REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-72/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika HO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-641/2021 od 23. studenog 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025. u prisutnosti optuženika a u odsutnosti državnog odvjetnika i branitelja optuženika,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika HO odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi HO proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi HO osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom HO se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. siječnja 2021. do 26. siječnja 2021. i vrijeme od 22. rujna 2023. do 23. studenog 2023.

2. Na temelju članka 73. stavka 1. KZ/11 optuženom HO je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenog JO u trajanju od tri godine, koja se mjera primjenjuje od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 uvjetna osuda može biti opozvana te će sud odrediti izvršenje kazne zatora optuženiku ukoliko bez opravdanog razloga krši izrečenu sigurnosnu mjeru.

4. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju po službenoj dužnosti Borisu Vinčiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima i osloboditi optuženika od optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Na javnu sjednicu, sukladno zahtjevu istaknutom u žalbi, pristupio je optuženik, dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik niti branitelj optuženika.

10. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je „izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi kao i razlozima koji su ostali potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a to pogotovo iz razloga što je presuda donesena bez provođenja dokaza potrebnih za donošenje jedne pravilne i nadasve zakonite odluke“. Ovu povredu žalitelj prvenstveno nalazi u tome što je „činjenični opis izreke presude u očitoj suprotnosti s obrazloženjem, a što pobijanu presudu čini nerazumljivom i kontradiktornom, te kao takovom defektnoj u većoj mjeri“.

10.1. Iz gore navedenog je očito da žalitelj daje zakonsku definiciju pojedinih oblika bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 bez da konkretizira u čemu se ti oblici sastoje niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe.

10.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bio počinjen bilo koji oblik istaknute bitne povrede niti je počinjena koja druga bitna povreda na koju se pazi po službenoj dužnosti.

11. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da je nekritički prihvaćen iskaz oštećenog koji je zainteresiran za ishod postupka i nije se imalo u vidu da su iskazi oštećenog i njegove supruge različiti u bitnim dijelovima pri čemu ukazuje da su različito iskazivali vezano za nadzorne kamere. Nadalje, žalitelj ističe da ga oštećeni konstantno neosnovano prijavljuje pri čemu je znakovito da u policiji radi oštećenikov sin. Smatra da se ovakvim vođenjem kaznenog postupka omogućilo oštećenom da kontrolira vođenje kaznenog postupka i u situaciji gdje ga tereti samo oštećeni, a njegove se tvrdnje nisu dokazale, je trebalo odlučiti u korist optuženika.

12. Protivno ovakvim prigovorima žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i pravilno zaključio da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

12.1. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da su optuženik i oštećeni u lošim odnosima, a nije bilo sporno niti da su se kritične zgode susreli u šumi gdje je oštećeni šetao psa. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud određene različitosti po pitanju s kojim predmetom je optuženik udario oštećenog razjasnio na raspravi pri čemu je životno objašnjenje oštećenog da ostaje kod onoga što je iskazao pri prvom ispitivanju jer je bliže samom događaju, odnosno da ga je optuženik udario drvenim štapom po glavi. Da je imao ozljedu na glavi potvrdila je i njegova supruga LO. Jednako tako su suglasno oštećenik i njegova supruga iskazivali o riječima prijetećeg sadržaja koje je optuženik pri susretu uputio oštećenom, a važno je istaknuti da je protiv optuženika u tijeku kazneni postupak zbog oštećenja tuđe stvari po prijavi JO, koji je i u ovom postupku oštećeni. Povezujući navedeno s riječima koje je uputio optuženik „majku ti četničku misliš da ću ti platiti odštetu, prije ću te ubiti nego ću platiti odštetu“, tada nema dvojbe da je optuženik vezano za kazneni postupak koji je u tijeku uputio oštećenom riječi koje su i objektivno prikladne izazvati strah i uznemirenost kod osobe kojoj su upućene te je odmah oštećeni sve prijavio policiji i pritom je još optuženi drvenim štapom napao oštećenog. Stoga je pravilno prihvaćen kao vjerodostojan iskaz oštećenog i njegove supruge dok je s pravom otklonjena obrana optuženika kao nelogična i neživotna jer kada bi bili točni navodi optuženika da se uopće nije obratio oštećenom tada nije bilo razloga, kako to navodi optuženik, da ga je samo lagano gurnuo. U svezi s guranjem utvrđena je daljnja nelogičnost u obrani optuženika da je to učinio jer da je oštećeni huškao psa na njega s obzirom da iz iskaza oštećenog proizlazi da nije huškao psa i da je pas bio na povodcu i lajao je dok ga je napadao optuženik, pri čemu je optuženik kroz ogradu hranio psa dok je još bio štene i nikakva mu opasnost od psa nije prijetila.

12.2. Slijedom navedenog neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalom žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud.

13. Žalitelj ne konkretizira u čemu nalazi povredu kaznenog zakona, a ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

14. Neosnovano se pobija presuda u odluci o kazni jer da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio olakotne okolnosti. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

14.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio neosuđivanost optuženika, dok je otegotnom okolnošću cijenio da je optuženik kazneno djelo počinio prema starijoj osobi od 78 godina. Cijeneći navedeno, kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci pod duljim rokom provjeravanja od tri godine, uz opravdano izricanje sigurnosne mjere ukazuje se opravdanim i primjerenim za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević