REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-703/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 32, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, OIB: 31982620821, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-R-117/24-2 od 13. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1425/2022-38 od 6. rujna 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-R-117/24-2 od 13. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1425/2022-38 od 6. rujna 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena su pravna pitanja koja glase:

"1. Primjenjuje li se odredba čl.203. st. 8. Zakona o radu koja glasi: “(8) Kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.” i na druge kolektivne ugovore čija primjena nije proširena pošto zakonski tekst izričito propisuje primjenu na proširene kolektivne ugovore a županijski sudovi su do sada imali stav da se čl. 203. st. 8. ZR-a odnosi samo na proširene kolektivne ugovore, što je u suprotnosti s predmetnim odlukama sudova prvog i drugog stupnja protiv kojih se podnosi ovaj prijedlog za dopuštenje revizije?

2. Ako se dozvoli tumačiti odredbu čl. 203. st. 8. ZR-a na način kako to čine osporavane Odluke Općinskog radnog suda u Zagrebu te Županijskog suda u Zadru iz ovog prijedloga te primjenjivati istu i na ne proširene kolektivne ugovore, može li se onda, unatoč jasnoj zabrani iz čl. 1. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NN 98/94) kojom se zabranjuje primjena razvrstavanja po NKD-u radi utvrđivanja pojedinačnih prava fizičkih i pravnih osoba, primjenjivati razvrstavanje po NKD-u kao kriterij za primjenu kolektivnog ugovora na ovaj ili sve druge takve slučajeve? Kako je i kada čl. 1. Zakona o o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NN 98/94) stavljen izvan snage?

3. Je li odredba čl. 203. st. 8. ZR-a (koja nas ne zanima ako se ne primjenjuje i na ne proširene kolektivne ugovore ali jest problem za sve proširene samom činjenicom postojanja svojeg teksta) protivna odredbi čl. 14. 2. Ustava RH odnosno pravu na jednakost svih pred zakonom ako omogućuje pravnom subjektu da za doslovce 1,00 Euro cent manji iznos (što u primjerima tvrtki CRO EKSPRES d.o.o. i IRUNDO d.o.o. znači 1,00 Euro cent manje od 30.000.000,00 kuna godišnjeg prometa odnosno 8.000.000,00 kuna godišnjeg prometa) od onog kojeg ostvaruje u djelatnosti u koju je razvrstan po NKDu može obavljati građevinske radove tako da doslovce sve radnike plati minimalnom plaćom + stanom i hranom angažirajući radnike NEPALA ili drugih država nižeg standarda na poslovima na kojima su i “kineski izvođači Pelješkog mosta” do sada morali poštivati Kolektivni ugovor za graditeljstvo po kojem je i minimalna plaća za najjednostavnije radove veća od zakonom propisane minimalne plaće, a bez da takva nejednakost ima razmjera u bilo kojem zakonom zaštićenom dobru ili pravu?

4. Da li je tužiteljici grubo povrijeđeno pravo na pravičan postupak zajamčeno čl. 29. Ustava RH a tako i odredbama Zakona o parničnom postupku putem bitnih povreda postupka kada po tužiteljici predloženi dokazi usmjereni dokazivanju da je tuženik prema zakonskim kriterijima krivo razvrstan u djelatnost socijalne skrbi nisu provođeni od strane prvostupanjskog suda, štoviše, te je dokaze prvostupanjski sud ignorirao kao da nisu niti predloženi, da bi, zatim, drugostupanjskom presudom, uz pogrešno obrazloženje da sud za to nije nadležan, prvostupanjska presuda unatoč svemu tome potvrđena, čime je, ustvari, tužiteljica onemogućena u dokazivanju i u sudjelovanju u postupku (tužiteljica je predlagala dokaze da javna isprava, tj., tzv. “obavijest o razvrstavanju po NKD-u”, koja je javna isprava, a ne upravni akt, nije istinitog sadržaja odnosno da je nastala temeljem neistinitih podataka, a što je prema ZPP-u dopušteno i zove se pobijanje javne sprave koja ima samo presumpciju istinitosti)?"

3. Tužitelj ističe da su mu zbog osobito teške povrede parničnog postupka, jer pobijana odluka nije obrazložena, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije ističe da je revizijski sud u odnosu na postavljena pravna pitanja već zauzeo pravno stajalište te predlaže tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbiti, odnosno odbaciti. Traži trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da prva tri postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Naime, ova tri postavljena pravna pitanja svode se na primjenu odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu. Ovaj sud je u vezi tog pravnog problema, u odlukama povodom dopuštenih revizija Rev-520/23, Rev-797/24 i Rev-1106/24, izrazio pravno shvaćanje s kojim je istovjetno pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci.

8. U odnosu na četvrto postavljeno pravno pitanje tužitelj sadržajno ističe povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje. Međutim, ne iznosi što je u konkretnom slučaju predložio u vezi osporavanja istinitosti javne isprave (obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti), a niti o tome u smislu odredbe čl. 387. st. 4. ZPP dostavlja dijelove spisa na koje se sadržajno poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije.

9. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

10. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da je pobijanom odlukom došlo do povrede temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, jer o spornom pitanju postoji jasna i stabilna praksa ovog suda iznesena u revizijama po dopuštenju (tako i Revd- 4367/24-2 od 23. listopada 2024.), a zbog čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

11. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Slavko Pavković