Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-818/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog JIL i dr., zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. i 3. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama 1. okrivljenog JIL, 2. okrivljenog JI, 3. okrivljenog MI i 4. okrivljenog ŽI, izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-359/2024-38 od 6. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe 1. okrivljenog JIL 2. okrivljenog JI, 3. okrivljenog MI i 4. okrivljenog ŽI, ukida se pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 351. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) odbijeni su prijedlozi branitelja 1. - 4. okrivljenika da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje dokazi navedeni u optužnici pod rednim brojevima 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 14. Na temelju članka 351. stavak 1. u svezi s člankom 10. stavkom 2. točka 3. ZKP izdvojeni su kao nezakoniti dokaz zapisnik o ispitivanju svjedoka MIL dan pred policijskim istražiteljem u VII. policijskoj postaji Zagreb, policijske uprave zagrebačke, od 31. ožujka 2023., sa lista 113 do 114 spisa, po rednim brojem 13. optužnice.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio 1. okrivljenik po branitelju Vladimiru Piroviću Papiću odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio i 2. okrivljenik po braniteljici Ljiljani Planiniću odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se kao nezakoniti, izdvoje dokazi kako je i predloženo.
4. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio 3. okrivljenik po branitelju Draženu Plavecu odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i prihvati prijedlog obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio 4. okrivljenik po branitelju Nikoli Pleša odvjetniku iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da Županijski sud uvaži navode žalbe i ukine rješenje prvostupanjskog suda.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalbe 1. okrivljenog JIL 2. okrivljenog JI, 3. okrivljenog MI i 4. okrivljenog ŽI su osnovane.
8. Prvenstveno treba istaknuti da je u pravu 4. okrivljeni ŽI kada ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva, a zbog čega je bilo potrebno u cijelosti ukinuti prvostupanjsko rješenje te vratiti na ponovno odlučivanje.
8.1. Naime, upravo kao što to i ističe 4. okrivljeni ŽI, a što je već izraženo i kroz više odluka ovoga suda kao drugostupanjskog, ali i VSRH (npr. Kž 664/2018 od 16. siječnja 2019), prvostupanjski je sud bio dužan naznačiti sadržaj svih materijalnih ili personalnih dokaza koje izdvaja ili odbija izdvojiti kao nezakoniti dokaz. Naime, odredba članka 168. stavak 3. ZKP-a izrekom propisuje da izreka rješenja sadrži i zakonsku osnovu odlučivanja i odluke. Dakle, propuštajući u izreci rješenja pobrojati sve osporavane dokaze taksativno, prvostupanjski sud propušta točno naznačiti onaj sadržaj materijalnog ili personalnog dokaza o kojem je donio odluku. Zbog navedenog, irelevantna je činjenica što je prvostupanjski sud u svom obrazloženju naveo o kojim je dokazima riječ, jer samo izreka prvostupanjskog rješenja stječe svojstvo pravomoćnosti. Slijedom obrazloženog, paušalno navođenje dokaza u izreci rješenja na način kako je to učinio prvostupanjski sud naznačujući: „dokazi navedeni u optužnici pod rednim brojevima 1….14“ – dovodi do nerazumljivosti samog rješenja, a time i do ostvarene bitne povrede zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.
9. Nadalje, u pravu su 1. okrivljeni JIL, 2. okrivljeni JI, 3. okrivljeni MI i 4. okrivljeni ŽI, kada ističu da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu kaznenog postupka kada je pod točkom 4. pisanog rješenja obrazlagao zašto smatra da je službena zabilješka navedena pod taksativnim brojem 2 optužnice (službena zabilješka, list 21 spisa) – zakonit dokaz. Predmetno stoga što se u navedenom dijelu pisanog obrazloženja, prvostupanjski sud prvo osvrnuo na činjenicu zašto smatra da se radi o dokazu koji je zakonit navodeći „…policija nije uzimala izjave od prisutnih okrivljenika, niti su isti prema službenoj zabilješci u tom trenutku bili osnovano sumnjivi…“, da bi potom u nastavku svog obrazloženja naveo: „…S obzirom da se dio službene zabilješke o dojavi sa izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju, u dijelu na koji upire obrana, ne može koristiti kao dokaz, to posljedično se ista ne može izdvojiti kao nezakoniti dokaz…“. Dakle, u pravu su 1. okrivljeni JIL, 2. okrivljeni JI, 3. okrivljeni MI i 4. okrivljeni ŽI, kada ističu da prvostupanjski sud iznosi nejasne razloge o odbijanju zahtjeva za izdvajanjem predmetne službene zabilješke, jer se s jedne strane navodi da se službena zabilješka može koristiti kao dokaz u postupku, a sa druge strane da se pojedini njezini dijelovi ne mogu koristiti kao dokaz, dok je ujedno sud svojom odlukom u cijelosti odbio izdvajanje predmetne službene zabilješke ocjenjujući je zakonitom. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud ostvario bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP- a, budući je osporavano rješenje u navedenom dijelu nejasno i proturječno.
10. Osim toga, iako je osporavano rješenje zbog ostvarenih povreda zakona o kaznenom postupku bilo potrebno ukinuti u cijelosti, treba naglasiti i da ipak nisu u pravu 2. okrivljeni JI, 3. okrivljeni MI i 4. okrivljeni ŽI kada ističu da je sud pogrešno odbio izdvojiti kao nezakonit svjedočki iskaz ČI koji je „kumulirao sa više funkcija“ kako to suglasno u svojim žalbama navedeni okrivljenici ističu. Naime, uvidom u spis predmeta razvidno je da se radi o obavijesnim razgovorima (list 28 i 47 spisa) koji nemaju dokaznu snagu upravo kao što je to i naveo prvostupanjski sud u svom obrazloženju te na istima i neće biti temeljena odluka suda. Na isti način potrebno je cijeniti i svjedočki iskaz ČI, koji će eventualno tijekom dokaznog postupka biti korišten kao iskaz svjedoka jer će taj svjedočki iskaz biti podložan ocjeni vjerodostojnosti od strane suda pred kojim će biti vođen konkretan kazneni postupak. Nadalje, iako je prvostupanjskim rješenjem izdvojen kao nezakoniti dokaz i svjedočki iskaz MIL koji je dobiven u prisutnosti tumača Ali Kassima treba naglasiti da, iako nije sporno da je osoba RI čiji su podaci utvrđeni i konstatirani na samom zapisniku uvidom u Osobnu iskaznicu (list 113 spisa) nije stalni sudski tumač za arapski i kurdski jezik, kao i da isti nije dao obećanje sukladno odredbi članka 312. ZKP-a, ta okolnost sama po sebi ne dovodi do nezakonitosti navedenog svjedočkog iskaza na temelju odredbe članka 10 ZKP-a. Naime, nezakoniti dokazi u smislu odredbe članka 10. ZKP-a mogu se podijeliti u tri skupine. Prvu skupinu predstavljaju nezakoniti dokazi koji su pribavljani izravnim kršenjem Ustava, zakona i međunarodnim pravom zajamčenih pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, u drugu grupu oni koji su pribavljeni nekom od propisanih povreda odredaba kaznenog postupka, a treću grupu ulaze dokazi koji su proizašli iz nezakonitih dokaza. Suprotno navedenom, iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da sud nezakonitost tog dokaza (svjedočkog iskaza MIL) vidi u činjenici da tumač za arapski i kurdski jezik koji je bio nazočan svjedočenju nije dao obećanje, iako nije sporno da se radi o osobi koja je očito pozvana od strane tijela koje je predmetno ispitivanje vodilo i čiji je identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu i konstatiran samim zapisnikom, a ispitivani svjedok upozoren sukladno zakonskim odredbama. Očito je da je prvostupanjskom sudu sporna vjerodostojnost tog svjedočkog iskaza jer je ispitivanje svjedoka provedeno uz osobu koja je sudjelovala u svojstvu tumača iako nije ovlašteni sudski tumač, odnosno uz osobu koja nije dala obećanje u smislu odredbe članka 312. ZKP-a jer nije ovlašteni sudski tumač. Međutim, takvu svoju ocjenu vjerodostojnosti pojedinog dokaza prvostupanjski sud može dati tek nakon provedenog dokaznog postupka kada će između ostalog ocjenjivati i kvalitetu svakog pojedinog pa tako i tog konkretnog dokaza.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će pri ponovnoj odluci, ponovno razmotriti i da li su dokazi čije se izdvajanje predlaže, zakoniti ili ne. Razmatrajući zakonitost službene zabilješke čije se izdvajanje predlaže razmotriti da li postoji ili ne, osnova za izdvajanjem osporavanog dokaza u cjelini, ili možda samo u jednom njezinom dijelu, imajući u vidu sadržaj službene zabilješke čije se izdvajanje predlaže. Naime, ukoliko utvrdi da dijelovi službene zabilješke sadrže izjave građana, koji u smislu zakonskih odredaba predstavljaju prikupljene obavijesti koje se ne mogu koristiti kao dokazi tijekom postupka, tada je sa takvim dijelovima službene zabilješke potrebno postupati kao sa nezakonitim dokazom. Nadalje, u svom ponovljenom razmatranju dokaza čije se izdvajanje predlaže, utvrditi će i da li nepostojanje obećanja sudskog tumača za arapski i kurdski jezik u datim okolnostima, podliježe ocjeni vjerodostojnosti ili dovodi i do nezakonitosti svjedočkog iskaza u cjelini, odnosno da li ta činjenica podliježe pod odredbu članka 10. ZKP-a, pa ako ocijeni da je tomu tako za tu svoju ocjenu također će dati valjane i cjelovite argumente pazeći da njegovo rješenje sadrži potpune i neproturječne razloge.
12. Iz izloženih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja te na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP ukinuti prvostupanjsko rješenje, te predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
