REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-207/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihela Grahovac i Koraljke Bumči, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog BN, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-243/2021-62 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog BN, ukida se prvostupanjska presuda te predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-243/2021- 62 od 7. ožujka 2023., optuženi BN proglašen je krivim zbog počinjenja pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to dva nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i tri povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., te jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude, te su mu na temelju članka 179. a KZ/11. za svako kazneno djelo nasilja u obitelji počinjeno na štetu AN, CN i HN utvrđene kazne zatvora u trajanju po osam mjeseci, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. za svako kazneno djela počinjeno na štetu mlt. MN i mlt. JN su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju po dvije godine, te na temelju članka 156. stavak 1. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženom BN je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju dvije godine i jedanaest mjeseci u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. kolovoza 2021. do 12. siječnja 2022.

2. Na temelju članka 57. i 64. KZ/11. primijenjena je djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom na način da će se neuvjetovani dio od jedne godine i pet mjeseci izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju pet godina ne počini novo. Na temelju članka 57. stavak 5. KZ/11. vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne optuženiku ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

3. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom BN je izrečena sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana u trajanju dvije godine.

4. Na temelju članka 58. stavak 5. i 6. KZ/11. optuženik je upozoren da se uvjetna osuda može opozvati ukoliko ne bude surađivao s Uredom za probaciju i nepoštivao izrečenu mu sigurnosnu mjeru.

5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 21/21. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi BN je dužan namiriti troškove kaznenog postupka i to paušala u iznosu 300,00 eura (2.260,35 kuna), troškove provedenog vještačenja po vještaku Slavku Trontlu u iznosu 398,17 eura (3.000,00 kuna), troškove braniteljice postavljene po službenoj dužnosti, odvjetnice Zrinke Bojanić u iznosu 547,48 eura (4.125,00 kuna) i troškove vještakinje Jadranke Zorić u ukupnom iznosu 908,62 eura (6.845,99 kuna).

6. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi BN putem braniteljice Sandre Hančić, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, zbog povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP i odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP, s prijedlogom da drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 480. ZKP ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalba optuženika je osnovana.

10. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka prvostupanjske presude nejasna, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama, a one koje su iznesene su nejasne i u znatnoj mjeri proturječne zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

11. Naime, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je izreka prvostupanjske presude nejasna u dijelu činjeničnog opisa kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Naime, optuženi BN je proglašen krivim da je učestalo, a "u nakani da kod svoje supruge AN i sinova CN i HN izazove osjećaj straha i poniženosti te pristajući da svojim ponašanjem ugrozi pravilan psihofizički rast i razvoj djece MN i JN, u alkoholiziranom stanju, u nazočnosti djece MN i JN vrijeđao i psovao bivšu suprugu AN…“, što je odlučna činjenica, jer za ostvarenje bitnih sastavnica kaznenih djela i nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 i za povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. je potrebno da su počiniteljeva radnje intenzivne i da traju kroz duže razdoblje. Činjenični navod „često“ je paušalan, nije precizirano što je „često“, je li se na inkriminirani način optuženik ponašao svakodnevno, više puta tjedno, jednom tjedno, tako da se iz samog navoda „često“ ne može zaključiti je li optuženikovo ponašanje takvog intenziteta predstavlja obilježje kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim. Ovaj navod nije niti u obrazloženju pobijane presude pobliže objašnjen, odnosno prvostupanjski sud je u obrazloženju presude, a obrazlažući bitne elemente kaznenih djela zbog kojih je optuženika proglasio krivim, propustio obrazložiti što smatra pod pojmom „učestalo“ postupanje optuženika.

12. Upravo učestalost kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, povezano s intenzitetom i nastupjelom posljedicom može ukazivati na teško kršenje propisa u zaštiti od nasilja u obitelji, kao jedan od bitnih elemenata inkriminiranog djela, a što je u presudi propušteno obrazložiti. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19. – dalje u tekstu: ZZNO/17.), između ostalog, u članku 10. stavak 1. definira nasilje u obitelji kao psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti. Da bi se radilo o kaznenom djelu nasilja u obitelji mora se raditi o „teškom kršenju“ naznačenog propisa, a da bi neko ponašanje predstavljalo teško kršenje ove norme potrebno je da je učestalo, jačeg intenzitet i s nastupjelom posljedicom, dok prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni br. Kž-579/2017.od 8. veljače 2018. „razgraničenje između kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. i prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/10., 14/10., 60/10. – dalje u tekstu: ZZNO/10) očituje se u težini ugrožavanja zaštićenog dobra što je quaestio facti i sud je to dužan ocijeniti u svakom pojedinom slučaju. Objektivno poimanje težine prekršaja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji očituje se kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu, a ne "prekršaju“. Kako nasilje u obitelji može predstavljati prekršaj i kazneno djelo, važno je kvantitativnu razliku, odnosno veću kriminalnu količinu koja postoji kod ovog kaznenog djela, a koja se može ogledati i kroz pojam učestalosti, a kako je to gore objašnjeno, opisati, što je u konkretnoj situaciji propušteno učiniti.

13. Nastavno, u pravu je žalitelj i kada tvrdi da je izreka pobijane presude nerazumljiva jer nisu opisani svi bitni elementi kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. U odnosu na ovo kazneno djelo nije opisan subjektivni element kaznenog djela jer pored činjenice da je optuženik pristao da svojim ponašanjem ugrozi pravilan psihofizički rast i razvoj svoje djece MN i JN, morala je biti opisana i njegova svijest o ugrozi njihovog pravilnog psihofizičkog razvoja, a što nije, niti je prvostupanjski sud, osim paušalnog zaključka da je optuženik bio svjestan da svojim protupravnim ponašanjem ugrožava pravilan psihofizički rast i razvoj maloljetnih oštećenika, obrazložio iz čega proizlazi svijest optuženika.

14. Prvostupanjski je sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Optuženi BN proglašen je krivim da je kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. KZ/11. počinio u razdoblju od sredine 2018. do 25. kolovoza 2021. , a prvostupanjski sud je propustio obrazložiti zašto nalazi da je upravo u naznačenom razdoblju činio ova kaznena djela, kada se uzme u obzir iskaz oštećene AN, koja je navela da je s djecom HN, MN i JN odselila iz kuće u kojoj su živjeli s optuženikom sredinom 2018., a vratili su se u proljeće 2019., time da je oštećeni CN nastavio živjeti s optuženikom u kući, a što u svojem iskazu navodi i oštećena JN. Za to su vrijeme djeca posjećivala oca, nisu se žalili na njegovo ponašanje, a nije se žalio niti oštećeni CN koji je cijelo vrijeme živio s optuženikom. Po povratku u zajedničko domaćinstvo s optuženikom, optuženik je otišao raditi na more, dolazio je kući vikendom, a za to vrijeme nitko ne navodi da bi bilo ikakvih ekscesnih situacija, tako da ostaje nejasno i neobrazloženo na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik počinio terećena kaznena djela upravo u naznačenom razdoblju.

15. S obzirom da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavak 4. ZKP ovaj drugostupanjski sud je ispitao i ovu žalbenu osnovu. S tim u vezi treba naglasiti da je žalitelj u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio detaljno analizirati iskaze oštećenika u odnosu na inkriminirano ponašanje optuženika te utvrditi kada se isto zbivalo i tko je sve u događajima koji predstavljaju obilježja terećenih kaznenih djela prisustvovao i na koji način, kao i razjasniti na koji način je ponašanje optuženika utjecalo na psihofizički razvoj maloljetnih oštećenika. U odnosu na kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavak 1. i 2. KZ/11., očigledno je da je žrtva JN u razdoblju u kojem se tereti optuženik da je na njezinu štetu počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i to u kolovozu 2020., doživjela stresnu situaciju zbog čega je bila u obradi Psihijatrijske bolnice za djecu i mlade, da su joj se pojavili nevoljni trzajevi ekstremiteta i panični napadaji, a koje zdravstvene probleme, opisane u nalazu timske obrade Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, psihologijska vještakinja Jadranka Zorić nije dovela u vezu s inkriminiranim događajima, kako u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i razgraničenja utjecaja inkriminiranog ponašanja optuženika i navedenog događaja na psihofizički razvoj oštećenice, tako i u odnosu na kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavak 1. i 2. KZ/11. i ocjene autentičnosti iskaza oštećenice u dijelu opisa događaja od 30/31. svibnja 2021. Osim toga, u nalazu timske obrade Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 18. prosinca 2020. navodi se da je ispitivanjem intelektualne efikasnosti oštećene JN utvrđen rezultat na razini iznadprosječne inteligencije, dok iz nalaza psihologijske vještakinje proizlazi da je njezino intelektualno funkcioniranje na razini ispod prosjeka, koja bitna razlika nije razjašnjena kroz nalaz psihologijske vještakinje, kao i ima li utjecaja na zaključak o autentičnosti događaja koja opisuje u svojem iskazu.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, detaljno ispitati oštećenu AN na okolnost učestalosti inkriminiranih događaja kao i vremena zbivanja istih, razloga neprijavljivanja spolnog uznemiravanja maloljetne oštećene JN neposredno nakon saznanja za isto, dodatno ispitati psihologijsku vještakinju na uočene suprotnosti između njezinog nalaza i mišljenja tima Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, provesti psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje maloljetnih žrtava na okolnost utjecaja optuženikovog ponašanja na njihov pravilan psihofizički razvoj, detaljno analizirati optuženikovo ponašanje i dovesti ga u vezu s ostalim provedenim dokazima, posebno iskazom žrtava, savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a potom tako utvrđeno činjenično stanje podvesti pod obilježja inkriminiranih kaznenih djela i utvrditi je li optuženik počinio terećena kaznena djela na način kako mu je to stavljeno na teret.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, time da je ovaj drugostupanjski sud odlučio da se ponovljeni postupka provedeni pred drugim sucem pojedincem.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić