Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-29/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KĆ, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-916/2020-21, od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika KĆ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika KĆ da bi počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 te mu je, na temelju te odredbe, izrekao (pravilno bi bilo da je okrivljenika osudio) kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku KĆ je izrečena uvjetna osuda na način da se "izrečena" kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljenik ne počini novo kazneno djelo u roku od dvije godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude).
2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članak 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je obvezan platiti trošak kaznenog postupka i to sudski paušal u iznosu od 800,00 kuna / 106,18 eura.
3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećenik TĆ je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom "upućen na parnicu u cijelosti".
4. Protiv navedene presude, žalbu je podnio okrivljeni KĆ, po svom branitelju Ivanu Primorcu, odvjetniku u Povezanom odvjetničkom uredu Ivan Primorac i EĆ, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i okrivljenik oslobodi "kaznene odgovornosti" ili da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne minimalna kazna propisana zakonom.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba okrivljenika KĆ je neosnovana.
8. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik je u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz "članka 468. ZKP" navodeći kako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Dakle, okrivljenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se svi žalbeni razlozi koje je okrivljenik vezao uz ovu žalbenu osnovu, suštinski odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, okrivljenik u žalbi ističe kako on, prilikom iznošenja svoje obrane na raspravi od 2. studenog 2022., nije u potpunosti priznao kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, jer da je porekao kako je svojim radnjama prouzročio štetu na vozilu oštećenog, odnosno da je na vozilu nastala ikakva šteta. On samo da je priznao da je udario u vrata, ali uslijed tog udarca da nije nastala nikakva šteta, a sam oštećeni da navodnu štetu nije niti fotografirao niti "prijavio na osiguranje", a niti da je platio popravak, već da je popravak platio "na crno".
9. S obzirom na navedeno ovaj sud, kao sud drugog stupnja je pobijanu presudu, u povodu žalbe okrivljenika pobijao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), međutim nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
10. Kao što je već navedeno, istaknuti žalbeni navodi okrivljenika se ustvari sadržajno odnose na žalbenu osnovu pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se obrazlaže kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice kada je prihvatio da je uslijed postupanja okrivljenika na vozilu oštećenog nastala šteta u vidu udubljenja na vratima, dimenzija 10x5 centimetara. Međutim, u svojoj žalbi okrivljenik potpuno gubi iz vida kako se on na raspravi na izričiti upit suda u smislu članka 417. stava ZKP/08 očitovao da se smatra krivim u odnosu na kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. S druge strane, odredbom članka 464. stavka 7. ZKP/08 propisano je da žalbu zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj.
10.1. Svi žalbeni navodi okrivljenika se svode na tvrdnju da je on u svojoj obrani zanijekao kako je uslijed njegovog postupanja nastupila šteta na vozilu oštećenika pa da sukladno tome on nije u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela, čime se očito želi opravdati podnošenje žalbe zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim okrivljenik pri tome zanemaruje činjenicu da sadržaj i smisao obrane okrivljenika nije kriterij na temelju kojeg se odlučuje može li okrivljenik podnijeti žalbu zbog navedene žalbene osnove, već je to isključivo očitovanje u krivnji. Dakle, u situaciji kada se okrivljenik očitovao da se smatra krivim, bez obzira što kasnije u svojoj obrani nije priznao u potpunosti počinjenje kaznenog djela, ostvareni su uvjeti iz članka 464. stavka 7. ZKP/08 te on ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U takvoj situaciji, onaj dio žalbe koji se odnosi na istaknutu žalbenu osnovu ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao.
11. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, okrivljenik je u svojoj žalbi naveo kako prvostupanjski sud na njegovoj strani nije cijenio sve olakotne okolnosti, prvenstveno okolnost da je odlikovan spomenicom Domovinskog rata, trolistom i ordenom za hrabrost, što po njegovom mišljenju opravdava blaže kažnjavanje. Premda je točno da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kao olakotnu okolnost činjenice sudjelovanja okrivljenika u Domovinskom ratu, za što da je i odlikovan, sve ostale okolnosti je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao. Za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 zakonom je propisana kazna zatvora do dvije godine, što znači da je najmanja mjera kazne posebni zakonski minimum od tri mjeseca kazne zatvora.
11.1. U takvoj situaciji, kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci je tek za pet mjeseci veća od najmanje moguće mjere kazne, što je odgovarajuće prilagođeno, stupnju krivnje okrivljenika, koji je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima počinjenja ovog kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika. Postojanje niza olakotnih okolnosti na njegovoj strani je pravilno cijenjeno od strane prvostupanjskog suda, što je u konačnici opravdano rezultiralo izricanjem uvjetne osude spram okrivljenog, tako da se ni ova kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljenik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Okolnosti na koju se okrivljenik poziva u svojoj žalbi, a koju sud nije imao u vidu kada je donosio prvostupanjsku presudu je trebalo uzeti u obzir, međutim kod ovakve kaznenopravne sankcije po vrsti i mjeri ni te okolnosti ipak ne bi mogle dovesti do nekog blažeg kažnjavanja, kako se to neosnovano predlaže u žalbi okrivljenika. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti u potpunosti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, osobito da će se na ovaj način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i u pravednosti kažnjavanja. Stoga se neosnovano okrivljenik žali i zbog žalbene osnove odluke o kazni.
12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti to je žalbu okrivljenika, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 25. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
