Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-498/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog PH i dr. zbog kaznenog djela protiv okoliša – pustošenjem šuma – iz članka 209. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. optuženog PH i 2. optuženi NIL-Ž d.o.o. iz Petrinje, protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K- 276/2021-59 od 1. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog PH i 2. optuženog trgovačkog društva NIL-Ž d.o.o. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, 1. optuženi PH i 2. optuženi NIL-Ž d.o.o. proglašeni su krivim da su počinili 1. optuženi PH pod točkom 1/ pobijane presude, kazneno djelo protiv okoliša – pustošenjem šuma – opisano i kažnjivo po članku 209. stavku 1. KZ/11., a 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o. ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod točkom 2/ kazneno djelo protiv okoliša – pustošenjem šuma – opisano i kažnjivo po članku 209. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj: 151/2003, 110/07, 45/11 i 143/12.), te je na temelju članka 209. stavak 1. KZ/11., 1. optuženi PH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko 1. optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 40. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11., optuženiku je kao sporedna kazna izrečena novčana kazna od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa od po 38,43 eura (tridesetosameura i četrdesettricenta) što ukupno iznosi 2.305,80 eura (dvijetistućetristopeteura i osamdesetcenti). Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11. optuženik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Ukoliko u navedenom roku 1. optuženik PH ne plati novčanu kaznu, ista će se na temelju članka 43. stavak 6. KZ/11. zamijeniti kaznom zatvora, te je na temelju članka 209. stavak 1. KZ/11. u svezi članka 3. stavak 1. i članka 10. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o. osuđeno na novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 eura. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11., 2. optužena pravna osoba NIL-Ž d.o.o. Petrinja dužna je platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavak 1. KZ/11., a u vezi s člankom 10.a Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u danom roku, ista će se prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena GH se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP., 1. optuženi PH dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 500,00 eura (petsto eura), te troškove dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura), a u roku od 30 (trideset) dana. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP, 2. optužena pravna osoba NIL-Ž d.o.o. dužna je platiti troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 500,00 eura (petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana, te troškove predstavnice 2. optužene pravne osobe NIL-Ž d.o.o. o čemu će se donijeti posebno rješenje.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženik po branitelju Draganu Crnkoviću, odvjetniku iz Siska, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka te predlaže da se žalba 1. optuženika usvoji kao osnovana, podredno ukine prvostupanjska presuda te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće.

4. Protiv pobijane presude žalbu je podnijelo i 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o. iz Petrinje po braniteljici Matei Begić, odvjetnici iz Siska, zbog svih žalbenih navoda uz prijedlog da Županijski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije optužbu protiv 2. optuženika i oslobodi ga od plaćanja troškova postupka, podredno istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe 1. optuženog PH i 2. optuženog trgovačkog društva NIL-Ž d.o.o. nisu osnovane.

8. Prije svega, treba naglasiti da iako 1. optuženi PH u žalbi podnesenoj po branitelju Draganu Crnkoviću ističe kao žalbene osnove; bitnu povredu kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odluku o kazni i troškovima kaznenog postupka, dok 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o. navodima žalbe podnesene po braniteljici Matei Begić uz prethodno navedene žalbene osnove ističe i povredu kaznenog zakona, obje žalbe obrazlažu samo žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane.

9. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženi PH ističe da se pojam „čiste sječe“ odnosi na pojam osnovne jedinice koja prema navodima žalitelja mora imati površinu od 50 hektara, kao i da se radi o nekretnini koja je u naravi „šikara u Gornjem polju“ i nije navedena kao kultura „šuma”. Mišljenja je stoga da ako i je povrijeđen Zakon o šumama koji predviđa kažnjavanje za sječu stabala koja nisu doznačena, da onda takva sječa podliježe prekršajnom postupku u kojem isključivo odgovara vlasnik koji je sječu dopustio.

9.1. Međutim, suprotno navodima 1. optuženog PH, a sukladno članku 4. stavak 1., važećeg Zakona o šumama (NN 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14; u daljnjem tekstu Zakon o Šumama), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja inkriminirane sječe šume, šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a to znači površinom većom od 1000m2 (100 ari = 10000m2), a što predstavlja 0,5 hektara. U konkretnom slučaju radilo se o zemljištu, sukladno prijepisu posjedovnog lista (list 21 spisa), površine od 12063 m2, a to znači ujedno da se radilo o području zemljišta koje svako prelazi potrebnu veličinu da bi se smatrala „šumom“ sukladno Zakonu o šumama. Nije stoga sporno da u pogledu same veličine konkretnog zemljišta isti potpada pod Zakon o šumama.

9.2. Drugi kriterij koji podredno ističe u svojoj žalbi 1. optuženi PH kao argument da se nije radilo o učinu inkriminiranog kaznenog djela, odnosi se na upis predmetnog zemljišta u zemljišnim knjigama. U odnosu na navedeno treba istaknuti da nije sporno da se radi o zemljištu koje je doista i označeno kao „šikara u Gornjem polju“ u zemljišnim knjigama ali se ujedno radi i o zemljištu koje je u posjedovnom listu (list 21 spisa) označeno kao „šuma“ površine 12063 m2. Osim toga člankom 4. stavkom 5. Zakona o šumama (važećeg), u slučaju sumnje ili spora smatra li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem šumom, odnosno smatra li se neko zemljište šumskim zemljištem odlučuje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove šumarstva (Ministarstvo). Da je tomu doista tako ukazuje spisu priležeći Zahtjev za doznaku stabala (list 19 spisa), odnosno prateće Rješenje o izvršenoj nužnoj doznaci (list 20 spisa). Tim su Rješenjem, Savjetodavne službe, ovlaštene na temelju članka 30. i 38. Zakona o šumama i članka 10. Pravilnika o uvjetima i mjerilima za odobrenje opsega nužne doznake stabala u šumama šumoposjednika (NN 135/2014), izvršile doznaku ukupno 99 stabala, i to sve nakon uvida u dokumentaciju i nakon izlaska na teren od strane ovlaštene osobe za obavljanje doznake. Dakle, analizom navedenog, a suprotno žalbenom navodu 1. optuženog PH, nije sporno da se u konkretnom slučaju radilo o području koje u smislu zakonskih odredaba predstavlja šumu, dok eventualno nesuglasnost između posjedovnog lista kojeg izdaje Područni ured za katastar i zemljišnih knjiga na koje ukazuje 1. optuženi PH, može predstavljati samo neusklađenost između dva (još uvijek) odvojena izvoda, oba izdana po ovlašten tijelima.

10. Imajući u vidu prethodno obrazloženo, nije u pravu 1. optuženi PH kada ističe da predmetna sječa podliježe prekršaju, odnosno da navedenom radnjom sječe ukupno 266 stabala hrasta lužnjaka nije ostvareno zakonsko obilježje kaznenog djela pustošenja šume iz članka 209. KZ/11. Naime, sukladno članku 5. točka 19. Zakona o šumama, pustošenje šuma je svaki nezakoniti zahvat u šumama i na šumskim zemljištima kojima se remeti gospodarenje šumama. Članak 32. Zakona o šumama izrijekom zabranjuje čistu sječu šume ako nije predviđena šumskogospodarskim planovima a koju dozvolu sukladno odredbi članka 35. Zakona o šumama izdaje Ministarstvo nadležno za poslove šumarstva. Dakle, kako nije sporno da članak 30. stavak 1. Zakona o šumama definira da se u šumi mogu sjeći samo doznačena stabla, kao i da je u konkretnom slučaju posječeno ukupno 266 hrasta lužnjaka od kojih je samo 99. bilo doznačeno - a kako je to ispravno i utvrdio prvostupanjski sud - to nije sporno da je na navedenoj parceli izvršena „čista sječa“. Predmetno potvrđuje ne samo nalaz i svjedočki iskaz nadležnog šumskog inspektora UH koji je u svom iskazu opisao što je utvrdio na navedenoj parceli kao i da je protiv osobe koja je sječu vršila podnio prekršajni prijedlog. Nalog za vršenje predmetne „čiste sječe“ dao je upravo 1. optuženi PH, kako to ispravno i utvrđuje prvostupanjski sud na temelju svjedočkog iskaza ĐH (točka 8.2. obrazloženja prvostupanjske presude). Naime, ĐH osoba je koja je za sječu i bila angažirana od strane 1. optuženog PH i upravo mu je 1. optuženik PH rekao da „sječe sve“. Dakle, kraj takvog činjeničnog utvrđenja upravo suprotno žalbenim navodima 1. optuženika PH, nije sporno da je isti kazneno odgovoran za kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Naime, Kazneni zakon u svom članku 209. kao kazneno djelo predviđa „Pustošenje šuma” koje prema zakonskom opisu čini svatko tko protivno propisima siječe ili krči šumu ili na drugi način pustoši šumu, a time ne čini neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna. Navedena zakonska odredba čini nespornim i da počinitelj inkriminiranog kaznenog djela može biti svaka osoba koja na opisani način siječe, krči ili pustoši šumu, pri čemu je irelevantno da li je isti vlasnik konkretne šume ili nije. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da je vlasnik šume tražio doznaku za stabla koja se smiju sjeći, dok je 1. optuženi PH dao nalog „da se sječe sve“ iako je znao da smije sjeći samo doznačena stabla za koja je i izvršio plaćanje, nije sporna kaznena odgovornost upravo 1. optuženika PH.

11. U odnosu na žalbeni prigovor 1. optuženog PH i 2. optuženog trgovačkog društva (trgovačko društvo čije poslovanje stvarno i vodi 1. optuženi) da je CH prekršajno kažnjen zbog predmetne sječe i da bi kažnjavanje 1. optuženog PH kao i 2. optuženog trgovačkog društva NIL-Ž d.o.o. dovelo do povrede načela ne bis in idem, treba istaknuti sljedeće.

11.1. Radnja kaznenoga djela za koje je 1. optuženi PH proglašen krivim ne potpada pod radnju prekršaja, već kao što je to već prethodno i obrazloženo – pod radnju kaznenog djela „Pustošenja šuma“ iz članka 209. KZ/11. Stoga u odnosu na 1. optuženog PH nije niti pokretan prekršajni postupak, niti je isti u tom prekršajnom postupku kažnjen, već je u prekršajnom postupku kažnjena osoba koja je po njegovom nalogu vršila sječu – ĐH. Zbog navedenog nije sporno da svaki od tih pojedinih postupaka ostvaruje različitu svrhu prema različitim osobama, i svakim od njih posebno se utječe na različite aspekte društveno neprihvatljivog ponašanja koje je samo na izgled isto ali se ono ocjenjuje spram različitih osoba, koje osim toga u pogledu konkretne radnje vršenja - imaju i različite uloge. Naime, u prekršajnom postupku radnja na temelju koje je izrečena prekršajna kazna izriče se prema osobi koja je sječu izvršila, a u kaznenom postupku se kažnjava radnja 1. optuženog PH koji je dao konkretan nalog da se takva potpuna sječa izvrši. Imajući u vidu navedeno, izricanjem kazne spram 1. optuženog PH nije ostvarena povreda načela ne bis in idem, zbog čega je valjalo i taj žalbeni nalog 1. optuženog PH otkloniti kao neosnovan.

11.2. Osim toga, nije u pravu niti 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o., kada u svojoj žalbi ponavlja žalbene navode sa istom argumentacijom kao i 1. optuženi PH, da bi kažnjavanjem i te pravne osobe bilo povrijeđeno načelo ne bis in idem. Naime, niti kažnjavanjem 2. optužene pravne osobe upravo kao što je to i prethodno obrazloženo, nije došlo do povrede načela ne bis in idem. Predmetno stoga što je zaštitni objekt i u ovom konkretnom slučaju različit kao što je to i prethodno utvrđeno i obrazloženo, a zbog čega je istovjetni žalbeni prigovor 2. optuženog trgovačkog društva NIL-Ž d.o.o. također trebalo odbiti kao neosnovan.

12. Nije u pravu 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o. kada ističe da za radnju inkriminiranog kaznenog djela može odgovarati samo vlasnik zemljišta, odnosno šume te izvođač sječe a koji žalbeni navod podredno ističe i 1. optuženi PH. Naime, kao što je ovaj sud već i istaknuo pod točkom 10. ove presude, ovo kazneno djelo u svojoj radnji činjenja nije vezano isključivo uz vlasnika konkretnog zemljišta odnosno konkretne šume, već za onoga koji je nalog za potpunu sječu svog drveća koje se nalazilo na predmetnom zemljištu dao, a to je upravo 1. optuženi PH. Navedeno je nesporno utvrđeno iz međusobne analize svjedočkih iskaza GH, ĐH ali i KH i RH upravo kao što je to prvostupanjski sud u svojoj presudi i analizirao.

13. Slijedom obrazloženog ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je 1. optuženi PH kao osoba koja je vodila poslovanje konkretnog trgovačkog društva izvršila tzv. čistu sječu svih stabala koja su se na predmetnoj čestici nalazila. Odgovornost 2. optuženog trgovačkog društva koje je postupanjem 1. optuženog PH ostvarilo protupravnu imovinsku korist, proizlazi iz članka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (u daljnjem tekstu ZOPOKD NN151/03, 110/07, 45/11 i 143/12). Naime, upravo kao što to i zaključuje prvostupanjski sud pod točkom 12. pisanog obrazloženja svoje presude, navedenim je člankom propisano da će se pravna osoba kazniti za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili druge. Pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana kaznenim zakonom ili drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela. Nadalje, odredbom članka 5. ZOPOKD određeno je da se odgovornost pravne osobe temelji na krivnji odgovorne osobe. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je radnjom kaznenog djela pod točkom 1. izreke presude 1. optuženi PH oglašen krivim za učin kaznenog djela čineći to kazneno djelo kao odgovorna osoba u toj istoj pravnoj osobi jer je upravo 1. optuženi PH bio zadužen za poslovanje tog trgovačkog društva. Budući da je navedeno trgovačko društvo činjenjem 1. optuženog PH kao odgovorne osobe pribavilo sebi nepripadnu materijalnu dobit čija je visina također kao nesporna utvrđena, nije sporna kaznena odgovornost niti 2. optuženog trgovačkog društva NIL-Ž d.o.o. zbog čega je i žalbene navode 2. optuženog trgovačkog društvo NIL-Ž d.o.o. valjalo u cijelosti otkloniti kao neosnovane.

14. Kako su se 1. i 2. optuženi žalili na kaznu i visinu troška, koju je sud uslijed žalbe na činjenične utvrđenje bio dužan razmatrati i po službenoj dužnosti na temelju članka 478. ZKP-a, treba istaknuti da je i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog prvostupanjski sud ispravno cijenio kod 1. optuženog PH i 2. optuženog trgovačkog društva NIL-Ž d.o.o., stupanj njihove krivnje i svrhu kažnjavanja.

14.1. Naime, 1. optuženi PH je osoba koja do sada nije osuđivana za istovrsna kaznena djela iako je prekršajno višestruko osuđivan. Nadalje, potrebno je osim njegove ranije kaznene neosuđivanosti cijeniti i protek vremena od vremena presuđenja a to je punih sedam godina. Polazeći dakle od činjenice da kazna s jedne strane mora predstavljati osudu za počinjeno kazneno djelo ali ne i odmazdu za isto, te uvažavajući uz navedene osobne okolnosti na strani 1. optuženika PH, ovaj sud je bio mišljenja da je izrečena kazna u svojoj cjelini ispravno odmjerena. Predmetno posebice stoga što je, uz izrečenu kaznu zatvora koja je uvjetovana dostatnim rokom kušnje, prvostupanjski sud izrekao i sporednu novčanu kaznu koju je također valjano obrazložio. Naime, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, posebice uvažavajući krajnji motiv 1. optuženog PH kada je dao nalog za čistu sječu, a to je isključivo vlastiti profit i profit za trgovačko društvo čije poslove vodi, ista je ne samo primjerena već i potrebna kako bi se i svima ostalima ukazalo na protupravnost ovakvog ponašanja koje u konačnici može dovesti i do trajnih posljedica za određeni teren gdje je ovakva sječa izvršena.

14.2. U odnosu na 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o. prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, također ispravno i dostatno cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i visinu izrečene kazne trgovačkom društvu pa će navedenom kaznom u cjelini, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena, kako u smislu opće tako i u smislu specijalne prevencije.

14.3. Odluka o trošku kaznenog postupka također je od strane prvostupanjskog suda valjano utvrđena i obrazložena, kako u odnosu na 1. optuženog PH tako i u odnosu na 2. optuženo trgovačko društvo NIL-Ž d.o.o., pa na isto obrazloženje valja uputiti i žalitelje.

15. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac