Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-178/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RN i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i 2. u svezi čl. 60. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem K-138/2023-8 od 10. studenog 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika branitelja okrivljenika RN, Tonija Vulića, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenike RN i CN, zbog dva kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. u svezi čl. 60. KZ/97.

2. Temeljem čl. 158. st. 2. (ispravno bi bilo čl. 158. st. 3.) ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo Hypo Leasing Steiermark d.o.o. je s imovinskopravnim zahtjevom upućeno u parnicu.

3. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovor na žalbu je podnio okrivljenik RN, po braniteljici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja. Braniteljica okrivljenika RN, odvjetnica Martina Alagić je u svom odgovoru na žalbu zatražila da bude obaviještena o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

6. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08-24, održana u odsutnosti nedošlih, a uredno izviještenih državnog odvjetnika i okrivljenika RN, dok je nazočni zamjenik branitelja okrivljenika RN, Toni Vulić, odvjetnik u Splitu, ustrajao kod navoda i prijedloga iz odgovora na žalbu.

8. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

9. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da se pobijana presuda ne može ispitati jer da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

10. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je sud prvog stupnja iz pogrešno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da okrivljenici RN i CN nisu ostvarili nikakvu korist, odnosno da nisu pribavili korist od 25.714,10 eura koju su podijelili s ZN, te korist od 15.546,18 eura koju su podijelili s BN, jer da za to nema niti jednog dokaza.

11.2. U žalbi se ističe kako prvostupanjski sud parcijalno obrazlaže izvedene dokaze navodeći samo one zaključke na temelju kojih se može zaključiti da nema dokaza da su okrivljenici počinili predmetna kaznena djela, a da izostavlja obrazloženja i logičke zaključke koji proizlaze iz izvedenih dokaza da su okrivljenici počinili predmetna kaznena djela. U žalbi se navodi i kako je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da su prekršene odredbe ugovornog odnosa između davatelja i korisnika leasinga, te posrednika, čime su TN i BN ostvarili nepripadnu imovinsku korist, te okrivljenici RN i CN za svoja trgovačka društva, jer da nije došlo do realizacije leasinga. Ističe se kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da je nebitna činjenica je li stvarno došlo do isporuke predmeta leasinga te da je okrivljenik RN bio svjestan i znao je da predmeti leasinga nisu isporučeni TN i BN jer da to proizlazi iz činjenice da sporni strojevi, koji su bili predmet leasinga, nikada nisu isporučeni TN i BN, slijedom čega da nisu mogle biti niti sačinjene fotografije o predaji tih strojeva. U žalbi se navodi kako je upravo tim neistinitim prikazivanjem isporuke predmeta leasinga oštećenik doveden u zabludu te je izvršio isplatu na račun trgovačkog društva Ensis d.o.o. u iznosu od 25.714,00 eura po ugovorima sklopljenim sa TN, te u iznosu od 15.546,18 eura, po ugovorima sklopljenim sa BN, čime je oštećeniku prouzročena znatna šteta.

11.3. Državni odvjetnik u žalbi navodi i kako je nelogična obrana okrivljenika jer da bi po njima okrivljenica CN unaprijed morala računati na nemar okrivljenika RN u smislu da se u njegovom trgovačkom društvu, koje je bilo dobavljač predmeta leasinga za oštećenika i koje je moralo provjeravati jesu li predmeti leasinga doista predani korisnicima, to nije provjeravalo već se sve odrađivalo samo kroz materijalnu dokumentaciju, jer da bez njihovog zajedničkog dogovora ne bi ni došlo do zaključivanja ugovora o leasingu, a za sklapanje kojih je okrivljenik RN imao interes u vidu dobivanja provizije za zaključivanje ugovora sa korisnicima koje je pronalazila okrivljenica CN i sačinjavala fiktivnu dokumentaciju prikazujući oštećeniku kako je došlo do realizacije ugovora, a što se razotkrilo kada su djelatnici intervencijske agencije po nalogu oštećenika izašli na teren i utvrdili stvarno činjenično stanje.

11.4. Na koncu, u žalbi se ističe kako iz predračuna, računa i otpremnica koje su za društvo Ensis d.o.o. potpisale i pečatom ovjerile zaposlenice tog društva, prema nalogu i uputama okrivljenika RN, koji je bio svjestan da podaci u istima nisu istiniti jer su proizašli iz fiktivnog ugovornog odnosa, nedvojbeno proizlazi da je takvim postupanjem okrivljenik RN, kao odgovorna osoba društva Ensis d.o.o., a u dogovoru s okrivljenicom CN, ostvario bitna obilježja predmetnih kaznenih djela.

11.5. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenici RN i CN počinili predmetna kaznena djela jer oni od samog početka decidirano negiraju počinjenje tih djela, a osim toga u postupku nije izveden niti jedan verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenici RN i CN, zajednički i dogovorno sa korisnicima leasinga TN, odnosno BN, doista postupali na način kako im se optužnicom stavlja na teret, odnosno nije dokazano da bi okrivljenici RN i CN kao odgovorne osobe u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu i drugu pravnu osobu na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica doveli oštećenika u zabludu i time ga naveli da na štetu tuđe imovine što učini, a počinjenjem djela da je pribavljena znatna imovinska korist te prouzročena znatna šteta i da su oni postupali s ciljem pribavljanja takve koristi, pa da bi time počinili dva kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97.

11.6. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u poslovima leasinga pojavljuju dvije ugovorne strane i to s jedne strane davatelj leasinga (oštećeno društvo Hypo Leasing Steiermark d.o.o.), a s druge strane primatelj leasinga (TN i BN), dok je okrivljenik RN i trgovačko društvo Ensis d.o.o. Vukovar bilo samo posrednik između oštećenog društva i kupca, odnosno primatelja leasinga, a tek kasnije je u posao ušlo i trgovačko društvo Tehnologija unapređivanja hrane d.o.o. iz Osijeka, tj. okrivljenica CN. Trgovačko društvo Ensis d.o.o. je ostvarivalo samo određenu proviziju, a u konkretnom slučaju poslove sa TN i BN obavljala je okrivljenica CN, odnosno trgovačko društvo Tehnologija unapređivanja hrane d.o.o. čija je ona bila direktorica. Na zamolbu okrivljenice CN trgovačko društvo Ensis d.o.o. je odradilo samo posao prosljeđivanja dokumentacije do oštećenog društva te je za taj posao ostvarilo određenu proviziju, tako da nije utvrđeno da bi okrivljenik RN imao bilo kakve kontakte sa TN i BN, pa stoga nije moglo biti nikakvog dogovora između njih oko počinjenja predmetnih kaznenih djela. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja kako iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da su TN i BN potpisali potvrde o preuzimanju predmeta leasinga, tj. strojeva te da postoje slike istih uz poljoprivredne strojeve, a nepobitna je činjenica i da su oni platiti akontacije za ugovore o leasingu, tako da iz izvedenih dokaza u postupku ne proizlazi da bi postojao dogovor između okrivljenika RN i CN te TN i BN za počinjenje kaznenih djela.

11.7. Treba istaći kako su TN i BN platili akontaciju za kredit, platili troškove obrade ugovora, dali sredstva osiguranja plaćanja i police osiguranja plaćanja leasinga, platili osiguranje predmeta leasinga te potpisali potvrde o preuzimanju strojeva, što ukazuje na to da u tome nisu sudjelovali okrivljenici RN i CN, niti je u postupku dokazano da su okrivljenici ostvarili kakvu protupravnu imovinsku korist. Također je za istaći kako okrivljenici RN i CN ne mogu odgovarati za postupanja TN i BN nakon što su ovi preuzeli strojeve, tj. predmete leasinga, a posebno ne mogu odgovarati za njihovo neispunjenje obveza prema ugovorima o leasingu, odnosno prema oštećenom društvu Hypo Leasing Steiermark d.o.o.

11.8. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika RN i CN i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovu međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, zbog čega su ispravno, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođeni od optužbe.

12. Slijedom svega iznijetog žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj