REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-173/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihela Grahovac i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optužene OĆ zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-8/2023-15 od 18. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-8/2023-15 od 18. svibnja 2023., optužena OĆ je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP) oslobođena od optužbe da bi počinila tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 51. KZ/11. na štetu djece FĆ, CĆ i IĆ.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odnosno pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optužena OĆ putem braniteljice Saše Pufler, odvjetnice iz Osijeka, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika te u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i na zakonu osnovanu.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje zaključivši da u ponašanju optužene OĆ ne pronalazi sva bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Ističe da sud nije u cijelosti cijenio iskaze OĆH, EĆ i GĆ, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad u smislu razloga izricanja mjera obiteljskopravne zaštite te uočenih okolnosti u obitelji OĆ u smislu njezinog ponašanja prema djeci i njezinih roditeljskih kompetencija. Smatra da je prvostupanjski sud u nedovoljnoj mjeri cijenio iskaz bivšeg izvanbračnog partnera optužene HĆ (UĆ) koji je prijavio počinjenje kaznenih djela od strane optužene OĆ, a čije navode su u svojim iskazima potvrdili i ispitani svjedoci AĆ i PĆ, također bivši izvanbračni partner optuženice koji su decidirano i jasno iskazivali kako se optuženica ponašala prema svojoj djeci te da je primjenjivala neadekvatne odgojne metode, da ih je fizički kažnjavala i da im je uskraćivala obroke. Smatra da je sud neosnovano odbio prijedloge optužbe da se kao svjedok ispita TĆ, jedan od izvanbračnih partnera optuženice kao i svjedokinja ŽĆ, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek, koja je postupala prema obitelji optuženice od lipnja 2022. do veljače 2023.
8. Prije svega, treba istaći, a u odnosu na vrijeme počinjenja terećenih kaznenih djela da je državni odvjetnik u činjeničnom opisu optužnice kao vrijeme počinjenja naznačio razdoblje od početka 2020. pa nadalje, što je u suprotnosti s odredbom članka 342. stavak 1. ZKP prema kojoj opis djela, između ostalog, sadrži i vrijeme počinjenja kaznenog djela te odredbom članka 8. KZ/11. prema kojoj je kazneno djelo počinjeno u vrijeme kad je počinitelj poduzeo radnju ili je bio dužan poduzeti radnju, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela, a ako se počiniteljeva djelatnost sastoji iz više vremenski odvojenih radnji, djelo je počinjeno danom posljednje radnje, a kod kaznenih djela kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje. Prema odredbi članka 29. stavak 2. Ustava, u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo, između ostalog, da u najkraćem roku bude obaviješten potanko ili na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete.
9. Iz ovih odredbi proizlazi da u trenutku podizanja optužnice kazneno djelo mora biti počinjeno, optuženik mora točno znati što mu se stavlja na teret u trenutku podizanja optužnice, samo se tako može braniti, a predmet optužbe ne mogu biti neke buduće, neizvjesne radnje za koje državni odvjetnik pretpostavlja da će se dogoditi tijekom trajanja postupka i koje će optužena osoba činiti na istovjetan način kao i prethodne. S obzirom na iznijeto, poštujući osnovna načela kaznenog postupka i zagarantirana prava optuženika, a imajući na umu činjenični opis kaznenih djela koja se optuženoj OĆ stavljaju na teret, vrijeme počinjenja kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na štetu FĆ, CĆ i IĆ, bez obzira na inkriminaciju državnog odvjetnika da ih optužena OĆ i dalje čini pa i u trenutku donošenja ove odluke, je razdoblje od početka 2020. pa do 12. srpnja 2021. kada se dogodila posljednja radnja iz činjeničnog opisa koja predstavlja opis kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.
10. S obzirom na istaknuto obrazloženje ovog drugostupanjskog suda o vremenu počinjenja terećenih kaznenih djela, prvostupanjski je sud posve ispravno odbio dokazne prijedloge optužbe da se ispitaju u svojstvu svjedoka TĆ, jedan od izvanbračnih partnera optuženice, jer u inkriminirano vrijeme nije bio izvanbračni partner optuženice i prema tome nema neposrednih saznanja o kaznenim djelima zbog kojih se ovdje sudi optuženici, kao i svjedokinja ŽĆ, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek koja je postupala prema obitelji optuženice od lipnja 2022. do veljače 2023., dakle, isto nema saznanja o ponašanju optuženice i činjenju kaznenih djela u inkriminiranom razdoblju.
11. Prvostupanjski je sud na temelju materijalne dokumentacije, prvenstveno izvješća Centra za socijalnu skrb Osijek s mišljenjem stručnog tima te iskaza svjedokinje OĆH ispravno zaključio da u inkriminirano vrijeme optuženica nije počinila kaznena djela zbog kojih je optužena. Naime, rješenjem Centra za socijalnu skrb Osijek od 2. prosinca 2019. optuženoj OĆ, kao majci mlt. VĆ i njezinom tadašnjem partneru HĆ (Ras), roditeljima mlt. CĆ i mlt. IĆ izrečena je mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o mlt. djeci u trajanju šest mjeseci, u razdoblju od 2. prosinca 2019. do 2. lipnja 2020., što znači i u početku inkriminacije. Svrha je ove mjere bila pružanje stručne pomoći i potpore roditeljima u izvršavanju sadržaja roditeljske skrbi kako bi se umanjio nepovoljni utjecaj na socijalni i emocionalni razvoj mlt. djece, a po isteku mjere nisu od strane Centra izricane druge mjere, dok se dinamika obitelji pratila kroz socijalnu uslugu savjetovanja i pomaganja. U tom se razdoblju optuženica obratila Centru radi privremenog smještaja mlt. djeteta MĆ zbog odlaska s mlt. CĆ na operaciju u Zagrebu. Prilikom terenskih izvida u kućanstvu optuženice uočeno je da je isto u urednom stanju te nisu uočena neprimjerena skrb majke za maloljetnu djecu, djeca su zaticana samo s majkom koja je zadovoljavala osnovne potrebe maloljetne djece, redovito zdravstveno brinula za maloljetnu djecu, vodila mlt. MĆ i mlt. CĆ radnom terapeutu u KBC Osijek, s mlt. O obavila preporučene preglede kod psihologa, psihijatra, logopeda i radnog terapeuta radi utvrđivanja eventualnog odstupanja u razvoju. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Osijek od 10. ožujka 2021. je obitelji optuženice priznato pravo na socijalnu uslugu savjetovanja i pomaganja u obitelji pruženo od strane Centra za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek kroz projekt „podržimo i osnažimo dijete i obitelj“, s ciljem pružanja roditeljima pomoći i podrške kroz učenje roditeljskih vještina, kompetencija i adekvatnih odgojnih metoda nužnih za daljnji pravilan rast i razvoj. Nadalje, u inkriminiranom je razdoblju stanodavka prijavila HĆ radi fizičkog kažnjavanja mlt. MĆ, kao i zbog postojanja mogućnosti fizičkog zlostavljanja dvoje mlađe djece, kao i da HĆ tjera optuženicu van iz stana, zbog čega je Centar za socijalnu skrb pokrenuo postupak procjene potrebe određivanja neke od mjera obiteljskopravne zaštite u kojem je ispitan mlt. MĆ koji je izričito rekao da ga majka ne tuče, da se igraju, a kada je upitan tuče li ga tko, rekao da se HĆ ljuti, ne spominjući da bi se i majka na njega ljutila. Tijekom inkriminiranog razdoblja doneseno je novo rješenje Centra 29. lipnja 2021. roditeljima OĆ i HĆ i određena mjera stručne pomoći i potpore o izvršavanju roditeljske skrbi od djeci u trajanju od godinu dana, a voditeljica mjere je bila OĆH.
12. Svjedokinja OĆH u iskazu je navela da su djeca bila odgojno zapuštena, međutim, iz njezinog iskaza ne proizlazi da bi kod djece uočila modrice koje bi izazivale sumnju u nasilno majčino ponašanje, nema saznanja da bi optuženica djeci uskraćivala hranu u smislu kažnjavanja, a po njezinoj ocjeni optuženica je jako napredovala u odgoju djece i prihvaćala njezine prijedloge te djecu vodila na predložene radionice.
13. Nasuprot istaknutim dokazima, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio iskaze svjedoka HĆ (UĆ), ĐĆ i AĆ koji su govorili o nasilju opisanom u činjeničnom opisu, smatrajući iste nevjerodostojnim. Naime, nakon prekida izvanbračne zajednice HĆ (kolovoz 2021. prema izvješću Centra za socijalnu skrb) s optuženicom, HĆ je iskazivao nezadovoljstvo koje se najviše očitovalo u potrebi optuživanja optuženice za zanemarivanje i zlostavljanje djece, što su njemu bliske osobe ĐĆ i AĆ u svojim iskazima potvrdile, iako za to nije bilo uporišta u drugim provedenim dokazima. U odnosu na događaje od 10. i 12. srpnja 2021. koji su se prema optužnici zbili na javnim mjestima treba istaći da osim iskaza svjedoka koji su pristrani, niti jedan drugi dokaz ne upućuje da su se doista i dogodili. Svjedokinje, djelatnice Centra za socijalnu skrb Osijek EĆ i GĆ nisu bile u stručnom timu Centra u inkriminiranom razdoblju i nemaju neposrednih saznanja o ponašanju optuženice u to vrijeme.
14. Optužena OĆ je prema izvješću Centra za socijalnu skrb Osijek očito osoba nedostatnih roditeljskih kompetencija, bez znanja o odgoju djece, impulzivnog ponašanja, često snižene samokontrole zbog čega se događalo da djecu odgoja neprimjerenim odgojnim postupcima, međutim, to ujedno i ne upućuje na siguran zaključak da je u inkriminiranom razdoblju postupala prema maloljetnim oštećenicama NĆ, CĆ i RĆ na način opisan u činjeničnom opisu optužnice. Naknadno postupanje Centra za socijalnu skrb Osijek prema obitelji optuženice i činjenica da su djeca hitnom mjerom izuzeta iz obitelji 6. veljače 2023. bi bilo, u slučaju da je dokazano da je optuženica počinila terećena kaznena djela, od utjecaja na odmjeravanje kazne, ali ne upućuju na zaključak da se u razdoblju inkriminacije ponašala kako joj se stavlja na teret.
15. Slijedom navedenog, državni odvjetnik žalbom nije osnovano osporio zaključak prvostupanjskog suda kako optužena OĆ nije počinila terećena kaznena djela, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski nije utvrdio povrede na koje, u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
