Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-215/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], koji zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-ovršenika HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik u odvjetničkom društvu Eterović & Šarac u Zagrebu, i II-ovršenika TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik u odvjetničkom društvu Eterović & Šarac u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 7983/2018-92 od 27. studenoga 2024. i poslovni broj Ovr-7983/2018-95 od 10. prosinca 2024., dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje u Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7983/2018-92 od 27. studenoga 2024.

II Odbija se žalba I-ovršenice HB kao neosnovana te se potvrđuje rješenje u Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 7983/2018-95 od 10. prosinca 2024. u odnosu na I-ovršenicu.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom od 27. studenoga 2024. odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 4. studenog 2024. godine, kao neosnovan.

2. Protiv navedene odluke žalbu podnosi ovršenik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019)-dalje: ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ) sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Rješenjem od 10. prosinca 2024. utvrđuje se da je u postupak stupio sudionik APS RE service d.d., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB: 63760715910, kao novi ovrhovoditelj umjesto dosadašnjeg ovrhovoditelja [obrt], [obrt] [adresa].

4. Protiv istog rješenja žali se I-ovršenica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda,.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijana odluka (i ona od 27. studenoga 2024. a i ona od 10. prosinca 2024.) u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP a sve u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ – sve van žalbenih razloga kako je niže obrazloženo.

7. U žalbi protiv rješenja o odgodi ovršenik ističe kako sud nije odgovorio na glavni prigovor ovršenika na ovrhu jer je ovrhovoditelj za vrijeme ovrhe mijenjao odnosno radio subjektivnu preinaku na aktivnoj strani što da je nezakonito, jer isti nije dokazao da tvrtka na koju je prenio svoje potraživanje, a što su ovršenici dokazali u prijedlogu, ima licencu da naplaćuje uopće potraživanje od ovršenika. I sud je uputio tom novom sudioniku APS RE service d.d. i Zaključak dana 28. studenog 2024. g. da dostavi dokumentaciju o prijenosu tražbine. Dalje, ovršenici tvrde da su u jako lošem zdravstvenom stanju te predmetna provedba ovrhe bi samo još više narušila njihovo zdravlje. Predmetna nekretnina njihov je jedini dom i cjelokupan postupak djeluje loše na njihovo već ugroženo zdravlje te nemaju drugog doma osim kuće koja je predmet ovrhe pa bi im navedenim postupanjem odnosno provedbom ovrhe bila narušena egzistencija i apsolutno pravo na dom zajamčeno čl. 8.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17-dalje: Konvencija), kojom je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Stoga je upitno je li prilikom donošenja odluke o iseljenju obitelji-tuženika iz stana, te tijekom postupka, bitna činjenica utvrđenja razmjernosti miješanja u pravo tuženika na poštivanje doma, sukladno čl. 8. Konvencije i cilja koji se želi postići iseljenjem, odnosno mjere koje se treba primijeniti, te da li je test razmjernosti nužan za donošenje pravilne i zakonite odluke o iseljenju. Europski sud za ljudska prava donio je odluku u predmetima Orlić protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 48833/07 od 21. lipnja 2011.) Ćosić protiv Republike Hrvatske, Lemo i dr. protiv Republike Hrvatske i Paulić protiv Republike Hrvatske u kojima je u bitnom izraženo shvaćanje "da bi svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom načelno trebalo biti omogućeno da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na relevantna načela prema čl. 8. Konvencije. Dakle, miješanje državne (ili lokalne) vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba, te da ako se radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, a u konkretnom slučaju nekretnina koja je predmetom ovrhe u predmetnom postupku je jedini dom ovršenika, treba ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. 8. Konvencije, a iz svega navedenog proizlazi da jest uzimajući u obzir da ovršenik nema drugog doma te bi mu navedenim postupanjem odnosno provedbom ovrhe bila narušena egzistencija i apsolutno pravo na dom. Nadovezujući se na gore navedeno i činjenicu da ovršenici upravo žive u navedenoj nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka, nemaju drugog doma osim navedene nekretnine te bi u slučaju iseljenja bili nepovratno oštećeni, posebno ako se uzmu u obzir godine života i narušeno zdravlje koje cjelokupan predmetni postupak, a koji predstavlja velik stresor u životu ovršenika zbog kojeg svakodnevno prevladava strah od gubitka doma i strah za egzistenciju, dodatno pogoršava. Dakle, ovršenici nemaju drugog doma osim gore navedene nekretnine te bi im navedenim postupanjem odnosno provedbom ovrhe bilo narušeno apsolutno pravo na dom i time sama egzistencija. U slučaju iseljenja bili bi nepovratno oštećeni, posebno ako se uzmu u obzir godine života i narušeno zdravlje koje cjelokupan predmetni postupak dodatno narušava.

8. Ujedno je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Poslovni broj Z-49648/2024 od 18.10.2024. godine, na nekretnine upisanoj u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], uknjiženo ustupanje založnog prava prijenosom hipotekarne tražbine na APS RE service d.d., OIB: 63760715910, Radnička cesta 43,10000 Zagreb. Međutim, APS RE service d.d. nije dokazao da ima odobrenje HNB-a kojim se istom društvu daje odobrenje za rad kao pružatelj usluge servisiranja kredita, stoga ovršenici nemaju dokaz da se predmetno društvo moglo upisati kao novi hipotekarni vjerovnik na predmetnoj nekretnini. Tvrtka APS RE service d.d. koja je u zemljišne knjige upisana kao novi ovrhovoditelj odnosno založni vjerovnik uopće nema licencu da se bavi naplatom dugova koje je preuzela od Zagrebačke banke iz razloga što za to nema licencu HNB-a koju ajde da vjerujemo ima APS Croatia d.o.o. U svom dopisu ovršeniku od 15. listopada 2024. g. ovrhovoditelj navodi da je serviser duga što je potpuno nepoznat pojam niti je ikada taj neki novi vjerovnik dostavio Ugovor o ustupu tražbine. Ovršenica smatra da bi se slijedom ovog trebao promijeniti i Ovrhovoditelj u ovom predmetu jer se očito isti promijenio ili ga je bar dotadašnji Ovrhovoditelj htio promijeniti, tako da Ovršenik smatra da se niti u kojem slučaju ne može nastaviti dražba dok se ta pravna stvar ne raščisti. Isto tako nije jasno tko je ovlaštenik prava tražbine, kao dopis ovršenicima piše SERVISER APS CROATIA d.o.o. potpisuje ga i APS Croatia d.o.o., što se može vidjeti iz obavijesti ovršenicima, pa nije jasno temeljem čega se u zemljišne knjige upisao APS servis d.d. koji nema licencu HNB-a

9. U pobijanoj pak odluci pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-7983/2018 od 8. siječnja 2019. godine određena je ovrha temeljem ovršne isprave, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave. U tijeku je provedba elektroničke javne dražbe koja se provodi kod Financijske agencije i koja završava 18. prosinca 2024. godine. Ovršenici su 4. studenog 2024. godine podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe navodeći kako su u jako lošem zdravstvenom stanju, a da je predmetna nekretnina njihov jedini dom i da cjelokupan postupak loše djeluje na njihovo već ugroženo zdravlje. Ističu svoje pravo na dom. Ovrhovoditelj se na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe detaljno očitovao podneskom od 22. studenog 2024. godine, ocijenivši ga neosnovanim, i predlažući ga odbiti.

10. Stoga sud pravilno utvrđuje kako prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan. Temeljem odredbe čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 89/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ), sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjena jedna od pretpostavki određena čl. 65. st. 1. točka 1. – 8. OZ-a, te ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. U konkretnom slučaju, osim što navode da bi prodajom predmetne nekretnine koja je njihov jedini dom, došlo do nastupa nenadoknadive štete, ovršenici ne navode u čemu bi se sastojala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta koja bi mogla nastati provedbom ovrhe. Naime, kada bi sam gubitak nekretnine bio relevantan vid štete propisan odredbama OZ-a, tada bi bilo nemoguće provesti ovrhu na nekretninama. Nesumnjivo je da ovršenici provedbom ovrhe u ovom postupku trpe štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njegovo dostojanstvo i prava (čl. 6. OZ- a), valja reći da je isti neophodan jer upravo ovršenici nisu postupili po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena predmetna ovrha. Zbog toga je zakonodavac i ostavio na ocjenu sudu da" može "odgoditi ovrhu kada su ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a. Prema dokumentaciji koju su ovršenici dostavili sudu, proizlazi da njihovo zdravstveno stanje nije privremene naravi i za pretpostaviti je da će trajati cijelog njihovog života, radi čega ono ne bi predstavljalo opravdan razlog za odgodu ovrhe, pa ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno nisu dostatno obrazložili u čemu bi se takva šteta sastojala, pa sud u skladu sa svojom ovlasti iz čl. 65. st. 1. OZ-a ocjenjuje da ovo nije slučaj u kojem bi odgoda ovrhe bila opravdana, pri čemu valja naglasiti da se prijedlog za odgodu ovrhe protivi pravu ovrhovoditelja da na brz i zakonit način ostvari svoju tražbinu utvrđenu valjanom ovršnom ispravom.

11. Također, sud je primjenom čl. 8. st. 1. Konvencije i čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, ocjenjivao je li došlo do povrede prava na dom a" dom "je samostalan pojam koji ne ovisi o klasifikaciji po domaćem pravu. Predstavljaju li neke prostorije" dom "koji uživa zaštitu čl. 8. st. 1. Konvencije ovisit će o činjeničnim okolnostima, i to o postojanju dovoljnih i trajnih veza s konkretnim mjestom. Stoga je pitanje treba li neke prostorije smatrati" domom "činjenično pitanje i ne ovisi o zakonitosti posjeda temeljem domaćeg prava te svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, a kuća u kojoj ovršenici žive u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava jest" dom "jer iz činjenica, koje su među strankama nesporne, proizlazi da ovršenici s njom imaju dovoljne i trajne veze. Naime, ovršenici u predmetnoj kući žive i ona je jedini dom ovršenika ali je miješanje razmjerno legitimnom cilju kojem ovrhovoditelj teži. Naime, potraživanje ovrhovoditelja zasnovano je na ovršnoj ispravi, a predmetni ovršni postupak nužno je provesti kako bi se ostvarilo pravo ovrhovoditelja i time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak pokrenut, a to je zaštita i ostvarenje imovinskih prava ovrhovoditelja. U ovom konkretnom slučaju nad pravom ovršenika na dom preteže pravo ovrhovoditelja na namirenje njegove tražbine, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da ovršenici i dalje žive u predmetnoj nekretnini, da odbijaju ispuniti tražbinu ovrhovoditelju, te da je ovršnom ispravom dana suglasnost uknjižbe založnog prava i da se radi naplate po dospijeću bilo koje obveze osiguranog potraživanja može tražiti neposredna provedba ovrhe na predmetnoj nekretnini, pa valja zaključiti da rješenjem kojim se odbija prijedlog za odgodu ovršenika, njima nije povrijeđeno pravo na dom zajamčeno čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije, pa postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanom zaštitu drugog pojedinačnog prava (prava na naplatu tražbine vjerovnika) za koju je ocijenjeno da je takvog značenja da preteže nad pravom ovršenika na dom.

12. Dalje, u žalbi protiv rješenja od 10. prosinca 2024. ovršenik ističe kako ovrhovoditelj uopće nije obavijestio ovršenika o ustupu tražbine a što je bio dužan te ustupitelj tražbine uopće nije ovlašten za ustupanje tražbine odnosno isti nije kreditna institucija pa isti nije ovlašten raspolagati neprihodonosnim kreditom već to smije kreditna institucija a sve sukladno Zakonu o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja (Narodne Novine br. 155/2023) dok prethodni ovrhovoditelj nije pozvao niti obavijestio ovršenika trideset dana prije prodaje o uvjetima prodaje.

13. No, pravilno u istoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako se ovrha provodi na nekretnini u suvlasništvu ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave. Podneskom od 15. listopada 2024. godine sudionik APS RE service d.d., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB: 63760715910, obavijestio je sud da je sa ovrhovoditeljem 9. listopada 2024. godine sklopio Dvostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina, kojim je ovrhovoditelj svoja potraživanja prema ovršeniku ustupio sudioniku, čime je na sudionika prešla tražbina radi čije se naplate vodi ovaj ovršni postupak. Nakon što je ovrhovoditelj uz podnesak od 6. prosinca 2024. godine dostavio original isprava, sud je izvršio uvid u Dvostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 9. listopada 2024. godine, te je utvrdio da je tražbina ovrhovoditelja iz ovog ovršnog postupka, prenesena na sudionika APS RE service d.d., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB: 63760715910, pa temeljem odredbe čl. 32. st. 3. OZ, sud pravilno utvrđuje stupanje sudionika u ovaj ovršni postupak umjesto dosadašnjeg ovrhovoditelja, jer novi ovrhovoditelj u svemu stupa u procesni položaj dosadašnjeg ovrhovoditelja odnosno preuzima postupak u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku stupanja u njega.

14. Pri tome valja istaknuti kako je već rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Z- 49648/2024 od 18. listopada 2024. pravomoćno dopušteno ustupanje založnog prava prijenosom hipoteke sa [obrt] za korsit APS RE service d.d., što ukazuje na to da raniji ovrhovoditelj i nema više legitimacije za vođenje predmeta, već je pravilno postupljeno po odredbi čl. 32. st. 3. OZ. Osoba koja je stupila u poziciju vjerovnika nedvojbeno postoji kao pravni subjekt u pravnom poretku RH. Stoga pitanje eventualnog odobrenja za rad nije pitanje koje bi se odnosilo na samo čin stupanja novog vjerovnika u ovaj postupak, već mogućnost i dopustivost njegova djelovanja u pravnom poretku i RH i daljeg vođenja ovog postupka, o čemu će sud prvog stupnja naknadno moći odlučivati u tijeku istoga.

15. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ jednu i drugu pobijanu odluku valjalo potvrditi, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sudac:

Josip Grubišić