Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-206/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Rožman, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tuženika GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Danijela Nenadić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-778/2019-43 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika GH iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 778/2019-43 od 26. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice PH iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 778/2019-43 od 26. siječnja 2023. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da ju se utvrdi suvlasnicom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica od 223 čhv, preko 365/100 do ½ dijela i pod točkom IV. izreke u cijelosti.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 778/2019-43 od 26. siječnja 2023. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da ju se utvrdi suvlasnicom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica od 223 čhv preko 1/3 dijela do 365/1000 i sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica daljnjih preko 1/3 dijela do 365/1000 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica od 223 čhv, što je tuženik GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama u tom suvlasničkom dijelu.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-778/2019-43 od 26. siječnja 2023.:

- po žalbi tuženika pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu prihvaćen preko iznosa od 2.0124,04 eura (za iznos od 4.853.67 eura) s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom V. izreke u cijelosti, a

- po žalbi tužiteljice pod točkom V. izreke u dijelu kojim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.154,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama

i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavljeno je da se o troškovima nastalim strankama u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica od 223 čhv, što da je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama (točka I. izreke), preostali dio stvarnopravnog zahtjeva do 1⁄2 dijela odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 6.877,71 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15. srpnja 2019. do isplate (točka III. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 92,06 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana podnošenja tužbe do isplate. (točka IV. zeke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.154,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. siječnja 2023. do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkama II. i IV. izreke te točkom V. izreke, u dijelu kojim njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.154,36 eura s pripadajućim kamatama, žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te da joj prizna trošak nastao podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, pod točkom III. izreke u dijelu kojim je zahtjev tužiteljice za isplatu prihvaćen preko iznosa od 2.0124,04 eura (za iznos od 4.853.67 eura) i pod točkom V. izreke žalbom pobija tuženik, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da mu sukladno tome prizna troškove parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Odluku o dijelu tužbenog zahtjeva sadržanu pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude sud prvog stupnja donio je pozivom na 248. i 253. st. 2. Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., u daljnjem tekstu: ObZ) i 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 155/14., 81/15. - pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) uz

obrazloženje:

- da je brak između stranaka trajao od 25. srpnja 1998. do razvoda braka na temelju presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-69/17-3 od 27. lipnja 2017., koja pravomoćnost stekla 7. kolovoza 2017.,

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 3. srpnja 2009., koji ugovor je tuženik sklopio s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, kao darovateljem.

- da iz spis Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka [broj], [broj] proizlazi da je tužitelj pravo vlasništva stekao na temelju Zakona o područjima od posebne državne skrbi (Nar. nov. broj 86/08., dalje: ZPPDS/08) i statusa hrvatskog branitelja,

- da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (3. srpnja 2009.) nisu bile na snazi odredbe članka 9.b. i članka 10.a. st. 3. ZPPDS/11 koje su stupile na snagu 2. lipnja 2011. i da se stoga ne mogu se primijeniti retroaktivno, a da čl. 9. ZPPDS/08 nije bilo propisano da bi stambena površina obiteljske kuće koja se daruje bila ovisna o broju članova, nego je to propisano tek člankom 9.b.ZPPDS/11, kao što da u vrijeme sklapanja ugovora nije na snazi bila odredba čl. 10a. st. 3. ZPPDS/11 kojom je propisano da: "Nekretnina koja je predmet darovanja i kupnje po ovom Zakonu je suvlasništvo svih članova obitelji na temelju kojih stječu pravo na veličinu stambenog objekta i neovisno s kojim članom obitelji je zaključen ugovor o darovanju.",

- pa da stoga predmetna nekretnina u trenutku darovanja nije predstavljala bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe članka 248.ObZ-a već vlastitu imovinu tuženika u smislu čl. 253. stavak 2. tog Zakona,

- ali da u konkretnom slučaju razlika između stanja nekretnine u trenutku darovanja i današnjeg stanja nekretnine daje osnov za stvarnopravni zahtjev tužiteljice s osnove bračne stečevine zajedničkim ulaganjem stranaka radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i to jer

- da je ulaganjima, koja su učinjena sporazumom stranaka, nastala praktički potpuno nova nekretnina,

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka iz PETRAČIĆ-projekt d.o.o. proizlazi da je prema današnjim cijenama, vrijednost nekretnine prije obnove iznosila 19.000,01 eura, a nakon obnove da iznosi 69.289,22 eura, čime je obnovom povećana njezina vrijednost za 50.289,21 eura

- te da tako velika ulaganja i činjenica da je nastala praktično nova stvar daju osnov za stjecanje suvlasništva na temelju bračne stečevine i neovisno od propisanog odredbom čl. 156. st. 1. ZVDSP i to jer da je kroz sudsku prasku izneseno shvaćanje da se, ako se radi o znatnijim radovima nakon kojih prvobitna građevina u pretežnom dijelu prestaje postojati i kad je to među strankama ugovoreno, ne može isključiti izmjena stvarnopravnih odnosa, a

- slijedom čega svega da je predmetna nekretnina u jednom dijelu vlastita imovina tuženika iz ugovora o darovanju i to sukladno nalazu i mišljenju građevinskog 27%, dok da se u ostalih 73% radi se o zajedničkom doprinosu stranaka temeljem bračne stečevine u skladu s odredbom čl. 249. st. 1. ObZ-a, čime da tužiteljici na ime bračne stečevine pripada 1/3 predmetne nekretnine,

- time da darovani dio građevinskog materijala nije imao utjecaja na utvrđenje o postojanju podjednakog doprinosa u obnovi nekretnine jer da je strankama i njihovoj djeci taj materijal darovan od države po članu obitelji i da su ga dobili kao i svi drugi na području posebne državne skrbi radi obnove kuća i da nema veze sa statusom tuženika kao branitelja.

6. U vezi takve odluke žaliteljici valja odgovoriti da je sud prvoga stupnja pravilno naveo da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na snazi bio ZPPD/08, kao i da taj Zakon nije sadržavao odredbe dodane Zakonom o izmjenama i dopunama ZZPD/08 (Nar. nov. broj 57/11, ZID ZPPD/08), odredbe sadržane u čl. 9.b i 10.a.

6.1. Stoga, kako je tek navedenim odredbama ZID ZPPD/08 propisano da se stambena površina obiteljske kuće ili stana ili odgovarajuća količina građevnog materijala iz čl. 9. tog Zakona utvrđuje sprema broju članova obitelji i da je nekretnina koja je predmet darovanja i kupnje po tom Zakonu suvlasništvo svih članova obitelji na temelju kojih stječu pravo na veličinu stambenog objekta i neovisno s kojim članom obitelji je zaključen ugovor o darovanju, a takve odredbe nisu postojale u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, već su se u to vrijeme primjenjivale odredbe ZPPD/08, to i prema shvaćanju ovoga suda, na predmetni slučaj, nije bilo mjesta primjeni odredbi sadržanih u ZID ZPPD/11.

6.2. Slijedom toga, u pravu je sud prvoga stupnja i kada navodi da predmetna nekretnine, u postotku koji odgovara vrijednost iste prije obnove, predstavlja posebnu imovinu tuženika, a u preostalom dijelu da se radi o bračnoj stečevini stranka.

7. Pravilno dalje navodi prvostupanjski sud da je čl. 156. ZVDSP-a propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Dakle, navedena odredba daje mogućnost dokazivati da je vlasnik odredio nešto drugo, pa ako se takva volja vlasnika dokaže, to znači da nema prepreke da se u tom slučaju odluči i o stvarnopravnom zahtjevu postavljenom u vezi nekretnine.

7.1. Da se u konkretnom slučaju radi o takvoj situaciji proizlazi iz utvrđenih činjenica, koje navodima žalbi nisu dovedene u sumnju.

7.2. Sam tuženik u iskazu navodi da smatra da dio predmetne nekretnine pripada tužiteljici, ali ostavlja da sud odredio koji. Također, iz stanja spisa proizlazi da je 26. kolovoza 2005. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka dalo Suglasnost za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam oštećene obiteljske kuće (predmetne nekretnine) u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi i ugovor o darovanju osnovnog građevinskog materijala kako tuženiku, tako i članovima njegove obitelji (tužiteljici i djeci stranaka), a proizlazi i da je u to vrijeme predmetna nekretnina imala samo gole zidove i da je bila bez krova, prozora, vrata i dr. Već iz navedenog proizlazi da je još od 2005. (gotovo četiri godine prije darovanja iste te nekretnine tuženiku) između stranaka postojao sporazum da se na ovaj način osigura dom za obitelj, a iz rezultata dokaznog postupka (iskaza svjedoka i stranaka te matereijalnih dokaza u spisu) proizlazi i da su stranke u obnovu ulagale i druga zajednička sredstva i rad, izuzev darovanog građevinskog materijala, te da je posljedično tome stvoren sasvim novi objekt (kuća s krovom, vratima, prozorima, sanitarijama…) podoban za stanovanje obitelji.

7.3. Takvo suglasno postupanje stranaka, i po shvaćanju ovoga suda, ne govori ništa drugo nego da je između stranaka cijelo vrijeme postojao sporazum i jasna volja tuženika, koji je nakon darovanja formalno i upisan kao vlasnik, o tome da se radi o nekretnini koja je zapravo zajednička imovina i od koje, zajedničkim radom, trudom i sredstvima, treba stvoriti nekretninu podobnu za stanovanje obitelji, što je na kraju i rezultiralo stvaranjem praktički potpuno nove stvari (kuće) te upravo to govori o izuzetku na koji se misli čl. 156. ZVDSP-a.

7.4. Time, suprotno navodima žalbe tuženika, nije bilo prepreke da se utvrđuje predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu stranaka, jer, i prema shvaćanju ovoga suda, ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Odnosno, suprotno onome što tuženik tvrdi predmetna nekretnina nije u cijelosti posebna imovina tuženika i tužiteljica nema pravo samo na obveznopravni zahtjev u vezi ulaganja koja je imala, već ima pravo zahtijevati da se utvrdi da se radi o njezinoj bračnoj stečevini.

8. S obzirom na rečeno te činjenicu da ni jedna od stranaka nije tvrdila/ dokazala da postoji sporazum o podjeli bračne stečevine na drugačiji način nego svakome ½ onog što predstavlja bračnu stečevinu (čl. 249. ObZ-a), ovaj sud pravilnim ocjenjuje utvrđenje suda prvoga stupnja da tužiteljici na ime bračne stečevine u suvlasništvo pripada ½ od 73% predmetne nekretnine.

8.1. Pri tome je, jedino, u pravu tužiteljica da joj je trebalo priznati 365/1000 dijela predmetne nekretnine i to jer to odgovara ½ njezina suvlasničkog dijela na 73% predmetne nekretnine, a ne samo 1/3 dijela kako to utvrđuje sud prvoga stupnja (73% : 2 = 36,5%, što je više od 1/3 dijela nekretnine).

9. Na navode žalbe tužiteljice valja još odgovoriti da do završetka prethodnog postupka tužiteljica nije tvrdila ništa drugo nego da su sva ulaganja u kuću vršena zajedničkim sredstvima nje i tuženika kao bračnih drugova, koja su ostvarena radom za trajanja bračne zajednice te da je za trajanja braka sagrađen zapravo potpuno novi objekti (točka 4. tužbe). Odnosno do zaključenja prethodnog postupka tužiteljica nije činjenično tvrdila da je pozajmice vraćala iz svojih posebnih sredstava niti je dokazivala podrijetlo tih posebnih sredstava, što sada tvrdi u žalbi. Stoga sud prvog stupnja nije ni u postupovonom niti u materijalnopravnom smislu pogriješio kada ništa o ovome nije rekao u pobijanoj odluci, a niti je o tim navodima išta izvan navedenog trebao odgovarati ovaj sud (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

10. Nadalje, sud prvoga stupnja pod točkom III. izreke je, pozivom na čl. 38. ZVDSP- a, naložio tuženiku platiti tužiteljici 6.877,71 eura, od čega tuženik osporava prvostupanjsku presudu u dijelu kojim mu je naloženo platiti tužiteljici 36.570,95 kn (sada 4.853.67 eura).

11. Prihvaćajući taj dio tužbenog zahtjeva sud u bitnome obrazlaže da je tužiteljica podigla pozajmice za vrijeme trajanja braka (točka 43. obrazloženja prvostupanjske odluke) koje su iskorištene za vrijeme trajanja braka radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, pa da stoga neisplaćene rate sada predstavljaju teret bračne stečevine bivših bračnih drugova koji bračni drugovi snose na jednake dijelove. Obrazlaže da i ako je tužiteljica dio sredstava od pozajmica iskoristila za obavljanje udomiteljske djelatnosti da je time opet ostvarivala prihode za vrijeme trajanja braka koji su korišteni radi namirenja tekućih potreba obitelji stranaka pa da i stog neosnovano tuženik smatra da se zbog toga ne nalazi u obvezi naknade tužiteljici 1⁄2 plaćenih iznosa (točka 49. obrazloženja).

12. Međutim, kako činjenično tužiteljica tvrdi da je sav novac iz tih pozajmica utrošen za potrebe predmetne nekretnine (točka 41. i 46. obrazloženja prvostupanjske odluke), što sud u nekom dijelu smatra točnima, ali ne zna se u kojem (točke 47. i 48. obrazloženja prvostupanjske odluke), a s druge strane pak hipotetski utvrđuje (točka 49. obrazloženja prvostupanjske presude) da možda ipak tome i nije tako, uz što je s osnova bračne stečevine i ulaganja tužiteljici pripao određeni suvlasnički dio predmetne nekretnine, to se osnovano navodima žalbe ukazuje na nerazumljivost prvostupanjske odluke u ovom dijelu (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), zbog čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Tužiteljica, s druge strane, ne obrazlaže zbog čega ne bi bila pravilna odluka suda prvog stupnja sadržana pod točkom IV. izreke pa je u tom dijelu odluka ispitana unutar određenog čl. 365. st. 2. ZPP-a i u tom je smislu žalba tužiteljice u odnosu na ovaj dio ocijenjena neosnovanom.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1., čl. 373. točka 2. i čl. 369. st. 1. ZPP-a.

15. Odluka o troškovima sadržana u pobijanoj presudi ukinuta je jer konačni uspjeh stranaka za sada nije poznat (čl. 380. točka 2. ZPP-a).

16. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih im podnošenjem žalbi temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević