REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-1503/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja: FM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Matkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. LM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru; 2. ĐM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, i 3. CM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, radi brisovne tužbe, 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Određuje se i nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja uknjiženog temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, poslovni broj Z-51/2017/187 od 25.10.2017., koji su na nekretninama, i to:

- z. k. čbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisana u zk. Uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, kao nositelji prava vlasništva uknjiženi KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u ½ dijela.

II. Određuje se i nalaže uknjižba nositelja prava vlasništva na nekretninama, i to: z.k. čbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, na ime FM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženicima RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predaju u posjed nekretninu i to z.k. čbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisanu u zk. Uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac.

IV. Nalaže se tuženicima RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima ad. 1 i ad. 2 trošak postupka u iznosu od 7.562,50 €, dok je za iznos iznad dosuđenog a zatraženog zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici ad. 3 trošak postupka u iznosu od 6.250,00 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. godine (dalje: Ugovor) kojega je kao davatelj uzdržavanja sklopio s pok. bratom ČM pok. F, kao primateljem uzdržavanja, postao izvanknjižni vlasnik i posjednik više nekretnina, među ostalim i nekretnine upisane u posjedovni list 1139 k. o. [katastarska općina], i to: kčbr. [katastarska čestica], Rovanjska, u naravi kuća i dvorište površine 379 m2. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. godine zajedno s prilozima, posjedovnim listom 148 i 1339 k. o. [katastarska općina], ovjeren je kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić pod posl. Br. OV-1505/13. Temeljem isto Ugovora, tužitelj je sudu podnio prijedlog radi polaganja isprava, po kojemu je doneseno Rješenje posl. br. Zp- 82/15 od 15.06.2015. godine. Očitom omaškom, među popisanim nekretninama u Rješenju nije bila navedena nekretnina upisana u posjedovni list 1139 k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], Rovanjska, u naravi kuća i dvorište površine 379 m2, što tužitelj nije primijetio, pa se tako na spomenuto Rješenje nije ni žalio. Odmah po potpisu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužitelj je stupio u posjed svih nekretnina popisanih istim, pa tako i nekretnine upisane u posjedovni list 1139 k. o. [katastarska općina], odnosno kčbr. [katastarska čestica], Rovanjska, u naravi kuća i dvorište površine 379 m2. Temeljem isto Ugovora tužitelj se kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Benkovac, Ispostave za katastar nekretnina Obrovac, Popisni list 2714 (od 07.04.2017.), upisao kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] (stare izmjere), koja je sada imala novi broj (nove izmjene), i to kčbr. [katastarska čestica], koja se sastojala od kuće površine 55 m2 i dvorišta površine 507 m2, odnosno ukupne površine 562 m2.Nakon smrti pok. ČM **.**.2014. g., ista nekretnina, upisana u posjedovni list 1139 k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], Rovanjska, u naravi kuća i dvorište površine 379 m2, koje je, kako je već rečeno, tužitelj postao izvanknjižni vlasnik i posjednik temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. godine, je bez ikakve pravne osnove bila predmet ostavine, a kao nasljednik, po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O-15/14, upisana je III-tužena, CM. III-tužena je, opet bez pravne osnove i upoznata sa činjenicom da je predmetna nekretnina izvanknjižno vlasništvo tužitelja, i da nezakonito raspolaže tuđim vlasništvom, istu nekretninu prodala I i II-tuženima, KM i RM, koje je tužitelj odmah po saznanju o naprijed navedenom obavijestio da su nekretnine iz kupoprodajnog ugovora njegovo izvanknjižno vlasništvo i da CM njima ne može raspolagati, pogotovo ne otuđiti ih, a samim time ni oni ih ne mogu steći. Ne prihvaćajući činjenično stanje i želeći dokazati da je ona stvari i zakoniti vlasnik predmetnih nekretnina, III-tužena je pokrenula parnični postupak radi poništenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013., na što je tužitelj ustao protutužbom. U protutužbi tužitelj je od suda tražio utvrđenje da nekretnina upisana u posjedovni list 1139 k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], Rovanjska, u naravi kuća i dvorište površine 379 m2, odnosno nekretnina koja je predmet ove tužbe, ne ulazi u ostavinu raspoređenu iza pok. ČM u korist III-tužene temeljem Rješenja o nasljeđivanju, iz razloga što je navedenom nekretninom pok. ČM raspolagao za života u korist tužitelja, i to po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. Predmet se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1025/2016. U međuvremenu su se I i II-tuženi, unatoč znanju da je tužitelj stvarni izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, kroz postupak preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina], posl. br. Z- 51/2017/187, koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljen s III-tuženom nastojali upisati kao suposjednici iste. Prije ročišta održanog dana 04.05.2017. godine na kojem je sačinjena službena bilješka, tužitelj je od OGS ZG primio nepravomoćnu presudu posl. br. P-1025/2016 kojom je odbijen tužbeni zahtjev III-tužene, te je utvrđeno da je nekretnina koja je predmet ove tužbe bez ikakve pravne osnove bila predmet ostavine, iz razloga što je navedenom nekretninom pok. ČM raspolagao za života u korist tužitelja, i to po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. Zbog navedenog, tužitelj je predlagao prekid postupka preoblikovanja zemljišne knjige do pravomoćnog okončanja parničnog postupka posl. br. P-1025/2016. Iako je na ročištu održanom dana 04.05.2017. sud prihvatio tužiteljev prijedlog, iz nejasno kojih razloga zakazuje i održava novo ročište dana 25.10.2017. godine, osniva novi zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u njega upisuje kčbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, a nositeljima prava vlasništva istih upisuje I i II-tužene, svakog u ½. Na taj način, znajući za činjenicu da je tužitelj izvanknjižni nositelj prava vlasništva i posjednik istih, I. i II. Tuženi su na nezakonit način ishodovali nedopušteni upis nositelja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U zapisniku sastavljenom istoga dana (25.10.2017. g.), u Popisnom listu (A) sud utvrđuje "da su prema propisnom listu 2714 k. o. [katastarska općina] od 14.04.2017. tužitelj, I i II-tuženi evidentirani suposjednicima čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove izmjere, u naravi kuća i dvorište površine 562 m2, u neutvrđenom dijelu. Nadalje, prema popisnom listu broj 2714 od dana 04.10.2017. godine razvidno je da je nekretnina čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana na čest. Zem. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, čest. Zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak i čest. Zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, sve k. o. [katastarska općina]. Identifikacija predmetne nekretnine (čest. Zem. [katastarska čestica], op.a.) utvrđena je uvidom u PL broj 2714 k. o. [katastarska općina] od dana 04.10.2017., a odgovara dijelu čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, dok čest, zem. 2700/2 odgovara čest. Zem. [katastarska čestica]… sve k. o. [katastarska općina]. U posjedovnom listu broj 1339 k. o. [katastarska općina] na čest. Zem. [katastarska čestica], kao posjednica upisana je CM, za cijelo. Uvidom u spis ovog suda pod posl. br. Zp-31/15 utvrđeno je da su KM i LM (I i II-tuženi) izvršili polaganje isprava radi stjecanja prava vlasništva na čest. Zem. [katastarska čestica]*1 k. o. [katastarska općina] površine 379 m2, i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim s CM pok. ČM (III-tužena). Sve ovo tužitelj citira kako bi sud nedvojbeno utvrdio da su nekretnina koja je bila upisana u posjedovni list 1139 k. o. [katastarska općina], predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. godine, odnosno presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-1025/2016, i to kčbr. [katastarska čestica], Rovanjska, u naravi kuća i dvorište površine 379 m2 i nekretnina opisana kao kčbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisana u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u stvari ista nekretnina.Parnični postupak po tužbi III-tužene i protutužbi tužitelja je u međuvremenu pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 1608/2017-2 od 13.02.2019. g. na način da je odbijena žalba ovdje III-tužene i potvrđena presuda OGS Zg posl. br. P-1025/2016 od 27.04.2017. Prvostupanjskom presudom je, kako je rečeno, odbije tužbeni zahtjev III-tužene, te utvrđeno da je nekretnina koja je predmet ove tužbe bez ikakve pravne osnove bila predmet ostavine, iz razloga što je u navedenom nekretninom pok. ČM raspolagao za života u korist tužitelja, i to po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. Na kraju krajeva, tužitelj je od potpisa Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. godine, sve do neovlaštenog i nezakonitog stupanja u posjed tuženika, bio u mirnom posjedu istih, što može posvjedočiti više svjedoka. Stoga tužitelj, kao predmnijevani vlasnik, predlaže da nakon provedenih dokaza, a temeljem odredbi članka 166. i 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sud donese presudu na način kako glasi u izreci, a koji tužbeni zahtjev je tužitelj uredio podneskom od 27. veljače 2022.

2. Tuženica ad 3) u odgovoru na tužbu navodi se u cijelosti protivi tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima kao neosnovanima, te se iste predlaže kao takve u cijelosti i odbiti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, s obzirom na to da se niti tužba, niti tužbeni zahtjevi ne odnose na ovu tuženicu , niti je ista obuhvaćen tužbenim zahtjevima, slijedom čega niti presuda sve da i bude usvajajuća, neće proizvoditi nikakve pravne učinke u odnosu na nju. Tuženica ad3) je predmetnu nekretninu stekla temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu, poslovnog broja: O- 16/14, UPP/OS-24/14 od dana 17. ožujka 2014. godine, pravomoćno od dana 20. ožujka 2014. godine, iza pok. ČM (dalje i: Rješenje o nasljeđivanju), te je temeljem Rješenja o nasljeđivanju upisana u katastarski operat kao vlasnik / posjednik predmetne nekretnine 28. travnja 2014. godine rješenjem KLASA: UP/I-932-07/14- 03/00024, URBROJ: 541-22-05-01/4-14-2, a potom je prodala predmetnu nekretninu tuženiku ad 1) i tuženiku d 2) temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u [adresa] dana 6. ožujka 2015. godine, ovjerovljenog kod javnog bilježnika iz Zadra:

Emil Brkić, dana 6. ožujka 2015. godine pod poslovnim brojem: OV-1866/15; u vrijeme kada je zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnina tuženica ad 3) je uredno bila upisana u katastarski operat, te u niti jednom upisniku nije bilo vidljivo da se vodi ikakav spor glede prava vlasništva / posjeda tuženice ad 3), niti se vodio, niti su tuženici Ad 1) i Ad 2) imali razloga posumnjati da tuženica Ad 3) ne bi bio vlasnik/posjednik predmetne nekretnine. Upravo suprotno, tuženik Ad 3) je svoje pravo vlasništva / posjeda izvodio iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju iza svojega oca, koji je uredno bio upisan u javne knjige; temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina su se Tuženici Ad 1) i Ad 2) uredno upisali u katastarski operat, te su dana 12. ožujka 2015. godine radi sjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini zatražili i dana 17. ožujka 2015. godine ishodili polaganje isprava u zemljišne knjige; Tuženici Ad 1) i Ad 2) su upis svojih prava zatražili i ishodili u dobroj vjeri, s obzirom na to da nikakvog spora glede prava vlasništva Tuženika Ad 3) nije bilo, niti je bilo u javnim knjigama ikakvih zabilježbi. Člankom 8. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/19) da je propisano kako zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (čl. 8. st. 1.), te kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (čl. 8. st. 2). Nadalje, stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 8. st. 3); a člankom 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) da je propisano kako se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu; Mnogobrojna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, kojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske u bitno istovrsnim postupcima štiti povjerenje u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga; pa tako i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske, proklamirano u odluci broj: U-III-1830/2007 od 22. travnja 2009. godine glede zaštite povjerenja u zemljišne knjige: „…u odnosu na poštenog stjecatelja koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u valjanost upisa vlasništva provedenog u korist npr. prodavatelja, smatrati da je vlasnik nekretnine upravo ona osoba koja je kao vlasnik nekretnine upisana u zemljišnu knjigu. Ako su dakle ispunjene pretpostavke iz članka 122. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pošteni stjecatelj steći će tada na temelju povjerenja u zemljišne knjige vlasništvo nekretnine…“. Nadalje, ukazuje se kako su tuženici Ad 1) i Ad 2) prvi zatražili u zemljišnim knjigama polaganje isprava radi stjecanja prava vlasništva i to 12. ožujka 2015. godine, dočim je tužitelj polaganje isprava radi stjecanja prava vlasništva i to NE i za predmetnu nekretninu zatražio tek 26. svibnja 2015. godine; ukoliko bi se u ovoj stvari radilo o višestrukom otuđenju, a čak se i ne radi, upućuje se kako sukladno članku 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14): „Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.“ I po navedenoj osnovi su tuženici Ad 1) i Ad 2) stekli pravo vlasništva, s obzirom na to da su prije tužitelja zatražili upis u zemljišnim knjigama; glede svih navoda tužitelja da je on navodno obavijestio tuženike Ad 1) i Ad 2) o svome vlasništvu predmetne nekretnine, ukazuje se kako iz same dokumentacije koja priliježe spisu, te samog priznanja tužitelja iz tužbe, nedvojbeno proizlazi kako, ako je uopće i govorio to tuženiku Ad 1) i Ad 2), to je svakako bilo tek nakon što je zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnine, te tek nakon što su tuženici Ad 1) i Ad 2) zatražili i ishodili upis u zemljišne knjige - 12. ožujka 2015. godine; Također da je za uočiti kako tužitelj u tužbi čini nespornim da su tuženici Ad 1) i Ad 2) čak i u posjedu predmetne nekretnine, a tek su floskule da bi se radilo o neovlaštenom i nezakonitom stupanju u posjed, s obzirom na to da bi u tom slučaju Tužitelj kao i svaka razumna i savjesna osoba, neće biti sporno, pokrenuo postupak zaštite svojih prava i interesa, a on to nije učinio niti nakon 6 godina od stupanja Tuženika Ad 1) i Ad 2) u posjed predmetne nekretnine…; sve navedene činjenice je već utvrdio Općinski sud u Zadru u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja upisao Tuženike L 1) i Ad 2) kao suvlasnike predmetne nekretnine. Da tuženici Ad 1) i Ad 2) nisu raspolagali valjanom dokumentacijom, odnosno da je tužitelj u tom postupku u kojem je aktivno sudjelovao, dokazao svoje pravo vlasništva, sud zasigurno ne bi upisao Tuženike Ad 1) i Ad 2) kao suvlasnike odnosne nekretnine. I dodatno, Tuženik Ad 3), opreza radi, s obzirom na to da predmetna tužba sadržajno odgovara brisovnoj tužbi, ističe prigovor zastare, s obzirom na to da je tužba podnesena nakon proteka roka iz članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/19), a Tužitelj sam nije niti zemljišnoknjižni prednik, odnosno nikada nije niti bio upisan u zemljišne knjige pa da bi mu bila povrijeđena kakva knjižna prava, te se utoliko predlaže da se tužba odbaci; Podredno, ukoliko se ne bi radilo o brisovnoj tužbi, tužba je svakako nepodobna za odlučivanje, s obzirom na to da su postavljeni tužbeni zahtjevi utoliko nepodobni za provedbu, s obzirom na to da se istima ne utvrđuje pravo vlasništva od strane tužitelja. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbu odbaciti, podredno odbiti u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženici ad 3) naknadi prouzročene troškove

2.1.U odgovoru na tužbu tuženici ad. 1 i ad. 2 u cijelosti osporavaju tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. U prvom redu se ističe da je u tužbi navedeno niz netočnih i pogrešnih činjenica kojima tužitelj pokušava opravdati postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženici Ad 1) i Ad 2) su s tuženom Ad 3) zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6.ožujka 2015.godine čime su stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na utuženoj nekretnini. Nekretnina se prodavala putem oglasa, a s obzirom da isti tuženici nisu pravni stručnjaci , a i žive u [adresa], za potrebe kupnje i uknjižbe prava vlasništva na kupljenoj nekretnini angažirali su odvjetnika ŠM iz [adresa]. Isti je preuzeo na sebe posao sastava ugovora i uknjižbe prava vlasništva kupaca na utuženoj nekretnini. Tužena Ad 3) prodala je tuženicima Ad 1) i Ad 2) nekretninu i jamčila tuženicima da je vlasnica nekretnine koju je stekla pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti svog oca ČM, koje se rješenje dostavlja u spis. U vrijeme kupnje prodavateljica je upisana posjednica iste nekretnine u katastarskom operatu, a prethodno kojem upisu je u katastru egzistirao upis njezin pok. oca ČM. Razvidno iz dostavljene dokumentacije i potvrde odvjetnika o istoj, tuženici nisu mogli niti posumnjati da bi bilo koja treća osoba imala ikakve pretenzije spram njihove nekretnine. Odvjetnik tuženika je prethodno kupoprodaji pregledao dokumentaciju i ispitao zk stanje, te kako za k. o. [katastarska općina] nisu osnovane zemljišne knjige, to je ispitano da li se upis kupaca može izvršiti polaganjem isprava u zk sud, za što je prethodno kupnji od strane suda dobiven pozitivan odgovor. Dakle, tuženici ad 1) i ad 2) nedvojbeno su pošteni stjecatelji nekretnine, a za postojanje tužitelja nisu znali do postupka nove izmjere (travanj 2017.godine kada se tužitelj upisuje kao suposjednik u katastarski operat u novoj izmjeri) prethodno čemu su tuženici već upisani vlasnici nekretnine u sudu više od dvije godine. Dakle, 6. ožujka 2015.godine zaključen je kupoprodajni ugovor , tuženici Ad 1) i Ad 2) uvedeni su u fizički posjed kuće od strane prodavatelja i to predajom ključa kao i predajom sve potrebite dokumentacije . Potom je predan zahtjev za promjenu posjeda i zahtjev za polaganje isprava u sud. Općinski sud u Zadru dana 17.ožujka 2015.godine donio je rješenje kojim se tuženicima Ad 1) i Ad 2) dopustio polaganje isprava u sud. Nakon toga tuženici su za potrebe dogradnje kuće i druge potrebe više puta od Općinskog suda u Zadru, Stalna Služba Benkovac tražili potvrdu o pologu isprava, a koju su dobili i još dva puta 18.5. i 9.6. 2015.godine, te 10.2. 2016.godine, koje se potvrde dostavljaju u spis. U istim potvrdama jasno je napisano i potvrđeno pečatom suda kao institucije Republike Hrvatske da se potvrda tuženicima daje umjesto zk izvatka s o obzirom na okolnost ne postojanje zk knjiga za k. o. [katastarska općina]. Tuženici su također 2015.godine temeljem sve uručene dokumentacije od strane prodavatelja pokrenuli i postupak radi ishodovanja uporabne dozvole, prilog čemu se dostavlja ista dokumentacija i uporabna dozvola. Tuženici Ad 1) i ad 2) kupili su nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 20. 000,00eura, novac je isplaćen prodavatelju u cijelosti što je prodavatelj potvrdio, a isti su ušli u posjed predmetne nekretnine predajom ključeva kuće. Od dana kupnje tužitelji snose sve režijske troškove za nekretninu, u godinama koje su slijedile tuženici u nekretninu su uložili znatna financijska sredstva za potrebe adaptacije i dogradnje kupljene derutne kuće. Od dana kupnje do travnja 2017.godine tužitelj niti jednom svojom radnjom nije ukazao ovim tuženicima da postoji, a kamoli da bi isti polagao bilo kakva vlasnička prava na nekretnini temeljem bilo kojeg pravnog osnova , koja je nekretnina upisano vlasništvo tuženika Ad 1) i Ad 2) dvije godine prije pojavljivanja tužitelja, odnosno 6 godina prethodno podizanju predmetne tužbe. Stoga su apsurdni i neistiniti navodi da bi tužitelj bio u posjedu predmetna spora od dana kupnje nekretnine jer je isto notorna neistina. Da je tome tako niti bi tuženici dobili ključ, stanovali sve ove godine u nekretnini , plaćali režije, gradili, adaptirali, ishodovali upravnu dokumentaciju i dr. U novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina] tuženici Ad 1) i ad 2) se ne upisuju u zemljišnje knjige kako to pogrešno tvrdi tužitelj, već se njihov upis prepisuje iz zbirke isprava, a koji prvi upis datira od 17.ožujka 2015. godine. Odredbe materijalnog prava o važnosti polaganja isprava su jasne i tako se utvrđuje: „Polaganje isprave je postupak u kojem se u zbirku položenih isprava polažu sve isprave koje prema Zakonu o zemljišnim knjigama (u nastavku teksta: ZZK) mogu biti temelj za provedbu zemljišnoknjižnih upisa, a odnose se na ona zemljišta koja nisu upisana ni u jednoj zemljišnoj knjizi odnosno za koja zemljišna knjiga nije osnovana ili je uništena ili je nestala zbog rata ili elementarnih nepogoda (čl. 136. st. 1. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišno- knjižnim odjelima sudova (u nastavku teksta: Zemljišnoknjižni poslovnik). Postupak polaganja započinje podnošenjem prijedloga za polaganje, gdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZZK-a o prijedlogu za upis (čl. 138. Zemljišnoknjižnog poslovnika). Samo postupanje s prijedlogom vrlo je slično postupanju s prijedlogom za upis u zemljišnu knjigu. Nakon što se prijedlog za polaganje upiše u urudžbeni brojevnik predmeta polaganja isprava, sastavlja se izvještaj o stanju kartona, donosi se odluka o podnesenom prijedlogu za polaganje te se nakon toga provodi provedba u kartonu zemljišta.” U novoj izmjeri dakle u travnju 2017.godine tuženici Ad 1) i ad 2) saznaju za postojanje tužitelja i njegove pretenzije prema njihovoj nekretnini, koji se u novoj izmjeri upisuje u katastar kratko vrijeme kao suposjednik s tuženicima, čemu se tuženici protive prigovorima koji se dostavljaju u spis, dok Općinski sud Zadar s pravom njegov upis ne vrši i u sudu, već prepisuje upis tuženike ad 1) i Ad 2) kao isključivih vlasnika nekretnine u novu zemljišnu knjigu za cijelo i to prijepisom iz pologa isprava. Pravni poslovi tužitelja i treće osobe ne tiču se ovdje tuženika Ad 1) i Ad 2), kao što se iste ne tiče niti činjenica da je nakon više od šest godina od njihova upisa u nekom sudskom postupku utvrdio da predmetna nekretnina nije ostavinska masa prednika prodavatelja. Tuženici ad 1) i ad 2) niti su bile stranke Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti su imali bilo kakva saznanja o njegovom postojanju, žive u [adresa] i obiteljski odnos prodavatelja nisu im bili poznati. Svoj upis u zemljišne knjige izvršili su 17.ožujka 2015. godine temeljem valjanog pravnog osnova, dokaz čemu je pravomoćno sudsko rješenje o njihovom upisu. Prodavatelj je ugovorom o kupoprodaji istima jamčio da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo i da ne postoje prava trećih osoba u odnosu na predmet kupnje, svoje tvrdnje prodavatelj je tada potkrijepio svom valjanom dokumentacijom koja je omogućila uknjižbu tuženika Ad 1) i ad 2) i sukladno odredbama materijalnog prava Republike Hrvatske tuženici su 17. ožujka 2015.godine postali vlasnici kupljene nekretnine. Stoga sve neriješene obvezno pravne i druge odnose tužitelj ima rješavati s tuženom Ad 3) koji su bili u sudskom sporu, a niti o kojem postojanju tuženici nisu znali , te su tuženici Ad 1) i Ad 2) u statusu treće osobe i to kao pošteni stjecatelji svoje nekretnine koje su svoje vlasništvo na nekretnini u sudu upisali još 17. ožujka 2015. godine. Tuženici Ad 1) i Ad 2) vjeruju i vjerovali su institucijama pravne države koje su dozvolile njihovu uknjižbu na kupljenoj nekretnini i utvrdili ih vlasnicima iste. Sve što se iza toga događalo u obitelji Đ nije problem tuženika, niti može biti. U kupljenu nekretninu uložili su znatna finacijska sredstva, tuženik Ad 1) je slabog zdravstvenog stanja, sudionik Domovinskog rata s postavljenom dijaganozom i u ovakvi postupci isto samo pogoršavaju njegovo stanje i dovode u pitanje život čovjeka koji osigurava egzistenciju svoje obitelji , a otac je četvero djece. S druge strane postavlja se logično pitanje, tko je tužitelju branio da nakon zaključenja tog ugovora na koji se poziva i koji prilaže spisu ne izvrši polaganje istog ugovora u polog isprava, dakle još 2013.godine, kao i da izvrši promjenu posjeda. Ako je takve zahtjeve predao nakon upisa prednika tuženika ili tuženika Ad 1) i Ad 2) zasigurno su takvi upisi pravomoćno odbijeni, jer tužitelj nije mogao dokazati slijed stjecanja. Dakle, tužitelj iznosi netočne činjenice kada govori o „ omaškama“ institucija ili svojim osobno, jer je iz dostavljenog rješenja suda Zp-82/15 evidentno da s njegove strane nije ni traženo polaganje isprava za predmetnu nekretninu, jer da je traženo tada bi zk sud isti prijedlog odbio s obzirom da su tuženi položili svoje pravno valjane isprave pod Zp -31/15. Zbog istih činjenica tužitelj se evidentno nije mogao niti upisati u katastarski operat.Dakle nema govora da se radi o omašci kako to sada neistinito želi sudu prikazati tužitelj. Tuženici Ad 1) i Ad2) vjeruju u pravni sustav Republike Hrvatske koji im je pravomoćnim rješenjem dopustio uknjižbu njihove nekretnine u sud još 17.ožujka 2015.godine u koji su posjed nekretnine ušli 6.ožujka 2015.godine, neometani niti od tužitelja niti bilo koje treće osobe. Kupljena derutna nekretnina danas je njihovim osobnim i financijskim doprinosom obiteljska kuća velike vrijednosti. Naposljetku ,tužitelj je u prekluziji prava na podizanje ove tužbe jer je od upisa tuženika Ad 1) i Ad 2) u sud do podizanja tužbe prošlo 6 godina. Kako se tužitelj neosnovano poziva na postupak preoblikovanja zemljišne knjige i smatra da se upis od tada treba cijeniti što je apsolutno netočno, u kojoj je izmjeri nekretnina tuženika Ad 1) i ad 2) dobila novi broj, za istaći je da je od prijepisa upisa tuženika Ad 1) i Ad 2) u novu zemljišnu knjigu odnosno dana 25.listopada 2017.godine do podizanja tužbe odnosno 26.ožujka 2021. također prošlo više od 3 godine, pa tužitelj ni u tom slučaju nije mogao ustati ovakvom tužbom. Posjedovni list na ime prodavatelja od 26.2. 2015.

3.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u slijedeće dokaze: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 04.02.2013. s prilozima (posjedovni list 148 i 1339, k. o. [katastarska općina] (l.s. 25-32), Rješenje posl. br. Zp-82/15 od 15.06.2015. (l.s. 34-35), Popisni list 2714 od 07.04.2017. (l.s. 36), Službena bilješka od 4. svibnja 2017. (l.s. 37), Zapisnik broj Z- 51/2017/187 Općinskog suda u Zadru, ZK odjel Obrovac od 25. listopada 2017. (l.s. 39-42), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu, posl. br. O-15/14 (l.s. 60-61), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. ožujka 2015. (l.s.80-83), prijedlog za dopuštenje polaganja isprava od 6.ožujka 2015. (l.s. 84-86), pravomoćno rješenje Općinskog suda Zadar, Stalna Služba Benkovac o dopuštenju polaganja isprava pod posl. br. Zp-31/15 (l.s. 62-63) i posl. br. Zp-82/15 (l.s. 64-65), potvrda o pologu isprava od 18.5., 9.6. 2015. i 10.2.2016. (l.s. 90-93), dokumentacija koja je prilikom kupoprodaje predana tuženicima od strane prodavatelja, vezano uz postupak obnove kuće i ratnu štetu iz 1995. (l.s. 93- 119), uporabna dozvola tuženika Ad 1) i Ad 2) od 13.lipnja 2016., fotografije nekretnine prethodno kupnji i nakon dogradnje i adaptacije tuženika, zapisnik Općinskog suda Zadar u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga kojeg je dana izvršen prijepis upisa tuženika iz pologa isprava u zemljišnu knjigu od 25.listopada 2017., zk izvadak nekretnine tuženika od 3.srpnja 2020., 20.12.2020., Ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 80-83), tijekom postupka saslušani su svjedoci ŠM (l.s. 216-219), AM (l.s. 219-220), ĆM (l.s. 220-221), OM (l.s. 221-222), saslušane su stranke i to tužitelj ad 2. (l.s. 234-238), tužena ad 2. (l.s. 284-287), tužena ad 3. (l.s. 287-288) te tužitelj ad 1. (l.s. 304-306) te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1025/2016 iz kojeg predmeta je izvršen uvid u Presudu od 27. travnja 2017. (l.s. 6-15) te Presudu Županijskog suda u Rijeci od posl. br. Gž-1608/2017 (l.s. 16-24).

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22I 155/23,dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan , te je presudio kao u izreci

5. Prije svega, valja reći da je ovaj sud mišljenja kako je tužitelj u ovom postupku podnio tužbu predmnijevanog vlasnika tzv. Actio publiciana temeljem odredbi čl. 166. i 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV), a ne brisovnu tužbu , kako to u svojim odgovorima na tužbu ističu tuženici ad.1), ad. 2) i tuženica ad. 3), stoga su svi navodi o zastari brisovne tužbe, kao i navodi o neutemeljenosti iste, po mišljenju ovoga suda neosnovani.

5.1. Riječ je o tužbi u kojoj tužitelj treba dokazati svoje jače pravo (pravni temelj stjecanja, u predmetnom slučaju Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) i istiniti posjed nekretnine (istinit način svog stjecanja) pa će ga u tom slučaju sud smatrati vlasnikom nekretnine. Ako u predmetnom slučaju tužitelj dokaže svoje predmnijevano vlasništvo predmetne nekretnine (pretpostavljeno vlasništvo, jače pravo, izvanknjižno vlasništvo) onda po čl. 168. ZV-a ima pravo štititi se od povrede tog njegovog prava izazvane nevaljanim upisima u zemljišne knjige, te je njegov zahtjev za brisanje uknjiženog prava vlasništva osnovan.

6. Analizirajući izvedene dokaze sud je vremenskim slijedom utvrdio slijedeće:

- dana 4. veljače 2013. godine zaključen je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između FM njegovog sada pok. brata ČM, koji je ovjeren kod JB Alkice Kolega Zubčić istog dana broj OV-1505/13 , a kojem Ugovoru prileži PL148 k. o. [katastarska općina] i PL1139 k. o. [katastarska općina] ( l.s.25-33)

- dana 4. siječnja 2014. godine je preminuo ČM, a dana **.**.2014. je doneseno Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČM, poslovni broj O-16/14, a koje je dana 20. ožujka 2014. o nasljeđivanju postalo pravomoćno (l.s. 60-61)

- dana 28. travnja 2014. godine rješenjem KLASA: UP/I-932-07/14-03/00024, URBROJ: 541-22- 05-01/4-14-2, tuženica ad 3) je temeljem naprijed citiranog rješenja o nasljeđivanju upisana u katastarski operat kao vlasnica / posjednik predmetne nekretnine

- dana 24. srpnja 2014. godine je tuženica ad 3) podnijela tužbu protiv tužitelja i to za raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju samo i isključivo glede nekretnina upisanih u posjedovni list broj: 148 k. o. [katastarska općina], odnosno predmet tužbe nije bila predmetna nekretnina (l.s. 6-24)

- dana 6. ožujka 2015. godine je zaključen Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine između tužene ad 3. kao prodavateljice i tuženika ad. 1 i ad 2. kao kupaca (l.s. 80-83), a 12. ožujka 2015. su tuženici ad 1. i ad 2. radi stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini zatražili polaganje isprava u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te su dana 17. ožujka 2015. i ishodili polaganje isprava u zemljišne knjige radi stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini a što slijedi iz Rješenja ZK odjela u Obrovcu posl. br. Zp- 31/15 (l.s. 88-89), kao i potvrda (l.s. 90-92),

- dana 26. svibnja 2015. i tužitelj je zatražio polaganje isprava radi stjecanja prava vlasništva ali ne i za predmetnu nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a što slijedi iz Rješenja ovog suda, Stalne službe u Benkovcu, ZK odjel Obrovac, posl. br. Zp-82/15 od dana 15. lipnja 2015. (l.s. 34-35),

- dana 25. srpnja 2014. tuženica ad. 3. VM (tada CM) u svojstvu tužiteljice podnijela je tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu protiv ovdje tužitelja a tamo tuženika FM radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. veljače 2013. ovjereno kod JB Alkice Kolega Zubčić broj Ov-1505/13 i radi uspostave ranijeg izvanknjižnog vlasništva

- dana 1. lipnja 2016. godine je tužitelj podnio protutužbu protiv tuženice ad 3. kojom zahtjeva da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. ČM, u predmetu OGSZG P-1025/2016, a 27. travnja 2017. donesena je prvostupanjska presuda (l.s. 6-15) koja je potvrđena presudom ŽSRI posl. br. Gž-1608/2017 (l.s. 16-24) dana 13. veljače 2019.,

- dana 4. svibnja 2017. godine održano je ročište u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s.37-38) na kojem ročištu su sudjelovali tužitelja ad. 2. osobno i kao punomoćnik tuženice ad. 1. te tužitelj osobno s punomoćnikom odvjetnikom Markom Skukanom iz Zagreba na kojem ročištu je punomoćnik tužitelja FM predložio odgoditi ročište dok presuda OGSZG posl. br. P-1025/2016 ne postane pravomoćna, što je sud prihvatio, međutim 25. listopada 2017. godine održano je drugo ročište u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s. 66-68) na kojem ročištu je utvrđeno da su prema popisnom listu 2714 k. o. [katastarska općina] od dana 14. travnja 2017. suposjednici predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] n.i., u naravi kuća i dvorište, površine 562 m2, upisani FM ovdje tužitelj te KM i LM, ovdje tuženici ad. 1) i ad. 2) u neutvrđenom udjelu te je nadalje utvrđeno da je prema popisnom listu 2714 od dana 4.listopada 2017. čest. zem. [katastarska čestica] n.i. cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak i čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, sve k. o. [katastarska općina]. Identifikacija predmetne nekretnine utvrđena je uvidom u PL br. 2714 k. o. [katastarska općina] od dana 4. listopada 2017. a odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s.i., dok čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], a čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. na istom ročištu uvidom u posjedovni list broj 1339 k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] kao posjednica upisana je CM za cijelo. Uvidom u spis ZK odjela Obrovac posl. br. Zp-31/15 utvrđeno je da su KM i LM izvršili polaganje isprava radi stjecanja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 379 m2 i to temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim sa GM pok. ČM koja je prethodno isto naslijedila od oca pok. ČM temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O- 16/14 koje je pravomoćno dana 20. ožujka 2014. Na istom ročištu ovdje tuženici ad. 1. i ad. 2. istakli su da su u posjedu predmetne nekretnine od 6. ožujka 2015.a punomoćnik ovdje tužitelja BM odvjetnik Marko Skukan iz OD Kardum i partneri iz Zagreba protivio se upisu ovdje tuženika ad. 1. i ad. 2. navodeći da je donesena nepravomoćna presuda od strane OGSZG pod brojem P-1025/2016 kojim se utvrđuje da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne ulazi u ostavinu iza pok. ČM te da je FM isključivi vlasnik predmetne nekretnine te da osporava pravo vlasništva upisanim posjednicima kao i sva buduća raspolaganja istim. S obzirom na priložene isprave i to: Ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sklopljen između NM kao prodavateljice i KM i LM kao kupaca, rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČM koje je pravomoćno dana 20. ožujka 2014., posjedovnog lista br. 1339 k. o. [katastarska općina] u kojem je kao posjednica upisana CM za cijelo, a uzevši u obzir činjenicu da FM nije izvršio upis posjeda u kat. operatu, kao ni polog isprava kod ovog suda radi stjecanja prava vlasništva za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem čl. 182a Zakona o zemljišnim knjigama ZK odjel Obrovac je na istom zapisniku odredio uknjižbu prava vlasništva dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s.i. a koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] n.i. u korist ovdje tuženika ad. 1. i ad. 2. svakog za ½ dijela

- dana 30. ožujka 2021. tužitelj je ustao ovom tužbom radi brisanja z.k. stanja uknjiženog temeljem naprijed citiranog rješenja ZK odjel Obrovac posl. br. Z- 51/2017/187 od 25. listopada 2017.

- Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1608/2017 od 13. veljače 2019. godine odbijena je žalba tužiteljice – protutuženice NM kao neosnovana te je presuda OGSZG pod posl. brojem P-1025/2016 od 27. travnja 2017. postala pravomoćna dana 13. veljače 2019. (l.s. 6-24) a istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice NM, u ovom postupku tuženice ad. 3., radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju broj Ov-1505/13 i uspostave ranijeg stanja izvanknjižnog vlasništva a kojom presudom je prihvaćen protutužbeni zahtjev tamo tuženika – protutužitelja FM te je utvrđeno da nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Rovanjska, u naravi kuća i dvorište, površine 379 m2, ne ulazi u ostavinu raspoređenu iza pok. ČM u korist tužiteljice-protutuženice CM iz [adresa] temeljem Rješenja o nasljeđivanju JB Martine Dražine iz Benkovca posl. br. O- 16/14, jer je navedenom nekretninom pok. ČM raspolagao za života u korist tuženika – protutužitelja FM iz [adresa] Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju broj Ov-1503/13 od 4. veljače 2013.

7. Analizirajući sve naprijed navedeno, ovaj sud zaključuje kako u pogledu predmetne nekretnine nije bilo spora sve do dana 1. lipnja 2016. godine kada je tužitelj u postupku pod posl. br. P-1025/2016 pred OGSZG protiv tuženice ad 3) podnio protutužbeni zahtjev kojim zahtjeva da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. ČM, jer je istom pok. ČM raspolagao sa života Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 4. veljače 2013. u korist FM.

7.1. Međutim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju onako kako je sastavljen te 2013. godine u pogledu predmetne nekretnine je manjkav, s obzirom na to da je predmetna nekretnina u istom pogrešno naznačena, i to kao nekretnina upisana u posjedovni list broj: 1139, umjesto u posjedovni list broj: 1339 k. o. [katastarska općina], pa je zahtjev tužitelja odbijen, a što su katastarski operat i Upravni sud u Splitu i utvrdili (Presuda Upravnog suda u Splitu, Uslkat-19/15-8, l.s.204-211). Dakle, tužitelj nikada nije zatražio polaganje isprava u pogledu predmetne nekretnine u svrhu stjecanja prava vlasništva, niti je svoja prava u pogledu predmetne nekretnine upisao u javne knjige, a što slijedi i iz zapisnika posl. br. Z-51/2017/187 ZK odjela Obrovac od 25. listopada 2017. (l.s. 39-40).

7.2. Nasuprot tome iz naprijed navedenog slijedi da je u vrijeme kada je zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnina, tužena ad 3. uredno bila upisana u katastarski operat, te da u niti jednom upisniku nije bilo vidljivo da se vodi ikakav spor glede prava vlasništva / posjeda tuženice ad 3), niti se vodio, niti su tuženici ad 1) i ad 2) imali razloga posumnjati da tužena ad 3) ne bi bila vlasnik / posjednik predmetne nekretnine.

7.3. Tužitelj u ovom postupku treba dokazati svoje jače pravo na posjed i istiniti posjed nekretnine odnosno treba dokazati da je uopće bio u posjedu predmetne nekretnine i upisan kao posjednik u katastarskom operatu ali treba dokazati i činjenicu i to da su tuženici bili nesavjesni i nepošteni posjednici

7.4. Međutim već sam ZK odjel Obrovac u zapisniku od 25. listopada 2017. (l.s. 39-40) utvrđuje da tužitelj nije u odnosu na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] nikada bio upisan kao posjednik iste , pa stoga ovaj sud ne može prihvatiti dio stranačkog iskaza tužitelja u kojem tvrdi da je praktički stalno bio u posjedu kuće koja je predmet ovog postupka a u formalnom smislu misli da je u posjed predmetne kuće ušao potpisom i ovjerom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa bratom, sada pok. ČM.

8. Tužitelj u ovom postupku treba dokazati nepoštenje svih tuženika prilikom zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, pri čemu tijekom postupka tužitelj navodi da su morali istraživati izvanknjižno stanje, međutim, tuženici ad 1) i ad 2) nisu morali istraživati izvanknjižno stanje jer je člankom 122. st. 3. ZV propisano: „Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.“, te netočno je da sam „…Ugovor o kupoprodaji nekretnina nije i ne može biti osnova stjecanja vlasništva nekretnine kada u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine prodavatelj nije bio vlasnik iste…“.

8.1. Tužitelj je tek nakon godine i pol dana od dana prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tuženika ad. 1) i ad. 2), te više od godine dana od dana upisa tuženika ad 1) i ad. 2) u zemljišne knjige, pokrenuo postupak kojim spori pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva tuženice ad.3) u svezi predmetne nekretnine, međutim, slijedom navedenog, u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, niti svi tuženici u ovom postupku nisu znali, niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati u to da predmetna nekretnina ne pripada tuženoj ad 3.

8.2. Nadalje, Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između tuženika ad. 1. i ad. 2. kao kupaca i tuženice ad. 3. kao prodavatelja nije bio sam po sebi jedina osnova za stjecanje prava vlasništva, jer su tuženici ad 1) i ad 2) su raspolagali i Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ČM temeljem kojega je tuženica ad 3) stekla temelj za stjecanje prava vlasništva, odnosno raspolagali su valjanim pravnim ispravama, odnosno osnovama koje u svojem slijedu daju temelj za stjecanje prava vlasništva. Ovo je i potvrđeno, kao što je već naprijed navedenog pod točkom 7, od strane Općinskog suda u Benkovcu koji je na temelju takve dokumentacije izvršio i polaganje isprava u svrhu stjecanja prava vlasništva pod posl. br. Zp-31/15 (l.s. 62-63), a što je sve u skladu s člankom 120. st. 4. ZV-a kojim je propisano da se na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige vlasništvo stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđega vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom, dok je člankom 120. st. 3. ZV-a propisano da provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu. I konačno čl. 120. st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Nadalje, u novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina] tuženici ad 1) i ad 2) nisu se po prvi put upisuju u zemljišne knjige kako to tvrdi tužitelj, već se njihov upis prepisao iz zbirke isprava, a koji prvi upis datira od 17.ožujka 2015. godine.

9. Iz stranačkog iskaza tužitelja (l.s. 234-237) sud zaključuje da isti potvrđuje da su ga odvjetnici uputili da postaje vlasnikom u trenutku donošenja rješenja o polaganju isprava, međutim, tužitelj je , kao što i sam navodi tijekom cijelog postupka i to od same inicijative za sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa sada pok. bratom ČM imao pravnu pomoć i to odvjetnika iz Zagreba, pa se stoga ne može prihvatiti dio njegovog iskaza u kojem tvrdi da je "napravljena greška u papirima i papiri su otišli u krivo jer da u Ugovor omaškom nije ušla predmetna kuća i da je sve ovo i jednostavna i komplicirana stvar". Ovaj sud vjeruje tužitelju u dijelu u kojem iznosi kronologiju događanja u svojoj primarnoj obitelji još od 80-ih godina prošlog stoljeća na ovamo, vjeruje i tužitelju u kojoj opisuje svoju skrb i brigu za sada pok. brata ČM, međutim, svi ti navodi tužitelja nisu relevantni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

9.1. Naime, iz njegovog iskaza slijedi da prije svega tužitelj nije prilikom prijave smrti pok. ČM i sastavljanja smrtovnice kod Matičnog ureda nije dao podatak da ima sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa pok. ČM, javnom bilježniku nije rekao da navodno ima jači pravni temelj stjecanja imovine pok. ČM; nije tražio ponavljanje ostavinskog postupka iza smrti pok. ČM; nije podnio prigovor na rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ČM;

9.2. Po mišljenju ovog suda, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, bez točne identifikacije ovdje predmetne nekretnine, sada oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio je manjkav i kao takav nedostatan za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine s obzirom na to da u njemu uopće nije navedena predmetna nekretnina, slijedom čega tužitelj nikada nije niti izvršio polaganje isprava za predmetnu nekretninu, niti je ikada to mogao napraviti a polaganje isprava nije niti zatražio čak niti tijekom 2013. kada je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i zaključen.

9.3. Tužitelj se, unatoč tome što je Županijski sud u Rijeci 13. veljače 2019. godine presudom posl. br. Gž-1608/2017 potvrdio presudu posl. br. P-1025/2016 od 27. travnja 2017. kojom je utvrđeno da nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Rovanjska, u naravi kuća i dvorište, površine 379 m2, ne ulazi u ostavinu raspoređenu iza pok. ČM u korist ovdje tuženice ad. 3. CM (Ivulić) ne može tek u ovom postupku s uspjehom pozivati na sve "navodne namjerne ili nenamjerne greške svih državnih tijela odnosno institucija koje su izvršile uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tuženika ad. 1. i ad. 2., naročito pored činjenice da je tužitelj tijekom unazad više od 10 godina imao pravnu pomoć u osobi odvjetnika.

10. Tuženici ad. 1. i ad. 2. a i tužena ad. 3. čiji iskazi su potvrđeni svjedočkim iskazom odvjetnika ŠM koji je sastavljao Ugovor o kupoprodaji od 6. ožujka 2015. (l.s. 80-83) u svojim iskazima navode vremenski i pravni slijed stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, i ove stranke su, jednako kao i tužitelj imale pravnu pomoć u osobi odvjetnika i slijedili su upute istog odvjetnika te su, kao što to u svom iskazu navodi tuženica ad. 2. (l.s. 285) "stupili smo u kontakt s osobom CM koja je oglasila prodaju kuće na Njuškalu, predočila nam je čisti vlasnički list, otišli kod odvjetnika ŠM koji je sastavio kupoprodajni ugovor, prije toga je odvjetnik ŠM provjerio dokumentaciju, rekao da nema ništa sporno, te da mogu ući u posjed, ugovor su ovjerili kod javnog bilježnika, predali na ZK odjel u Obrovcu radi polaganja isprava i to sve tijekom 2015. godine , dobili tada i porezno rješenje, aktivno sudjelovali u postupku nove izmjere za područje Rovanjska – Jasenice, te ponovno dobili novi vlasnički list 2017. u postupku nove izmjere, u posjed kuće stupili već 2015. i uložili znatna financijska sredstva te im je neshvatljivo, da su četiri državne institucije prešle te papire i sada je uslijedio ovaj postupak.

10.1. Tuženica ad. 3. također daje vremenski pregled od dana kada je kao nasljednik prvog zakonskog reda pozvana na ostavinsku raspravu kod JB Martine Dražine u Benkovcu kada se prihvatila nasljedstva iza smrti pok. oca ČM te je po nasljeđivanju predmetne kuće stupila u posjed iste i imala novi ključ od kuće jer kada je s bivšim suprugom došla prvi put u kuću brave su bile promijenjene te nije mogla ući u predmetnu kuću već je morala mijenjati ključ. Nakon pregleda kuće kada je zaključila da u istu treba ulagati odlučila se na prodaju te je putem oglasa došla do kupaca ovdje tuženika ad. 1. i ad. 2. kada im je i pokazala rješenje o nasljeđivanju te porezno rješenje kojim je oslobođena od plaćanja poreza, te je potom kontaktirala i odvjetnika ŠM koji odvjetnik u svom svjedočkom iskazu (l.s. 216-220) daje vremenski i pravni slijed stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine.

10.2. Sud prihvaća i ocjenjuje kao istinitim stranačke iskaze tuženika ad. 1. – ad. 3. kao i iskaz svjedoka ŠM jer isti nisu u proturječnosti a i u skladu su s materijalnom dokumentacijom u spisu.

11. Ovaj sud ne može prihvatiti navode tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari radi o njegovom jačem pravu na posjed. Tim prije što tužitelj, po mišljenju ovog suda nije dokazao da je bio u posjedu predmetne nekretnine, a njegov kratkotrajni upis suposjeda u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] , ne može se prihvatiti kao efektivan posjed, dok s druge strane , od dana kupnje nekretnine posjed tuženika ad 1) i ad 2) potvrdili su čak i svjedoci predloženi od strane tužitelja.

12. Nasuprot tome tuženici su i u odgovoru na tužbu i materijalnom dokumentacijom kao i u svojim stranačkim iskazima potvrdili da su temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 6. ožujka 2015. godine (l.s. 80-83) tuženici ad. 1. i ad. 2. uredno se upisali u katastarski operat, ishodili polaganje isprava u zemljišne knjige dana 17. ožujka 2015., a prije toga je prodavateljica - tužena ad. 3. temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O-16/14 od 17. ožujka 2014. upisala se kao posjednik predmetne nekretnine, iz čega sud zaključuje da su tuženici ad. 1. i ad. 2. upis svojeg prava vlasništva zatražili i ishodili u dobroj vjeri jer nikakvog spora u pogledu prava vlasništva tužene ad. 3. VM (Šimurina) nije bilo a niti je u javnim knjigama bilo ikakvih zabilježbi. Tuženici ad. 1. i ad. 2. su u zemljišnim knjigama dana 12. ožujka 2015. zatražili polaganje isprava radi stjecanja prava vlasništva i ishodili isto dana 17. ožujka 2015. dok je nasuprot tome tužitelj polaganje isprava zatražio tek 26. svibnja 2015. ali ne i za predmetnu nekretninu tada oznake k. č. br. [katastarska čestica]. Dakle, tuženici ad. 1. i ad. 2. su prije tužitelja zatražili upis u zemljišnim knjigama pa kako je čl. 120. ZV-a propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako Zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, tuženici ad. 1. i ad. 2. su vlasnici predmetne nekretnine od dana 17. ožujka 2015. kada su ishodili polaganje isprava u zemljišne knjige, u svemu postupali u skladu s Zakonima RH, fizički su uvedeni u posjed kuće od strane prodavateljice VM koja im je predala ključ i svu potrebnu dokumentaciju nakon čega su tuženici ad. 1. i ad. 2. ishodili i dokumentaciju potrebnu za dogradnju kuće, u istu ulagali znatna materijalna sredstva, stanovali u predmetnoj nekretnini, plaćali režije i konačno u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina], temeljem čl. 182.a Zakona o zemljišnim knjigama određena je uknjižba prava vlasništva u korist tuženika ad. 1. i ad. 2., svakog za ½ dijela, a njihov upis koji datira od 17. ožujka 2015. je prepisan iz zbirke isprava.

12.1. Kako dakle tužitelj u ovom postupku nije dokazao posjed predmetne nekretnine te nepoštenje tuženika ad. 1. – ad. 3. sud je odlučio kao u izreci ove presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023 ,) te su tuženicima ad. 1. i ad. 2. priznati troškovi za: odgovor na tužbu – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 28. veljače 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska od 14. ožujka 2022. - 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 8. travnja 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), zastupanje na ročištu 13. srpnja 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska 14. listopada 2022. – 250. bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 9. prosinca 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska 27. prosinca 2022. – 250. bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 1. listopada 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska 27. studenog 2024. – 250. bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i zastupanje na ročištu 9. prosinca 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 2750 bodova, uz povišenje od 10% prema Tbr. 36. toč. 1. radi zastupanja više osoba koje iznosi 275 bodova, što ukupno čini 3025 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 € čini iznos od 6.050,00 €, te uz PDV od 25% koji iznosi 1.512,5 €, čini ukupni parnični trošak tuženika ad. 1. i ad. 2. u iznosu od 7.562,50 €, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja dok je za iznos iznad dosuđenog a zatraženog zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan. 13.1. Tuženici ad. 3. priznati su sljedeći troškovi: odgovor na tužbu – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 28. veljače 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska od 18. ožujka 2022. - 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 8. travnja 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), zastupanje na ročištu 13. srpnja 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), zastupanje na ročištu 9. prosinca 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska 12. prosinca 2022. – 250. bodova (Tbr. 8. toč. 1.), sastav podneska 10. veljače 2023. – 250. bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 1. listopada 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), i zastupanje na ročištu 9. prosinca 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 2500 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 € čini iznos od 5.000,00 €, te uz PDV od 25% koji iznosi 1.250,00 €, čini ukupni parnični trošak tužene ad. 3. u iznosu od 6.250,00 €, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Zadru, 25. veljače 2025.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovoga suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženicima ad. 1. i ad. 2. i ad. 3. po punomoćnicima