Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-517/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice, ČP, izvjestiteljice i članice, VP, članice, u pravnoj stvari tužitelja HP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Maja Buhin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. /OIB: 26187994862/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa ZP, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 16665/2021-45 od 29. ožujka 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Maje Buhin i Domenice Vulin dipl. iur., punomoćnice tuženika po zaposlenju,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16665/2021-45 od 29. ožujka 2024. pod stavkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupak u iznosu 250,00 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 562,50 eura, na ime trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete (pravične novčane naknade) iznos od 4.500,00 eura i na ime imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 1.062,45 eura sa zateznim kamatama od 6. studenog 2020. do isplate (stavak I. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.019,31 eura sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2024. do isplate (stavak III. izreke).

Pod stavkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.173,28 eura na ime naknade štete sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 163,24 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdit prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

3.1. Tužitelj zahtijeva nagradu za sastav odgovora na žalbu - 250,00 eura, zastupanje na sjednici vijeća 25. veljače 2025. – 200,00 eura i za sastav podneska od 29. siječnja 2025. - 200,00 eura, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (ukupno - 812,50 eura).

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete (neimovinske u iznosu 4.500,00 eura, imovinske - tuđa pomoć i njega u iznosu 1.062,45 eura) na ime povrede prava osobnosti tužitelja na duševno zdravlje, po osnovi police osiguranja od odgovornosti broj 078700027297 od 30. svibnja 2018. (osiguranik - Zagrebački holding d.o.o. /poslodavac tužitelja/).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. i člankom 259. ZPP- a na koju se poziva tuženik. Prvostupanjski je sud ispitao podneske i dokaze predložene po strankama, dao ocjenu njihove mjerodavnosti za meritornu odluku, i pravilno je rukovodio medicinskim vještačenjem.

7. Žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, koje tuženik veže za osporavanje nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, prof. dr. Darka Marčinka, u dijelu ocjene opsega trajno smanjene životne aktivnosti od 10%, tuđe pomoći i njege, te tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos štete, nije utvrđen.

8. Nije sporno da je tužitelj (rođen 1983., po zvanju stolar) radom kod osiguranika tuženika (Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća) obavljajući poslove radi stjecanja potrebnih materijalnih sredstava za život svoje obitelji i sebe, 22. listopada 2018. nazočio smrtnom stradavanju radnika s kojim je radio (OP, koji je pregažen kamionom za odvoz komunalnog otpada), da se tužitelj od posljedica tog događaja liječio u KBC Zagreb (Odjel psihijatrije) od 29. listopada 2018. do 25. studenog 2021., da je redovito uzimao propisanu terapiju i obavljao kontrolne preglede, da je po preporuci psihijatra provedeno psihologijsko procjenjivanje u smislu prikupljanja informacija o tužitelju koje će biti korištene kao osnova za donošenje odluka procjenjivača ili drugih osoba kojima će rezultati biti priopćeni, da je zbog posljedica štetnog događaja tužitelj bio na bolovanju nepunih šest mjeseci i da tužitelj prije štetnog događaja nije psihijatrijski liječen.

9. Iz medicinske dokumentacije (list 12. - 19., 100. - 106.) i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra, prof. dr. Darka Marčinka (pisanog /list 100. - 107./, dopune od 1. prosinca 2022. /list 116. - 117./, 16. siječnja 2023. /list 122./, 5. lipnja 2023. /list 135. - 136./, iskaz na ročištu za glavnu raspravu od 4. ožujka 2024. /list 155. - 157./, dopuna od 18. prosinca 2024. /list 215. - 216./) proizlazi da je tužitelj uslijed štetnog događa i njegovih posljedica (izniman šok i strah sa emocionalnim posljedicama koje su verificirane psihijatrijskim pregledom /F 43.0 i F 43.1/ u KBC Zagreb) trpio primaran strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti a koji je trajao koliko i događaj, nastavno strah jakog intenziteta 3 dana, srednje jakog intenziteta 4 tjedna i slabijeg intenziteta 160 dana, da je stanje tužitelja relativno stabilizirano u studenom 2021., da i nakon toga ima povremeno intruzivna prisjećanja na traumu u vidu zvukova, slika, nagle buke i slično, pri čemu postaje izrazito uznemiren, osobito kad radi i nalazi se u situaciji koje podsjećaju na traumu, da je zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od 10% koje se manifestira u tužiteljevoj limitiranosti u svakodnevnim aktivnostima zbog zaostalog psihogenog kognitivnog deficita i anksioznosti vezane uz dijagnosticirani psihički poremećaj i druge simptome poremećaja, a što je isključivo vezano za štetni događaj od 22. listopada 2018. i neovisna je o zdravstvenom stanju tužitelja prije tog događaja.

10. S obzirom na okolnosti štetnog događaja, posljedice (strah i duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti) i način kako su se one manifestirale i kako će se trajno manifestirati u životu i radu tužitelja, koji je rođen 1983. godine (po zvanju stolar) i koji radom kod osiguranika tuženika obavlja poslove radi stjecanja potrebnih materijalnih sredstava za život svoje obitelji i sebe, pravična je i realna novčana satisfakcija (pravična novčana naknada) u iznosu 4.500,00 eura utvrđena po prvostupanjskom sudu i nije protivna cilju kojem služi, niti se njome pogoduje težnjama koje nisu spojeve sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Drugostupanjski se sud ne može složiti sa navodima tuženika da se opseg od 10% trajno umanjenje životne aktivnosti tužitelja procijenjene po vještaku ne može ispitati jer da je mišljenje u tom dijelu suprotno sa MMPI testom psihologa od 10. ožujka 2022. u kojem se navodi da kod tužitelja nema znakova PTSP-a, a koji je po tuženiku dokaz konačne stabilizacije stanja tužitelja, da je ta procjena bez uporišta u stručnim izvorima, medicinskim tablicama i mjernim skalama na temelju kojih bi se utvrdilo postojanje "kroničnog" PTSP-a i da vještak zato što nije izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja nije razgraničio eventualne ranije tegobe tužitelja od tegoba koje su nastale kao posljedica štetnog događaja.

11.1. To iz razloga, što se opseg trajno smanjene životne aktivnosti tužitelja kao mjerilo težine povrijeđenog prava osobnosti ne ocjenjuje prema medicinskim tablicama, mjernim skalama, samo testom MMPI i slično, kako to tumači tuženik, već na temelju okolnosti koje ukazuju na psihičke patnje tužitelja u njegovom životu, kao ukupnost aktivnosti koje karakteriziraju sposobnost određene osobe i što za visinu novčane satisfakcije po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nije presudno koliki je postotak (opseg) oštećenja, već koje su trajne posljedice, kako se manifestiraju i koliko utječu na smanjenje životne aktivnosti, a na što se vještak psihijatar (prof. dr. Darka Marčinka) očitovao u saslušanju na ročištu održanom 4. ožujka 2024. (list 155. - 157.), apostrofirajući da MMPI test nije moguće uzeti kao jedini dijagnostički parametar, da se dijagnoza PTSP-a postavlja kliničkim pregledom, različitim neuroslikovnim metodama i praćenjem bolesnik, da je i u procjeni psihologa navedeno da su smetnje kod tužitelja pod kontrolom, da simptomi više nisu prominentni, što da je odraz procesa liječenja prema kojem su smetnje iz okvira akutne reakcije na stres (F 43.0) kod tužitelja progredirale u kroničnu dijagnozu (F 43.1.) i dopuni nalaza od 18. prosinca 2024. (list 215. - 216.), u kojoj je dodatno pojasnio na koji način će se trajne posljedice manifestirati u svakodnevnom životu i radu tužitelja i naglasio da je cijenio isključivo posljedice koje su vezane za štetni događaja i na temelju svih zdravstvenih i drugih nalaza u vezi sa liječenjem od posljedica tog događaja, te pregleda tužitelja prije izrade pisanog nalaza i mišljenja (list 106., 215. - 216.).

12. Dakle, dopunama nalaza i mišljenja i saslušanjem vještaka su argumentirano i jasno otklonjeni prigovori tuženika i na istome je uz ostale nesporne činjenice vezano za štetni događaj, tijek i rezultate psihijatrijskog liječenja nakon štetnog događaja koji proizlaze iz priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja po vještaku prije izrade nalaza i mišljenja (tužitelj nesporno prije štetnog događaja nije psihijatrijski liječen), a imajući u vidu navedeno pod prethodnom točkom obrazloženja (11.1.) pravilno odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete.

13. Nadalje, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije prigovarao da bi šteta tužitelju nastala nakon 6. studenog 2020. (podnošenja odštetnog zahtjeva) i takav prigovor s obzirom na zabranu iz odredbe članka 353. ZPP-a ne može se po prvi put isticati u žalbi, a zbog čega žalbeni navodi u dijelu tijeka zateznih kamata ne mogu biti predmetom razmatranja u žalbenom stadiju postupka.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika i u dijelu u kojem osporava tijek zateznih kamata na dio preinačene tužbe - tužbenog zahtjeva (tužitelj tužbom zahtijevao na ime pravične naknade iznos od 3.384,43 eura / 25.500,00 kuna i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna, a nakon izvedenih dokaza među kojima i vještačenje po liječniku psihijatru, podneskom od 10. veljače 2023., na ime pravične naknade iznos od 5.667,26 eura / 42.700,00 kuna i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.068,42 eura / 8.050,00 kuna)

15. Naime, drugostupanjski je sud upoznat sa shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske o spornom pitanju tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete iskazanim u presudi broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024. i drugima (Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev- 376/2023-1 od 9. svibnja 2023.).

15.1. Međutim, unatoč tome i jer ga shvaćanja iznesena u pojedinim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne vežu (brisani članak 394. a ZPP-a), smatra da je pravilnom primjenom prava trebalo odlučiti upravo na način kako je to odlučio i sud u pobijanoj presudi. Na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj 9. srpnja 2021. zauzeto je drugačije pravno shvaćanje, prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, ako odštetni zahtjev nije podnesen, kod kojeg pravnog shvaćanja se ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. godine, a što znači i od drugog datuma naznačenog po tužitelju, ako je šteta tada nastala (po tužitelju je 6. studenog 2020. šteta nastala i bile su poznate sve posljedice štetnog događaja).

16. Prema tome, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete (pravične naknade) iznos od 4.500,00 eura (članak 1100. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 1063., člankom 1064. i člankom 921., člankom 964. ZOO-a[1] ) sa zateznim kamatama od 6. studenog 2020. do isplate (članak 943., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

17. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio, kao što po prvi put u žalbi tvrdi, da vještak psihijatar nije kompetentan očitovati se o tuđoj pomoći i njegu, već je tražio dopunu njegovog mišljenja vezano za koje poslove i da se odredi točno trajanje (list 132., 140.), što je vještak u daljnjem tijeku postupka i učinio (list 135., 155. - 157.). To što tuženik ocjenom opsega tuđe pomoći i njege nije zadovoljan, a što veže uz stav da vještak tu ocjenu nije mogao dovoditi u vezu sa trajanjem straha slabog intenziteta, nije povrijeđeno niti jedno tuženikovo pravo, budući da odluka o potrebi i opsegu tuđe pomoći i njege po prvostupanjskom sudu nije donesena isključivo na temelju mišljenja vještaka psihijatra, već i na temelju nespornih činjenica koje su podudarne sa nalazom i mišljenjem - da je tužitelj zbog štetnog događaja od 22. listopada 2018. i posljedica po njegovo psihičko zdravlje bio na bolovanju nepunih šest mjeseci (1. travnja 2019.), da je redovno koristio propisanu terapiju (Normabel, Xanax i Suplirid), obavljao liječničke kontrole, da za vrijeme bolovanja i uzimanja terapije kako navodi u neosporavano iskazu "nije bio sposoban za ništa" i da je sve što je inače obavljao za kuću i pomagao u kući, obavljala supruga (list 94. - 95.), a koje su kao nesporne prema pravilima iskustva i logike osnova za zaključak da tužitelju pripada pravo na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njegu po dva sata dnevno za vrijeme bolovanja ili ukupno 1.062,45 eura (320 sati x 3,32 eura po satu - cijena sata nije sporna) za obavljanje uobičajenih poslova u kućanstvu.

18. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno na temelju u bitnome nespornih činjenica utvrdio i dosudio tužitelju na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 1.062,45 eura (1095. stavak 1. ZOO-a) sa zateznim kamatama od 6. studenog 2020. (podnošenja odštetnog zahtjeva, do kad je ta šteta i nastala) do isplate (članak 1086., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

19. Kako tužitelj nije tražio troškove liječenje to nije jasno što je tuženik imao u vidu kada u dijelu žalbe kojim osporava tijek zateznih kamata na iznos imovinske štete tvrdi da "tužiteljica" nije priložila bilo kakav račun iz kojeg bi bilo razvidno da je platila troškove liječenja.

20. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima postupka pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude zastupajući stav da se protivno članku 90. stavku 4. Ustava[2] temelji na primjeni vrijednosti boda određenog OT/2023 (2,00 eura), te se s tim u vezi poziva i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2450/2023. od 30. kolovoza 2023., za koju drži da podržava njegovo tumačenje mjerodavnih pravila vezano za primjenu vrijednosti boda kod određivanja nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku.

21. To iz razloga što se odluka o nagradi za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku temelji na odredbi članka 155. stavku 2. ZPP-a, kojom je propisano da će sud troškove propisane tarifom za nagrade odvjetnika odmjeriti prema tarifi, a koja odredba je prisilne naravi, i što je prvostupanjski sud na temelju te odredbe primijenio OT-u, i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (članak 164. stavak 1. i 4. ZPP-a, Tbr. 52/3. OT), a zbog čega u situaciji kad nije izmijenjena odredba članka 155. stavka 2. ZPP-a, niti se tom odredbom omogućava ostvarivanje subjektivnih prava koja su nerazmjerna ili nepravedna, ne može prihvatiti tuženikovo pozivanje na zabranu retroaktivnosti djelovanja zakona koja je ustavna kategorija (članak 90. stavak 4. Ustava) i koja se odnosi na čuvanje beziznimno svih subjektivnih prava ostvarenih na zakonskom temelju, a niti shvaćanje iskazano u odluci Visokog trgovačkom suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., za koje drži da podržava njegovo tumačenje primjene vrijednosti boda.

22. Pravilno je odmjeren i uspjeh stranaka u parnici, utvrđeni i dosuđeni troškovi na ime zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i dosuđen plaćeni trošak vještačenja (331,81 eura), budući da se bez izvođenja tog dokaz nije mogla donijeti meritorna odluka, te se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na točke 30., 31. i 33. obrazloženja prvostupanjske presude.

23. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žabom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

24. Podnesak tužitelja od 10. svibnja 2024. kojim se očituje na žalbu tuženika na način da se priklanja ocjeni nalaza i mišljenja liječnika vještaka iskazanoj po prvostupanjskom sudu i od 29. siječnja 2025., kojim ponovljeno iskazuje suglasnost sa dopunom nalaza i mišljenja liječnika vještaka, nisu pripremni, niti dispozitivni podnesci, a time niti potrebni u vođenju predmetne parnice, zbog čega nagrada za sastav tih podnesaka (ukupno 562,50 eura) po punomoćniku odvjetniku nije priznat tužitelju (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

3 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9/6., 46. i 54. OT), koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

26. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 4.500,00 eura i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.062,45 eura, sve sa zateznim kamatama od 6. studenog 2020. do isplate, naknaditi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu 2.019,31 eura sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2024. do isplate, naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu 250,00 eura i sam snositi svoje troškove predmetne parnice, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II., III. i IV.).

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević