Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-81/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene TR, zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj:K-373/2022 od 3. prosinca 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene TR i potvrđuje pobijana presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem (valja ukazati prvostupanjskom sudu da se u slučaju primjene čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) sudska odluka isključivo donosi u formi presude, a ne presude i rješenja) sud prvog stupnja je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP-a utvrdio da je optužena TR u stanju neubrojivosti počinila u stjecaju tri protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a (sud prvoga stupnja je pogrešno naveo brojeve „Narodnih novina“ 114/22., 114/23. i 36/24., budući da se radi o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela, a niti su blaže za počinitelja) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te joj je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP-a odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te prvostupanjske odluke je optužena TR putem braniteljice Meri Franičević Gorjan, odvjetnice, pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o određivanju prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, s prijedlogom da „ukoliko se usvoje razlozi žalbe mogla bi se donijeti odluka koja bi bila blaža i lakša za TR“.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je u odgovoru na žalbu osporilo optuženičinu žalbenu argumentaciju i predložilo da se ista odbije kao neosnovana.

4. Optuženica i njena braniteljica nisu se očitovale na odgovor na žalbu.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-85/2025 od 10. veljače 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

6. Žalba nije osnovana.

7. S obzirom na istaknute žalbene osnove ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti ili da bi na bilo koji način na štetu optuženice povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

8. Optuženica smatra da prvostupanjski sud nije sa sigurnošću i nedvojbeno utvrdio činjenično stanje, jer je odbio njen dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka ĐR, optuženičina dugogodišnjeg stanodavca i prvog susjeda svih ostalih sudionika u ovom kaznenom postupku, odnosno svjedoka – žrtava, te da izvedene dokaze nije vrednovao na zakonu utemeljen i pravilan način. Ujedno se u žalbi ističe da je optuženica obranu iznosila staloženo i razgovjetno, te da je objasnila cijelu kronologiju događaja.

9. Naprijed iznijeti žalbeni prigovor u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja su načelne prirode, uopćeni i bez ikakve konkretizacije. Naime, žaliteljica ne obrazlaže zašto je u konkretnom slučaju bilo važno ispitati u svojstvu svjedoka ĐR i zbog čega je provedba toga personalnog dokaza nužna za pravilno i istinito utvrđenje pravno relevantnog činjeničnog stanja, odnosno, drugim riječima, o kojim bi se odlučnim činjenicama taj svjedok imao očitovati u kontekstu predmetnih inkriminacija. Isto tako žaliteljica ne pojašnjava u kojem konkretnom dijelu i vezano za koje odlučne okolnosti sud prvog stupnja nije s izvjesnošću utvrdio činjenično stanje. Zbog izložene općenitosti i generalizacije u osporavanju pravno relevantnog činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda, ovaj sud drugog stupnja u tom dijelu nije prihvatio predmetnu žalbu. Naprotiv, našao je da je sud prvog stupnja na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču konkretnih inkriminacija, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio u dovoljnoj mjeri uvjerljive razloge koji predmetnom žalbom nisu dovedeni u razboritu sumnju.

10. Optuženica u žalbi sugerira izricanje povremenog liječenja u nekoj nadležnoj zdravstvenoj ustanovi, očito aludirajući na mjeru psihijatrijskog liječenja na slobodi. Međutim, sud prvog stupnja je na temelju osnovano prihvaćenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje – specijalistice za psihijatriju LR, dr. med., optuženici pravilno, u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP-a, odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. Naime, prema stručnom mišljenju angažirane vještakinje nad optuženicom je zbog utvrđenog perzistirajućeg sumanutog poremećaja, uslijed kojeg je in tempore criminis bila neubrojiva i zbog kojeg postoji visok stupanj opasnosti i vjerojatnosti da bi razlozi za takvo stanje mogli i u budućnosti poticajno djelovati na optuženicu za počinjenje novog, pa i težeg kaznenog djela, potrebno provesti stacionarno psihijatrijsko liječenje do stabilizacije njenog psihičkog stanja i tek potom obvezno nastaviti ambulantni psihijatrijski tretman. Prema tome izrečena mjera od strane prvostupanjskog suda je ispravna i u skladu sa zakonom.

11. Slijedom iznijetih razloga valjalo je u konkretnom slučaju na temelju čl. 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic