Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-109/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠČ, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-24/2025-7, K-23/2025 od 3. veljače 2025., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ŠČ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-2472025-7, K-23/2025 Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 1. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog ŠČ produljio istražni zatvor, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 12. listopada 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni ZČ po branitelju Daliboru Gradinščaku, odvjetniku, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-109/2025-3 od

24. veljače 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik uvodno istaknutu žalbenu osnovu pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno: povrede kaznenog zakona) u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da ovaj žalbeni sud, ispitujući povodom žalbe okrivljenika pobijano rješenje po službenoj dužnosti, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrdio da bi prvostupanjski sud na njegovu štetu povrijedio kazneni zakona.

5.1. Nadalje, a polazeći od žalbenih navoda kojima se sugerira da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio zašto smatra da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti jamstvom, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik, premda to izrijekom ne navodi u žalbi, sadržajno upire i na ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6. Prije svega okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je u toč. 13. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, konkretne, neproturječne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerom jamstva, s time da to što se žalitelj s takvim utvrđenjem prvostupanjskog suda ne slaže ne ulazi u okvire žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

6. Okrivljenik u žalbi prvenstveno osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pri tom se pozivajući na svoju obranu u kojoj je tvrdio da je u Republici Hrvatskoj boravio turistički.

6.1. Vezano za žalbu okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u navedenom pravcu, ovaj žalbeni sud uočava da se prvostupanjski sud o pitanju postojanja temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora već pravomoćno očitovao time što je potvrdio optužnicu koju je ODO u Čakovcu podnijelo protiv žalitelja zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, budući da je temeljni uvjet za takvu odluku utvrđenje da iz dokaza na kojima se optužnica temelji proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

7. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, pa tako niti mjerom jamstva, uz bitnu argumentaciju da je invalid rada i teški srčani bolesnik, te da je ponudio jamstvo kojim bi garantirao svoju prisutnost u ovom postupku.

7.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je okrivljenik državljanin [adresa], gdje i prebiva, koji u Republici Hrvatskoj nema posao, obitelj niti prijatelje, tako da za Republiku Hrvatsku nije vezan nikakvim osobnim, poslovnim, niti drugim vezama, nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu, a što po stavu ovog žalbenog vijeća, na razini osnovane sumnje, upućuje da je njegov dolazak u Republiku Hrvatsku bio motiviran isključivo počinjenjem kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, i to iz motiva koristoljublja.

7.2. Imajući uz to još u vidu da se okrivljenik suočava s mogućnošću (dakako, ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela) izricanja kazne zatvora koja je za predmetno djelo propisana u rasponu od minimalno jedne do osam godina, kao i samu prirodu kaznenog djela za koje se tereti (a koja podrazumijeva da mu je poznat način ilegalnog prelaska preko državne granice Republike Hrvatske) prvostupanjski sud je, suprotno žalitelju, pravilno zaključio da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

8. Naposljetku, a polazeći od brojnosti i prirode navedenih okolnosti, te dodatno imajući na umu činjenice koje na razini osnovane sumnje govore o povećanoj kriminalnoj volji i odlučnosti žalitelja prilikom počinjenja ovog kaznenog djela a koja se posebice ogleda u činjenici da je isti i to isključivo radi počinjenja ovog djela došao u Republiku Hrvatsku iz Ukrajine, sud prvog stupnja ujedno, a suprotno žalbenim tvrdnjama, s pravom zaključuje da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe radi koje je protiv njega određen/produljen istražni zatvor razumno ne može očekivati primjenom drugih, blažih mjera pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti mjerom jamstva.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović