Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-148/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr., odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Grada Pule-Pola, Forum 1, OIB: 79517841355, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pn-48/2021-68 od 28. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Pule-Pola kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-48/2021-68 od 28. studenog 2024., osim u dijelu odluke u kojem je tužitelj odbijen u preostalom dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 1.733,38 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku GRAD PULA, iz [adresa], Forum 79517841355 da tužitelju PČ, iz [adresa] [osobni identifikacijski broj] osnovom naknade neimovinske štete isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.300,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trg društvima izračunate za referentno razdoblje koje po tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku GRAD PULA, iz [adresa], 79517841355 da tužitelju PČ, iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] osnovom naknade imovinske štete isplati zbirnu novčanu naknadu u iznosu od 593,60 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.733,38 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan. III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.376,68 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredbi parničkog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o troškovima postupka. Sud je presudom utvrdio isključivu odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 28. ožujka 2015., te je tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu dosudio iznos od 6.300,00 eura, a na ime imovinske štete iznos od 593,60 eura. Odluka je nepravilna i nezakonita. Nepravilno je sud zaključio da šteta koju je tužitelj pretrpio potječe od opasne stvari za koju odgovara tuženik. Cijev koja se u sklopu izvođenja radova nalazi postavljena ili odložena na određenom gradilištu ne može sama po sebi predstavljati opasnu stvar. U konkretnom

slučaju, ne proizlazi da bi se radilo o nasumično odbačenoj cijevi na nerazvrstanoj cesti, već je riječ o cijevi koja je tamo postojala za potrebe i u sklopu izvođenja radova.

Čak i ako bi predmetna cijev predstavljala opasnu stvar, za štete koje potječu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a tuženik sigurno nije vlasnik predmetne cijevi. Radovi na plinovodnoj mreži izvodili su se u sklopu šireg obuhvata radova što sasvim sigurno nikome nije moglo biti nepoznato, a pogotovo ne osobama koje su poput tužitelja u sklopu svojeg svakodnevnog posla vezane upravo za lokaciju na kojoj se radovi izvode. Nije sporno da je tužitelj taksist koji se prema vlastitim navodima povrijedio neposredno kraj taxi stanice. Tuženik ponavlja da je za štetu odgovoran sam tužitelj, ali i da za štetu odgovara treća osoba izvoditelj radova. Sud prvog stupnja je propustio vrednovati i cijeniti okolnost da je tužitelj u noćnim satima, trčao i skakao preko ceste i nogostupa, dakle nije se kretao na uobičajen i redovan način za kretanje pješaka, a sigurno se nije kretao uz povećanu pažnju koja bi bila primjerena kretanju usred noći, nego potpuno neprimjereno stvarnim uvjetima. Uzrok tužiteljevom ozljeđivanju nije bila cijev na nogostupu kao opasna stvar, nego njegovo nepažljivo i nemarno postupanje. Tuženik ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, a za što sud prvog stupnja ne daje nikakvo obrazloženje pa se presuda ne može niti ispitati što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11 Zakona o parničnom postupku. Tuženik nije bio ni naručitelj ni izvođač radova na plinovodnoj mreži, niti je vlasnik cijevi koje je izvođač radova koristio ili odlagao na licu mjesta. Iz dopisa Plinare d.o.o. od 18. lipnja 2018. proizlazi da je naručitelj predmetnih radova bila Plinara d.o.o., a izvoditelj radova trgovačko društvo TGT Adriatic d.o.o. Iznos pravične naknade sud prvog stupnja je nepravilno utvrdio. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da liječenje tužitelja nije provedeno u skladu s pravilnima medicinske struke, te da je točna dijagnoza postavljena tek 11 mjeseci nakon ozljeđivanja, a da je jedna od dvije operacije napravljena dvije godine po ozljedi, te da je liječenje tužitelja zbog toga trajalo znatno duže. Neovisno o ovakvom utvrđenju, sud tužitelju dosuđuje cjelokupnu štetu. Činjenica da tužitelj svojim postupanjem nije doprinio dugotrajnosti liječenja ne znači da štetu koju on zbog toga trpi mora naknađivati tuženik jer tuženik također nije doprinio dugotrajnosti liječenja. Sud nije posebno obrazložio iznose novčane naknade koje je tužitelju utvrdio za pojedinu kvalifikatornu okolnost, tj. pretrpljene bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, no dosuđeni iznos od 6.300,00 eura je previsoko odmjeren. Sud prvog stupnja je dopustio preinaku tužbe, no nepravilno je odlučio o prigovoru zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, jer je potraživanje po osnovi naruženja zastarjelo. Pri dosudi naknade za imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka prekoračenjem tužbenog zahtjeva jer je tužitelj potraživao naknadu ove štete u iznosu od 398,17 eura (3.000,00 kn), a sud mu je dosudio iznos od 593,60 eura. Sud prvog stupnja je slobodnom ocjenom tužitelju odmjerio naknadu za tuđu pomoć i njegu na bazi vrijednosti sata nestručne pomoći od čak 5,30 eura, dok bi po mišljenju tuženika naknada nestručne tuđe njege i pomoći iznosila najviše do 3,50 eura. Odluka suda o troškovima postupka nije pravilna, jer je tužitelju dosuđen cjelokupni parnični trošak, iako tužitelj nije uspio u parnici u cijelosti, a tužitelju je priznata naknada u punom iznosu za pet podnesaka. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev i tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer se presuda suda prvoga stupnja može ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nije osnovan prigovor da je sud pri dosudi naknade za imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka prekoračenjem tužbenog zahtjeva jer je tužitelj potraživao naknadu ove štete u iznosu od 398,17 eura, a sud mu je dosudio iznos od 593,60 eura. Pregledom spisa utvrđeno je da tužitelj u podnesku (list 220 do 221 spisa) potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 663,61 EUR. Na žalbene navode glede dopuštene preinake tužbenog zahtjeva, treba reći da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća je i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), u preinačenje tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva - druga sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24), broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., pa je pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku, posebno kada se uzme u obzir da se pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti.

5. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je prvostupanjski sud i učinio.

5.1. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještaci daju nalaz o sadašnjim zapažanjima činjenica koje postoje u vrijeme suđenja. Vještaci osim zapažanja, za razliku od svjedoka, daju sudu i mišljenje o posljedicama nekih zbivanja, no sve to u okviru svojih posebnih, stručnih znanja. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a) što je u konkretnom slučaju i učinjeno, te je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice, nakon što je vještak otklonio prigovore na svoj nalaz i mišljenje.

6. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je tužitelj prijavio MUP PU Istarska PP Pula-Pola nesretni slučaj u blizini taksi stanice kada se spotaknu i pao o crnu cijev dužine oko 15 m koja je bila postavljena ispred taxi kućice

- da je tužitelj prijavio ozljedu na radu, padom na obje ruke i zadobio prijelom u području desnog lakta

- da je tužitelj 28. ožujka 2015. pregledan u OB Pula gdje se u anamnezi navodi da je pao na taxi stanici i dočekao se na obje ruke, dijagnosticirana je fractura subcapit. radii I. dex., nalaz je izdan 28. ožujka 2015. u 6:11 sati

- da je tuženik izdao odobrenje 23. ožujka 2015. kojim se produžava rok za izvođenje radova unutar građevine nerazvrstane ceste i uvođenje privremene regulacije prometa u Carrarinoj ulici od raskrižja sa ulicom Dubrovačke bratovštine do Giardina na rekonstrukciji postojeće mreže gradskog plina, za vremensko razdoblje od 30. ožujka do 15. travnja 2015.

- da je tuženik izdao odobrenje za izvođenje radova na mreži gradskog plina na dijelu Carrarine ullice, na dijelu raskrižja Carrarine ulice i Giardina i dijela Giardina 5. veljače 2015. za vremensko razdoblje od 06. veljače 2015. – 1. ožujka 2015., no da radovi nisu mogli započeti u traženom vremenskom razdoblju, te samim time niti završiti podnesen je zahtjev za izdavanje odobrenja za produžetak roka izvođenja radova

- da su na fotografijama (na listu 65-67 spisa) vidljive crne cijevi i gradilište u blizini taksi kućice i taksi stajališta u Carrarinoj ulici

- da je Plinara d.o.o. [adresa] od siječnja 2015. do lipnja 2015. vršila radove na rekonstrukciji postojeće mreže gradskog plina dio kojeg projekta je i Carrarina ulica u kojoj su se radovi odvijali u ožujku, a kasnili su zbog potrebe izmještanja instalacija HT-a i u većem dijelu su radovi vršeni u travnju 2015.

- da je iz iskaza tužitelja DČ utvrđeno da je predmetnoga dana kada se dogodila nezgoda bio pozvan od strane svojih kolega da imaju jednu grupu nogometaša i da im treba taksi kombi, a to je bilo negdje iza pola noći

- da dok čekao nogometaše zazvonio je telefon na taksi stanici

- da je istrčao iz auta, preskočio nogostup koji je već bezbroj puta preskočio, no zapeo je na cijev koja se nalazila na trotoaru

- da je poletio prema taksi kućici, dočekao se na obje ruke

- da je zamolio kolege da odu u casino po malo leda, jer je osjećao bol, ali nije mislio da je nešto strašno

- da je te nogometaše odvezao do [adresa], ali je u vožnji osjetio jaku bol u desnoj ruci

- da je bol bila sve jača, otišao je negdje oko 4-5 ujutro na hitnu medicinsku pomoć i tamo su utvrdili da mu je slomljen lakat

- da je pozvao i policiju koja je bila na licu mjesta i pretpostavlja da su slikali

- da su te cijevi bile postavljene uz rub trotoara ili da su bile malo bolje označene, navodi da se vjerojatno njegova nezgoda ne bi dogodila

- da se on o tu cijev spotaknuo u noćnim satima, a nije ni znao da su te cijevi postavljene

- da su u trenutku njegovog pada na taksi stanici bili ZČ i pok. CČ - da je imao 4 tjedna u gipsu cijelu ruku i to savinutu u laktu, a nakon toga još dva tjedna ravno

- da je imao operaciju ručnog zgloba i dan danas nema snage u rukama, obzirom da mu je u toj nezgodi puknuo biceps, koji je otišao u krivo i u svezi čega su liječnici rekli da obzirom nisu vidjeli na vrijeme, nema više mogućnosti popravka

- da dok je imao ruku u gipsu pomoć mu je pružala supruga, nije se mogao sam voziti na terapije, kontrole, a pomagala mu je prilikom oblačenja, svlačenja, kupanja

- da je 14. prosinca 2018. proveden uviđaj na licu mjesta, na kojem je saslušan svjedok ZČ

- da je iskazao da je bio prisutan kada je tužitelj negdje oko 3-4 sata ujutro se spotaknuo o cijevi koje su se nalazile na trotoaru ispred tadašnje taksi kućice

- da je pokazao da su se cijevi nalazile negdje po sredini današnjeg trotoara, da nisu bile označene, niti ograđene

- da je nakon nekoliko dana se još netko spotaknuo, a jedan pad je i vidio

- da su on i pok. CČ priskočili u pomoć tužitelju, a on je otišao u Casino po led

- da su tu noć imali neku grupu P iz [adresa] koje su trebali prebaciti

- da je vidio da se tužitelj nalazio sa svojim vozilom parkiran na mjestu uz trotoar zgrade Fine, kada je zazvonio telefon i on je potrčao da se javi i tada se spotaknuo i pao

- da je tužitelj bio na podu i nije se mogao nasloniti na ruku

- da su cijevi bile crne boje, te nisu bile ni na koji način istaknute, a niti ograđene

- da su i ostali zapinjali, ne samo tužitelj

- da je iz sudsko-medicinskog vještačenja, po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru utvrđeno da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio prijelom ispod glavice desne palčane kosti; uganuće oba ručna zgloba; ozljedu tringularnog – fibrokartilarnog kompleksa oba ručna zgloba; nestabilnost skafoulnarnog zgloba; razdor tetive dvoglavog mišića desne nadlaktice

- da prijelom dijela desne palčane kosti ispod glavice, posebice ako je združen s razdorom tetive dvoglavog mišića desne ruke i evidentiranim ozljedama desnog ručnog zgloba, predstavlja tzv. indirektni prijelom, koji u pravilu nastaje padom na u laktu i dlanu ispruženu ruku

- da su sve evidentirane ozljede, mogle nastati na način kako to iskazuje tužitelj, padom u naprijed s posljedičnim „ dočekivanjem“ na obje ruke

- da je ODO Pula utvrdilo da su na mjestu događaja uz nogostup bile postavljene cijevi, a da je provedenim sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobivene ozljede mogao zadobiti na način opisan u tužbi, odnosno i padom prema naprijed

- da je sud utvrdio da se štetni događaj dogodio 28. ožujka 2015. u Carrarinoj ulici na način da se tužitelj spotaknuo o cijev na nogostupu i pao kojom prilikom je zadobio tjelesne ozljede

- da je iz vještačenja po stalnom sudskom vještaku spec. opće kirurgije i traumatologije mr.sc. LČ utvrđeno da je u štetnom događaju tužitelj zadobio kompleksne ozljede oba ručna zgloba, desnog lakta i nadlaktice

- utvrđeno je da tužitelj trpi trajne duševne boli zbog umanjenja životnih i radnih aktivnosti u visini od 15 %

- da je trpio bol jakog intenziteta trajanju od 2 dana, bol srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te bol blagog intenziteta 60 dana

- da je tužitelj doživio primarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2-3 minute koji nije ostavio trajne posljedice, trpio je sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 mjeseci

- da deformitet desne nadlaktice i mali sanirani postoperativni ožiljak na desnom ručnom zglobu predstavljaju naruženje blagog stupnja

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u periodu od 4 tjedna po 4 sata dnevno u periodu imobilizacije desne šake i podlaktice uz slabu funkcionalnost i bolove u lijevom ručnom zglobu

- da mu je tuđa pomoć bila neophodna prilikom nabavke i spremanja namirnica, prilikom oblačenja i svlačenja te održavanja osobne higijene

- da u narednom periodu tuđa pomoć je bila neophodna u periodu od 4 tjedna po 2 sata dnevno

- da je vještak utvrdio da tužitelj ne trpi trajne posljedice zbog pogreške u liječenju, već da se može govoriti samo o kašnjenju sprovođenja meritorne dijagnostike ozljede ručnog zgloba

- da je lezija odnosno ozljeda oba dva ručna zgloba u stručnim krugovima poznata upravo po tome što se često ne prepoznaje

- da nije osnovan prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

8. Sud prvog stupnja obrazlaže da je čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok čl. 1064. st. 1. ZOO-a propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema utvrđenju prvostupanjskoga suda cijevi, uz i na nogostupu nerazvrstane ceste u Carrarinoj ulici u centru Grada Pule, gdje se kreće veliki broj pješaka, a koja nije propisno ograđena i označena, kraj utvrđene činjenice da su se u vrijeme štetnog događaja izvodili radovi na tom dijelu prometnice, predstavlja opasnu stvar koja uvelike ugrožava sigurnost velikog broja građana, pješaka koji se istom kreću. Utvrđeno je da činjenica da li je riječ o cijevi koja se na licu mjesta nalazila za potrebe vodovodne ili plinske mreže, da li je ista postavljena u skladu ili protivno rješenju o odobrenju za izvođenje radova na nerazvrstanoj cesti, nije od utjecaja na odgovornost tuženika spram tužitelja. Tuženik je sukladno čl. 5. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama Grada [adresa] (Službeni list 11/13.) vlasnik sporne nerazvrstane ceste i u konkretnom slučaju, kao vlasnik opasne stvari odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1064. ZOO-a. Utvrđeno je da se događaj dogodio u noćnim satima, po mraku, da su cijevi bile crne boje, da nije uobičajeno niti za očekivati da se neograđene i neoznačene cijevi nalaze na/uz nogostup, pa se ne može tužitelju stavljati na teret odgovornost za nastanak štetnog događaja. Zbog svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja temeljem čl. 1063. i čl. 1064. st. 1. ZOO-a.

9. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da tužitelj trpi trajne duševne boli zbog umanjenja životnih i radnih aktivnosti u visini od 15 %, te da je trpio bol jakog intenziteta trajanju od 2 dana, bol srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te bol blagog intenziteta 60 dana. Prilikom ozljeđivanja, tužitelj je doživio primarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2-3 minute koji nije ostavio trajne posljedice, trpio je sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 mjeseci. Utvrđeni deformitet desne nadlaktice i mali sanirani postoperativni ožiljak na desnom ručnom zglobu predstavljaju naruženje blagog stupnja. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u periodu od 4 tjedna po 4 sata dnevno u periodu imobilizacije desne šake i podlaktice uz slabu funkcionalnost i bolove u lijevom ručnom zglobu. Tuđa pomoć bila mu je neophodna prilikom nabavke i spremanja namirnica, prilikom oblačenja i svlačenja te održavanja osobne higijene. U narednom periodu tuđa pomoć bila je neophodna u periodu od 4 tjedna po 2 sata dnevno.

10. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 19. ZOO-a propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (stavak 1.), a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična štete), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (stavak 1.) te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

11. Prvostupanjski sud je imajući u vidu utvrđene pretrpljene fizičke bolove, strah, naruženje, smanjenje životne i radne aktivnosti, uzimajući u obzir način nastanka štetnog događaja, dob i zanimanje tužitelja, tužitelju dosudio temeljem čl. 1100 ZOO- a pravičnu novčanu naknadu u sveukupnom iznosu od 6.300,00 eura.

12. Temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a sud je tužitelju dosudio i naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna u vremenskom trajanju od 4 tjedna po četiri sata dnevno (112 sati), a utvrđeno je da mu je tu pomoć i njegu pružala supruga. Uzimajući u obzir tako utvrđenu potrebu za pomoći i njegom tužitelju je odmjerena naknada štete za ukupno 112 sati tuđe pomoći i njege po cijeni sata od 5,30 eura po satu, sukladno članku 223. ZPP-a, što ukupno iznosi 593,60 eura.

13. Odluka o tijeku zateznih kamata na iznos pravične novčane naknade od 6.300,00 eura donesena je na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe sudu 30. studenog 2017. Na naknadu imovinske štete tuđe pomoći i njege zatezne kamate su dosuđene od presuđenja do isplate, jer je naknada određena po slobodnoj ocjeni od presuđenja te je toga dana imovinska šteta dobila svoj novčani ekvivalent.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik vlasnik sporne nerazvrstane ceste te u konkretnom slučaju, kao vlasnik opasne stvari odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1064. ZOO-a. Utvrđeno je da se događaj dogodio u noćnim satima, po mraku, da su cijevi bile crne boje, te da nije za očekivati da se neograđene i neoznačene cijevi nalaze na/uz nogostup, pa sud nije utvrdio doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja, već upravo suprotno odgovornost tuženika.

15. Svoju odluku pravilno prvostupanjski sud temelji na čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kojim je određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, pri čemu se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), ali i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), pri čemu u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). Pritom, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

16. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužitelja. Pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti. Prvostupanjski sud je tužitelju na ime utvrđene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, primjenom čl. 1100. ZOO-a, kao i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl. br. Su-IV-47/2020-5, dosudio pravičnu novčanu naknadu. Pravne osnove temeljem kojih je dosuđivana pravična novčana naknada nematerijalne štete, postaju kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične naknade, a pravni temelj postaje povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO-a). Stoga sud prvog stupnja donosi odluku o jednoj pravičnoj novčanoj naknadi, a što je prvostupanjski sud pravilno i učinio.

17. Utvrđeno je da je tuđa pomoć bila potrebna tužitelju, a radi se o zahtjevu za naknadu imovinske, nenovčane i ne reparirane štete u visini koju sud određuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke, pa je stoga temeljem čl. 223. ZPP-a prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio naknadu od 5,30 EURA po jednom satu ocjenjujući isti iznos primjeren troškovima života te stvarnim cijenama koštanja usluga pomoći u kući na tržištu, uz činjenicu da je uobičajeno da takovu pomoć tužiteljima pružaju ukućani, u ovom slučaju supruga. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od presuđenja. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl.1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete i na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude i rješenja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.

19. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina