Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-408/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LMA, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-708/2019 od 29. ožujka 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2025., u nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. iz Zadra,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika LMA, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni, te se okrivljeniku LMA, za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11, prihvaća po sudu prvog stupnja kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, nakon čega mu se, temeljem čl. 56. KZ/11, izriče uvjetna osuda time da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljeniku će se uračunati vrijeme lišenja slobode od 6. lipnja 2019. do 7. lipnja 2019.

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika LMA se odbija kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim okrivljenika LMA, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode i to od 6. lipnja 2019. do 7. lipnja 2019.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik LMA je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 13.196,90 kuna, u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik LMA, po branitelju Borisu Grgiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, dok su nazočni okrivljenik LMA i njegov branitelj Boris Grgić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. iz Zadra ustrajali kod navoda i prijedloga iz žalbe. Osim toga, okrivljenik je naveo da je postao otac i trećeg djeteta, koje dijete ima velikih zdravstvenih problema te je kao dokaz tih tvrdnji priložio medicinsku dokumentaciju.

8. Žalba okrivljenika LMA je djelomično osnovana i to u pogledu odluke o kazni, dok je u ostalom dijelu njegova žalba neosnovana.

9. Nije u pravu okrivljenik LMA kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, sa tvrdnjom da je odbio provođenje novog vještačenja, na koji način da je povrijedio okrivljenikovo pravo na pravično suđenje uskraćivanjem mogućnosti da pred sudom predoči činjenice i dokaze koji mu idu u prilog.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je, odbijanjem prijedloga obrane za provođenjem novog kombiniranog vještačenja, teško povrijeđeno okrivljenikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da su vještaci koji su sudjelovali u izradi kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja, u skladu s pravilima struke, izradili pisano vještačenje, a nakon toga su na raspravi uvjerljivo i jasno odgovorili na sva pitanja, uzevši pri tome u obzir prigovore i navode iz okrivljenikove obrane. Prema tome, okrivljeniku nije uskraćena mogućnost da pred sudom predoči činjenice i dokaze koji mu idu u prilog, a to što je na koncu bio nezadovoljan sa zaključcima kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja i što je sud prvog stupnja odbio prijedlog za novim kombiniranim vještačenjem prometne nesreće, dajući za to valjano obrazloženje, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se okrivljenik poziva u žalbi.

10. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan i opširan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi da je unesrećeni pješak prelazio cestu s vozačeve desne prema lijevoj strani ceste, a po pogrešnim utvrđenjima vještaka da je smjer kretanja pješaka bio suprotan, od lijeve prema desnoj strani gledajući iz smjera okrivljenikovog kretanja. U žalbi se ističe da iz obdukcije i sudsko-medicinskog vještačenja proizlazi da je oštećenik u prometnoj nesreći zadobio podljeve na prednjoj strani lijevog ramena i prednjoj strani lijeve nadlaktice, kao i krvni podljev stražnje strane lijeve natkoljenice prema vani te oguljotine lijeve potkoljenice, iz kojih ozljeda proizlazi da je u trenutku naleta okrivljenikovog vozila pješak bio lijevom stranom svoga tijela okrenut prema vozilu okrivljenika, budući da se radi o ozljedama nastalim primarnim kontaktom s vozilom okrivljenika. Navodi se kako je nelogična verzija vještaka da se oštećenik nalazio svojom desnom bočnom stranom okrenut prema nailazećem vozilu i da u cijelosti izostaju tragovi kontakta vozila s desnom nogom pješaka, pa da je nelogično, u situaciji da je oštećenik desnom stanom tijela okrenut nailazećem vozilu, da u cijelosti izostaju ozljede desne noge – ekstremiteta koji primarno uspostavljaju kontakt s nailazećim vozilom, a istovremeno da nastaju ozljede lijeve vanjske strane noge.

11.2. U žalbi se ističe kako smjer kretanja oštećenika utječe na parametre izračuna i mogućnosti uočavanja i brzine kretanja okrivljenika, pa da su iz tih problematiziranih činjenica vještaci pogrešno utvrdili dinamiku nastanka prometne nesreće, što da je dovelo do pogrešnog izračuna i položaja okrivljenika i njegove mogućnosti uočavanja oštećenika i mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće te brzine kretanja, a što da je moglo u bitnome utjecati na činjenice relevantne za donošenje odluke o krivnji. U žalbi se navodi da se u provedenim vještačenjima nalazi dovoljno nelogičnosti da se ne mogu uzeti kao vještačenja u kojima su nedvojbeno utvrđene relevantne činjenice te otklonjene sve nejasnoće, zbog čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

11.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika LMA kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

11.5. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je okrivljenik LMA, inkriminirane prigode, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, odnosno postupajući protivno čl. 38. st. 1., čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 57/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17 - u daljnjem tekstu: ZSPC), iz nehaja izazvao opasnost za život ljudi te prouzročio smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11.

11.6. Ova utvrđenja proizlaze iz dokaza provedenih u dokaznom postupku, a prvenstveno iz pisanog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za prometna vještačenja i procjene dipl. ing. Daniela Sikirića i stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. Davora Mayera od 5. rujna 2019., kao i iz iskaza vještaka Sikirića i Mayera sa rasprave od 2. ožujka 2022., zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Zadar od 6. lipnja 2019. s fotodokumentacijom i situacijskim planom, pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. Davora Mayera od 24. kolovoza 2019. te zapisnika o obdukciji od 7. lipnja 2019.

11.7. Uzevši u obzir naprijed navedene dokaze, a posebno pisano kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka za prometna vještačenja i procjene dipl. ing. Daniela Sikirića i stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. Davora Mayera od 5. rujna 2019., kao i iskaze tih vještaka od 2. ožujka 2022., sud prvog stupnja je pravilno prihvatio to vještačenje vjerodostojnim jer je stručno i objektivno, te je iz tog vještačenja nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik, upravljajući osobnim automobilom upravo na način opisan u izreci pobijane presude, prednjim desnim dijelom vozila udario u pješaka LM, koji je od zadobivenih ozljeda preminuo.

11.8. Neosnovani su navodi okrivljenika kada tvrdi da je, inkriminirane prigode, unesrećeni pješak prelazio cestu s desne prema lijevoj strani ceste, gledajući iz smjera okrivljenikovog kretanja, a ne s okrivljenikove lijeve prema desnoj strani ceste. Naime, iz provedenih dokaza, a posebno iz pisanog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja, kao i iz iskaza vještaka Sikirića i Mayera na raspravi, proizlazi da je okrivljenik upravljao vozilom brzinom od oko 60 km/h na mjestu gdje je dozvoljena brzina kretanja 50 km/h, a da se, inkriminirane prigode, kretao svakom brzinom koja ne bi bila veća od 52 km/h, dakle dopuštenom brzinom na mjestu prometne nesreće, da bi imao tehničke mogućnosti da se poduzetom radnjom kočenja zaustavi do mjesta naleta, u kojem slučaju bi ova prometna nesreća bila izbjegnuta. Isto tako, iz kombiniranog vještačenja i iskaza sudskih vještaka Sikirića i Mayera na raspravi, proizlazi kako je pješak prelazio cestu s okrivljenikove lijeve prema desnoj strani ceste, gledajući iz smjera kretanja okrivljenikovog vozila te su vještaci, odgovarajući na pitanja obrane te uzevši u obzir verziju okrivljenikove obrane, na uvjerljiv i argumentiran način potvrdili svoje navode iz pisanog vještva u kojem su opisali kretanje pješaka i način primarnog kontakta okrivljenikovog vozila i pješaka.

11.9. Da je okrivljenik vozio na propisan način, odnosno dopuštenom i prilagođenom brzinom uvjetima noćne vožnje, režimu oborenih svjetala i ograničenju brzine od 50 km/h te da je obratio dužnu pažnju na pješaka koji se nalazio na kolniku, do ove prometne nesreće ne bi niti došlo. Međutim, svojom nepropisnom vožnjom, opisanom u izreci pobijane presude, okrivljenik LMA je prouzročio nastanak prometne nesreće jer je prekršio odredbu čl. 38. st. 1. ZSPC jer kao vozač nije obratio dužnu pažnju na pješaka koji se nalazio na kolniku ili stupa na kolnik, a prekršio je i odredbu čl. 51. st. 1. ZSPC jer svojim vozilom nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti. Osim toga, okrivljenik je prekršio i odredbu čl. 53. st. 1. ZSPC jer se u naselju nije smio vozilom kretati brzinom većom od 50 km/h.

11.10. Prema tome, kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te su vještaci prometne i medicinske struke dali pisano kombinirano vještvo, a i ispitani su na raspravi te su bili decidirani u svojim zaključcima, to je ispravno prvostupanjski sud odbio prijedlog za novim kombiniranih vještačenjem prometne nesreće.

11.11. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik LMA.

12. S druge strane, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je okrivljenik u pravu kada pobija presudu zbog odluke o kazni.

12.1. U žalbi okrivljenika se navodi kako sud prvog stupnja okrivljeniku nije našao otegotnih okolnosti, dok mu je kao olakotne okolnosti cijenio raniju neosuđivanost, žaljenje i kajanje zbog predmetnog događaja, činjenicu što je obiteljski čovjek, odnosno oženjen i otac dvoje maloljetne djece te okolnost da je štetnom događaju pridonio i oštećenik prelazeći cestu mimo obližnjeg obilježenog pješačkog prijelaza. U žalbi se navodi i kako sud prvog stupnja, prilikom izbora vrste i mjere kazne, nije vodio računa da je inkriminirani događaj ostavio izražene psihičke posljedice na okrivljenika, niti da je okrivljenik poduzeo sve da iskaže žaljenje i pijetet prema obitelji unesrećenog pješaka, kao i da očekuje rođenje trećeg djeteta, koje je u međuvremenu rođeno, zbog čega drži kako postoje izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju i izricanje kazne ispod propisanog posebnog zakonskog minimuma te da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom, pri čemu se takva kazna može zamijeniti ili uvjetnom osudom ili radom za opće dobro.

12.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, vodio računa o olakotnim okolnostima na strani okrivljenika, ali ih je podcijenio, dok otegotnih okolnosti nije niti bilo. Prema tome, sud prvog stupnja nije pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika, te nije dovoljno vodio računa da je okrivljenik do sada neosuđivan, da je oženjen i otac troje maloljetne djece (u međuvremenu mu je rođeno i treće dijete koje ima zdravstvenih problema), da je izrazio žaljenje i kajanje zbog ovog događaja, kao i činjenicu da je i oštećenik svojim prelaskom ceste izvan obilježenog pješačkog prijelaza pridonio nastanku prometne nesreće, a trebalo je uzeti u obzir i da je okrivljenik poduzeo sve da iskaže žaljenje i pijetet prema obitelji pokojnog oštećenika te da su ga posljedice ove prometne nesreće i smrt oštećenika toliko pogodili da mu je i danas potrebna psihijatrijska pomoć.

12.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinači odluka o kaznenoj sankciji, na način da se okrivljenika za kazneno djelo iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, za koje je proglašen krivim, osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od pet godina, koja se ukazuje u cijelosti primjerenom, te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se i ovakvom uvjetnom osudom, s maksimalnim vremenom provjeravanja, postići odgovarajuća svrha kaznenih sankcija propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

13. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno je kao u izreci.

Split, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj