REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3190/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 13. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.977,11 EUR (slovima: četiri tisuće devetsto sedamdeset sedam eura i jedanaest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2023. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj ZE s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.977,11 EUR, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 609,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 25. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja SE za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika GE za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 3. svibnja 2023. u bitnome navodi da je pozajmio tuženiku u prosincu 2019. godine iznos od 75.000,00 kn uplatnom navedenih novčanih sredstava na bankovni račun tuženika. Ističe da je putem svog punomoćnika poslao tuženiku poziv na povrat pozajmice odnosno opomenu pred tužbu koju je tuženik zaprimio 1. veljače 2023. te da tuženik nakon primitka predmetne opomene ne osporava da je primio pozajmicu, ali neosnovano i neistinito osporava odgovornost za povrat iste. Navodi da je iz dosadašnjeg držanja tuženika razvidno da isti nema namjeru vratiti tužitelju predmetnu pozajmicu mirnim putem. Slijedom navedenog predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 9.954,22 EUR (75.000,00 kuna) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2023., kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupak uvećano za zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to osnovu i visinu te da ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i da osporava sve navode tužbe kao činjenično netočne i pravno neosnovane. Ističe da je posebno sporna činjenica to bi tuženik u prosincu 2019. godine od tužitelja primio ikakvu pozajmicu. Navodi i da tužitelj manipulira činjenicama pokušavajući dovesti sud u zabludu pa je u prilogu tužbe dostavio predmetni e-mail koji predstavlja samo izvadak iz komunikacije između punomoćnika tužitelja i odvjetnika koji je u toj komunikaciji bio punomoćnik trgovačkog društva kojeg je tuženik direktor. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove.

2.1. U nastavku postupka tuženik je naveo da ne čini spornom činjenicu da je 6. veljače 2020. na svoj račun zaprimio uplatu tužitelja u iznosu od 75.000,00 kn, ali osporava da tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat te uplate. Naime, navodi da nikada nije od tužitelja tražio nikakav zajam niti mu je tužitelj dao zajam niti su stranke ikada pregovarale o sklapanju ugovora o zajmu, a naročito da nisu sklopile ugovor o zajmu bilo pisano bilo usmeno. Ističe da je pravna priroda uplate bila investicija u trgovačko društvo te da stvarni stjecatelj nije tuženik, već društvo BLUE GLACIER d.o.o. koje je njome dokapitalizirano. Dakle, navodi da je s, posinkom tužitelja OE, započeo jedan start-up projekt preko trgovačkog društva BLUE GLACIER d.o.o. kojeg su obojica bili suvlasnici, a da im je tužitelj naknadno odlučio dati podršku te da je stoga investirao iznos od 75.000,00 kn u navedeno trgovačko društvo u svrhu razvoja tog start-up projekta, kao i da je kao protučinidba određeno da će se, naknadno, ako se društvo razvije, tuženik upisati kao suvlasnik 1% poslovnih udjela u tom društvu. Ističe i da je cijeli iznos tog novca i koristilo navedeno društvo, odnosno da je tuženik velik dio primljenog iznosa odmah transferirao na račun društva, dok su ostatak tuženik i OE zajednički te u dogovoru s tužiteljem kao investitorom također utrošili na poslovanje društva.

3. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 13. svibnja 2024. istaknuo da je omaškom u tužbi kao dan pozajmljivanja novaca tuženiku od strane tužitelja naveden prosinca 2019. te da u tužbi ima ispravno stajati 6. veljače 2020.

3.1. Tuženik je istaknuo da se protivi preinaci tužbe jer da se radi o promjeni činjenične istovjetnosti tužbenog zahtjeva.

3.2. U odnosu na navedeno, ovaj sud ukazuje da je tužitelj navedenim ispravio pojedine navode te se isto ne smatra preinakom tužbe u skladu s čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP-a).

4. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao dopis punomoćnika tužitelja (list 4-6 spisa), e-mailove (list 7, 44, 61- 65 spisa), potvrde o prometu po računu (list 18 i 30-31 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 26-29 spisa), fotografiju (list 32 spisa), whatsapp razgovore (list 33-36 spisa), izvadak iz internet stranice (list 37-43 spisa), prezentacije (list 45-60 i 66-100 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (list 109-110 spisa), tuženika (list 110-112 spisa), svjedoka UE (list 113 spisa) i svjedoka DE (list 113 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Isto tako, punomoćnici stranaka su na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. siječnja 2025. naveli da su svi dokazi provedeni, da odustaju od svih neprovedenih dokaza te da predlažu donošenje odluke na temelju stanja spisa.

5. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 9.954,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj 6. veljače 2020. uplatio na račun tuženika iznos od 9.954,22 EUR (75.000,00 kuna) i to s opisom plaćanja pozajmnica.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Prema čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) ugovorom o zajmu se obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9.1. Prema čl. 41. st. 1. ZOO-a obveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. U st. 2. istog članka određeno je da kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

9.2. Sukladno čl. 286. st. 1. ZOO-a ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

10. Čitanjem potvrde o prometu po računu sud je utvrdio da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 9.954,22 EUR (75.000,00 kuna) te je utvrđeno da je tužitelj kao opis plaćanja naznačio "Pozajmnica GE i Bobeku".

11. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da su se 2020. godine njegov posinak OE i tuženik družili u njegovoj kući te da su raspravljali o razvoju trgovačkog društva World Dog finder, kao i da su mu pritom rekli kako im je potrebna financijska pomoć, pa da je on stoga odlučio pozajmiti novčana sredstva za realizaciju projekta, odnosno tuženiku i posinku OE iznos od 75.000,00 kuna, i to putem uplate na račun tuženika. Istaknuo je i da je njegova namjera bila pomoći tuženiku i njegovom posinku u realizaciji projekta te da je očekivao da će mu vratiti navedenu pozajmicu kada stanu na noge, odnosno u roku od 2 do 3 godine, kao i da je navedeni ugovor o zajmu bio beskamatan. Tužitelj je naveo i da nije niti imao namjeru sklapanja ugovora o zajmu s društvom BLUE GLACIER d.o.o., već da je zbog emocionalne povezanosti pozajmio navedeni iznos tuženiku i njegovom posinku te da je kao dužnike iz predmetnog ugovora o zajmu smatrao tuženika i njegovog posinka, i to svakoga u iznosu od 37.500,00 kn.

11.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

12. Tuženik je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio dobar dobar prijatelj s OE te da su zajedno pokrenuli firmu Blue Glacier d.o.o. koja se bavila internet stranicom World Dog finder te da su on i OE ulagali vlastita sredstva za pokretanje i financiranje navedenog projekta, i to svaki u omjeru od 50%. Naveo je da mu je OE u listopadu ili studenom 2019. godine priopćio da je tužitelj primijetio njihov projekt te da je tužitelj predložio zajedničko piće radi prezentacije njihovog projekta, a da tužitelja nije nikada upoznao prije navedenog pića. Naveo je da se na zajedničkom piću tužitelj najviše interesirao za financijski aspekt navedenog projekta te da se daljnja komunikacija odvijala isključivo između OE i tužitelja te da on nije više komunicirao s tužiteljem. Tuženik je naveo da mu je potom na Božić 2019. OE poslao whatsapp poruku u kojoj se nalazila slika s lista 32 spisa te da je iz navedene fotografije shvatio da je tužitelj odlučio investirati u njihov projekt. Istaknuo je da tužitelj nije želio uplatiti novac na račun trgovačkog društva, a niti na račun OE s obzirom da je isti imao blokirani račun, pa da je stoga uplatio novčana sredstva u iznosu od 75.000,000 kuna na njegov račun. Tuženik je naveo da su OE i on punudili tužitelju prijenos 1% udjela u društvu Blue Glacier d.o.o. kao protučinidbu za navedeno ulaganje tužitelja, ali da je tužitelj navedeno odbio s navođenjem da ne želi udjele u firmi koja trenutno ništa ne vrijedi odnosno da se udjeli prenesu na njega tek nakon što firma stekne vrijednost. Tuženik je istaknuo i da novčana sredstva koja je tužitelj uplatio na njegov račun trošio isključivo za potrebe trgovačkog društva Blue Glacier d.o.o. i razvoj projekta, kao i da njemu nije niti bila potreba pozajmanica, a niti ju je tražio od tužitelja.

12. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tuženika, osim u dijelu u kojemu tuženik navodi da je tužitelja uplatio novčana sredstva u svrhu ulaganja u društvo BLUE GLACIER d.o.o., a sve s obzirom da isto ne proizlazi iz drugih dokaza u postupku.

13. Svjedok UE u svom iskazu je u bitnome naveo da je kao informatičar radio na projektu World Dog finder te da u vezi predmetne uplate tužitelja prema tuženiku ističe da su mu tuženik i OE priopćili da su dobili investiciju za navedeni projekt u iznosu od 10.000,00 EUR, a da su se oni zauzvrat obvezali tužitelju prenijeti 1% poslovnih udjela.

13.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka UE, osim u dijelu u kojemu isti navodi da je tužitelja uplatio novčana sredstva u svrhu ulaganja u društvo BLUE GLACIER d.o.o., a sve s obzirom da isto ne proizlazi iz drugih dokaza u postupku.

14. Svjedok DE u svom iskazu je u bitnome naveo da je kao informatičar radio na projektu World Dog finder te da u vezi predmetne uplate tužitelja prema tuženiku ističe da su mu tuženik i OE na kavi 2020. priopćili da su dobili investiciju za navedeni projekt u iznosu od 10.000,00 EUR, a da su se oni zauzvrat obvezali tužitelju prenijeti 1% poslovnih udjela.

14.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka DE, osim u dijelu u kojemu isti navodi da je tužitelja uplatio novčana sredstva u svrhu ulaganja u društvo BLUE GLACIER d.o.o., a sve s obzirom da isto ne proizlazi iz drugih dokaza u postupku.

15. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da su tužitelj kao zajmodavac te tuženik i OE kao zajmoprimci sklopili 6. veljače 2020. ugovor o zajmu, a na temelju kojeg je tužitelj uplatio na račun tuženika iznos od 9.954,22 EUR (75.000,00 kuna). Naime, iz potvrde o prometu po računu jasno je vidljivo da je tužitelj kao opis plaćanja naznačio "Pozajmnica GE i OE". Isto tako, utvrđeno je da su dužnici iz navedenog ugovora o zajmu tuženik i OE, i to svaki u odnosu na iznos od 4.977,11 EUR (37.500,00 kn), a što jasno potvrđuje i tužitelj u svojem iskazu.

16. U odnosu na navode tuženika da se radilo o ulaganju tužitelja u društvo BLUE GLACIER d.o.o., ovaj sud prvenstveno ovime ukazuje da je na tuženiku bio teret dokazivanja navedene činjenice Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

17. Međutim, tuženik nije niti predložio, a niti dostavio dokaze kojima bi dokazao svoje navode da je tužitelj uplatom iznosa od 9.954,22 EUR (75.000,00 kuna) izvršio ulaganje u društvo BLUE GLACIER d.o.o. Naime, tuženik je kao dokaze predložio samo svoj iskaz te svjedoke koji su o navedenim navodnim činjenicama dobili saznanja upravo od tuženika kao osobno zainteresirane strane u ovom postupku. Isto tako, potvrda u uplati iznosa od 35.000,00 kn, a koju je tuženik izvršio društvu BLUE GLACIER d.o.o. ne predstavlja dokaz o naravi ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, a niti isto proizlazi iz dostavljenih e-mailova.

18. Dakle, utvrđen je neosnovanim navod tuženika da je uplata tužitelja bila dio ugovora u ulaganju u društvo BLUE GLACIER d.o.o.

19. Slijedom svega navedenog, a u skladu s odredbom čl. 9. i čl. 499. st. 1. ZOO-a utvrđen je osnovanim tužbenim zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje povrat iznosa zajma u iznosu od 4.977,11 EUR (37.500,00 kn), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim s obzirom da je u odnosu na navedi iznos zajmoprimac OE.

20. U skladu s čl. 504. ZOO-a ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

20.1. S obzirom da iz dopisa punomoćnika tužitelja (list 4-6 spisa) proizlazi da je tuženik 1. veljače 2023. primio zahtjev tužitelja za povrat zajma, time je utvrđeno da je obveza tuženika na povrat zajma dospjela 1. travnja 2023., odnosno dva mjeseca nakon zaprimanja zajmodavčeva zahtjeva te od slijedećeg dana teku zatezne kamate zbog zakašnjenja, a sve u skladu s čl. 29. st. 1. ZOO-a

20.2. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 50,00% (4.977,11 EUR : 9.954,22 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100,00%. Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+50=150 : 2 = 75) uspio u omjeru od 75,00%, a tuženik u omjeru od 25,00%, pa je tuženik tužitelju temeljem navedenog čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan nadoknaditi 50,00% tužiteljevih troškova.

21.1. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa)), te trošak zastupanja na ročištima održanim 13. svibnja 2024., 26. srpnja 2024. i 13. siječnja 2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 400 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 145,99 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.218,99 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 50,00%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 609,50 EUR.

21.2. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun., uz rješenje o naplati sudske pristojbe na presudu u iznosu od 145,99 EUR

- tuženiku po pun.