da je žalba optuženika djelomično neosnovana.

U Varaždinu 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke