REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3188/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i naplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-294/2023-2 od 12. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P- 496/2019-37 od 29. ožujka 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu postupovnopravnih pitanja koje su u prijedlogu naznačena pod „a.“ i „b.“, prvenstveno je za navesti da je pravno shvaćanje usklađeno sa pravnim shvaćanjem koji je ovaj sud izrazio u odluci broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. uz napomenu, da se, protivno implikacijama iz pravnog pitanja pod „b.“ u ovom slučaju nije utvrdilo činjenično stanje drugačije u odnosu na ono iz utvrđenja presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na koju se poziva tužena (dakle, to pitanje nema niti utjecaja na odluku u sporu).
6. U pravnom pitanju koje je naznačeno pod „c.“ tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16.ožujka 2022.).
7. Pravno pitanje naznačeno pod „i.“ polazi od, u nižestupanjskim odlukama neutvrđene činjenice iz koje bi proizlazilo da se ugovor tumači suprotno zajedničkoj namjeri pa to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
7.1. Samo je za nadodati da je to pitanje potpuno nedorečeno, jer ostaje nejasno u tom pitanju u kojem je smislu ugovor protumačen protivno volji stranaka, pa da bi se, posljedično, davanjem odgovora na to pitanje ovaj sud o njemu očitovao - dakle, ne radi se čak ni o pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „ii.“, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
8.1. Iz toga je jasno da je pravno shvaćanje u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda i u pogledu pravnog pitanja koje je naznačeno pod „iv.“.
9. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „iii.“, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015.
10. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod „v.“, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
11. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije, u pogledu postavljenih pravnih pitanja, valjalo odbiti, na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP, dakle, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
12. Povredu prava na pravično suđenje i jednakost oružja tužena obrazlaže time da sud odbio saslušati svjedokinju ŠP i svjedoka ĐP. Međutim, sud je u pobijanoj odluci odlučio ne izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka ŠP i HP, uz prethodno utvrđenje da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem tih svjedoka. Iz sadržaja obrazloženja nižestupanjskih odluka ne proizlazi da je uopće predloženo saslušanje svjedoka ĐP, a tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije također nije dostavila dokaz da je potonji dokaz predložila (čl. 387. st. 3. ZPP).
13. Dakle, tužena nije učinila vjerojatnim povredu temeljnih prava na koja se poziva.
14. Samo je usputno za napomenuti da, ako se to pitanje razmatra u svjetlu nesaslušanja svjedoka – javnog bilježnika (iako se u pitanju izričito spominje jedan određeni dokazni prijedlog – saslušanje djelatnika banke), za uputiti na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa redovnih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (vidi odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).
15. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
