Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-2013/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ŠIĐ, dipl.iur., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. rujna 2024., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.695,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od 29.07.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i 1.718,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.06.2024. (odnosno od dana povišenja tužbenog zahtjeva) do isplatze po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.000,00 EUR (tisuću eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 03. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. kolovoza 2023. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja ŠI smrtno stradao kao vozač motocikla reg. oznaka [registarska oznaka] u prometnoj nesreći koju je 21. travnja 2012. skrivio vozač motocikla NI reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je u njegovom vlasništvu a nije osigurano. Prema nalazu i mišljenju vještaka Blanuša Borivoja proizlazi da je NI vozio većom brzinom od granične brzine za siguran prolaz kroz desni zavoj te je zbog utjecaja centrifugalne sile prešao na lijevu stranu kolnika i sudario se sa CI. Rješenjem tužitelja od 31. listopada 2012. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu obitelji pok. osiguranika ŠI, i to DI i KI. Isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu od priznanja 21. travnja 2012. do 31. prosinca 2013. u razmjernom iznosu a za daljnja razdoblja od 01. siječnja 2014. do 31. svibnja 2022. stvarno isplaćena mirovinska davanja te je tuženik podmirivao štete temeljem postavljenih odštetnih zahtjeva od 12. srpnja 2019. 20. srpnja 2020., 15. lipnja 2021. i 07. lipnja 2022. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-1154/2015 od 19. srpnja 2017. tužitelju je dosuđena naknada štete nastala isplatom obiteljske mirovine a po kojoj presudi je tuženik izvršio plaćanja 14. lipnja 2019. Tužitelj i nadalje trpi štetu za razdoblje od 01. lipnja 2022. do 30. lipnja 2023. koja iznosi 3.391,50 EUR, te obzirom je u postupku P-1154/2015 utvrđena suodgovornost ŠI u omjeru od 50%, to tužbenim zahtjevom traži da se tuženiku naloži plaćanje iznosa od 1.695,75 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako nije sporan nastanak štetnog događaja kao i doprinos štetnom događaju u omjeru od 50 % osiguranika ŠI. Aktivana i pasivna legitimacija nisu sporne. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, kako osnov tako i visinu. Tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta, kao i visina navedene štete, a koja mu pripada u razmjernom iznosu sukladno odredbi iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Navodi sudsku praksu prema kojoj je za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju, s obzirom na utuženo razdoblje od 1. lipnja 2022. do 30. lipnja 2023. valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to čl. 27. Tužitelj u tužbi ne navodi niti dokazuje, sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, da postoji (te da potražuje) razmjeran iznos mirovine koji predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka pobija navode tuženika navodeći kako je riječ o regresnom potraživanju nositelja mirovinskog osiguranja koji obitelji pok. osiguranika tužitelja isplaćuje obiteljsku mirovinu i to prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na ime štete koju je svojim vozilom prouzročio osiguranik tuženika. Da nije bilo štetnog događaja osiguranik tužitelja bi po redovnom tijeku stvari radio i ostvarivao primanja te njegovoj obitelji ne bi bila priznata niti bi im se isplaćivala obiteljska mirovina. Šteta za tužitelja nastaje samom isplatom mirovine pri čemu je nevažno da li se radi o ozljedi na radu ili izvan rada. Ističe kako ZOMO derogira ZOOP.

4. Podneskom od 03. lipnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu na način da potražuje isplatu i za razdoblje od 01. srpnja 2023. do 31. svibnja 2024., i to u visini od 1.718,20 EUR a koji iznos obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja.

5. Postavljanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 03. lipnja 2024. tužitelj je izvršio preinaku tužbenog zahtjeva, a koju preinaku je sud dopustio sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a obzirom je isto svrsishodno za konačno rješavanje pravnog odnosa između stranaka, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u mirovinski spis za pok. ŠI, rješenje HZMO, Područne službe u Rijeci od 31. listopada 2012. (list 19-22 spisa), uvid u spis Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-1154/15, obračun isplata obiteljske mirovine (list 45-53 spisa),promet po tekućem računu za DI za razdoblje od 01. lipnja 2022. do 31. svibnja 2024. (list 285-388 spisa), kao i ostakak dokumentacije koja prileži spisu.

7. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. U ovom postupku je nesporno da se 21. travnja 2012. dogodila prometna nezgoda u kojoj je ŠI preminuo, niti je sporno da je isti imao doprinos u nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Također nije sporno da je tužitelju temeljem rješenja od 31. listopada 2012. Klasa: 140-03/2012-01/03303759990, Ur.br.: 341-14-05/3-2012-017152 broj 236349 priznato pravo na obiteljsku mirovinu obitelji pok. osiguranika tužitelja ŠI, članovima njegove obitelji DI i KI. Nije sporno da je tužitelj vršio isplate obiteljske mirovine.

9. Nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Rijeci posl.br. P-1154/15 vodio parnični postupak između ovdje stranaka radi isplate u kojoj je donesena pravomoćna presuda od 19. srpnja 2017. kojom je tužitelju dosuđena naknada štete za obračunsko razdoblje isplatom mirovine od 21. travnja 2012. do 30. travnja 2015.

10. Sporna je obveza tuženika na obvezu isplate, odnosno sporna je primjena zakonskih odredaba na konkretan slučaj.

11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim provedenim materijalnim dokazima.

12. Sukladno čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP-a) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Isto tako st. 3. ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Prometna nezgoda dogodila se na način da je osiguranik tuženika upravljao motociklom koji nije bio osiguran i prouzročio smrt osiguranika tužitelja ŠI. Tužitelj navodi kako se radi o regresnom potraživanju prema osiguratelju zbog nastanka smrti ŠI, te da je riječ o šteti koja je nastala isplaćivanjem obiteljske mirovine obitelji pok. ŠI. Ovakav navod tužitelja ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, nije sporno da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu obitelji pok. osiguranika no pogrešno smatra kako osnovanost svojeg potraživanja dokazuje vlastitim rješenjem. Rješenjem od 31. listopada 2012.

Klasa: 140-03/2012-01/03303759990, Ur.broj: 341-14-05/3-2012-017152 priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, no tužitelj u ovome postupku nije dokazao koju to točno štetu trpi. Sukladno čl. 27. st. 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu st. 1. članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

14. Tužitelj navodi kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, dalje: ZOMO-a) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je st. 2. toč. 2. istog članka propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

15. Nije sporno da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu obitelji pok. osiguranika tužitelja, međutim stav je ovoga suda kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOOP-a. S tim u vezi potrebno je naglasiti kako se ZOOP ima smatrati kao lex specialis u odnosu na ZOMO jer ZOMO generalno uređuje pitanje prava zahtijevati naknadu štete za davanja isplaćena temeljem priznatog prava na obiteljsku mirovinu, no međutim ZOOP se odnosi sukladno čl. 1. na obvezna osiguranja u prometu što znači da se konkretnije bavi pitanjima u slučajevima nastanka prometne nezgode. Tužitelj potražuje iznos isplaćene obiteljske mirovine upravo iz razloga nastanka prometne nezgode u odnosu na pok. osiguranika tužitelja, a u odnosu na koju prometnu nezgodu ima biti pravilno primijenjene zakonske odredbe ZOOP-a, a što ujedno proizlazi iz ustaljene sudske prakse, kako županijskih sudova tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

16. Pok. ŠI stradao je u prometnoj nezgodi te sukladno čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a tužitelj ima pravo zahtijevati samo naknadu stvarne štete koja je nastala i razmjerni iznos mirovine članova obitelji oštećene osobe.

17. Potrebno je istaknuti kako tužitelj ovim postupkom nije potraživao razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te u tom pogledu nije postavio tužbeni zahtjev. Tužitelj smatra kako u slučaju da prometna nezgoda nije nastala ne bi ni bilo isplate obiteljske mirovine te da u konkretnom slučaju šteta za tužitelja nastaje samom isplatom mirovine te da je nevažno da li se radi o ozljedi na radu ili izvan rada.

18. Neosnovano tužitelj ističe kako osnovanost svojeg potraživanja dokazuje vlastitim rješenjem o priznanju prava na obiteljsku mirovinu budući iz zakonskih odredaba ZOOP-a proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati samo razmjeran iznos a kojeg nije postavio u ovom sporu. Ovaj sud ponavlja kako se radi o nastanku prometne nezgode uslijed koje je došlo do priznavanja prava na obiteljsku mirovinu obitelji pok. ŠI te da je stoga potrebno primijeniti zakon koji regulira pitanje u svezi prometne nezgode, odnosno koje regulira pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnog osiguranja a što je u konkretnom slučaju ZOOP.

19. Obzirom je u postupku utvrđeno kako se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe ZOOP-a kao lex specialisa, te obzirom je utvrđeno kako tužitelj ne potražuje razmjeran iznos mirovine to je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, te za za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (19. lipnja 2024., 25. srpnja 2024. i 27. rujna 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 200,00 EUR.

22. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška budući za izradu troškovnika tuženik nema pravo na naknadu sukladno Tarifi.

23. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen to je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a isti tuženiku u obvezi isplatiti parnični trošak u visini od 1.000,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

24. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

25. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.

26. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 28. veljače 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- tužitelj

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić